Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-1108/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda Karmen Novak-Hrgović predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Mirne Prišlin kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika UL, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 133/2023, 145/2024), odlučujući o žalbi okrivljenika UL, podnesenoj po branitelju Petru Caru, odvjetniku u Zagrebu podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, od 21. studenog 2023. godine, broj: Pp-4250/2022-4, na sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o j e :

I) Odbija se žalba okrivljenika UL kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

II) Temeljem članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), okrivljenik UL je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 50,00 (pedeset) EUR-a u roku od 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom okrivljenik UL proglašen je krivim i kažnjen, novčanom kaznom u iznosu od 398,17 EUR-a, zbog djela prekršaja iz članka 229. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju je obvezan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pa ukoliko plati u navedenom roku dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezana na plaćanje troškova postupka u iznosu od 30,00 EUR-a.

3. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik putem branitelja, iz svih žalbenih razloga.

4. Žalba nije osnovana.

5. Vijeće Visokog prekršajni sud Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (dalje PZ), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti, kao niti one koje se ističu u žalbi.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka žalitelj ističe povredu iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, no po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljene, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa kako, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljene zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

7. Također, žalitelj ističe povredu iz čl.195. st.2. Prekršajnog zakona , odnosno povredu prava obrane te prava na pravično suđenje. U žalbi se ističe kako je okrivljenik ispričao nedolazak na raspravu 23.11.2023. te zamolio dostavu skeniranog spisa, a da na isto nije dobio odgovor te je u međuvremenu donesena presuda iako nije jasno zašto je kao datum presude napisan isti taj dan ako je sudac sam dao uputu da zatraži presliku spisa.

8. Uvidom u spis vidljivo je kako je branitelj okrivljenika dana 9. studenog 2023. putem e-maila zatražio dostavu skeniranog spisa, a na što mu je, također putem maila istoga dana odgovoreno i udovoljeno. Stoga nisu točni navodi kako odgovor nikada nije zaprimljen, a spisu ne prileži niti podatak da je nedolazak okrivljenika na raspravu ispričan.

9. Okrivljenik, kao i njegov branitelj, a kako je vidljivo iz dostavnica u spisu, uredno su primili poziv za ročište 21. studenog 2023., u spisu nema podatka da bi nedolazak opravdali , a u kojim pozivima su bili upozoreni, da ukoliko se ne odazove pozivu, a njezina nazočnost i ispitivanje nisu potrebni i ne utječu na zakonito i pravilno donošenje presude, postupak će se provesti i donijeti presuda bez njegove nazočnosti (članak 128. stavak 7. i članak 167. stavak 3. Prekršajnog zakona).

10. Okrivljeniku je uručivanjem poziva, i uz naznaku da svoju obranu može iznijeti pisanim podneskom omogućeno sudjelovanje u postupku, tj. omogućeno mu je da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji je terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji joj idu u korist, a što je okrivljenik propustio svojom voljom, pa okrivljeniku nije povrijeđeno pravo na obranu u ovom postupku.

11. Za napomenuti je da je okrivljenik u izdanom prekršajnom nalogu bio upozoren, između ostalog, i na to da je do pravomoćnog završetka postupka dužan obavijestiti tijelo postupka (u konkretnom slučaju sud), o svakoj promjeni adrese prebivališta i boravišta, jer da će mu se, ako tako ne postupi, ili ako izbjegava dostavu, sva pismena dostaviti putem oglasne ploče tijela postupka (u konkretnom slučaju suda), te je isto tako upozoren, da se pred tijelom postupka (u konkretnom slučaju suda), rasprava može održati i donijeti odluka o prekršaju i u njegovoj odsutnosti.

12.U odnosu na žalbeni navod kako prvostupanjski sud nije obrazložio s kojim oblikom krivnje je okrivljenik počinio prekršaj, valja reći kako je člankom 25. Prekršajnog zakona propisano je da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj. Stoga prvostupanjski sud time što nije dao razloge za oblik krivnje, nije počinio bitnu povredu postupka kako to žalitelj tvrdi.

13. Također, nije jasan niti žalbeni navod u kojem se spominje trgovačko društvo STEFAN REX d.o.o te kako je okrivljenik odgovorna osoba u navedenom trgovačkom društvu, obzirom da je Obavijest o počinjenom prekršaju adresirana na okrivljenika osobno, kao fizičku osobu, koja je vlasnik navedenog vozila reg. Oznake [registarska oznaka], a time je i u prekršajnom nalogu okrivljenik fizička osoba, a ne odgovorna osoba u pravnoj osobi.

14. Razmatrajući prvostupanjsku presudu u pogledu navoda žalbe okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog Suda je utvrdilo da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

15. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona, te ovaj Sud ne nalazi utemeljenih razloga za njezino daljnje smanjenje.

16. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka i svrha specijalne i generalne prevencije.

17. U odnosu na prijedlog okrivljenika da se primijeni mjera upozorenja opomena, treba navesti da u konkretnom slučaju za to nema zakonske osnove. Prema odredbi čl. 43. st. 1. Prekršajnog zakona, opomena se može primijeniti za prekršaj za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura, ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja.

18. Budući da je navedenom presudom okrivljenik proglašen krivim za prekršaj iz čl. 229. st.7. (pri čemu je za prekršaj iz članka 229. stavak 7. ZSPC-a propisana novčana kazna u iznosu od 660,00 do 1990,00 eura) ne postoje zakonski uvjeti da se okrivljeniku primijeni opomena, jer bi u suprotnom sud primjenom opomene u konkretnom slučaju prekoračio ovlast koju ima po zakonu.

19. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, a visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u konkretnom slučaju po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka.

20. Zbog naprijed izloženih razloga presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja, branitelja okr.