Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-8124/2023
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Nade Horvatović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. SL i dr., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" broj: 5/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23), odlučujući o žalbi okr. SL, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj: 2. Pp-2031/2023 od 14. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Prihvaća se kao osnovana žalba okr. SL, ukida se prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, u odnosu na žalitelja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. SL, okr. ŽL i okr. ZL su proglašeni krivima, zbog djela prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te im je izrečena je novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) eura, svakom okrivljeniku. Okrivljenicima se uračunava vrijeme provedeno u zadržavanju kao jedan dan zatvora, odnosno kao 39,82 eura novčane kazne, tako da su okrivljenici obvezani na plaćanje novčane kazne u iznosu od 260,18 eura. Okrivljenici su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 27,00 eura, svaki okrivljenik.
2. Protiv te presude okr. SL je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
3. Žalba je osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno, u odnosu na pitanje je li na strani okrivljenog SL postojala nužna obrana kao razlog isključenja protupravnosti, na što se opravdano ukazuje sadržajno žalbom.
5. Naime, žalitelju se stavlja na teret da je se fizički sukobio sa ŽL i PL na način da su se međusobno udarali šakama po tijelu. Žalitelj je osporavao počinjenje prekršaja, za razliku od ostalih sudionika, navodeći da ga je ZL prvi počeo udarati rukama po glavi, više puta nakon čega je uzvratio. Fizički ga je napao i ŽL ali njemu nije uzvratio. Ostali sudionici događaja su priznali počinjenje prekršaja, ali iz njihovih obrana nije jasna dinamika događaja, odnosno je li žalitelj bio u položaju napadnutog.
6. Prvostupanjski sud na osnovu ovako provedenog postupka, donosi odluku o krivnji, ne osvrćući se na navode obrane žalitelja u kojoj on tvrdi kako je bio napadnut, te da je tek nakon napada uzvratio udarac.
7. Mišljenje je ovog suda da je prvostupanjski sud preuranjeno donio presudu kojom se žalitelja proglašava krivima, ne utvrdivši u potpunosti i pravilno činjenično stanje. Naime, žalitelj se tereti da je se fizički sukobio sa ostalim sudionicima događaja. On otklanja krivnju tvrdeći kako je bio napadnut. Sud ne utvrđuje mogućnost nužne obrane, odnosno ne utvrđuje činjenice na osnovu kojih bi se moglo zaključiti postoji li nužna obrana na strani žalitelja ili to nije istina.
8. Pri ocjeni ostvarenja prava na nužnu obranu treba utvrditi je li počinitelj bio napadnut i je li taj napad bio protupravan i istodoban, a uzimajući u obzir načelo da nitko nije dužan trpjeti povrede svojih pravnih dobara ( konkretno u ovom slučaju tjelesnog integriteta) pa je ovlašten silom odbiti napad na njih, odnosno praktično pravilo da napadnuti nije dužan trpjeti da ga tuku i da se nikada ne smije tražiti od njega da se spašava bijegom, jer bi se u tom slučaju nepravo stavljalo iznad prava i time negirao pravni poredak, te dopustila vladavina nasilja u kojem se drugi moraju pokoravati.
9. Dakle, ukoliko se cijeni i analizira verzija događaja žalitelja, bilo je s obzirom na sve očite okolnosti, nužno utvrditi jesu li žalitelji u fizičkom sukobu kao napadnut ostvario obilježja prekršaja u nužnoj obrani.
10. Činjenica da je žalitelj sudionik sukoba nije dovoljna sama po sebi da bude ispunjeno zakonsko biće djela, već je nužno sa sigurnošću isključiti postojanje nužne obrane, te utvrditi je li postupao u položaju napadnutog, pri kojoj ocjeni treba cijeniti jačinu napada, opasnost napadača i obrambena sredstva koja napadnutom stoje na raspolaganju, uzimajući u obzir da napadnuti ima pravo i na ofenzivnu obranu, te završno ocijeniti je li došlo do prekoračenja nužne obrane.
11. Prvostupanjski sud će u ponovnom postupku, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, provesti novi postupak u kojem će ponovno okolnosno ispitati okrivljenike, svjedoke, te provesti i druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim i nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
12. Iz navedenih razloga odlučeno je, na temelju članka 206. Prekršajnog zakona, kao u izreci.
U Zagrebu, 2. lipnja 2026.
Zapisničar
Predsjednica vijeća
Ivica Ožbolt , v.r.
Anđa Ćorluka, v.r
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 4 (četiri) otpravka za: spis, žalitelja i tužitelja.
