REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-783/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužiteljice UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sandra Dimitrijević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKOG NARODNOG KAZALIŠTA U ZAGREBU, Zagreb, Trg Republike Hrvatske 15, OIB: 10852199405, koga zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika Jasminke Dugandžije, odvjetnice, 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice UK koji glasi:

"I. Poništava se Odluka tuženika Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, Zagreb, Trg Republike Hrvatske 15, OIB: 10852199405 od dana 03. ožujka 2025., donesena po Povjerenici za zaštitu dostojanstva radnika, gđi UKH, u Postupku zaštite dostojanstva radnika povodom prijava radnica MK, HK i JK protiv tužiteljice UK, kojom je utvrđeno da iz prijave i provedenog postupka proizlazi da je zahtjev za zaštitu dostojanstva radnica osnovan, kao nezakonita."

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se tužba tužiteljice UK od 17. travnja 2025. u dijelu u kojem predlaže utvrditi da su prijave radnica MK, HK i JK, podnesene 28. siječnja 2025. protiv tužiteljice UK u postupku zaštite dostojanstva radnika koji se vodio kod tuženika HRVATSKOG NARODNOG KAZALIŠTA U ZAGREBU, neosnovane.

II Nalaže se tužiteljici UK naknaditi tuženiku HRVATSKOM NARODNOM KAZALIŠTU U ZAGREBU trošak parničnog postupka u iznosu 750,00 EUR (slovima: sedam stotina pedeset) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 2. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužiteljice UK za naknadu troška postupka u iznosu 1.000,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

IV Odbija se zahtjev tuženika HRVATSKOG NARODNOG KAZALIŠTA U ZAGREBU za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu 500,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 17. travnja 2025. navodi da je od 2020. zaposlena kod tuženika, a na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2024. je zaposlena na radnom mjestu vođe dionice drugih violina, da je 28. siječnja 2025. od strane povjerenice za povredu dostojanstva radnika kod tuženika UKH (dalje: povjerenica) putem e-maila obaviještena da su radnice HK, MK i JK, istodobno za nepovezane situacije, protiv nje podnijele prijavu radi povrede dostojanstva radnika, koje se u bitnome odnose na rasporede sjedenja prilikom proba i predstava unutar dionica drugih violina, a što je sukladno Sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika u opisu radnog mjesta tužiteljice, da je povjerenica vodila postupak ispitivanja prijava radnica, da je tužiteljici 3. ožujka 2025. putem e-maila poslala Odluku da je zahtjev radnica osnovan, bez obrazloženja, prihvaćajući stav povjerenice bez provjere zakonitosti i pravilnosti vođenja postupka, tuženik je 7. ožujka 2025. izrekao tužiteljici Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnost otkaza, koje je tužiteljica preuzela 12. ožujka 2025., da je tužiteljica 18. ožujka 2025. podnijela Zahtjev za zaštitu prava radnika protiv Odluke i cijelog nepravilno provedenog postupka povrede dostojanstva radnika, na koji se tuženik nije očitovao. Navodi da je tuženik, kao poslodavac, bio dužan osigurati da se postupak zaštite dostojanstva radnika provede zakonito, objektivno i nepristrano, u skladu s načelima pravičnog postupanja, da, s obzirom da je povjerenica postupala u ime i za račun tuženika, odgovornost za nepravilnosti i povrede prava tijekom postupka snosi tuženik jer je isti obvezan jamčiti zakonitost, transparentnost i zaštitu prava, što je izostalo u odnosu na tužiteljicu. Smatra da joj je povrijeđeno:

- pravo na obrazloženu odluku jer je Odluka od 3. ožujka 2025. bez ikakvog obrazloženja, propušteno je iznijeti ozbiljne, relevantne i dostatne razloge koji bi mogli opravdati odluku pa tužiteljica nema saznanja kojim bi ponašanjem povrijedila dostojanstvo radnica iz prijave i na temelju koje zakonske odredbe se propituje povreda dostojanstva radnica, čime je postupanje povjerenice protivno temeljnim načelima pravičnog postupka iz članka 47. Povelje EU o temeljnim pravima, kao i odredbama Zakona o radu koje zahtijevaju objektivnost, nepristranost i utemeljenosti u činjenicama prilikom odlučivanja o zaštiti dostojanstva radnika;

- pravo na transparentan postupak – pravično suđenje jer joj nije dana na uvid dokumentacija koja je podloga za donošenje odluke kojom se utvrđuje ili sankcionira povreda iz radnog odnosa te joj je onemogućavanjem istog povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek i pravično suđenje, pravo na pristup spisu predmeta, sukladno članku 41. Povelje EU o temeljnim pravima;

- pravo da se pritužbe ispitaju u točnom opsegu i pravo na obranu jer stvarna namjera podnositeljica prijava nije povreda njihovog dostojanstva, već raspored sjedenja unutar dionice drugih violina, a povjerenica je postupak ispitivanja prijave svela na način ophođenja tužiteljice prema članovima druge dionice violina, čime je utvrđivala razloge i činjenice koji nisu obuhvaćeni inicijalnim prijavama radnica, da se tužiteljica na svaki navod iz prijave detaljno i iscrpno očitovala na sastanku održanom 30. siječnja 2025., koji iskaz povjerenica nije cijenila, odbila je saslušati predložene svjedoke od strane tužiteljice te je zanemarila dostavljene materijalne dokaze bez ikakvog obrazloženja, da je IK na sastanku održanom 18. veljače 2025. neovlašteno otkrila informacije vezane za drugi postupak koji se vodi po njenoj prijavi radi povrede dostojanstva protiv tužiteljice, čime je narušena privatnost tužiteljice i povjerenje u pravilno vođenje postupaka zaštite dostojanstva, da je Odluka o osnovanosti podnesenih prijava donesena prije nešto što su svi sudionici potpisali Zapisnik sa sastanka održanog 18. veljače 2025., čime se dovodi u pitanje objektivnost i pravičnost postupka, da je tužiteljica u odnosu na predmetni Zapisnik uložila prigovor koji nigdje nije evidentiran;

- pravo na dostojanstvo, ugled, čast, profesionalni integritet i društveni status budući da je, nakon 25 godina rada kod tuženika, s besprijekornim radnim učinkom i profesionalnim odnosom prema kolegama i poslu, zbog iznenadne, neutemeljene i očito dogovorene prijave tri radnice za povredu dostojanstva radnika, koja je Odlukom od 3. ožujka 2025. utvrđena osnovanom, dovedena u iznimno nepovoljan i ponižavajući položaj na radnom mjestu, narušen joj je profesionalni kredibilitet, izložena je nepovjerenju kolega i nadređenih, Odluka stvara dojam da je postupala neispravno, iako joj je Sistematizacijom radnih mjesta dana odgovornost koju je uredno izvršavala;

- pravo na rad – pravo i obveze na ispunjavanje radnih zadataka, odnosno da neometano obavlja svoj posao u skladu s internim aktima tuženika, ugovorom o radu i zakonom, što joj se Odlukom (bez ikakve osnove i obrazloženja) onemogućava.

Zaključno navodi da je ispitivanje prijava trajalo više od mjesec dana što je kod tužiteljice izazvalo izražen stres, narušilo njeno psihofizičko stanje i rezultiralo privremenom nesposobnošću za rad jer je bila primorana potražiti stručnu psihološku pomoć, a što se sve može pripisati protupravnom postupanju tuženika, odnosno njegovom propustu da pravodobno postupi sukladno zakonskim obvezama. Slijedom svega navedenog, predlaže poništiti kao nezakonitu Odluku tuženika od 3. ožujka 2025. kojom je utvrđeno da iz prijave i provedenog postupka proizlazi da je zahtjev za zaštitu dostojanstva radnica MK, HK i JK protiv tužiteljice osnovan, utvrditi da su prijave navedenih radnica podnesene 28. siječnja 2025. protiv tužiteljice u postupku zaštite dostojanstva koji se vodio kod tuženika neosnovane, uz naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 26. svibnja 2025. navodi da je tužba tužiteljice nedopuštena jer istom tužiteljica osporava odluku tuženika u postupku u kojem su tri radnice protiv tužiteljice tražile zaštitu u smislu odredbe članka 134. ZR, u kojem postupku se ne primjenjuju odredbe članka 133. ZR, da Odluka koja je donesena u postupku po pritužbama triju radnica radi zaštite njihovog dostojanstva ne proizvodi nikakav negativni učinak u odnosu na tužiteljicu pa ista niti po toj osnovi nema pravo na sudsku zaštitu u ovom postupku, da odluka kojom se utvrđuje postojanje uznemiravanja ima za cilj zaštitu žrtve pa tužiteljica, za koju je utvrđeno da je uznemiravala radnice, ne može tu odluku osporavati, da sud nije nadležan utvrđivati je li pritužba radnica u smislu članka 134. ZR osnovana ili ne, već to može jedino poslodavac ili osoba koju je on za to odredio, zbog čega smatra da je tužba tužiteljice nedopuštena i da je treba odbaciti, a podredno odbiti, uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.

3. Tužiteljica je 3. ožujka 2025. primila Odluku od 3. ožujka 2025., protiv koje je 18. ožujka 2025. podnijela Zahtjev za zaštitu prava radnika (list 20-25 spisa). Tuženiku je predmetni zahtjev dostavljen neutvrđenog dana (list 26 spisa), međutim na isti se nije očitovao. Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 17. travnja 2025., ocjena je ovog suda da je ista podnesena u roku propisanom odredbom članka 133. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23; dalje: ZR).

4. Budući da je člankom 134. stavkom 11. ZR propisano da ponašanje radnika koje predstavlja uznemiravanje ili spolno uznemiravanje predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa, a mjera upozorenja iz članka 119. stavka 1. ZR nije neutralni administrativni akt, već ima izravnu pravnu funkciju, odnosno predstavlja nužnu procesnu pretpostavku za kasniji, eventualni redoviti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika (članak 115. stavak 1. točka 3. ZR), te da je pravo na pravično suđenje jedno od temeljnih ljudskih prava propisano člankom 29. Ustava Republike Hrvatske Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14; dalje: Ustav RH) i člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, od čega je pravo na pristup sudu jedno od ključnih segmenata istog, prema ocjeni ovog suda tužiteljica ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe u dijelu u kojem predlaže poništiti Odluku tuženika od 3. ožujka 2025. Stoga je tuženikov prigovor nedopuštenosti tužbe u tom dijelu ocijenjen neosnovanim.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem prigovora tužiteljice od 20. veljače 2025. (list 9-11 spisa), prijava radnica protiv tužiteljice (list 12-13, 74 spisa), ugovora o radu i aneksa (list 14-16, 75-77, 125-154 spisa), dopisa povjerljive savjetnice od 3. ožujka 2025. (list 17 spisa), Upozorenja o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza od 7. ožujka 2025. (list 18-19 spisa), Zahtjeva za zaštitu prava radnice od 18. ožujka 2025. (list 20-26 spisa), Pravilnika o radu tuženika od 10. srpnja 2023. (list 27-64 spisa), e-mail korespondencije (list 65-73 spisa), opisa radnog mjesta (list 79 spisa), transkripta snimke sastanka održanog 18. veljače 2025. (list 91-124 spisa), preslušana je audio snimka istog, čitanjem spisa koji je kod tuženika formiran povodom prijava radnica protiv tužiteljice (list 169- 215 spisa), saslušane su svjedokinje UKH (list 233-236 spisa) i ČK (list 255-256 spisa) te tužiteljica UK (list 236-238 spisa).

6. Tužiteljica je na ročištu održanom 18. prosinca 2025. odustala od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka AK, MKH, VK, SK i TK, slijedom čega sud navedene dokaze nije izvodio.

7. Sud je na ročištu održanom 23. travnja 2026. odbio dokazne prijedloge tužiteljice za saslušanje svjedoka punomoćnice tužiteljice Sandre Dimitrijević, odvjetnice, Dalije Cossetto, Zvonimira Krpana, Natalije Anikeeve, Josipa Šege, Adama Chelfija, Snježane Radinčić, DK, Antona Kyrylova, Jasmine Šijan, Dragane Tomić, Dore Maganić, Luke Kojundžića, ponovnim traženjem da tuženik dostavi cjelokupni spis formiran povodom prijave za povredu dostojanstva radnica protiv tužiteljice te dokazni prijedlozi tuženika za saslušanje svjedokinja MK, HK i JK, kao nepotrebni, budući da je činjenično stanje bilo u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

8. U odnosu na navode tuženika iz podneska od 26. rujna 2025. da audio snimka i transkript iste predstavlja neovlaštenu snimku za koju nije postojala suglasnost pa predlaže sudu odbaciti navedeni dokaz kao nezakonit, navodi se da isto, prema ocjeni ovog suda, ne predstavlja nezakonit dokaz u smislu odredbe članka 220.a stavka 1. ZPP jer tuženik tijekom postupka nije dokazao da je isto pribavljeno na nezakonit način.

9. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da je zajednički sastanak održan 18. veljače 2025. tonski snimala povjerenica UKH i tužiteljica te da je o predmetnom sastanku sastavljen Zapisnik od 18. veljače 2025. (list 208-215 spisa) u kojem je naveden tijek i sadržaj komunikacije prisutnih sudionika sastanka. Budući da je tužiteljica nesporno bila sudionica provedenog postupka radi zaštite dostojanstva tri podnositeljice prijava protiv tužiteljice te da je na početku sastanka glasno rekla da i ona snima sastanak, nije jasno na koji bi nezakonit način stekla predmetnu audio snimku te iz kojeg bi razloga ta snimka bila nezakonita kada je i povjerenica tonski snimala predmetni sastanak i o tijeku i sadržaju istog sastavila Zapisnik.

10. Napominje se da odredbom članka 220.a ZPP nije predviđena mogućnost da sud odbaci nezakoniti dokaz, kako to tuženik u svom podnesku predlaže, pa istome i iz tog razloga nije moguće udovoljiti.

11. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično nije osnovan (točka I tužbenog zahtjeva), a djelomično nije dopušten (točka II tužbenog zahtjeva).

12. Predmet spora su zahtjevi tužiteljice za poništaj, kao nezakonite, Odluke tuženika od 3. ožujka 2025. kojom je utvrđeno da iz prijave i provedenog postupka proizlazi da je zahtjev za zaštitu dostojanstva radnica MK, HK i JK protiv tužiteljice osnovan i utvrđenje da su prijave navedenih radnica podnesene 28. siječnja 2025. protiv tužiteljice u postupku zaštite dostojanstva koji se vodio kod tuženika neosnovane.

13. Među strankama nije sporno da je tužiteljica dugogodišnja radnica tuženika koja na temelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2024. radi na radnom mjestu vođe dionice drugih violina.

14. Sporno je u ovom predmetu je li postupak zaštite dostojanstva povodom prijava triju radnica protiv tužiteljice od strane tuženika zakonito i pravilno proveden.

15. Odredbom članka 134. stavka 1. ZR propisano je da se postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja uređuju posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. Stavkom 11. citiranog članka propisano je da ponašanje radnika koje predstavlja uznemiravanje ili spolno uznemiravanje predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa.

16. Odredbom članka 66. stavka 1. Pravilnika o radu tuženika od 10. srpnja 2023. (dalje: Pravilnik o radu) propisano je da pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva zaposlenika uz intendanta zaprimaju i rješavaju dvije osobe različitog spora, koje imenuje intendant, na razdoblje od četiri godine (Povjerenik za zaštitu dostojanstva), uz suglasnost radničkog vijeća ili sindikalnog povjerenika s pravima i obvezama radničkog vijeća.

17. Odredbom članka 67. stavka 1. Pravilnika o radu propisano je da radnik koji smatra da je postupcima neposredno nadređenih radnika, suradnika ili osoba s kojima redovito dolazi u doticaj uznemiravan može uložiti pritužbu. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da u cilju osiguranja tajnosti podataka i hitnosti u postupku zaštite dostojanstva radnika, pisanu pritužbu radnik dostavlja u zatvorenoj omotnici s naznakom "HITNO – postupak za zaštitu dostojanstva radnika - ne otvarati!".

18. Odredbom članka 68. stavka 1. Pravilnika o radu propisno je da će povjerenik za zaštitu dostojanstva najkasnije u roku od 8 dana od zaprimanja pritužbe za zaštitu dostojanstva prikupiti potrebne informacije, u postupku ispitivanja i rješavanja pritužbe ispitat će zaposlenika koji je pritužbu podnio, osobu za koju tvrdi da je uznemiravala zaposlenika te utvrditi sve činjenice uz prijavu zaposlenika, organizirati zajednički razgovor sa svim sudionicima događaja, izvesti i druge potrebne dokaze u svrhu utvrđivanja relevantnih činjenica te o svemu tome sastaviti zapisnik koji potpisuju povjerenik za zaštitu dostojanstva, osoba protiv koje je pritužba podnesena i zaposlenik koji je podnio pritužbu, a mogu potpisati i druge osobe koje su sudjelovale u postupku (punomoćnik zaposlenika, sindikalni povjerenik ili predstavnik i dr.). Stavkom 3. citiranog članka propisano je da su svi podaci i isprave prikupljene u postupku zaštite dostojanstva zaposlenika tajni te da povreda tajnosti podataka predstavlja povredu radne obveze.

19. Člankom 71. stavkom 1. Pravilnika o radu propisano je da za radnika za kojeg se utvrdi da je izvršio uznemiravanje, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, intendant može poduzeti mjere obveze naobrazbe i savjetovanja u trajanju do najduže tri mjeseca (i), pisano upozorenje (ii), otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora (iii), otkaz ugovora o radu (iv).

20. Člankom 72. stavkom 1. Pravilnika o radu propisano je da odluku intendant, odnosno povjerenik za zaštitu dostojanstva u njegovoj odsutnosti, dostavlja radniku koji je podnio pritužbu i radniku protiv kojeg je pritužba podnesena. Ako se utvrdi da je postojalo uznemiravanje, intendant dostavlja svoju odluku radniku koji je podnio pritužbu i radniku protiv kojega je pritužba podnesena.

21. Uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu utvrđeno je da su radnice tuženika MK, JK i HK podnijele prijave radi zaštite dostojanstva protiv tužiteljice (list 12-13, 74 spisa), da je povjerenica 30. siječnja 2025. održala sastanak s podnositeljicama prijava MK i HK (list 181-182 spisa) te s tužiteljicom (list 183-189 spisa), a 31. siječnja 2025. je održala sastanak s podnositeljicom prijave JK (list 170-172, spisa), te istog dana i s radnicama ZK i IK (list 180 spisa), da je 4. veljače 2025. održala sastanak s radnicima ŽK, GK i Zvonimirom Krpanom (list 178-179 spisa), da je 11. veljače 2025. održala sastanak s radnikom Zvonimirom Krpanom (list 199-200 spisa), da je 18. veljače 2025. održan sastanak s tužiteljicom, njenom punomoćnicom, podnositeljicama prijava, pet radnika tuženika i povjerenicom (list 208-215 spisa, audio snimka), o čemu je za svaki sastanak sastavljen zapisnik, da je povjerenica prikupila izjave zaposlenika tuženika i putem elektroničke pošte (list 177 spisa), da je povjerenica nakon provedenog postupka obavijestila podnositeljice prijava i tužiteljicu da su prijave osnovane (list 169, 172-173, 193 spisa) te intendanticu tuženika o rezultatima provedenog postupka (list 174-176 spisa), da je intendantica tuženika 7. ožujka 2025. izdala Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza tužiteljici zbog neprimjerenog načina komunikacije i omalovažavanja podnositeljica prijava od strane tužiteljice (list 18-19 spisa).

22. Iz iskaza svjedokinje UKH, povjerenicom za zaštitu dostojanstva kod tuženika, proizlazi da je ona provela postupak povodom prijava tri radnice za zaštitu dostojanstva protiv tužiteljice zbog načina komunikacije i ophođenja tužiteljice prema njima prema pravilima Pravilnika o radu tuženika i Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama, da je nakon primitka prijave radi zaštite dostojanstva od strane tri radnice o tome obavijestila tužiteljicu, da je obavila pojedinačne razgovore s tužiteljicom, podnositeljicama prijava i pet-šest svjedoka, a potom u veljači 2025. održala zajednički sastanak na kojem su sudjelovali tužiteljica, njena punomoćnica, njen suprug DK i cijela dionica druge violine, da je ona taj sastanak tonski snimala kako bi kasnije mogla sastaviti zapisnik, da je na kraju sastanka shvatila da i tužiteljica tonski snima taj sastanak, da je sastavila zapisnik o predmetnom sastanku kojeg je dostavila svim prisutnima, da nitko osim punomoćnice tužiteljice nije imao primjedbi na isti, da je potom sastavila izvješće koje je dostavila intendantici u kojem je navela da smatra da je došlo do povrede dostojanstva podnositeljica prijava te je predložila da se tužiteljici izda upozorenje zbog povreda obveza iz radnog odnosa, da je u spis ispisivala i ulagala dokumentaciju za koju je smatrala da je važna, da je tužiteljici na svakom sastanku usmeno iznijela sve što se protiv nje iznosilo i da ne može reći da nije bila sa svime upoznata, da se tužiteljica već u svom prvom očitovanju referirala na sve što je bilo izneseno, da nije saslušala sve svjedoke koje je tužiteljica predložila budući da to nije smatrala potrebnim, da je cijeli postupak trajao dulje od predviđenih osam dana jer je izašla u susret tužiteljici, koja je bila bolesna, i njenoj punomoćnici kako bi mogle pristupiti na zajednički sastanak, da svrha provedenog postupka nije bio otkaz tužiteljici, već da se strane izmire.

23. Iz iskaza svjedokinje ČK, rukovoditeljice Službe pravnih, kadrovskih i općih poslova kod tuženika, proizlazi da je napisala upozorenje tužiteljici po nalogu intendantice i uputi povjerenice za zaštitu dostojanstva nakon što je potonja provela postupak povodom prijava tri radnice protiv tužiteljice i dostavila joj izvješće, da nije imala spis koji je u tom postupku formiran te da nema nikakvih drugih saznanja o cijeloj toj situaciji.

24. Sud je u cijelosti povjerovao iskazima svjedokinja UKH i ČK budući da su iskazivale uvjerljivo, logično, u bitnome u suglasnosti jedna s drugom te materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu (list 18-19, 27-64, 169-215 spisa).

25. Iz iskaza tužiteljice UK proizlazi da je zaposlena kod tuženika od 2020., a od 2016. radi na radnom mjestu vođe dionice druge violine, da, s obzirom na okolnosti u kojima rade, odnosno visoku razinu buke koja prelazi 100 decibela, te činjenice da nemaju separatne probe samo za dionicu druge violine, već zajedničke probe s cijelim orkestrom, mora vikati jer normalnim tonom ne može komunicirati, nitko je ne čuje, da ako je takvu njenu komunikaciju netko doživio kao vikanje, ona nije svjesna da je to komunikacija koja bi druge povrijedila, da su kod tuženika održana dva sastanka prije postupka radi zaštite dostojanstva (jedan u svibnju ili lipnju 2024., a drugi u studenom 2024.), da kolegici ŽK nije rekla: "Mrš!", da to nije njen stil komunikacije ni privatno ni poslovno, nikad se nikome na taj način nije obratila, a i ne zna kako je takvu riječ mogla čuti u buci, da je znalo dolaziti do nesporazuma jer njeno lice nije simpatično ni drago pa im je rekla da to uzmu u obzir i da nije sve što govori strogo, da je nakon tog razgovora shvatila da mora promijeniti svoje ponašanje, iako ono nije bilo usmjereno na vrijeđanje kolegica, što se tiče rasporeda sjedenja, da su svi sjedili kaotično, da nikad nije znala tko će gdje sjediti, a ona je s obzirom na svoje radno mjesto odgovorna za rad i zvuk dionice druge violine, što u stvarnosti nije bila jer nije mogla utjecati na zvuk, da je kolega U dobio unuka pa je zato otišao od tuženika te zbog činjenice da je otišao raditi u Lihtenštajn zajedno sa suprugom, a ne zbog nje, da nije napravila ništa od onoga što je navedeno u prijavama, da više nije znala kako bi komunicirala s dionicom druge violine jer im je smetalo kako govori te kretnje kojima je pokušavala komunicirati, da je nakon toga rekla da će im se obraćati pisanim putem ili šutjeti što ipak nije učinila, da je bila upoznata sa svime što je bilo navedeno u prijavama radnica, da je pročitala te prijave i na njih se očitovala, da smatra da postupak nije pravilno proveden budući da nije cijela dionica druge violine sudjelovala na sastancima, da svjedoci nisu individualno ispitivani, već u grupama jer je zatekla kolegice HK i MK koje su bile na sastanku kod UKH prije nje, da je na zajednički sastanak pozvala svog partnera DK i odvjetnicu da budu svjedoci te da je prisutne zamolila da tonski snima sastanak za što su joj dali pristanak, da UKH nije saslušala niti jednog njenog svjedoka osim Zvonimira Krpana, a DK je saslušala samo u odnosu na prijavu IK, koja usput rečeno nije ni bila pozvana na zajednički sastanak, ali je sama došla, da nije bilo vremena na sastanku da se izjasni o svemu i da iznese svoje mišljenje, a to nije mogao niti njen partner, da smatra da sastanak nije bio ravnopravno organiziran na način da se svi osjećaju sigurno i da svi imaju svoje svjedoke, da su podnositeljice prijave navodile kako im nije dopušteno sjediti na prvom pultu, ali on je namijenjen za zamjenika vođe i za to je potrebno položiti posebnu audiciju, te se sjedenje na tom mjestu posebno honorira, a kako je to bio stalni problem, predlagala je ravnateljici da položi tu potrebnu audiciju tko god želi, međutim nije bilo zainteresiranih za polaganje te audicije pa su na tu poziciju u dogovoru s ravnateljicom privremeno postavili Luku Kojundžića, da je to smetalo kolegice pa sada imaju rotaciju na svim pultovima, da su u postupku radi zaštite dostojanstava podnositeljica prijava bila održana ukupno dva sastanka, da je predmetni postupak imao posljedice na njeno zdravlje jer već godinu dana ne spava, a ima zahtjevne projekte te na njen profesionalni ugled među kolegama jer su neki prestali komunicirati s njom i da se priča da je završila u ludnici.

26. Sud je povjerovao iskazu tužiteljice u dijelovima u kojima navodi kronologiju događaja te da je bila upoznata sa svime što je bilo navedeno u prijavama radnica, da je pročitala te prijave i na njih se očitovala jer je isto u bitnome u suglasnosti s iskazima svjedokinja koje su saslušane tijekom postupka i materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu (list 9-13, 17-26, 65-74, 183-189, 194-198, 208-215 spisa).

27. Sud nije ocjenjivao iskaz tužiteljice u dijelovima u kojima iskazuje o problemima u komunikaciji s nekim članovima dionice druge violine budući da isto nije relevantno za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari te u dijelovima u kojima iznosi svoje mišljenje o pravilnosti provedenog postupak radi zaštite dostojanstva podnositeljica prijava protiv nje jer je isto u nadležnosti ovog suda kao predmet ovog postupak, a ne tužiteljice.

28. Tijekom postupka je utvrđeno da je, povodom tri prijave radnica tuženika MK, JK i HK zbog neprimjerenog načina komunikacije i omalovažavanja navedenih radnica od strane tužiteljice, povjerenica za zaštitu dostojanstva kod tuženika UKH provela postupak propisan člancima 67.-68., 70.-72. Pravilnika o radu tuženika, a kako je to detaljno opisano u točki 21. obrazloženja ove presude te proizlazi iz iskaza svjedokinje UKH. Prema ocjeni ovog suda, predmetni postupak je proveden pravilno i sukladno propisanim, prethodno navedenim, postupovnim odredbama Pravilnika o radu tuženika te tijekom ovog postupka nisu utvrđene nepravilnosti u provođenju predmetnog postupka od strane povjerenice za zaštitu dostojanstva kod tuženika ili intendantice tuženika.

29. Činjenica što postupak nije okončan u roku od osam dana propisanom člankom 68. Pravilnika o radu tuženika ne čini postupak nepravilnim ili nezakonitim budući da je uvidom u spis koji je vođen od strane povjerenice za zaštitu dostojanstva i njenog iskaza danog pred ovim sudom utvrđeno da je povjerenica, radi ispitivanja pritužbe, utvrđivanja činjeničnog stanja i rješavanja pritužbe provodila individualne i grupne sastanke te izlazila u susret tužiteljici kako bi ona i njena punomoćnica mogle sudjelovati na zajedničkom sastanku održanom 18. veljače 2025. zbog čega je sudu uvjerljiv navod povjerenice da postupak nije bilo moguće okončati u propisanom roku.

30. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da nije osnovan zahtjev tužiteljice za poništaj Odluke tuženika od 3. ožujka 2025., kao nezakonite. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

31. Kako tijekom postupka nisu utvrđene nepravilnosti u provođenju postupka zaštite dostojanstva povodom prijava tri podnositeljice protiv tužiteljice, a provođenje predmetnog postupka nije u nadležnosti suda, već tuženika, kao poslodavca, sukladno odredbi članka 134. ZR, ovaj sud nije nadležan ponovno razmatrati osnovanost prijava triju radnica protiv tužiteljice. Stoga je odlučeno kao u stavku I izreke rješenja.

32. U odnosu na navode tužiteljice da joj je u postupku provedenom kod tuženika povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku, pravo na transparentan postupak – pravično suđenje, pravo da se pritužbe ispitaju u točnom opsegu te pravo na obranu, navodi se da je tijekom postupka utvrđeno iz iskaza same tužiteljice te dokumentacije koja je priložena spisu (list 9-13, 17-26, 65-74, 183-189, 194-198, 208-215 spisa) da je tužiteljica bila upoznata sa svime što je bilo navedeno u prijavama radnica, da je pročitala te prijave i na njih se detaljno i opširno očitovala, da je sudjelovala u postupku provedenom kod tuženika na dva sastanka (jednom individualnom održanom 30. siječnja 2025. i drugom zajedničkom održanom 18. veljače 2025.), da joj je povjerenica dostavila svoju odluku putem elektroničke pošte 3. ožujka 2025. te joj je 12. ožujka 2025. uručeno Upozorenje od 7. ožujka 2025. u kojem su detaljno opisane nađene povrede, sankcija i razlog za donošenje iste. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog suda nisu osnovani gornji navodi tužiteljice.

33. Napominje se su prava na kojima tužiteljica inzistira (obrazložena odluka, transparentan postupak, pravično suđenje, pravo na obranu) svojstveni postupcima koji se vode pred sudovima ili državnim tijelima, a ne internim postupcima koje provode poslodavci na temelju pravila koje, u pravilu, sami određuju. Navedeno proizlazi i iz odredbe članka 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, na koju se tužiteljica poziva.

34. Prema ocjeni ovog suda, Odlukom povjerenice od 3. ožujka 2025. nisu povrijeđena nikakva prava tužiteljice, ista ne zadire u njena temeljna prava iz radnog odnosa i osobnog dostojanstva jer tijekom postupka nije utvrđeno da bi tužiteljici na bilo koji način bilo povrijeđeno pravo na rad, da bi joj bilo onemogućeno da obavlja svoje radne zadatke, da bi joj, kako to navodi u tužbi, bio promijenjen sadržaj radnog odnosa na njenu štetu i da su joj uskraćena prava koja joj pripadaju niti da joj je povrijeđeno pravo na dostojanstvo, ugled, čast, profesionalni integritet i društveni status. Činjenica da tužiteljica prema vlastitim navodima godinu dana ne spava zbog postupka koji se vodio kod tuženika i da su neki kolege prestali komunicirati s njom ne dokazuje samo po sebi povredu navedenih prava tužiteljice, a izdano Upozorenje od 7. ožujka 2025. prema aktualnoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavlja odluku poslodavca koja proizvodi negativni učinak na prava radnika iz radnog odnosa i koja mijenja sadržaj radnog odnosa na štetu radnika ili mu uskraćuje pravo koje mu pripada (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju od 21. srpnja 2009. poslovnog broja Revr 343/09-2).

35. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

36. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. ZPP, a trošak je odmjeren sukladno Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) budući da se radi o postupku iz radnih odnosa kojim tužiteljica predlaže poništaj Odluke tuženika i utvrđenje da su prijave triju radnica neosnovane, a koji nije procjenjiv.

37. Tuženiku je dosuđena jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja uključuje trošak sastava odgovora na tužbu, sastava podneska od 26. rujna 2025. (kojim se očitovao na navode tužiteljice) te pristupa na ročišta održana 4. rujna 2025. i 18. prosinca 2025. Tuženiku je, nadalje, dosuđen trošak pristupa na ročište održano 23. travnja 2026. od 50 bodova (Tbr. 7/2), što sve, uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) ukupno iznosi 750,00 EUR.

38. Tuženiku nije priznata razlika preko dosuđenog iznosa po osnovi troška parničnog postupka jer je ukupni trošak u troškovniku zatražen u previsokom iznosu. Tuženiku, također, na temelju odredbe članka 164. stavka 2. ZPP, nije dosuđen trošak sudske pristojbe prema odluci suda jer ista nije određeno zatražena, a ni plaćena od strane tuženika tijekom postupka.

39. Na dosuđeni trošak parničnog postupka, tuženiku su dosuđene zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

40. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u iznosu 1.000,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP.

41. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.