REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27,
21000, Split
Poslovni broj: P-1922/2018-54
U I M E R E P U B LI K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu Tihani Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja FLG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Josipu Anzulović-Miroševiću, odvjetniku u Supetru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa ODO Split, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 27. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zz tužene na ročištu za objavu presude 2. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„1/ Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti iznos od 240.475,00 kuna tužiteljici sa pripadajućom zateznom kamatom od 14% godišnje koja počinje teći:
Na 4809,05 kn od 10.9.2012. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.10.2012. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.11.2012. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.12.2012. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.1.2013. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.2.2013. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.3.2013. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.4.2013. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.5.2013. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.6.2013. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.7.2013. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.8.2013. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.9.2013. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.10.2013. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.11.2013. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.12.2013. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.1.2014. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.2.2014. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.3.2014. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.4.2014. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.5.2014. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.6.2014. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.7.2014. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.8.2014. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.9.2014. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.10.2014. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.11.2014. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.12.2014. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.1.2015. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.2.2015. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.3.2015. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.4.2015. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.5.2015. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.6.2015. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.7.2015. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.8.2015. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.9.2015. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.10.2015. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.11.2015. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.12.2015. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.1.2016. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.2.2016. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.3.2016. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.4.2016. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.5.2016. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.7.2016. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.8.2016. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.9.2016. do isplate
Na 4809,05 kn od 10.10.2016. do isplate
2/ Potražuje se trošak 250 bodoba +25 pdv+pristojba tužbe i presude po odluci suda.“
II Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana isplati tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.800,00 eura.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je temeljem čl. 186.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Nardone novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,dalje: ZPP) dana 15. studenog 2016. podnijela zahtjev za mirno rješenje spora u kojem bi se kao tuženik pojavila Republika Hrvatska. Na navedeni zahtjev Općinsko državno odvjetništvo u Splitu dopisom posl. broj N-DO- 442/2016 od 21. prosinca 2016. odgovorilo je otklonivši isti osporavajući osnovanost i visinu zahtjeva.
2. Odredbom čl. 48. ZPP-a propisano je da za suđenje u sporovima protiv Republike Hrvatske opće mjesno je nadležan sud na čijem području tužitelj ima prebivalište. Također, odredbom čl. 52.propisano je da je za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu nadležan sud opće mjesne nadležnosti. Prema tome, razvidno je da je u ovom sporu nadležan sud na čijem području tužitelj ima prebivalište, dakle Općinski sud u Splitu.
3. Tužbom podnesnom ovom sudu 17. travnja 2018. tužiteljica zahtjeva ostvarenje prava na naknadu štete radi ograničavanja prava vlasništva na nekretnini u vlasništvu tužitelja. Naime tužiteljica je vlasnica stana u zgradi, sagrađenoj na nekretninama označenima kao čest. 2914/1 k. o. [katastarska općina]. Predmetni stan je anagrafske oznake Petrinjska 25/I desno, površine od 80,58 m2. Nadalje, u tužbi se navodi kako u predmetnom stanu živi zaštićeni najmoprimac FL sa svojom obitelji te da na ime zasštićene najmanine tužiteljici plaća iznos od 190,25 kn mjesečno. S obzirom da tužiteljica, sukladno tržišnim uvjetima, predmetni stan može iznajmiti za iznos od 5.000,00 kuna mjesečno, to da joj tužena duguje razliku između tržišne najamnine i zaštićene najmanine u iznosu od 4809,5 kn mjesečnosa pripadajućom zateznom kamatom od 10. studenog 2011. do 10. studenog 2016.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtejvu te ga predložio odbiti kao neosnovanog. Istaknuo je prigovor zastare te prigovor zastare samog prava iz kojeg proistječu povremene tražbine. Također navodi da bi bilo potrebno utvrditi je li sam tužitelj doprinio nastanku štete, odnosno utvrditi je li u postupku iz kojeg potječe presuda koja nadomješta ugovor o zaštićenom najmu poduzimao radnje radi utvrđivanja platnih mogućnosti obiteljskog domaćinstva najmoprimca o kojima u značajnoj mjeri ovisi zaštićena najamnina. Zaključno, tuženik smatra kako je neosnovano potraživanje razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine, obzirom da Europski suda za ljudska prava u presudi Statileo protiv RH govori o „primjerenoj najamnini“.
4. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem dopisa ODO Split pod brojem N-DO- 442/2016, dopisa Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Centar od 28. svibnja 2019., dopisa Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Centar od 7. listopada 2024., presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu F protiv Republike Hrvatske zahtjev broj 25815/14, zk izvatka za prdmetnu nekretninu te čitanjem spisa Općinskog suda u zagrebu, poslovni broj Ps-476/10 i spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1737/2017.
4.1. Rješenjem od 19. srpnja 2022. sud je odustao od izvođenja dokaza građevinskim vještačenjem visine tržišne najamnine za predmetni stan.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Među strankama nije sporno kako je tužiteljica vlasnica stana anagrafske oznake Zagreb, Petrinjska 25/I desno, koji se sastoji od dvije sobe , kuhinje, WC-a i zatvorenih prostorija, površine 80,58 m2, a koja zgrada je sagrađena na kat. čest. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da u navedenom stanu stanuje zaštićena najmoprimka FL sa članovima svoje obitelji. Nije sporno i to da je presudom Općinskog građanskog suda u zagrebu, poslovni broj Ps-476/10-46 od 5. prosinca 2011. nadomješten ugovor o najmu stana između ovdje tužiteljice i zaštićene najmoprimke NL za predmetni stan te da je utvrđena zaštićena najamnina u iznous od 190,25 kuna mjesečno.
7. U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da mu tužena isplati razliku između zaštićene i tržišne najamnine za stan u vlasništvu tužiteljice, a koji je u utuženom razdoblju (rujan 2012. do listopada 2016.) koristila zaštićena najmoprimka sa svojom obitelji. Također sporna je visina potraživanja te je li nastupila zastara potraživanja.
8. Prema odredbi čl.1045 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), sukladno kojoj tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, te da se predmnijeva obična nepažnja, te da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost od štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju, te da za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.
9. Zakonom o najmu stanova („Narodne novine“ broj 91/96,48/98,66/98,22/06 ; dalje ZNS) koji je stupio na snagu 5. studenog 1996. reguliran pravni odnos između najmodavaca i najmoprimaca vezano uz najam stanova, nadalje, da je odredbom čl. 7 ZNS propisana zaštićena najamnina te je stavkom 1. istog članka određeno da se zaštićena najamnina određuje na temelju uvjeta i mjerila koja utvrđuje Vlada Republike Hrvatske, a koja mjerila se sukladno stavku 2. utvrđuju ovisno o opremljenosti stana, iskoristivosti stana, troškovima održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade kao i o platnim mogućnostima obiteljskog domaćinstva najmoprimca. Nadalje, odredbom čl. 13. ZNS propisana je obveza najmodavca da održava stan koji se daje u najam u stanju pogodnom za stanovanje, sukladno ugovoru o najmu.
10. Nadalje, sukladno odredbi čl. 89.st.1 i 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, nadalje: ZV), propisano je da troškove održavanja i sanacije zajedničkog dijela nekretnine snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima.
11. Zakonom o najmu stanova vlasnicima je isključeno pravo na posjed stana i nemaju nikakav utjecaj na bitne sastojke ugovora o najmu kako u pogledu izbora najmoprimca tako niti u pogledu trajanja ugovora i visine najamnine, a značajno je ograničeno njihovo pravo na otkaz ugovora o najmu, a iz svega navedenog jasno proizlazi da tužitelj nije dobrovoljno u predmetnom odnosu najma.
12. Osim toga, vlasnici stanova dužni su održavati stan u stanju koje je prikladno za stanovanje te u skladu s citiranim odredbama ZV plaćati doprinos za zajedničku pričuvu, pa je pored ograničenog prava vlasnika na ostvarivanje zarade od najma evidentno da predmetna zaštićena najamnina niti ne pokriva troškove pričuve za predmetni stan.
13. Dakle, iz navedenog proizlazi da je tužena propisujući Zakonom o najmu stanova niz zaštitnih mjera u korist zaštićenog najmoprimca uvela ograničenja za vlasnike stanova te time nametnula prekomjerni individualni teret istima te da pozitivnim propisima nije ostvarila pravednu raspodjelu socijalnog i financijskog tereta jer je taj teret prebačen samo na jednu skupinu- najmodavce stanova sa zaštićenim najmoprimcem (najmodavac je isključen iz posjeda stana, nema utjecaj na izbor najmoprimca ni bitne sastojke ugovora, ograničeno mu je pravo na otkaz najma, vjerojatnost da zaštićeni najmoprimac dobrovoljno napusti stan je u pravilu neznatna, dodatno najmodavac mora plaćati pričuvu, u obvezi je održavati stan, te konačno izračun mjesečne zaštićene najamnine u izravnoj opreci sa tržišnoj najamninom) čime je povrijeđeno njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i to čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju koja je u odnosu na tuženu stupila na snagu 5. studenog 1997. (tako i VSRH Rev-1104/2018).
13.1. Ratifikacijom Konvencije o zaštiti ljudskih prava 1997. godine tuženica se obvezala primjenjivati ju, a to znači i postojeće propise uskladiti s preuzetim međunarodnim obvezama, što, kada su u pitanju status i prava zaštićenog najmoprimca s jedne strane te obveze i prava vlasnika stanova opterećenih pravima zaštićenih najmoprimaca s druge strane, nije učinjeno.
13.2. Međunarodni ugovori imaju jaču snagu od zakona, pa stoga pozivanje tuženika na stav da država ne može odgovarati za štetu zbog donošenja određenog zakona, odnosno da donošenje zakona ne predstavlja štetnu radnju države, te da nema protupravnosti u njezinom ponašanju, nije od značaja u ovoj pravnoj stvari.
14. Još je za navesti kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u velikom broju svojih odluka (Rev- 106/2024-2 od 12. lipnja 2024., Rev- 1010/2023-2 od 3. prosinca 2024., broj Rev-553/2024-2 od 5. ožujka 2025. i Rev-323/2024-2 od 3. rujna 2025.) u bitnom zauzeo pravno shvaćanje prema kojem pod odgovarajućom najamninom prvenstveno valja smatrati tržišnu najamninu jer ona na objektivan način, za pretežni broj slučajeva, predstavlja odgovarajuću odnosno primjerenu naknadu za vlasnike stanova. Nadalje, kako su vlasnici postupkom tužene već trideset godina u situaciji da ne mogu potpuno koristiti ili ubirati plodove svoje stvari, dakle, da se ne radi se o kratkom periodu vremenu u kojem bi bilo razumno na temelju društvene solidarnosti od vlasnika zahtijevati da sudjeluju u teretu zbrinjavanja zaštićenih najmoprimaca. Pri tome, cijelo to vrijeme, koje skoro pa predstavlja polovicu ljudskog vijeka, tužena da nije rješavala problem, te je reagirala tek nakon donošenja gore navedenih presuda ESLJP. Osim toga, kategorija tržišne cijene da je prilično egzaktna te se visina štete vlasnicima može utvrditi na jasan i transparentan način. Takav način utvrđivanja štete, vlasnicima da omogućuje pravnu sigurnost i jednakost svih pred zakonom što je i ustavna funkcija Vrhovnog suda.
14. Vezano za tuženikov prigovor zastare valja kazati kako zastara prema odredbi čl. 215. st. 1 ZOO-a počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom nije propisano što drugo. Predmetna tražbina tužitelja odnosi se na naknadu štete, izmaklu dobit od najamnine, a ona dospijeva mjesečno. Stoga se radi o trogodišnjem zastarnom roku iz čl. 230 st.1 ZOO-a.
15. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi Rev-1104/2018-3 od 22. siječnja 2019. zauzeo stav prema kojem se tražbina vlasnika stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci odnosi na naknadu štete - gubitak zarade od najamnine, koja dospijeva mjesečno te se primjenjuje trogodišnji zastarni rok propisan čl. 230. stavka 1. ZOO-a. Nadalje, Eurospki sud za ljudska prava je u odlukama Hegediš protiv Hrvatske i Arambašin protiv Hrvatske utvrdio da podnositelji zahtjeva nisu mogli djelotvorno osporavati iznos zaštićene najamnine sve do 6 mjeseci nakon što ustalila domaća sudska praksa prema kojoj su vlasnici stanova mogli tražiti naknadu za razliku između zaštićene i tržišne najamnine. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci U-III- 3482/2021 od 3. listopada 2023. implementirao gore navedeno stajalište ESLJP iz odluka Hegediš protiv Hrvatske i Arambašin protiv Hrvatske te je izrazio stav da se vlasnicima stanova u pogledu računanja početka tijeka zastarnog roka i nastupa zastare, ne može staviti na teret kao njihov propust činjenica da prije odluke Statileo protiv Hrvatske odnosno prije promjene pravnog stajalište Vrhovnog suda izraženog u rješenju Vrhovnog suda broj: Rev 2364/2016-3 od 19. prosinca 2018. nisu pred sudovima u Republici Hrvatskoj pokretali postupke protiv države radi naknade štete uzrokovane navedenim zakonom nametnutim ograničenjem prava vlasništva.
16. Navedeno ima za posljedicu da je sudska praksa kojom se utvrđuje kompenzacijsko pravno sredstvo postala stabilna tek od 19. lipnja 2019. i tek od tada su mogli početi teći zakonski rokovi za računanje i nastup zastare propisani člankom 230. stavkom 1. ZOO-a. Drugim riječima, vlasnici stanova tek su od 19. lipnja 2019. znali da ako podnesu tužbu za isplatu razlike naknade, domaći sudovi će o tome meritorno odlučivati. Dakle, od tada imaju na raspolaganju djelotvorno pravno sredstvo
16.1. S obzirom da potraživanje tužiteljice predstavlja naknadu štete za koju je zastarni rok 3 godine od saznanja za štetu i štetnika zastara bi istekla tek 19. lipnja 2022., slijedom čeg se tuženikov prigovora zastare ukazuje neosnovanim.
17. Tužitelj je na utvrđenje visine tržišne najmanine za predmetni stan predložio od nadležne porezne uprave pribaviti dokaz o iznosu vrijednosti najmanine, zatim izvršiti vještačenje na tu okolnost te od tuženika zatražiti podatak po kojoj cijeni daje u najam stanove u centru Zagreba (podnesak tužitelja od 13. svibnja 2019.- list 9 spisa). Predložne dokaze sud je prihvatio.
17.1. Za navesti je kako je u VSRH u odluci pod poslovnim brojem Rev-2364/16 zauzeo pravni stav prema kojemu vlasnici stanova imaju pravo na naknadu koja se dosuđuje prema punoj, tržišnoj vrijednosti najamnine. Pritom vlasnik stana ne treba dokazati da bi predmetnu nekretninu iznajmio i to za iznos tržišne najamnine jer se na taj način traži od vlasnika da dokaže nemoguće, već je dovoljno dokazati visinu tržišne najamnine na istoj ili sličnoj lokaciji.
18. Dopisom od 28. svibnja 2019. (list 17 spisa) Porezna uprava, Područni ured Zagreb, ispostava Centar, izvijestila je sud kako nije u mogućnosti dostaviti podatke o prosječnoj cijeni najamnine za stan koji se nalazi u centru Zagreba, površine 80 m2 i to za period od rujna 2021. pa do dana dostave podataka, ovo jer se u njihovim bazama podataka ne evidentiraju podatci o površini prostora, nadalje da nisu u mogućnosti informatički osigurati bazu podataka o prosječnjim cijenama najamnine/zakupnine, a navedeno da nije niti njihova zakonska obveza.
19. Nadalje, tužena je na ročištu od 10. prosinca 2019. , a vezano za prijedlog dostave podatak o cijeni po kojoj ona daje stanove u najam u centru Zagreba, navela kako je od Ministarstva državne imovine zaprimljeno očitovanje u kojem se navodi kako visinu najamnine utvrđuju Odlukom o utvrđivanju visini slobodno ugovorene najamnine („Narodne novine“ broj: 120/2000).
19. Na istom ročištu tužitelj je ustrajao u pribavi podataka od nadležne porezne uprave, a ukoiko isto ne bude moguće i na vještačenju.
20. Nakon što se Porezna uprava u četiri navrata oglušila na dopis suda, određeno je zamoljenim putem izvesti dokaz uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke.
21. Rješenjem donesenim na ročištu od 6. srpnja 2021. tužitelj je upozoren na posjedice ne predujmljivanja troškova vještačenja po pozivu suda.
22. Nadalje, rješenjem od 6. lipnja 2022. tužiteljica je pozvana u roku od 8 dana dostaviti postupiti po traženju zamoljenog suda i dostaviti zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu, uz upozorenje kako će sud odustati od izvođenja dokaza vještačenjem ukoliko po rješenju ne postupi. S obzirom da tužitelj nije postupio po rješenju suda, rješenjem od 19. srpnja 2022. sud je odustao od izvođenja dokaza građevinskim vještačenjem visine tržišne najamnine.
23. Unatoč odustajanju suda od izvođenja predmetnog dokaza, zamoljeni sud je rješenjem od 6. rujna 2024. odredio uviđaj na licu mjesta, imenovao vještaka te pozvao tužiteljicu na uplatu predujma. S obzirom da tužiteljica nije uplatila traženi predujam uviđaj je otkazan.
24. Dopisom od 7. listopada 2024. (list 108-109 spisa) Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Ispostava Centar je izvijestila sud kako ona nije tijelo nadležno za utvrđivanje i vođenje evidencije o postugnutim cijenama najma te da ne raspolaže evidencijama ni podacima o prosječnim mjesečnim cijenama zakupa. Djelokrug njenog posla da je utvrđivanje i organiziranje praćenja i kontrole naplate poreza, doprinosa i drugih davanja. Dana 7. listopada 2024. da je izvršena pretrga baze podataka informacijskog susatava Porezne uprave te da je utvrđeno da su na lokaciji Petrinjska ulica 25/I te u bližoj okolici navedene ulice u Zagrebu evidentirane prijave najma/zakupa kako slijedi: Petrinjska ulica 2, sambeni postor, površine 34 m2, cijena EUR mjesečno 464,53, eur/m2 13,67, Petrinjska ulica 13, stambeni prostor, površine 30,00 m2, cijena EUR mjesečno 600,00, eur/m2 20,00, Petrinjska ulica 13, stambeni prostor, površine 42,00 m2, cijena EUR mjesečno 550,00, eur/m2 13,09, Petrinjska ulica 5, stambeni prostor, površine 5,00 m2, cijena EUR mjesečno 26,54, cieur/m2 5,30, Petrinjska ulica 81, stambeni prostor, površine 50,00 m2, cijena eur mjeserčno 500,00, eur/m2 10,00.
25. Na ročištu od 4. ožujka 2025. tužiteljica je navela kako predmet spora više ne postoji slijedom čega smatra nemogućim obaviti vještačenje.
26. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
26. Prema stavu ovog suda, tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije dokazao visinu nastale štete, odnosno tržišne najamnine predmetnog stana ili stana na istoj ili sličnoj lokaciji u utuženom razdoblju, a što je jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu, slijedom čega je njegov tužbeni zahtjev valjalo odbiti.
27. Naime, podatak o visini najamnine stanova koji se nalaze na sličnoj lokaciji kao predmetni stan, a koje je dostavila Porezna uprava dopisom od 7. listopada 2024. i koji se odnose na cijene najma na dan 7. listopada 2024. ne mogu biti adekvatan dokaz visine tržišne najamnine predmetnog ili sličnog stana u utuženom razdoblju od rujna 2012. do listopada 2016. Ovo jer je općepoznato kako su cijene najma nekretnina u posljednjih deset godina značajno rasle. Tužitelj je na ročištu od 4. ožujka 2025. naveo kako predmet spora više ne postoji jer je uništen u potresu te da je vještačenje nemoguće provesti. Međutim, takvo što, suprotno navodima tužitelja, ne čini nemogućim obavljanje vještačenja na okolnost tržišne najamnine predmetnog stana u utuženom razdoblju, jer je vještak cijenu tržišne najamnine mogao utvrditi temeljem dokumentacije koja se o predmetnom stanu nalazi u javnim registrima, obilaskom lokacije na kojoj se stan nalazio, usporedbom sa visinom tržišne najamnine stanova na toj ili sličnoj lokaciji i sl. Uostalom zamoljeni sud je dokaz uviđajem na licu mjesta i vještačenjem odlučio provesti 6. rujna 2024., dakle četiri godine nakon potresa i nakon što mu je dostavljen izvadak iz zemljišne knjige te podnesak u kojem tužitelj navodi kako predmetna zgrada više ne postoji (podnesak tužitelja o 17. prosinca 2023.).
28. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I izreke.
29. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP-a i u skladu sa Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23).
29.1. Tako je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbuu iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), te trošak zastupanja na ročištima od 14. svibnja 2019., 18. rujna 2019, 15. listopada 2019., 10. prosinca 2019., 6. veljače 2021., 4. ožujka 2025., 22. isječnja 2026. i 27. ožujka 2026. u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife). Tuženiku nije priznat zahtjevani trošak pristupa na ročište od 27. listopada 2022. i 5. veljače 2024. ovo jer se navedena ročišta nisu održala, kao niti trošak pristupa na ročište od 21. ožujka 2024. jer na navedeno ročište tuženik nije pristupo.
30. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao točki II izreke.
31. Odluka o zateznim kamatama na parnični trošak je izostala obzirom da ista nije zatražena (čl. 151. st. 3. ZPP-a).
U Splitu, 2. lipnja 2026.
Sudac
Tihana Lovrić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku putem ODO Split, Građansko upravni odjel
- u spis
