Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4466/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te Nade Horvatović i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog NĆ, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 2. rujna 2025., broj: Pp-2023/2022-12, na sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog NĆ i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. MĆ je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 EUR (trideset eura), u roku petnaest dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. MĆ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te mu je na temelju citiranog propisa i uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu 500,00 eura, u koju je uračunato vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem, a prestali dio kazne je dužan platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti odluke, uz pogodnost plaćanja dvije trećine kazne u navedenom roku, te je okrivljenik obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.

1.1. Istom presudom prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 6 mjeseci.

2. Protiv te presude okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu zbog odluke o kazni.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to, iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

5. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti i po mišljenju ovog suda, pravilno cijenjene. Naime, prvostupanjski je sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj nasilja u obitelji prema supruzi u nazočnosti djeteta, izrekao novčanu kaznu uz primjenu instituta ublažavanja u velikoj mjeri ispod posebnim zakonom propisane najblaže kazne (budući da je prema mjerodavnom Zakonu propisana kazna od najmanje 920,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana), sukladno težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Prvostupanjski sud je već pravilno cijenio pokajničko ponašanje okrivljenika, obećanje da će popraviti svoje ponašanje u obitelji, spremnost da se podvrgne psihosocijalnom tretmanu, kao i poznate imovinske prilike okrivljenika, na koje okolnosti ponovno upire u žalbi, pa je izrečena novčana kazna primjerena svim okolnostima počinjenog prekršaja i vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Po ocjeni ovog suda, žalbeni navodi okrivljenika su dovoljno uzeti u obzir prilikom odmjeravanja novčane kazne u prvostupanjskom postupku, a žalitelj ne ističe i ne doprinosi dokaze o postojanju novih okolnosti, koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni, kako se to sugerira u žalbi.

6. U pogledu navoda žalitelja iz kojeg proizlazi prijedlog zamjene izrečene novčane kazne radom za opće dobro, ističe se da se u ovoj fazi prekršajnog postupka ne može odlučivati o načinu izvršavanja eventualno neplaćene novčane kazne radom za opće dobro, o čemu se odlučuje u postupku njezina izvršenja pod uvjetima iz čl. 152. st. 5. i 6. PZ-a. Međutim, osuđenik ne može sam tražiti niti zahtijevati da mu se novčana kazna zamijeni radom za opće dobro.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona, u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (odgovarajući iznos u eurima sukladno fiksnom tečaju konverzije), s obzirom na složenost i trajanje postupka, u minimalnije propisanom iznosu.

8. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.