Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-8099/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Nade Horvatović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog NC, zbog prekršaja iz članka 54. stavka 3. u vezi sa odlučujući o žalbi okrivljenog NC, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-6154/2023-12 od 25. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I . Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog NC i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni NC obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-6154/2023-12 od 25. lipnja 2024., okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 54. stavka 3. u vezi sa Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koji je okrivljeniku na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna u iznosu 663,61 eura. Okrivljeniku je u novčanu kaznu uračunat iznos od 39,82 eura na ime vremena uhićenja po policiji tako da je okrivljeniku preostalo za platiti još 623,79 eura novčane kazne, koju je dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u tom roku, a obvezan je i naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu 229,18 eura i to troškove vještačenja u iznosu 179,18 eura te paušalni iznos troškova prekršajnog postupka u iznosu 50,00 eura.

1.1. Istom presudom, na temelju čl. 76. a Prekršajnog zakona, od okrivljenika se oduzima 1,31 grama droge konoplja tzv. marihuane, koja će se uništiti po pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude okrivljeni NC je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji. U žalbi u bitnom navodi da je tijekom postupka tvrdio da je materiju kupio legalno u trgovini, iz kojeg razloga smatra da nije počinio prekršaj za koji ga se tereti. Ističe kako nije odmah mogao pronaći račun kojim bi dokazao svoju nevinost, već je isti pronašao u svojoj torbici nakon puštanja sa suda i u prilogu žalbe dostavlja račun tvrtke Garica d.o.o. od 7. srpnja 2023. Predlaže da se pregleda video nadzor s poslovnice u kojoj je kupio materiju kako bi se utvrdila istinitost njegovih navoda i da ga se oslobodi od krivnje. Ukazuje na loše socioekonomske prilike iz kojeg razloga nije u mogućnosti platiti izrečenu novčanu kaznu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenik je prilikom ispitivanja pred prvostupanjskim sudom dana 8. srpnja 2023. izjavio da je kritične prigode posjedovao jednu vrećicu sa sadržajem legalno kupljenog THC-a, ali nažalost nije imao račun te smatra da se ne radi o ilegalnoj marihuani i da u tom smislu nije počinio prekršaj za koji ga se tereti. Okrivljenik nije imao daljnjih dokaznih prijedloga pa je nakon provedenog vještačenja oduzete zelene biljne materije po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić u Zagrebu dokazni postupak završen.

5.1. Prekršajni zakon u članku 193. stavku 2. Prekršajnog zakona propisuje:

„U žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao.“

Okrivljenik uz žalbu predanu putem pošte 22. srpnja 2024. dostavlja račun kojim želi dokazati svoje tvrdnje kako je posjedovao legalnu materiju i predlaže da se pregleda video nadzor s poslovnice u kojoj je materiju kupio. S obzirom da je riječ o dokazima koji su svakako postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka i podnositelj žalbe je za njih nesporno znao, isti se ne mogu predlagati tek u žalbi nakon završetka dokaznog postupka.

6. Odlučnu činjenicu da je predmetna oduzeta tvar droga, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio na temelju nalaza provedenog toksikološkog vještačenja po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić u Zagrebu, sačinjenog prema pravilima struke te kao vjerodostojnog dokaza. Iz predmetnog nalaza je jasno vidljivo da je prema dopisu Policijske uprave splitsko-dalmatinske dostavljen omot s oznakom NC, a pregledom dostavljenog materijala je utvrđeno da je pravilno pakiran i označen i da se radi o zelenoj biljnoj materiji (cvjetni vrhovi) mase 5,26 grama, da se radi o bruto masi 5,13 grama i neto masi 1,31 grama. Jednako tako je utvrđeno da je dostavljena materija konoplja koja sadrži 0,49 % tetrahidrokanabinola (THC) i 11,5 % kanabidiola (CBD-a).

6.1. Dakle, navedenim vještačenjem je utvrđeno da je riječ o konoplji koja sadrži više od 0,2 % THC-a. Prema Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga („Narodne novine“, broj: 19/23. ) tetrahidrokanabinol (THC) se nalazi na Popisu psihotropnih tvari i biljaka u Odjeljku 1., dok se konoplja (Cannabis sativa L.) nalazi na Popisu droga i biljaka iz kojih se može dobiti droga u Dijelu I., Odjeljku 1., gdje se navodi bilo koja biljka konoplje, izuzev sorti koje se nalaze na Zajedničkoj sortnoj listi Europske unije i kod kojih ukupni sadržaj THC-a ne prelazi 0,2%.

6.2. Stoga, da konoplja ne bi bila droga moraju se kumulativno ispuniti dva uvjeta, onaj vezan za sorte koje se nalaze na navedenoj listi te onaj vezan za ukupni sadržaj THC-a. Budući da je vještačenjem utvrđen sadržaj THC-a veći od 0,2%, tu nema mjesta dvojbi da je riječ o konoplji koja je droga. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da iz nalaza Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić u Zagrebu proizlazi da je riječ o konoplji koja je droga.

7. Nadalje, okrivljenika ne može osloboditi prekršajne odgovornosti niti navod da je pogrešno smatrao da posjeduje dozvoljenu materiju, budući da je takva zabluda o okolnostima koje isključuju protupravnost bila otklonjiva. Potrebno je istaknuti da je, sukladno odredbi članka 25. stavka 1. Prekršajnog zakona, za počinjenje predmetnog prekršaja dovoljno postupanje iz nehaja, dok počinitelj može biti kriv za počinjenje prekršaja s namjerom samo ukoliko je propisom o prekršaju predviđena prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje. Naime, okrivljenik je mogao i morao biti svjestan da posjedujući materiju (za koju u vrijeme počinjenja prekršaja nije imao dokaz da je kupljena legalno i sadrži dozvoljen postotak THC-a), postoji mogućnost da posjeduje i takvu materiju koja u sebi sadrži više od 0,2 % THC-a, dakle, da može počiniti nezakonite radnje, te je morao uložiti dužnu pažnju i posebno oprezno pristupiti držanju takve materije na način da posjeduje dokaz o legalnosti materije, a radi izbjegavanja mogućeg počinjenja prekršaja.

8. Slijedom iznesenog, po ocjeni ovog suda nema dvojbe u pogledu odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika, nedvojbeno je iz rezultata ovako izvedenih dokaza utvrđeno da se predmetna droga u trenutku zaticanja od strane policijskih službenika, nalazila u posjedu okrivljenika, kao i da je tvar koju je posjedovao - konoplja (Cannabis sativa L.) koja sadrži više od 0,2 % tetrahidrokanabinola koja okolnost čini tu konoplju drogom, te da nema dvojbe u vezi načina toksikološkog vještačenja upravo one droge koja je oduzeta od okrivljenika, zbog čega je okrivljenik ostvario sva bitna obilježja prekršaja iz članka 54. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. točka 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga. Prvostupanjski je sud temeljitom analizom i ocjenom izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

9. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna i više je nego primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, s obzirom da je izrečena prije svega blaža vrsta kazne (za prekršaj iz članka 54. stavak 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga je zakonom propisana i kazna zatvora u trajanju do 90 dana), a potom i novčana kazna odmjerena u minimalnom iznosu. Cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti te cijeneći da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

10. Također, u smislu odredbe okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

11. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

12. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je temeljem članka 205. Prekršajnog zakona kao u izreci ove presude.

Zagreb, 2. lipnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.