REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Stalna služba u Trogiru
Poslovni broj: Pl-322/2026-2
Obala bana Berislavića 1
21220 Trogir
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru , po sutkinji ovog suda Mirni Veža u pravnoj stvari tužitelja: Hrvatski Telekom d.d. OIB: 81793146560, Zagreb, Radnička cesta 21. zastupan po zz TU i UU oni po pun Tihomiru Zecu odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika HU OIB: [osobni identifikacijski broj] radi isplate, izvan ročišta, 02. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Ovaj sud se proglašava nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te se odbacuje tužba i tužiteljev zahtjev za izdavanje platnog naloga.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 3. veljače 2026.. podnio javnom bilježniku odnosno ovom sudu prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 131,09 eur-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, kao i troškovima postupka.
2. Dopisom poslovni broj Ovrv 7362/2026-5 od 11.ožujka 2026. predmet je proslijeđen s ovršnog odjela u parnični na daljnje postupanje, jer je utvrđeno da ovršenik nema prebivalište u [adresa].
3. Prema odredbi članka 281. stavka 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20., dalje: OZ), ako javni bilježnik zaprimi prijedlog za ovrhu protiv ovršenika osobe s prebivalištem ili sjedištem izvan [adresa], smatrat će se da je zaprimio zahtjev za izdavanje platnog naloga sukladno odredbama zakona kojim se uređuje parnični postupak te neće donijeti rješenje o ovrsi već će proslijediti predmet nadležnom sudu u skladu sa člankom 287. ovoga Zakona radi donošenja odluke.
4. Stoga je postupak nastavljen kao parnični kod ovog suda pod gornjim poslovnim brojem, kao u povodu zahtjeva za izdavanje platnog naloga.
5. Iz izvatka evidencije Jedinstvenog registra osoba MUP-a od 21. travnja 2026. proizlazi da je tuženik osoba bez evidentiranog prebivališta i boravišta, prema podacima u tužbi nepoznat.
6. Pregledom tužbe utvrđeno je da je riječ o tužitelju koji je trgovačko društvo koje obavlja djelatnost pružanjem elektroničke komunikacijske usluge (čl. 31. Zakona o elektroničkim komunikacijama – „Narodne novine“, broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17, dalje: ZEK/14, odnosno čl. 26. Zakona o elektroničkim komunikacijama
– „Narodne novine“, broj 76/22, dalje: ZEK/22)., dakle, da je riječ o tražbini proizašloj iz potrošačkog ugovora.
7. Naime, člankom 25. stavak 1. toč. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 19/22, dalje: ZZP/22) odnosno čl. 24. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15, 14/19 dalje ZZP/14), propisano je da se pod javnom uslugom smatraju i elektroničke komunikacijske usluge.
7.1. Dana 29. siječnja 2019. na snagu stupio je Zakon o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“, broj 101/17, dalje u tekstu: dalje ZMPP), kojim je regulirano pitanje mjerodavnog prava za privatnopravne odnose s međunarodnim obilježjem, nadležnost sudova i drugih tijela Republike Hrvatske upravnim stvarima. U odredbi članka 46. stavak 1. ZMPP-a stoji da se u građanskim i trgovačkim stvarima nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe Bruxelles I bis. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.).
7.2. ZMPP ne sadrži odredbe o međunarodnoj nadležnosti za građanske i trgovačke stvari za predmete koji izlaze iz okvira polja primjene Uredbe Bruxelles I bis, već se hrvatski zakonodavac opredijelio za proširenje primjene odredaba Uredbe Bruxelles I bis i na slučajeve koji ne bi bili pokriveni samom Uredbom zbog toga što tuženik ima domicil izvan EU-a.
8. Prema odredbi članka 18. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje: Uredba), potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne stranke bilo pred sudovima države članice u kojoj ta stranka ima domicil, ili, neovisno o domicilu druge stranke, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima domicil, dok je stavkom 2. istog članka Uredbe propisano da druga ugovorna stranka može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima domicil, a odjeljkom IV. iste Uredbe u koji ulaze prethodno cit. odredbe definirana je nadležnost za potrošačke ugovore.
9. Odredbom čl. 1. st. 1. Uredbe propisano je da se ova Uredba primjenjuje u građanskim i trgovačkim stvarima, bez obzira na vrstu suda. Odredbom čl. 6. st. 1. Uredbe propisano je da ako tuženik nema domicil u državi članici, nadležnost sudova države članice se, u skladu s člankom 18. stavkom 1.,člankom 21. stavkom 2. i člancima 24. i 25., utvrđuje pravom te države članice.
10. Nadalje, odredbom članka 46., stavak 2. ZMPP-a tako se navodi da se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe Bruxelles I bis i kada tuženik ima u smislu te uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije. Odjeljak 4. Uredbe Bruxelles I bis, koji se odnosi na potrošačke ugovore, izostavljen je iz čl. 46., st. 2. ZMPP-a jer je samom Uredbom Bruxelles I bis omogućeno potrošačima, oslanjajući se na odredbe Uredbe, tužiti trgovca s domicilom izvan EU-a u državi članici potrošačeva domicila. Jedina situacija koja ostaje nepokrivena zbog neuključivanja odjeljka 4. Uredbe u članak 46., stavak 2. ZMPP-a situacija je u kojoj trgovac s domicilom u EU-u pokreće postupak protiv potrošača s domicilom izvan EU-a. No, u tom slučaju ionako, prema odredbama Uredbe, trgovac ne može takva potrošača tužiti na sudu svog domicila pa je izostavljanje odjeljka 4. iz čl. 46., st. 2. ZMPP-a logično.
11. Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), je propisano da sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost, dok prema stavku 3. istog članka Zakona, kad sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, po službenoj dužnosti proglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, osim u slučajevima u kojima nadležnost suda u Republici Hrvatskoj ovisi i o pristanku tuženika, a tuženik je dao svoj pristanak.
11.1. Odredbom čl. 27. ZPP-a propisano je da je sud u Republici Hrvatskoj nadležan za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim elementom izričito određena zakonom ili međunarodnim ugovorom. Ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za određenu vrstu sporova, sud u Republici Hrvatskoj nadležan je za suđenje u toj vrsti sporova i kad njegova nadležnost proizlazi iz odredaba zakona o mjesnoj nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj. Nadalje, odredbom čl. 47. ZPP-a propisano je da je za suđenje opće mjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište. Ako tuženik nema prebivalište u [adresa] opće mjesno nadležan je sud na čijem području tuženik ima boravište. Ako tuženik pored prebivališta ima i boravište u kojem drugom mjestu, a prema okolnostima može se pretpostaviti da će tu dulje vrijeme boraviti, opće mjesno je nadležan i sud boravišta tuženika.
12. Iz citiranih odredbi čl. 46. ZMPP-a u čl. 1. i 6. st. 1. Uredbe te čl. 27. i 47. ZPP- a proizlazi da za predmetni spor nije nadležan sud Republike Hrvatske. Dakle, kako u konkretnom slučaju tuženik nema domicil u Republici Hrvatskoj, tužitelj prema Uredbi i članka 46. st. 1. ZMPP-a te članka 27. i 47. ZPP-a radi naplate svoje tražbine nije mogao pokrenuti postupak pred sudom Republike Hrvatske, već u onoj državi u kojoj tuženik ima domicil, a to očito nije Republika Hrvatska.
13. Dakle, u konkretnom slučaju sud u Republici Hrvatskoj nije nadležan za postupanje u ovakvoj vrsti postupka jer se ovdje nedvojbeno radi o potrošačkom ugovoru (pretplatnički ugovor za telekomunikacijske usluge) pa se ovaj sud u smislu odredbi članka 16. stavaka 1. i 3. ZPP, proglasio nenadležnim i odbacio tužbu sa zahtjevom za izdavanje platnog naloga
14. Za istaknuti je da jednak pravni stav zauzima i sudska praksa, i to Županijski sud u Zadru Gž-1473/2021-2 od 20. prosinca 2021., Županijski sud u Varaždinu Gž- 50/2020-2 5. rujna 2020., Županijski sud u Varaždinu Gž-565/2020-2 od 9. studenog 2020., Županijski sud u Zagrebu Gž-2973/2022-2 od 13. rujna 2022.
15. Slijedom iznesenog, na temelju članka 16. stavak 1.ZPP-a, odlučeno je kao u izreci rješenja.
Trogir, 02. lipnja 2026.
SUTKINJA
Mirna Veža
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u pisanom obliku u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
- tužitelju po pun.
- u spis
