REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27,

21000, Split

Poslovni broj: P-1696/2020-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Tihani Lovrić u pravnoj stvari tužitelja IŠ iz kaštel Sućurca, Vice Jerčića 37, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mislavu Baliću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika VŠ, [adresa], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u OD Krka&Krka d.o.o. Split, radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 21. travnja 2026., u nazočnosti tužiteljica osobno uz punomoćnika, te tuženika osobno uz punomoćnika, na ročištu za objavu presude dana 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj IŠ suvlasnik za 65/120 dijela nekretnine označene kao kat. čest. zem. [katastarska čestica], ZU 7797, k. o. [katastarska općina], u naravi zgon pašnjak na skici vještva dipl.ing.geod. LŠ od srpanj 2024.g. prikazan kao zapadni dio označen slovima A-B-C-D površine 65 m2 na mjerilu 1:250, pa je dužan tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe ispustiti tužitelju ispravu podobnu za uknjižbu prava suvlasništva 65/120 dijela na predmetnoj nekretnini uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika, u protivnom će istu ispravu zamijeniti ova presuda.

II. Dužan je tuženik ukoliko se usprotive ovoj tužbi nadoknaditi tužitelju troškove postupka u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.125,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Dana 29. svibnja 2020. pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tuženik upisan kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] ZU 7797 KO [katastarska općina] u naravi pašnjak površine 120 m2. Stvarni vlasnik i posjednik 65 m2 tj 65/120 dijela predmetne nekretnine da je tužitelj koji ju je stekao od svojih prednika temeljem isprava i kupoprodajnog ugovora od 26. lipnja 1965. U zemljišnim knjigama koje se formiraju na području Kaštel Sućurca da nije riješeno razgraničenje kat. č. [katastarska čestica] (sada čestica 6138), a kao jedini vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] da se navodi VŠ pok SŠ što da ne odgovara stvarnom stanju. Čestica 326/5 da je, kako je vidljivo iz Kupoprodajnog ugovora nastala 19.05.1965.g. parcelizacijom čestice 326, mjesec dana prije sklapanja Ugovora s ciljem da se besplatno ustupi Općini Split radi provedbe projektiranog puta. Tužiteljevi prednici da su kupili katastarsku česticu [katastarska čestica] (sada 6139) i dio čestice 326/5 (sada 6138) površine od 50m2. Ostatak čestice 326/5 (sada kupoprodajnog 6138) da je ostala u vlasništvu prodavatelja SŠ (površina 47m2). U točki 2 ugovora da stoji klauzula " time da su svjesni (mislići na kupce) da kupljenu površinu od 50m2 koja se pripaja čestici 326/5 k. o. [katastarska općina] moraju besplatno ustupiti Općini Split radi provedbe projektiranog puta". Slijedom gornje klauzule promjene da se nisu mogle realizirati u posjedovnom listu i zemljišnim knjigama za dio kat. č. [katastarska čestica] (sada 6138) što se tiče tužiteljevih prednika. Slijedom neažurnosti u posjedovnom listu vlasnik cijele parcele 326/5 (sada 6138) da je ostao evidentiran FŠ, otac tužienika. Darovnim ugovorima, te kasnijim rješenjem o nasljeđivanju iza pok oca UŠ tužitelj da je postao nasljednik nekretnina u Kaštel Sućurcu koje su posjedovali njegovi prednici i slijednik ostalih prava koji mogu iz toga proisteći. Predmetna čestica da se na ime ugovora pravno koristi već preko 54 godine te da je tužiteljev otac još za života tuženikova oca napravio zid sa ogradom, a predmet spora da se koristi kao vrt zajedno sa česticom 326/2 (sada 6139). S obzirom da je nekretnina opisana po toč. 1 tužbe suvlasništvo tužitelja za 65 m2 i da se ista nalazi u posljednjem mirnom posjedu na predmetnoj nekretnini od 1965.g. predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi vlasnikom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio navodima iz tužbe. Nadalje, navodi kako prednici tužitelja nikada nisu uknjižili svoje pravo na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Sama odredba kupoprodajnog ugovora u tom dijelu da je nejasna jer da se prethodno konstatira da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] parcelirana da bi se onda konstatiralo da prednici tužitelja kupuju površinu od 50m2 koja će se pripojiti čest. zem. [katastarska čestica] koja se pak ima ustupiti Općini Split. S obzirom da se vlasništvo stječe upisom u zemljišne knjige, a prednici tužitelja da se nikad nisu uknjižili na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je jasno da nikad nisu stekli vlasništvo predmetne nekretnine, a što je dobro poznato tužitelju. Nadalje, u tom kupoprodajnom ugovoru da se spominje 50m2, dok tužitelj sad tvrdi da bi bio vlasnik 60m2. Pregledom ugovora o darovanju između tužitelja i UŠ da se može utvrditi da predmet tog ugovora nije bila čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Nadalje, pregledom ugovora o darovanju između NŠ, EŠ i ČŠ i tužitelja, da se može utvrditi da su predmet tog ugovora čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Dakle, ni u tom ugovoru da se ne spominje kat. čest. [katastarska čestica], odnosno čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ista da se ne spominje niti u rješenju o nasljeđivanju iza pok. UŠ. Stoga da je evidentno da ŽŠ, MŠ, GŠ i I nikad nisu bili vlasnici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čega su oni bili svjesni te zato u ugovoru o darovanju nisu raspolagali navedenom nekretninom. Sve navedeno da je znao i tužitelj stoga ako je ikad i bio u posjedu predmetne nekretnine takav posjed da je nepošten te se ne može pozivati na dosjelost. S druge strane, tuženik da je predmetnu nekretninu stekao darovanjem od stvarnog i upisanog vlasnika pok. SŠ.

3. Podneskom od 17. listopada 2024. tužitelj je, nakon provedenog vještačenja, uredio tužbeni zahtjev na način kako glasi kao u izreci.

4. U tijeku postupka izveden je dokaz čitanjem zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Kupoprodajnog ugovoraod 26. lipnja 1965., skice stvarnog stanja sačinjene u svibnju 2020., izvatka iz zemljišne knjige, izvoda iz katsatarskog plana, ugovora o darovanju od 1. kolovoza 2008., ugovora o darovanju od 20. siječnja 1984., rješenja o nasljeđivanju iza pok. UŠ, rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Po1 9/66, izveden je dokaz saslušanjem stranaka te svjedoka JŠ, AŠ, ĐŠ i DŠ.

5. Radi razjašnjena spornih činjenica sud je izveo dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke. Uviđajem na licu mjesta utvrđeno je kako predmet spora u naravi predstavlja okućnicu koja je sastavni dio obiteljske kuće tužitelja. Nekretnina da je u cijelosti ograđna i definirana pa tako i okućnica sa uređenim i posađenim poljoprivrednim kulturama Ujedno je tužitelj na licu mjesta naveo kako predmetnom tužbom potražuje dio kojeg doista i koristi i koji je definiran ogradom.

5.1. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka poizlazi kako predmet spora predstavlja zapadni dio k. č. [katastarska čestica] na „Skici vještva“ označen slovima A ‐B‐C‐D, površine 65 m2. Sukladno ranijoj katastarskoj izmjeri čestica 6138 da je imala broj 326/5. Ukupna površina k. č. [katastarska čestica] da iznosi 120 m2, što znači da je predmet tužbe dio od 65/120. Južna granica predmetnog dijela da je zid, istočna i zapadna zid sa žičanom ogradom (i lozom), dok sjeverna međa da nije vidljiva, već da se prirodno nastavlja na vrt tužitelja. Predmet spora da služi kao vrt i okućnica kuće anagrafske oznake Ulica Vice Jerčića 37 , Kaštel Sućurac (k. č. [katastarska čestica]).

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Među strankama nije sporno:

- kako je tuženik u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k.o.

Kaštel Sućurac, ukupne površine 120 m2.

- kako je tuženik vlasništvo predmetne nekretnine stekao temeljem ugovora o darovanju zaključenog sa svojim ocem FŠ,

- kako su otac tužitelja i stričevi tužitelja, kao kupci sa ocem tuženika, kao prodavateljem 1965. godine sklopili ugovor o kupoprodaji,

- da na terenu postoji zid koji odjeljuje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na zapadni dio površine 65 m2 i istočni dio površine 55 m2.

7.1. Među parničnim strankama je sporno je li tužitelji stekao suvlasništvo 65/120 dijela nekretnine označene kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] ZU 7797 k. o. [katastarska općina] i to baš zapadnog dijela na skici vještva označenog slovima A-B-C-D površine 65 m2.

8. Naime, tužitelj tijekom postupka tvrdi kako su njegovi prednici sa prednikom tuženika još 1965. zaključili ugovor o kupoprodaji predmet kojeg je bila čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 512 m2 te 50 m2 čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Da su njegovi prednici uknjižbu prava vlasništva izvršili samo za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali su odmah po izvršenoj kupoprodaji stupili u posjed kupljenog, uključujući i kupljenu površinu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se pripojila čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sada oznake 6138). Da su njegovi prednici i on u mirnom posjedu predmeta spora preko 54 godine. Da je njegov prednik izgradio zapadni zid koji razgraničava čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na posjed tužitelja od posjeda tuženika, još za života prednika tuženika. Nadalje, da su njegovi stričevi i njegov otac njemu darovali kupljene nekretnine (ugovori o darovanju sa lista 16-20 spisa), a on da je stalno nastanjen u predmetnoj nekretnini od 1990. Dakle, tijekom postupka tužitelj tvrdi kako je na temelju valjane osnove, ugovora o kupoprodaji iz 1965., što samostalno, što putem svojih prednika u samostalnom i mirnom posjedu 65 m2 nekretnine oznake 6138 k. o. [katastarska općina]. Razlika u kvadratima (od kupljenih 50 m2 do ovdje traženih 65 m2) da je nastala jer je čest. zem. [katastarska čestica] (sada 6138) prilikom parcelacije imala površinu od 97 m2, a preoblikovanje na današnju površinu da je izvršeno u periodu iza 2010. godine na uštrb čestice oznake 6139 k. o. [katastarska općina] koja je u njegovom vlasništvu.

9. S druge strane tuženik navodi kako je predmet spora, 50 m2 čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ugovor o kupoprodaji ušao na inzistiranje oca tužitelja i njegove braće. Oni da su od starta znali kako se na te kvadrate ne mogu knjižiti i da nisu vlasnici istih jer je čest. zem. [katastarska čestica] bila predviđena kao trasa puta. Njegov prednik da je prednicima tužitelja prodao parcelu oznake 326/2 te da je samo za nju plaćena kuporodajna cijena. Također, navodi kako ne bi bilo točno da su prednici tužitelja odmah po kupoprodaji ogradili predmet spora betonskim zidom od točke D do točke C. Naime tu trasu puta da je koristio sudsjed ZŠ za pristup svojoj nekretnini. Upravo zato njegov prednik da nije upozoravao prednike tužitelja na zid jer isti nije bio do kraja napravljen. Nije znao precizirati kada je napravljen zid od točke D do točke C, ali se sjeća da je bio u cijeloj dužini 2017. godine kada je dobio poziv za raspravu prilikom postupka obnove zemljišne knjige. Tuženik je još kazao kako je oduvijek smatrao da je to njegova zemlja, ali da je određeni dio života boravio u inozemstvu i n ije se zbog životnih prilika mogao tužiti sa tužitelje. Sjeća se da je tužitelja upozorio da bi zid bio nezakonito sagrađen, a i ocu tužitelja da je kazao da sruši predmetni zid.

10. Svjedok JŠ je naveo kako je susjed stranaka. Da se njegova nekretnina nalazi sjeverno od predmeta spora. Ranije da je živio u centru mjesta, južno od predmeta spora te je preko predmeta spora prolazio kada bi posjećivao susjeda ZŠ. Tada, 60 ih gdina da predmet spora nije bio ograđen zidovima. Prije 90-ih susjed ZŠ da je dobio pristupni put sa sjevera i od tada da nije prilikom posjeta njemu prelazio preko predmeta spora. Misli da se tim putem više ne može prolaziti jer je tuženik to ogradio 90-ih. Tuženik da mu nikad nije pričao da bi imao spor s tužiteljem.

11. Slično je iskazivala i svjedokinja AŠ, navodi da bi da je kao dijete živjela južno od predmeta spora te je preko predmeta spora prolazila kada bi išla u posjet prijateljici, kćeri susjeda ZŠ. Kazala je kako se kretala trasom od točke C-D te da je tu postojao jedan mali zidić. Zidića na trasi od točke B do C da nije bilo. Kasnije da je taj prolaz bio zagrađen te da se, da bi pristupila susjedu ZŠ penjala preko skala i zida susjeda ZŠ. Tako da je pristupla prije nego li se udala, a udala se 1989. godine. Udala se za svjedoka JŠ te sada živi u susjedstvu predmeta spora. Stranke da poznaje i s njim a je u prijateljskim odnosima. Nikada nije čula da tuženik kazuje tužitelu da sruši predmetni zid.

12. Svjedokinja ĐŠ navodi kako je nekretninu koja je međašna sa nekretninom tužitelja stekla 1973., a u kuću na njoj uselila 1976. Kada bi išla prema jugu u "selo" (centar mjesta) da prolazila preko nekretnine susjeda V način da bi preskočila zid i metalnim skala se spustila preko pruge južno u centar mjesta. To da je bio jedini pristupni put jer je nekretnina tužitelja i tuženika bila ograđena visokim zidovima rolazila sam preko nekretnine susjeda ZŠ na način da bi preskočila zid i spustila se metalnim skalama pa preko pruge južno u mjesto. To je bio jedini put kojim sam mogla proći jer je nekretnina tužitelja i tuženika bila ograđena od strane pruge visokim zidovima (točke D-C). Njena nekretnina da prema susjedu ZŠ nije bila ograđena, a sve ostale nekretnine i tužiteljeva i tuženikova da su bile ograđene prema susjedu ZŠ visokim zidovima koje nije bilo zgodno preskakati. Osobe od koje je kupila svoju nekretninu da su je također kupile od oca tuženika, istodobno kad i obitelj tužtelja. Da je kupljeno sve od željeznice do pješačkog puta sjeverno. Zbog toga da je njena obveza bila ostaviti dva metra puta da tužitelj može sa sjevera pristupiti na svoju nekretninu. Isto tako da je bila obveza susjeda L ostaviti dva metra puta da može susjed ZŠ sa sjevera pristupiti na svoju nekretninu. Kasnije da je susjed L uspio ishoditi da Općina ovaj njihov privatni put (sa sjevera) proglasi javnim putem, a dobro da se sjeća da je to bilo 1977. godine. Od tada da je susjed ZŠ prolazio tim putem, a ranije je prolazio štrikom (prugom), to pretpostavlja jer je tamo imao skale. Autom da susjed ZŠ nije mogao doći od strane pruge, a uto da nije ni imao. Sjeća se da je otac tužitelja obrađivao zemlju od kuće pa prema pruzi, tu da je radio vinograd koji je bio iza zida od pruge pa prema sjeveru. Tužiteljeva parcela da je bila u južnom dijelu ograđena zidom te da je tužitelj bio skroz ograđen od parcele pok. oca tuženika. Kazala je još i to kako je sad stanje kako je bilo i prije 50 godina, da se ništa nije promijenilo, jedino promjena da je što je sada u zid gledano prema njenoj nekretnini, susjedu ZŠ i prema tuženiku, sada u zid stavljeno željezo i oko željezne ograde posađena loza. Poznavala je oca tuženika i znala bi ga vidjeti kako razgovara sa oce, tužitelja i nikada nije čula da otac tuženika govori ocu tužitelja kako koristi nešto njegovo.

13. Svjedok DŠ kako je sa tuženikom do obnove zemljišnih knjiga imao korektan odnos, tada da je tuženik počeo optuživati susjede da su mu ukrali zemlju, optuživao je i Grad Kaštela i tada da je među njima smanjena komunikacija. svjedok navodi kako u blizini predmeta spora živi od svoje treće godine. Kada bi išao južno u centar mjesta da bi koristio trasu kroz vrt susjeda ZŠ pa preko izlaza u zidu i postavljenih dasaka do pruge. Sjeća se da je između točaka B-C i preko točke C cijelom dužinom postojao visoki zid. Cijelo djetinjstvo da je proveo igrajući se tu uz prugu te je kazao da bi onakav kakav je danas zid bio i u vrijeme kad se on kao dijete igrao. Sjećam se da je tuženik sa suprugom dolazio obrađivati vinograd, a isto tako se sjeća da je otac tužitelja na spornom dijelu čestice 6138 sadio voćke i da je tu posadio lozu. Nisam nije čuo bi tuženik tužitelju ili njegovom ocu govorio da bi trebao srušiti ovaj zid. Na poseban upit pun tuženika svjedok je još kazao kako nije mogao proći dijelom parcele između ZŠ i tužitelja jer je taj dio bio ograđen i tu se sadilo sezonsko povrće. također da je otac tužitelja na tom dijelu držao pčele. Pruga da se radila 1948. za potrebe "Jugovinila" i sve nekretnine koje su uz prugu da imaju u zidovima ostavljene otvore . Izlaz susjeda ZŠ da je imao dasku, a izlaz tužitelja da je bio zatvoren s pruge i tu da je otac tužitelja radio kompost, bio-otpad.

14. Analizirajući sve provedene dokaze sud je stava kako je tužitelj, što osobno, što putem svojih prednika posjedovao predmet spora i to zapadni dio nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 65 m2 na skici vještva označene slovima A-B-C-D kao kvalificirani posjednik, ovo jer je posjed stečen na temelju ugovora o kupoprodaji iz 1965. sklopljenog između prednika stranaka. Naime, čitanjem predmetnog ugovora proizlazi kako je je predmet kupoprodaje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te 50 m2 od čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se pripaja čest. zem. novoprojektiranom putuoznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sada 6138). Sud je shvaćanja da je članak ugovora u tom dijelu dovoljno jasan te ne prihvaća navode tuženika kako prednici tuženika nisu kupili i platili navedenih 50 m2. Objašnjenje tuženika da predmet spora nije bio predmet kupoprodaje jer su prednici tužitelja znali da se na isti neće moći uknjižiti te da je tih 50 m2 u ugovor uneseno na inzistiranje prednika tužitelja sudu nije uvjerljivo. Upravo suprotno, prema shvaćanju ovog suda predmet spora je unesen u kupoprodajni ugovor baš zato jer je kupljen istodobno sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (a kako se u ugovoru i navodi) i jer su stranke ugovora su znale da se na isti, jer je predviđen za formiranje budućeg puta, kupci neće moći knjižiti. Uostalom nije sporno da je predmet spora ograđen te da sa kućom tužitelja predstavlja jedinstvenu cjelinu, okućnicu. Nadalje, sud smatra kako je posjed predmeta spora prednicima tužitelja predan od strane prednika tuženika odmah po izvršenoj kupoprodaji, te da je od strane prednika tužitelja i ograđen te da ni tužitelja ni njegove prednike nikad nitko nije ometao u posjedovanju . Naime, svjedok JŠ iskazivao je kako zidovi oko nekretnine tužitelja nisu postojali 60-ih godina (kupoprodaja je izvršena 1965.), a nije se znao izjasniti kada su isti izgrađeni jer tom trasom nije prolazio nakon što je susjed ZŠ dobio drugi pristupni put. Svjedok nije znao točno kazati kada bi to bilo, ali iz iskaza svjedokinje ĐŠ, čiji je iskaz u tom dijelu bio precizan i uvjerljiv i kojem sud poklanja vjeru proizlazi da bi to bilo 1977. godine. S druge strane svjedokinja JŠ se sjeća niskog zidića koji se protezao u pravcu točaka C-D, ali ne i zida koji bi se protezao u pravcu točaka B-C. Kasnije da je taj prolaz zagrađen te je do susjeda ZŠ pristupala drugom trasom. Svjedokinja ĐŠ navodi kako u susjedstvu živi od 1976. te da je tada nekretnina tužitelja bila ograđena visokim zidovima, štoviše da je stanje danas manje više jeddnako stanju prije 50 godina. Svjedok DŠ se sjeća da bi postojao zid u smjeru točaka B-C te da je navedeni zid bio visok. Također sjeća se da bi otac tužitelja na predmetu spora sadio voćke i lozu. Navedeni svjedoci su u različitim vremesnkim razdobljima prolazili što predmetom spora, što u blizini predmeta spora, najranije svjedok ĆŠ, najkasnije svjedok DŠ te se iz njihovih iskaza sud zaključuje kako predmet spora prije kupoprodaje nije bio ograđen te da je do ograđivanja došlo nakon izvršene kupoprodaje i to od strane prednika tužitelja. Svi svjedoci su suglasni da nisu nikada čuli da bi tuženik tužitelju branio posjedovanje predmeta spora te da nisu nikada čuli da bi tuženik od tužitelja tražio da sruši zid u pravcu točaka B-C. Štoviše svjedoci ĐŠ i DŠ se sjećaju da bi otac tuženika bio u dobrim odnosima sa ocem tužitelja. U konačnici tužiteljeva nekretnina izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je pozicionirana na način da je garaža nekretnine okrenuta prema predmetu spora (položajni nacrt i skica južnog pročelja list 111-112 spisa), a što još više učvršćuje stav suda da je predmet spora kupljen istodobno sa nekretninom oznake 326/2 k. o. [katastarska općina] i da je sa njom tvorio jedinstvenu cjelinu (a što je i danas) te da je kao takav odmah po kupoprodaji i predan u posjed prednicima tužitelja.

15. Tijekom postupka tužitelj nije naveo pravnu osnovu stjecanaj prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini. Međutim iz činjeničnih navoda tužbe i iskaza tužitelja proizlazi da bi osnova stejcanja bila dosjelost. Uostalom i svjedoci predloženi po tužitelju iskazivali su o činjenici samostalnosti i poštenju tužiteljeva posjeda predmeta spora. U takvoj situaciji vlasništvo se stječe časom ispunjenja pretpostavki koje zakon predviđa za stjecanje prava vlasništva, a upis u zemjišnu knjigu je deklarativne naravi. Stoga je, na temelju takvo od tužitelja izložene činjenične osnove suvišno tražiti od tuženika izdavanje tabularne isprave podobne za uknjižbu prava suvlasništva 65/120 dijela nekretnine oznake 6138 k. o. [katastarska općina]. Međutim, u tom slučaju ne postoji pravna osnova prema kojoj bi postojala obveza tuženika za izdavanje tabularne isprave (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici Građanskog odjela od 1. lipnja 2009. prema kojem „kad je presudom utvrđeno da je pravo vlasništva stečeno na temelju zakona, ne postoji obveza tuženika na izdavanje tabularne isprave“).

16. U konkretnom slučaju, tužitelj tvrdi da su njegovi prednici od prednika tuženika kupili predmet spora još 1965., te da svoje pravo vlasništva nisu upisali. Međutim vlasništvo na nekretnini na temelju pravnog posla stječe se upisom u zemljišnu knjigu, slijedom čega je tužitelj na temelju spomenutog pravnog posla svojih prednika stekao samo pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, jer se pravo vlasništva na temelju valjanog kupoprodajnog ugovora može steći tek nakon uknjižbe u zemljišne knjige. Takvo pravno uređenje bilo je propisano i Austrijskim građanskim zakonikom koje je bio na snazi u vrijeme kada je sklopljen ugovor između prednika stranaka.

17. Još je za navesti da u situaciji kada se radi o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla, a predmet spora je zahtjev za izdavanje tabularne isprave onda se radi o parnici za ispunjenje ugovora dakle obvezno-pravnoj tužbi, a ne vlasničkoj tužbi jer se vlasništvo nekretnina stječe upisom kako je naprijed navedeno u zemljišne knjige, a ugovor o kupoprodaji je pravni osnov stjecanja vlasništva.

18. Vlasništvo je definirano kao stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (čl. 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima „Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZVDSP).

18.1. Prema odredbi čl.159. st.2. ZV-a, samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, pravo vlasništva stječe dosjelošću protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, odnosno prema čl.159. st.3. ZV-a, protekom 20 godina ako je taj posjed barem pošten. Prema iznijetim činjenicama tužitelj tvrdi kako je takav posjed imao samo na točno određenom dijelu nekretnine oznake 6138 ko [katastarska općina] i to u površini od 65 m2 od ukupnih 120 m2.

19. Najprije je potrebno kazati kako su naprijed iznesene činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev za utvrđenje njegovog prava vlasništva dosjelošću suprotne tužbenom zahtjevu kojim traže utvrđenje prava suvlasništva u određenom suvlasničkom omjeru, akoji predstavlaj zapadni dio neketnine u površini od 65 m2 i označen na skici vještva slovima A-B-C-D. Ukoliko je jedna osoba vlasnik točno određenog dijela neke nekretnine, što tvrdi tužitelj tijekom postupka, tada ona ne može biti ujedno suvlasnik određenog idealnog dijela nepodijeljene nekretnine jer je suvlasništvo pravo vlasništva više osoba na fizički nepodijeljenoj nekretnini, po dijelovima koji su alikvotno (idealno) određeni. Suvlasništvo postoji kad više osoba ima neku stvar u svom suvlasništvu tako da svakoj pripada dio toga prava vlasništva računski određen prema cijelom pravu vlasništva na stvari (čl.36. st.1. ZVDSP). Međutim, ukoliko neka osoba posjeduje određeni realni dio nekretnine, tvrdeći da je stekla vlasništvo na tom dijelu, tada ona ne može zahtijevati utvrđenje prava suvlasništva na idealnom dijelu te nekretnine. Tako ni tužitelj to ne može. Naime, suvlasništvo obuhvaća vlasništvo više osoba na jednoj nepodijeljenoj stvari, kako je to navedeno i u odredbi čl. 36. ZVDSP pa suvlasnik ne može biti vlasnik točno određenog dijela te stvari. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću na idealnom dijelu, u ovakvim okolnostima, nije moguće jer se realni dio ne može na taj način pretvoriti u idealni dio nepodijeljene stvari. Prema tome, ako je jedna osoba vlasnik točno određenog dijela nekretnine, kako to tvrdi tužitelj, tada je očito da on ne može biti suvlasnik idealnog dijela, jer je tom suvlasniku na ime njegovog idealnog dijela pripao realni, točno određeni dio, čime je i došlo do faktički izvršene diobe pa suvlasništvo na cijeloj nekretnini više ne postoji.

20. Idealni dio stvari je prema odredbi čl. 37. st. 2. ZVDSP neodvojiv od suvlasničkog dijela koji ga određuje s time da svaki suvlasnik temeljem odredbe čl. 38. st.1. ZV-a, smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj prava vlasništva i to bez suglasnosti ostalih suvlasnika ukoliko time ne vrijeđa prava ostalih. Ukoliko je tužitelj vlasnik točno određenog dijela nekretnine kako to tvrdi, on ne može ujedno biti suvlasnik idealnog dijela cijele nekretnine. U konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da je stekao vlasništvo dosjelošću točno određenog realnog dijela nekretnina što znači da na ostalom dijelu nekretnine nije mogao steći pravo su(vlasništva) dosjelošću jer se dosjelošću ne može niti steći više nego se posjedovalo. Posjedovanjem određenog "realnog" dijela nekretnine ne može se steći suvlasništvo idealnog dijela cijele nekretnine, i tu su trajanje posjeda i njegova kvaliteta irelevantni. Naime, idealni dio se proteže po cijeloj nekretnini, po svakoj, pa i najmanjoj prostornoj jedinici nekretnine, tj. i razlici preko 65 m2 do 120 m2 kolika je površina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle svega što čini čest. zem. [katastarska čestica] ko [katastarska općina]. Prihvaćanjem tužbenog zahtjeva kakvog je postavio tužitelj, utvrdilo bi se da je tužitelj, posjedovanjem određenog realnog dijela nekretnine postao suvlasnik i dijela nekretnine za kojeg tvrdi da ga nikad nije ni posjedovao. Dakle, u opisanoj situaciji tužitelj ne može zahtijevati utvrđenje prava suvlasništva razmjerno utvrđenoj površini zemljišta za koji tvrde da se nalazi u njegovom isključivom posjedu u odnosu na cijelu nekretninu. Takvo pravno shvaćanje izraženo je u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske tako primjerice Rev-x-995/2013-2 od 29. siječnja 2014, Rev-x- 1075/2012., Rev-2064/2013 od 25. veljače 2014., Rev-250/90 od 20. ožujka 1991., Rev-x-840/10-2 od 25. rujna 2013., Rev- x-1075/2012 od 29. siječnja 2014, Rev- 1778/2013 od 3. ožujka 2015, Rev-x-36/2014 od 15. srpnja 2014, Rev-700/08-2 od 7. travnja 2010. i Rev-598/04-2 od 14. veljače 2007.

21. Slijedom navedenoga, a kako tužitelj u ovom postupku, na temelju činjeničnih navoda posjedovanja točno određenog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], traži utvđenje suvlasništva u idealnom dijelu od 65/120 cijele nekretnine, dakle zahtijeva utvrđenje prava suvlasništva razmjerno utvrđenoj površini zemljišta za koju tvrdi da se nalazi u njegovom isključivom posjedu u odnosu na cijelu nekretninu (i to zapadnog dijela na skici vještva označenog slovima A-B-C-D), tužbeni zahtjev je valjalo odbiti. Samo je utvrđenje prava vlasništva točno utvrđenog realnog dijela nekretnine, cijeneći spomenuti činjenični supstrat posjedovanja (uz prethodno dokazivanje relevantnog posjedovanja) mogao predstavljati predmet tužbenog zahtjeva koji bi se mogao prihvatiti, a ne i ovako postavljeni tužbeni zahtjev.

22. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke.

23. Odluka o zahtjevima stranka na naknadu troškova postupka temelji se na članku 151., članku 154. stavak 1., članku 155. i članku 164. ZPP-a.

24. S obzirom na vrijednost predmeta spora, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova tuženiku su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), zastupanje na ročištima od 26. listopada 2021., 10. listopada 2023., 14. lipnja 2024., 15. listopada 2025., 10. veljače 2026. i 21. travnja 2026., u iznosu od po 200,00 eura za svaku radnju (Tbr. 9/1 Tarife), sastav podneska od 21. listopada 2024. (kojim podneskom se tuženik očitovao na nalaz i mišljenje vještaka), 9. siječnja 2025. i 24. listopada 2025. (kojim podneskom se tuženik očitovao na iskaz tužitelja), 16. prosinca 2025 i 18. veljače 2026. u iznosu od pod 200,00 eura za svaku radnju (Tbr. 8/1 Tarife), te trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife).

24.1. Ovako obračunati trošak od 2.500,00 eura potrebno je uvećati za zatraženi PDV u iznosu od 625,00 eura.

25. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu i presude jer će, sukladno odredbama čl. 3. st. 2. i čl. 4. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18., 51/23.), na plaćanje istih biti obvezan tužitelj.

26. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u točki II izreke.

Split, 2. lipnja 2026.

Sudac

Tihana Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis