Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-40/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća te Višnje Strinić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika MĐ, zbog kaznenog djela iz članka 311. stavak 3. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj K-417/2024-19 od 30. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba optuženika MĐ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Bjelovaru proglasio je krivim optuženika MĐ, zbog kaznenog djela neizvršavanja sudske odluke iz članka 311. stavak 3. u svezi stavka 1. KZ/11 te ga je, na temelju članka 311. stavak 3. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

2. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 optuženiku MĐ se u kaznu zatvoru na koju je osuđen uračunava vrijeme lišenja slobode, odnosno vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. kolovoza 2024. do 30. listopada 2024.

3. Na temelju odredbe članka 69. KZ/11 optuženiku MĐ izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od alkoholne ovisnosti koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine (suvišno navoditi najdulje tri godine jer je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci).

4. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 84/21, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu ZKP/08) optuženik MĐ obvezan je platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1.-5. ZKP/08 u iznosu od 524,16 eura, a na temelju članka 145. stavak 2. točka 6. i stavak 3. ZKP/08 paušal u iznosu od 100,00 eura.

5. Žalbu protiv ove presude podnio je optuženik MĐ, po svom branitelju, Josipu Deliću, odvjetniku u Bjelovaru, ne opisujući žalbene osnove niti ih pravno označivši, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se presuda pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni, sigurnosnoj mjeri te odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine u cijelosti i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

8. Žalba optuženika MĐ nije osnovana.

9. U žalbi optuženik MĐ ističe kako nije postupao u cilju počinjenja kaznenog djela jer je očito bio u zabludi o protupravnosti budući ga je majka zvala da dođe po hranu pa je mislio ako postupa po majčinom zahtjevu da ne krši mjere opreza.

10. Žalbom optuženik prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iznoseći nove činjenice i okolnosti tvrdeći da ga je majka zvala da dođe po hranu i da je on postupao sa zabludom o protupravnosti jer je stvorio pogrešan dojam da smije doći do majke kad ga ona zove. Osim toga, optuženik na ovaj način presudu pobija i zbog povrede kaznenog zakona jer smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio zakon jer nije prihvatio institut zablude o protupravnosti iz članka 32. KZ/11.

11. Suprotno navodima žalbe optuženika ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako se u konkretnom slučaju ne može raditi o zabludi o protupravnosti. Naime, optuženik je uredno primio rješenja prvostupanjskog suda kojim su mu naložene mjere opreza te je bio svjestan da mu je sud zabranio približavanje majci na udaljenost manju od 100 metara kao i da s majkom uspostavlja izravnu ili neizravnu vezu, ali je isti unatoč tome inkriminirane prigode došao do kuće u kojoj živi njegova majka i počeo lupati po prozorima te vikati čime je prekršio naložene samostalne mjere opreza. Optuženik kao punoljetna i ubrojiva osoba koja nije lišena poslovne sposobnosti mora znati da eventualni poziv žrtve (majke) ne ukida pravnu snagu samostalnih mjera opreza koje su mu naložene pa je neosnovan navod iz žalbe da je postupao u zabludi o protupravnosti. Stoga nije u pravu optuženik kada prvostupanjsku presudu pobija zbog povrede kaznenog zakona kao i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud činjenično stanje utvrdio na potpun i pravilan način te je o svim svojim zaključcima dao uvjerljive i logične razloge koje, budući da imaju potporu u stanju u spisu, u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio i kazneni zakon te optuženika, kao (smanjeno, ali ne bitno) ubrojivog počinitelja, koji je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, a koji je bilo svjestan svog protupravnog postupanja i kod nepostojanja ni jednog ispričavajućeg razloga, pravilno proglasio krivim.

12. Nije u pravu optuženik kada prvostupanjsku presudu pobija zbog odluke o sigurnosnoj mjeri tvrdeći kako on nema problema s konzumacijom alkohola i da nema potrebe da se prisilno liječi. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako je prvostupanjski sud, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. Marije Kudumija Slijepčević, ispravno izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu s obzirom da bi zbog te ovisnosti mogao ponovno počiniti isti ili nekog drugo kazneno djelo.

13. Nadalje, neosnovana je žalba optuženika i u dijelu kojim pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni jer je ovaj sud utvrdio kako je prvostupanjski sud pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, pravilno utvrdio i cijenio okolnosti koje utječu da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela prijašnji život počinitelja, te njegove osobne i imovinske prilike. Tako je pravilno utvrdio kao otegotnu okolnost njegovu dosadašnju osuđivanost , dok otegotnom okolnošću optuženiku nije trebao cijeniti činjenicu da je kritične prigode ulaskom u dvorište, vikom i lupanjem po prozorima kuće svoje majke, ignorirao sudska rješenja kojim su mu naložene samostalne mjere opreza obzirom da to postupanje predstavlja obilježja kaznenog djela za koje je isti proglašen krivim. Prvostupanjski sud nije utvrdio postojanje olakotnih okolnosti, dok je ovaj sud stava kako je olakotnom okolnošću istom trebalo cijeniti njegovu (običnu) smanjenu ubrojivost. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud optuženog MĐ osudio kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci jer je jedino kazna zatvora u takvom trajanju primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, stupnju krivnje optuženika i stupnju ugroze kaznenim djelom zaštićenog dobra posebno kada se ima u vidu da je terećeno kazneno djelo počinio u roku provjeravanja po presudi Općinskog suda u Bjelovaru Kov-279/2022 te da je isti pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela s elementima nasilja pa nije bilo mjesta za izricanje neke blaže vrste kaznenopravne sankcije Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako će se kaznom na koju je optuženik MĐ osuđen ostvariri svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, da će se na ovakav način utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

14. Nije u pravu optuženik kada pobija prvostupanjsku presudu u odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka. Naime, prvostupanjski sud je, imajući u vidu složenost postupka te imovinske prilike optuženika, pravilno optuženika sukladno članku 148. stavak 1. ZKP/08 obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 524,15 eura (petstotdvadesetčetirieuraipetnaestcenti), te na temelju članka 145. stavak 2. točka 6. i stavak 3. ZKP/08 paušal od 100,00 (sto) eura držeći da plaćanjem istih neće biti dovedena u pitanje egzistencija optuženika i članova njegove obitelji. Osim toga, troškovi su nastali zakonitim provođenjem dokaznih radnji, a u spisu nema dokaza koji bi ukazivali da bi bilo opravdano optuženika potpuno osloboditi od obveze plaćanja istih. Sukladno članku 148. stavak 1. točka 6. ZKP/08 predsjednik vijeća može posebnim rješenjem osloboditi optuženika naknade troškova kaznenog postupka ako je nakon donošenja odluke o troškovima imovno stanje optuženika takvo da bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je on dužan uzdržavati.

15. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbe optuženika i državnog odvjetnika, sukladno članku 482. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj : 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26), valjalo odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Splitu 2. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj