Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Kž-188/2026-5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĆN, zbog kaznenih djela iz čl. 315. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem K-18/2026-26 od 24. ožujka 2026., u sjednici održanoj 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se djelomično žalba okrivljenika ĆN, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u pravnoj oznaci djela na način da je okrivljenik ĆN radnjom opisanom pod točkom II. izreke pobijane presude počinio jedno kazneno djelo napada na službenu osobu iz čl. 315. st. 1. KZ/11.

II. Uslijed odluke pod I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni na način da se okrivljeniku ĆN, za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 opisano pod točkom I. izreke pobijane presude i kazneno djelo napada na službenu osobu iz čl. 315. st. 1. KZ/11 opisano pod točkom II. izreke pobijane presude, za koja je tom presudom proglašen krivim, prihvaćaju po sudu prvog stupnja utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a za kazneno djelo napada na službenu osobu iz čl. 315. st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, nakon čega se okrivljenik ĆN, temeljem čl. 51. KZ/11, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

III. U ostalom dijelu žalba okrivljenika ĆN odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Dubrovniku proglasio je krivim okrivljenika ĆN, zbog dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 i jednog kaznenog djela napada na službenu osobu iz čl. 315. st. 1. KZ/11 te je okrivljeniku najprije za dva kaznena djela iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 utvrdio kazne zatvora u trajanju od po sedam mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 315. st. 1. KZ/11 mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, nakon čega je, temeljem čl. 51. KZ/11, okrivljenika ĆN osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i sedam mjeseci.

1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku ĆN je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. studenoga 2025. pa nadalje.

1.2. Temeljem čl. 69. KZ/11 okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava i koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, dok je temeljem čl. 68. KZ/11 okrivljeniku izrečena i sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja će se također izvršavati u okviru zatvorskog sustava i koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.3. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenik ĆN je obvezan snositi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točke 1. do 8. ZKP/08 i to paušalne troškove iz čl. 145. st. 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 100,00 eura, troškove vještačenja po vještaku dr. Hrvoju Markoviću u iznosu od 432,00 eura i troškove svjedokinje CN u iznosu od 16,70 eura, koje je dužan podmiriti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a dužan je naknaditi i troškove postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, o čemu će biti doneseno posebno rješenje.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik ĆN, po branitelju Tomi Šoletiću, odvjetniku u Dubrovniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno da se presuda preinači na način da se okrivljenika proglasi krivim za jedno kazneno djelo prijetnje i jedno kazneno djelo napada na službenu osobu, te da se okrivljeniku izrekne blaža kaznenopravna sankcija.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba okrivljenika je djelomično osnovana.

6. Najprije treba istaknuti kako nije u pravu okrivljenik kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08, sa tvrdnjom da se presuda ne može ispitati jer da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se presuda ne može ispitati jer da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

7. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. U svojoj žalbi okrivljenik navodi, u odnosu na inkriminaciju koja se odnosi na prijeteće SMS poruke, da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je ocijenio da je okrivljenik te poruke poslao s namjerom ustrašivanja svog brata te da sadržaj tih poruka nije podoban da kod okrivljenikovog brata izazove osjećaj straha i prepasti, posebno uzevši u obzir kontekst u kojem su poslane. Također se ističe kako je, u odnosu na događaj od 22. studenog 2025., prvostupanjski sud propustio u potpunosti utvrditi činjenično stanje kada je odbio prijedlog obrane za ispitivanjem svjedoka LN i IN te da je pogrešno utvrdio činjenično stanje kad nije poklonio vjeru okrivljenikovoj obrani da te zgode nije pokušao udariti policijskog službenika i da nije imao nikakvu namjeru udaranja policijskog službenika.

7.2. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

7.3. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika ĆN kojom poriče počinjenje kaznenih djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom okrivljenikove obrane i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude, zaključivši da je okrivljenik, inkriminiranih prigoda, postupao na način kako je to opisano u izreci pobijane presude.

7.4. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je dana 21. veljače 2025. okrivljenik ĆN ozbiljno prijetio svome bratu KN da će ga teško tjelesno ozlijediti, na koji način je počinio kazneno djelo prijetnje prema bliskoj osobi iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljivog, logičnog i vjerodostojnog iskaza oštećenika KN, ali i iz pregledanog izlista SMS poruka na kojoj se nalaze te prijetnje, koje su bile ozbiljnog karaktera. Pored toga, treba uzeti u obzir i da je nakon iskaza oštećenika na raspravi okrivljenik izjavio da je oštećenik govorio istinu i da mu je danas žao zbog izrečenih prijetnji te je zamolio oštećenika da mu oprosti zbog toga, što također ukazuje da je on počinio predmetno kazneno djelo.

7.5. Pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja i da je 22. studenog 2025. okrivljenik ĆN napao policijskog službenika NN dok je obavljao službenu dužnost, što također proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljivog, logičnog i vjerodostojnog iskaza oštećenika NN, policijskog službenika, koji nema nikakvog razloga neosnovano teretiti okrivljenika za predmetno kazneno djelo da ga ovaj doista nije počinio. Iskaz oštećenika NN potvrđen je i ostalim izvedenim dokazima, a posebno uvjerljivim i logičnim iskazom svjedoka ON, očevica događaja, kojeg je sud prvog stupnja također ispravno prihvatio vjerodostojnim.

8. Međutim, u pravu je okrivljenik ĆN kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog povrede kaznenog zakona sa tvrdnjom da ga je sud prvog stupnja, za događaj od 22. studenog 2025., proglasio krivim zbog dva kaznena djela i to za kazneno djelo napada na službenu osobu i kazneno djelo prijetnje, umjesto da ga je proglasio krivim, ako je uopće kriv, samo zbog jednog kaznenog djela napada na službenu osobu.

8.1. Naime, u konkretnom slučaju, radi se o tzv. prividnom stjecaju i to primjenom konsumpcije, koja se sastoji u tome da jedno biće kaznenog djela iscrpljuje svo svoje nepravo i nema potrebe počinitelja kažnjavati i za neko drugo kazneno djelo, pa nije bilo mjesta primjeni odredaba o stjecaju iz čl. 51. KZ/11, već inkriminirana radnja, navedena u činjeničnom opisu izreke pobijane presude pod točkom II., predstavlja samostalno kazneno djelo napada na službenu osobu iz čl. 315. st. 1. KZ/11.

8.2. Stoga ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži kako je, u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja pogrešno primijenio kazneni zakon kada je utvrdio da je okrivljenik, radnjom opisanom u točci II. izreke pobijane presude, počinio jedno kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 i jedno kazneno djelo napada na službenu osobu iz čl. 315. st. 1. KZ/11, umjesto da ga je pravilno proglasio krivim samo za jedno kazneno djelo napada na službenu osobu iz čl. 315. st. 1. KZ/11.

8.3. Slijedom navedenog, u pravu je okrivljenik kada tvrdi da je u ovom slučaju povrijeđen kazneni zakon na njegovu štetu jer je sud prvog stupnja primijenio zakon koji se ne može primijeniti glede kaznenog djela koje je predmet optužbe (čl. 469. točka 4. ZKP/08), na koju povredu pazi i ovaj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. točka 2. ZKP/08.

8.4. S obzirom na istaknute okolnosti, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, prihvatio je u tom dijelu žalbu okrivljenika, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačio presudu suda prvog stupnja u pravnoj oznaci djela označivši da je okrivljenik ĆN, radnjom opisanom u točci II. izreke pobijane presude, počinio kazneno djelo napada na službenu osobu iz čl. 315. st. 1. KZ/11.

9. Uslijed navedene preinake u pravnoj oznaci djela i prihvaćajući djelomično žalbu okrivljenika, ovaj drugostupanjski sud je preinačio presudu suda prvog stupnja i u odluci o kazni te je okrivljeniku ĆN, za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 i kazneno djelo napada na službenu osobu iz čl. 315. st. 1. KZ/11, za koja je tom presudom proglašen krivim, prihvatio po sudu prvog stupnja utvrđene pojedinačne kazne zatvora za ta kaznena djela, nakon čega ga je, temeljem čl. 51. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, ocijenivši da navedena kazna odgovara stupnju okrivljenikove krivnje, jačini ugrožavanja kaznenim djelima zaštićenog dobra, osobi samog okrivljenika i svim okolnostima počinjenja kaznenih djela.

9.1. Prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije ovaj drugostupanjski sud je, kao olakotne okolnosti, okrivljeniku cijenio činjenicu njegove smanjene ubrojivosti prilikom počinjenja kaznenih djela, dok mu je, kao otegotnu okolnost, cijenio njegovu raniju osuđivanost i to zbog istog kaznenog djela.

9.2. Prema tome, upravo ovakva kaznena sankcija se, u konkretnom slučaju, ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenih kaznenih djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

10. Ispitujući povodom podnesene žalbe pobijanu presudu i u smislu čl. 476. st. 1. točka 1. ZKP/08, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, na koju pazi po službenoj dužnosti.

11. Slijedom svega iznijetog, temeljem čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08, presuđeno je kao u izreci presude ovog suda drugog stupnja.

Split, 2. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj