Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Kapucinski trg 5

Poslovni broj: Pp-525/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu pojedincu Nadi Šumiga, po nacrtu odluke više sudske savjetnice-specijalistice Ide Labaš, uz sudjelovanje Mire Zagorec kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog CV iz [adresa], kojeg brani Božica Petak Vujec, odvjetnica iz Varaždina, zbog povrede odredbe iz čl. 10. st. 1. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24) povodom optužnog prijedloga Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ludbreg, Klasa: 211-07/26-5/5249, Urbroj: 511-14-07-26-1 od 3. ožujka 2026., na temelju članka 182. toč. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/2022), u redovnom postupku, nakon održane glavne rasprave 1. lipnja 2026. u nazočnosti okrivljenika i braniteljice okrivljenika, a u odsutnosti predstavnika tužitelja, 2. lipnja 2026. javno objavio i

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni CV, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.1990. u [adresa], od oca C i majke K, djev. N, s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, SSS, pekar, zaposlen u trgovačkom društvu "Oprema Micromatic" d.o.o. Ludbreg, s mjesečnim primanjima od 1.070,00 eura, razveden, otac jednog maloljetnog djeteta, prekršajno nekažnjavan

o s l o b a đ a s e o p t u ž b e

I. da bi dana 12.02.2026. u 20:30 sati, preko video poziva putem aplikacije „VIBER“, u mjestu Globočec Ludbreški, općina [adresa], grad/općina Ludbreg, okrivljeni CV psihički se nasilnički ponašao u obitelji naspram svoje kćeri KV, OIB: [osobni identifikacijski broj] rođena **.**.2016. godine, s prebivalištem u [adresa], na način da je vikao na istu tijekom video poziva putem aplikacije „VIBER“, jer je bio revoltiran kada je krivo napisala zadatak, prilikom rješavanja domaće zadaće, a što je kod iste prouzročilo uznemirenost i počela je plakati,

II. pa da bi time počinio prekršaj iz članka 10. stavka 1. točka 3. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivog po članku 22. stavka 5. točka 1. istog Zakona,

jer djelo za koje se okrivljenik optužuje po propisu nije prekršaj.

III. U vezi troškova prekršajnog postupka sud je odlučio na temelju članka 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 4., 5. i 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. PU varaždinska, Policijska postaja Ludbreg podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljene zbog prekršaja pravno i činjenično opisanog u izreci ove presude.

2. Na okolnosti optužnog prijedloga ispitan je okrivljenik CV koji je iskazao kako se predmetnog dana čuo s KV negdje oko pola devet navečer, kao što se u pravilu i čuju svaki dan. Pitao ju je što radi, na što mu je odgovorila da piše zadaću. Na njegovo čuđenje zašto tako kasno piše zadaću rekla je da joj mama nije htjela pomoći. Rekao je da će joj on pomoći preko video poziva te mu je ista poslikala zadatke, te je vidio da je prvi zadatak krivo riješila na što ju je upozorio i rekao neka obriše. Nije mogla naći gumicu jer da je navodno nema, no onda ju je ipak našla i zadatak je obrisala. Tako su prva tri zadatka riješili zajedno, četvrti je riješila sama, ali opet krivo jer je trebalo biti okomito, ali je ona riješila vodoravno, na što ju je upozorio te je ona počela histerizirati, govoriti "glupa matematika" i sl., na što je okrivljenik povisio glas i rekao joj da neka napiše zadaću jer je već kasno, a sutra ujutro ima školu. Nakon toga je još jače počela histerizirati te ne zna da li je KV ili njezina majka, poklopila slušalicu. Nakon toga ju je odmah zvao par puta, no nije mu se htjela javiti, poslao joj je poruku, na koju nije bilo reakcije, onda je riješio taj zadatak, poslikao ga i poslao joj rješenje. On se nije posvađao s njom, ona se posvađala s njim. On bi za nju dao sve i jako se brine za nju, pogotovo što se tiče škole jer ne želi da bude "šljaker" kao oni. KV je dosta popustila u školi, te je kroz 2 do 3 mjeseca stalno pisalo ili da nema zadaću ili da nema udžbenik, svaki dan je bilo nešto. Komunikacija s KV i s njim je sasvim normalna, prije 2 tjedna joj je slagao pričest, te su se dogovorili da za Tijelovo bude kod njega. Što se tiče predložene zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana navodi da se protivi izricanju iste, a isto tako mjera nije potrebna s obzirom da sada najnormalnije komunicira s KV. Na pitanje braniteljice tko je koga prvo nazvao nakon predmetnog događaja odgovara da nije 100% siguran, ali misli da je on nju nazvao. Zove ju par puta na dan da se čuju, da vidi kako je i što radi. Sad se s njim normalno razgovara, s tim da mora reći da se ranije znala bezobrazno s njim razgovarati, znala mu je "odbrusiti". Na posebno pitanje da li želi ići k njemu odgovara da da.

3. U tijeku dokaznog postupka ispitana je svjedokinja NV, bivša supruga okrivljenika i majka mljt. KV, koja je iskazala kako je KV njihovo zajedničko dijete, te je ista u zadnje vrijeme dosta popustila u školi, naročito vezano za matematiku. Svi joj znaju pomagati oko matematike pa i njezin otac, s tim da on obično pomaže putem video poziva te se znaju posvađati jer je KV tvrdoglava i ne sluša. Na posebno pitanje suda po čemu se predmetni događaj izdvaja od svih ostalih pa da je došlo do predmetne prijave odgovara da je ona više prijavila zbog sebe, a ne radi KV jer joj okrivljenik non-stop šalje poruke, npr. ako se KV prehladi, pošalje joj poruku da zašto se dijete prehladilo. To je samo dio, a toga ima još. Ona nikad okrivljeniku nije rekla da ne bi smio pitati kako je KV. Kad se svađaju u pravilu poklope jedan drugome telefon, no tada je okrivljenik konstantno zove, ali se KV ne javlja. KV je tada ljuta i govori da je tata stalno zeza i viče, a to govori i tati. Sada je komunikacija između KV i tate OK, koliko se čuju. Na pitanje braniteljice okrivljenika kad je KV prvi put išla k ocu nakon predmetnog događaja odgovara: "Odmah vikend poslije ili onaj idući, no nije sigurna". Na daljnje pitanje odgovara da KV redovito ide na kontakte s ocem, s tim da se oni dvoje sami dogovore pa KV zna biti kod oca od petka do nedjelje, a ponekad je pokupi i u tjednu u školi ukoliko ona ne stigne. Na daljnje pitanje da li dijete ide s voljom k ocu ili je prisiljena odgovara da KV želi ići k tati. Na daljnje pitanje kako se KV osjećala nakon predmetnog događaja odgovara da je bila tužna, čula se odmah s ocem nakon tog događaja, odnosno misli da je prošao dan ili dva. Na daljnje pitanje da li su nakon tog telefonskog razgovora riješili problem odgovara da moglo bi se reći da jesu. Na daljnje pitanje koji je bio problem tog dana 12.2.2026., odnosno oko čega su se posvađali odgovara da zbog zadaće, KV se rasplakala i onda su prekinuli poziv. Na daljnje pitanje da li se rasplakala zbog tona okrivljenika ili zbog toga što nije htjela pisati zadaću odgovara: "I zbog jednog i zbog drugog".

Braniteljica okrivljenika u završnom govoru je istaknula kako smatra da tijekom dokaznog postupka nije utvrđeno da bi isti počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. To prije svega proizlazi iz njegove obrane, kao i iz samog iskaza saslušane svjedokinje – majke djeteta, koja je već u uvodu iskaza navela: "Ne mora me stalno maltretirati", a izričito upitana zbog čega je podnijela prijavu, navela je: "Prije svega radi mene same", što ukazuje na to da zapravo između bivših bračnih partnera, a roditelja zajedničkog djeteta postoji loša komunikacija, koja je zapravo inicirala kod svjedokinje podnošenje prijave, a nikako ne sam događaj od 12.2.2026., za koji je doduše i sama svjedokinja navela da je i KV sama suprotstavljala se prijedlozima oca u pogledu rješavanja zadaće.

Dakle, sam okrivljeni rekao je da je u jednom trenutku povisio ton, ali na kraju razgovora, i to u trenutku kada je dijete na višekratnu molbu da završi sa zadaćom, odbilo dovršiti zadaću unatoč toga što je bilo kasno navečer, i što je ujutro imala nastavu, pa je i normalno za očekivati da je u nekom trenutku izgubio strpljenje, ali pri čemu nije uputio djetetu nikakovu ružnu ili uvredljivu riječ, već je samo inzistirao da se domaći rad završi.

Očito je iz iskaza samog svjedoka kao i iz obrane da je i nakon tog događaja dijete redovito odlazilo k ocu, družilo se s njim, i provodilo vrijeme, što ukazuje na to da za nju to nije bila nikakova posebna traumatična situacija, pogotovo ne takvog razmjera kako je to prikazano u optužnom prijedlogu, kao nasilničkog, omalovažavajućeg, uznemirujućeg ili nekog drugog sadržaja koji bi negativno utjecao na psihosocijalni i emocionalni razvoj djeteta, to tim više što su i otac i majka opisali dijete kao tvrdoglavo, neposlušno, i nespremno uvijek u svakom trenutku udovoljavati školskim obavezama.

Stoga obrana smatra da, kao što je rečeno, okrivljeni nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, pa predlaže donošenje oslobađajuće presude.

Također se protivi prijedlogu za određivanje mjere – psihosocijalnog tretmana, jer smatra da za isto nema nikakovog osnova, isti dobro izvršava roditeljske kompetencije, brine se za dijete, u redovitom je kontaktu s djetetom i to nekoliko puta dnevno te njihov međusobni emocionalni odnos ni na koji način nije narušen.

4. U tijeku postupka pročitano je: obavijest broj 00454169, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 25. siječnja 2026., zahtjev za izricanje zaštitne mjere od 2. ožujka 2026. te izvod iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije na ime okrivljenika od 4. svibnja 2026.

5. Na temelju provedenog postupka, analizirajući i ocjenjujući obranu okrivljene te uvidom i čitanjem u spisu priležećih materijalnih dokaza, u pojedinačnoj i međusobnoj vezi na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, nedvojbeno proizlazi zaključak da djelo za koje se okrivljena tereti po propisu nije prekršaj.

6. Naime, iz obrane okrivljenika i iskaza svjedokinje NV utvrđeno je da okrivljenik i mljt. KV više puta znaju posvađati preko telefona, no da se uvijek izmire, da KV nema problema s odlaženjem k ocu, a da je predmetni događaj svjedokinja NV prijavila više radi sebe nego mljt. KV.

Nadalje, okrivljenika se tereti da je vikao na Miu tijekom video poziva putem aplikacije „VIBER“, jer je bio revoltiran kada je krivo napisala zadatak, prilikom rješavanja domaće zadaće, a što je kod iste prouzročilo uznemirenost i počela je plakati. Po stavu suda kod počinjenja prekršaja verbalnom komunikacijom odlučan je sadržaj riječi s obzirom da se iz sadržaja konkretnih riječi može utvrditi da li se radi o uznemiravanju takvog intenziteta i agresivnosti da bi bio ostvaren predmetni oblik nasilja. Kako sadržaj upućenih riječi nije naznačen, to u konkretnom slučaju nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata s obzirom da je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice moraju biti navedene u činjeničnom opisu prekršaja. Kad bi se uzelo da je okrivljenik mljt KV rekao povišenim tonom da neka napiše zadaću jer je već kasno, a sutra ujutro ima školu, isto sasvim sigurno ne predstavlja psihičko nasilje jer isto nije takvog, sadržaja ni intenziteta, a ni agresivnosti, odnosno ne predstavlja takav napad na psihički integritet da bi bilo ostvareno biće predmetnog prekršaja, tim više što je mljt. KV bila uznemirena i zbog zadaće iz matematike, a ne samo svađe s ocem.

7. Slijedom navedenog djelo za koje se okrivljenik tereti na način kako je to činjenično opisano u izreci presude po propisu nije prekršaj, pa je okrivljenik oslobođen optužbe.

8. Na temelju iznijetog riješeno je kao u izreci.

9. U vezi troškova prekršajnog postupka sud je odlučio na temelju članka 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 4., 5. i 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

U Varaždinu 2. lipnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Mira Zagorec, v.r.

Nada Šumiga, v.r.

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica-specijalistica

Ida Labaš

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, pismeno u dva istovjetna primjerka, poštom preporučeno putem ovog suda.

Presudu dostaviti:

1. okrivljenom: CV, [adresa]

2. braniteljici: Božica Petak Vujec, odvjetnica iz Varaždina, Graberje 4/I

3. tužitelju: PU varaždinska, Policijska postaja Ludbreg, Koprivnička 15

4. za spis

Nakon pravomoćnosti:

1. PU varaždinska, Policijska postaja Ludbreg, Koprivnička 15 – PE

2. žrtvi nasilja: mljt. KV po majci i z.z. NV, [adresa]

3. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Ludbreg, Ludbreg, Ulica Kardinala Franje Kuharića 12