REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1628/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Maji Jurovicki, u pravnoj stvari tužitelja MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Saša Čačić, odvjetniku u Vinkovcima, protiv I tuženika Stambena zadruga MOGUĆNOST u stečaju, OIB: 04664049562, Stubička ulica 48A, Zagreb, zastupan po punomoćniku Igor Sieber, odvjetniku iz Zagreba i II tuženika PLAVI BRIJEG d.o.o., OIB: 58170386841, Slavenskoga ulica 1, Zagreb, zastupan po punomoćniku Josip Pećarić, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 20. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ I Utvrđuje se da je nepostojeći i bez pravnog učinka Sporazum o otkupu potraživanja temeljem odluke odbora vjerovnika od 25.11.2021., zaključen između Stambene zadruge MOGUĆNOST u stečaju, iz Zagreba Klaićeva 48, OIB: 04664049562 zastupan po stečajnom upravitelju Damiru Mikić i i društva Plavi Brijeg d.o.o. iz Zagreba, Slavenskoga ulica 1, OIB: 58170386841 zastupan po direktoru LM,

II. Utvrđuje se da je ništetan Sporazum o otkupu potraživanja temeljem odluke odbora vjerovnika od 25.11.2021., zaključen između Stambene zadruge MOGUĆNOST u stečaju, iz Zagreba Klaićeva 48, OIB: 04664049562 zastupan po stečajnom upravitelju Damiru Mikić i i društva Plavi Brijeg d.o.o. iz Zagreba, Slavenskoga ulica 1, OIB: 58170386841 zastupan po direktoru LM.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi I-tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.000,00 € u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi II-tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.250,00 € u roku od 15 dana.

IV Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.429,44 € kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da s I-tuženikom u višegodišnjem su poslovnom odnosu iz kojega su nastala međusobna potraživanja pa tako i tražbina I-tuženika prema tužitelju temeljem pravomoćnog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br: P-2467/17 od 26. veljače 2021. u iznosu od 120.672,24 € (909.205,00 tadašnjih kuna) a i obveza I-tuženika prema tužitelju temeljem pravomoćnog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu u iznosu od 14.730,31 € (110.985,50 tadašnjih kuna), kao i potraživanje tužitelja prema tuženiku utvrđeno u stečajnom postupku nad I-tuženikom koji se vodi pod brojem: St-763/2013 u iznosu od 81.737,17 € (615.848,68 tadašnjih kuna). Navodi da su 14. srpnja 2022. kao I i II tuženik zaključili Sporazum o otkupu potraživanja temeljem odluke odbora vjerovnika od 25. studenog 2021. kojim Sporazumom je I-tuženik prodao II-tuženiku potraživanje koje ima prema tužitelju, a da za to nije imao odobrenje odbora vjerovnika, odnosno stečajni upravitelj nije imao odobrenje za zaključenje ugovora s II-tuženikom. Naime, na Skupštini vjerovnika Stambene zadruge Mogućnost u stečaju 25. studenog 2021. većinom glasova nazočnih vjerovnika izglasana je odluka da se daje ovlaštenje stečajnom upravitelju da s društvom Moneo d.o.o. iz Zagreba zaključi ugovor o prodaji tražbine koju društvo u stečaju ima prema stečajnom vjerovniku MM. Tvrdi da stečajni sudac nije donio rješenje o potvrđivanju odluke o prodaji imovine, Sporazum o otkupu potraživanja temeljem odluke odbora vjerovnika od 25. studenog 2021. je ništetan jer je sačinjen protivno prisilnim odredbama SZ koje uređuju način prodaje imovine stečajnog dužnika. Smatra da je Sporazum fiktivan kako bi se prikrio drugi pravni posao koji je zapravo svrha odnosa između stranaka, slijedom čega predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. I-tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je nesporno da su I i II tuženik 14. srpnja 2022. zaključili Sporazum o otkupu potraživanja temeljem odluke Skupštine vjerovnika jer Odbor vjerovnika nikada nije ni formiran. Pojašnjava da je na Skupštini vjerovnika održanoj 15. rujna 2022. dana je suglasnost stečajnom upravitelju zaključiti Sporazum o otkupu tražbine koju stečajni dužnik ima prema tužitelju s II - tuženikom i to pod istim uvjetima kao i za ugovor s društvom MONEO d.o.o. za iznos od 265.445,62 € (2.000.000,00 tadašnjih kuna) koji iznos je II-tuženik isplatio temeljem Sporazuma. I-tuženik posebno napominje da je tužitelj kao stečajni vjerovnik I-tuženika imao pravo sudjelovati na skupštini vjerovnika i tamo iskazati eventualno nezadovoljstvo takvom odlukom, no on to nije učinio, a ostali vjerovnici donijeli su odluku u najboljem interesu za stečajne vjerovnike, koji su se temeljem te odluke namirili sa 100% svojih potraživanja. Iz navedenog razloga I -tuženik stavlja prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja jer isti nema mandat od skupštine vjerovnika, a tužbeni zahtjev protivan je odluci vjerovnika i njihovom pravnom interesu, slijedom čega predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

3. II-tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je s I-tuženikom sklopio Sporazum o otkupu potraživanja 25. studenog 2021. ali nije točno da stečajni upravitelj I-tuženika nije dobio suglasnost Skupštine vjerovnika u stečajnom postupku koji se nad I - tuženikom vodio pod poslovnim brojem St-763/2013 jer je 25. studenog 2021. Skupština vjerovnika, vođena interesima svih vjerovnika dala suglasnost stečajnom upravitelju I-tuženika da zaključi ugovor o ustupu tražbine koju stečajni dužnik, ovdje I-tuženik, ima prema tužitelju, s društvom Moneo d.o.o. za iznos od 265.445,62 € (2.000.000,00 tadašnjih kuna), ali nakon donošenja navedene odluke Skupštine vjerovnika nije došlo do zaključenja ugovora o ustupu predmetne tražbine između I - tuženika i društva Moneo d.o.o., radi čega je stečajni upravitelj I-tuženika predložio sazivanje nove sjednice Skupštine vjerovnika s prijedlogom da mu se da suglasnost da pod istim uvjetima pristupi zaključenju ugovora o ustupu predmetne tražbine s II - tuženikom. Ističe da je donošenje takve odluke bilo u interesu svih stečajnih vjerovnika jer je isto za posljedicu imalo unovčenje stečajne mase I-tuženika za iznos dostatan za 100% namirenje kako troškova stečajnog postupka i obveza stečajne mase tako i 100% namirenje tražbina svih stečajnih vjerovnika, pa je Skupština vjerovnika je na sjednici održanoj 15. rujna 2022. odobrila sklapanje predmetnog Sporazuma između I-tuženika i II-tuženika, pod istim uvjetima kao i za prethodno odobreno sklapanje ugovora s društvom Moneo d.o.o. Osporava i paušalne i ničime dokazane navode tužitelja da bi predmetni Sporazum predstavljao fiktivni pravni posao koji za cilj ima prikrivanje drugog pravnog posla. Dodatno ističe i kako je odredbom čl. 234. st. 1. Stečajnog zakona propisano da eventualne radnje stečajnog upravitelja kojima se otuđuje imovina stečajnog dužnika bez pribavljene suglasnosti skupštine vjerovnika ne utječu na valjanost ovakvih radnji, a dodaje i da je sve svoje obveze preuzete Sporazumom u cijelosti ispunio te da ne postoji niti jedan razlog koji bi za posljedicu imao ništetnost i/ili fiktivnost predmetnog Sporazuma pa predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

4. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 62/07, 84/08, 123/08 ,57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP) proveo dokaze uvidom u dokumentaciju i to u zapisnik sa Skupštine vjerovnika poslovni broj St-763/2013 od 15. rujna 2022. koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu (list 19 do 21 , 30 do 32 spisa), u zapisnik sa Skupštine vjerovnika poslovni broj St-763/2013 od 25. studenog 2021. koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu (list 27 do 29 spisa) i saslušao zakonske zastupnike stranaka i to tužitelja ZM, za I-tuženika stečajnog upravitelja Damira Mikić i za II-tuženika DM.

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je Sporazum o otkupu potraživanja ništetan i da ne proizvodi pravne učinke.

7. Među strankama nije sporno da je I-tuženik imao dospjelo potraživanje prema tužitelju u iznosu od 120.672,24 € (909.205,00 tadašnjih kuna), nije sporno da su I i II tuženik zaključili Sporazum o otkupu potraživanja 14. srpnja 2022.

8. Među strankama je sporno da li je stečajni upravitelj I-tuženika imao odobrenje Skupštine vjerovnika za sklapanje Sporazuma o otkupu potraživanja koje je I -tuženik imao prema tužitelju, odnosno da li je Sporazum o otkupu potraživanja ništetan i bez pravnog učinka.

9. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je saslušao zakonske zastupnike stranaka i to tužitelja ZM, za I-tuženika stečajnog upravitelja Damira Mikić i za II-tuženika DM.

10. Iz saslušanja tužitelja ZM kao stranke proizlazi da je on bio vlasnik zgrade u kojoj se nalazila Stambena zadruga Mogućnost u stečaju i tražio je od stečajnog upravitelja da mu izda tabularnu ispravu, ali on je za to tražio velike novce koje on nije bio spreman platiti. Ističe da njega nitko nije zvao na skupštine vjerovnika u stečajnom postupku nad I-tuženikom tako da nije mogao sudjelovati niti mi je išta o stečajnom postupku bilo poznato.

11. Iz saslušanje zakonskog zastupnika I-tuženika, stečajnog upravitelja Damira Mikić proizlazi da je on bio stečajni upravitelj I-tuženika od otvaranja do zaključenja tako da mu je poznato da je I-tuženik imao potraživanja prema tužitelju s osnova isplate kupoprodajne cijene za stambeno poslovnu zgradu koju je I-tuženik gradio za tržište. Ističe kako je tu zgradu gradila Stambena zadruga Mogućnost u stečaju, a ne tužitelj, ali je tužitelj u nekoj fazi izgradnje kupio tu stambeno poslovnu zgradu od I - tuženika, ali nije isplatio kupoprodajnu cijenu u cijelosti i ostao je dužan cca 2.300.000,00 tadašnjih kuna i to je bilo potraživanje o kojem se vodio sudski spor koji je započet prije nego je nad I tuženikom otvoren stečajni postupak. Kako je I tuženik imao potraživanja prema tužitelju Skupština vjerovnika je odlučila da će to potraživanje prodati i prvo se javila tvrtka Moneo d.o.o. i oni su dali ponudu na 2.000.000,00 tadašnjih kuna koju ponudu je proslijedio stečajnom sucu koji je sazvao skupštinu vjerovnika koja je donijela odluku da se prihvati ponuda Moneo d.o.o. i da on može zaključiti ugovor s tvrtkom Moneo d.o.o. o kupoprodaji potraživanja. Navodi da je nekoliko puta pozivao tvrtku Moneo d.o.o. na potpis ugovora, ali oni se više nikada nisu javili pa je ponudu dao II-tuženik navodeći kako je voljan pod istim uvjetima on otkupiti potraživanja pa je on i tu ponudu proslijedio stečajnom sucu koji je sazvao skupštinu vjerovnika koja je tada odobrila sklapanje ugovora o kupoprodaji s tvrtkom Plavi brijeg d.o.o. pod istim uvjetima kao i s tvrtkom Moneo d.o.o. pa je on sačinio ugovor, a tek nakon toga ga je odobrila skupština vjerovnika , ali napominje kako je skupština vjerovnika već odobrila sve uvjete koji su bili potrebni za sklapanje ugovora s tvrtkom Moneo d.o.o. tako da se je nova Skupština vjerovnika odobrila samo promjenu kupca, a uvjeti su ostali isti, tako da je on potpisao kupoprodajni ugovor s tvrtkom II-tuženikom koji je u potpunosti isplatio iznos od 2.000.000,00 tadašnjih kuna na račun stečajnog dužnika kojim iznosom su podmirena potraživanja svih vjerovnika u cijelosti kao i troškovi stečajnog postupka koji je nakon toga zaključen.

Pojasnio je da je postupku pred OGS u Zagrebu provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje iz kojeg nalaza i mišljenja proizlazi da se radi o 2.300.000,00 kn, a to potraživanje je prodao jer je našao kupca koji je bio voljan preuzeti rizik kako će spor završiti.

Sjeća se da tužitelj tijekom stečajnog postupka nije dolazio na Skupštine vjerovnika niti iskazivao neko nezadovoljstvo kao jedan od vjerovnika u tom stečajnom postupku na donošenje odluke o prodaji potraživanje prvo tvrtki Moneo d.o.o., a onda II tuženiku. Smatram da je i tužitelju bilo u interesu ovakav pravni posao kupoprodaje potraživanja kao i svim ostalim vjerovnicima koji su namireni u 100 % -tnom iznosu svoje tražbine.

12. Iz saslušanja zakonskog zastupnika II tuženika LM proizlazi da je njegov poslovni partner saznao da I-tuženik prodaje potraživanje prema tužitelju, a o kojem potraživanju se vodi sudski spor i nakon konzultacija s odvjetnikom je odlučio kontaktirati stečajnog upravitelja koji mu je rekao da je već sklopio ugovor o prodaji potraživanja s tvrtkom Moneo d.o.o., ali da oni nisu u ostavljenom roku uplatili 2.000.000,00 kn kupoprodajne cijene, te da ukoliko u daljnjem kraćem roku ne plate, voljan je s II-tuženim sklopiti ugovor o kupoprodaji potraživanja za istu cijenu i pod istim uvjetima. Kako Moneo d.o.o. ni u ostavljenom roku nije platio kupoprodajnu cijenu, on je u ime II-tuženika sklopio ugovor o kupoprodaji potraživanja sa stečajnim upraviteljem i uplatio na račun stečajnog dužnika 2.000.000,00 tadašnjih kuna.

13. Sud ocjenjuje iskaze zakonskih zastupnika I-tuženika i II tuženika logičnijim, uvjerljivijim i životnijim nego iskaz tužitelja jer su oba zakonska zastupnika i I-tuženika i II-tuženika detaljno objasnili kako je došlo do sklapanje Ugovora o ustupu tražbine s II-tuženikom, a i iz zapisnika s obje Skupštine vjerovnika je utvrđeno da je Skupština vjerovnika dala suglasnost stečajnom upravitelju za sklapanje ugovora o ustupu tražbine i to prvo s tvrtkom Moneo d.o.o. za iznos od 2.000.000,00 tadašnjih kuna, a nakon što je tvrtka Moneo d.o.o. očito odustala od kupoprodaje, Skupština vjerovnika je dala suglasnost stečajnom upravitelju za sklapanje ugovora o ustupu tražbine s II- tuženikom pod istim uvjetima i za istu cijenu.

14. Važno je navesti i da je II-tuženik u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu na račun I-tuženika i tako da su se svi stečajni vjerovnici namirili u 100-tnom iznosu, što je i cilj stečajnog postupka.

15. Čl. 108. Stečajnog zakona (NN 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24) uređuje mogućnost da sud, na zahtjev razlučnog vjerovnika, stečajnog vjerovnika koji nije nižeg isplatnog reda, stečajnog upravitelja ili iznimno po službenoj dužnosti ukinuti odluku skupštine vjerovnika ako je protivna interesu stečajnih vjerovnika, što ovdje nije slučaj, odnosno odluka skupštine vjerovnika o davanju suglasnosti stečajnom upravitelju za sklapanje ugovora o ustupu tražbine je bila u interesu svih stečajnih vjerovnika, pa tako i tužitelja koji i nije iskoristio svoje pravo i zatražio od stečajnog suca ukidanje odluke skupštine vjerovnika.

16. Isto tako i navod tužitelja kako ga nitko nije zvao na skupštine vjerovnika nije relevantan jer temeljem čl. 103. SZ-a skupštinu vjerovnika saziva sud i pravo sudjelovanja imaju svi stečajni vjerovnici, pa tako i tužitelj, a vrijeme i mjesto održavanja i dnevni red skupštine vjerovnika objavljuje se na mrežnoj stranici e - Oglasna ploča sudova, pa je tako i tužitelj bio obaviješten o vremenu i mjestu održavanja skupštine vjerovnika na kojoj je mogao sudjelovati i protiviti se donošenju određenih odluka, što nije učinio, dakle sud smatra da tužitelj nije ni aktivno legitimiran za pokretanje ovog postupka jer nema odobrenje skupštine vjerovnika za pokretanje bilo kakvog postupka, a nema ni pravni interes a sud utvrdi da je ugovor o ustupu tražbine I-tuženika prema tužitelju ništetan i bez pravnog učinka jer je i tužitelj upravo radi sklopljenog ugovora namirio svoje potraživanje koje je prijavio u stečajnom postupku nad I-tuženikom što inače ne bi bilo moguće.

17. Dakle tužitelj nije dokazao da ima pravni interes temeljem čl. 187. ZPP-a za vođenje ovog postupka pa je slijedom svega iznijeto tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom na utvrđenje i odlučeno kao u toč. I izreke.

18. O troškovima je odlučeno temeljem čl. 154. st. 1. 155. i čl. 164. st.1 i 2. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23 dalje u tekstu: OT)

19. I-tuženiku je kao potreban priznat trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 € (Tbr.8.1) i za zastupanja na ročištu 24. veljače 2025., 6. svibnja 2025. i 20. travnja 2026. iznosu od po 200,00 € (Tbr. 9.1.), dakle ukupno 800,00 € što uvećano za PDV 25% u iznosu od 200,00 € (Tbr.46) ukupno iznosi 1.000,00 €, a trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu I-tuženiku u iznosu od 38,00 € nije ni nastao jer ga sud nije ni pozvao na plaćanje sudske pristojbe koju , dakle, nije ni platio slijedom čega je odlučeno kao u toč II izreke presude.

20. II-tuženiku je kao potreban priznat trošak za sastav odgovora na tužbu i podneska od 5. veljače 2025. u iznosu od po 200,00 € (Tbr.8.1), za zastupanja na ročištu 24. veljače 2025., 6. svibnja 2025. i 20. travnja 2026. iznosu od po 200,00 € (Tbr. 9.1.), dakle ukupno 1.000,00 € što uvećano za PDV 25% u iznosu od 250,00 € (Tbr.46) ukupno iznosi 1.250,00 € a trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu II- tuženiku u iznosu od 38,23 € nije ni nastao jer ga sud nije ni pozvao na plaćanje sudske pristojbe koju, dakle, nije ni platio slijedom čega je odlučeno kao u toč III izreke presude.

21. Tužitelj nije uspio u sporu pa je njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.429,44 € odbijen kao neosnovan čl. 154. st. 1. ZPP-a i odlučeno kao u to. III izreke presude.

Zagreb 2. lipnja 2026.

S U D A C:

Maja Jurovicki

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- kal 30 dana