Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3837/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te Nade Horvatović i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene HĆ, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. i 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21. 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Policijske postaje Slatina, protiv presude Općinskog suda u Virovitici od 13. ožujka 2026., broj: Pp-461/2025, na sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Policijske postaje Slatina i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. HĆ je proglašena krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaje iz čl. 22. st. 1. i 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te joj je na temelju čl. 12. st. 2. i čl. 16. istog Zakona primijenjena (ispravno: izrečena) zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtava nasilja u obitelji i to unuka IĆ (2015.) i sina PĆ, sa zabranom približavanja unuku i sinu na svim mjestima i područjima na udaljenosti manjoj od 100 (sto) metara u trajanju 3 (tri) mjeseca, s time da će se u trajanje mjera uračunati vrijeme mjere određene opreza po policiji.

1. Istom presudom okrivljenica je, na temelju čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) oslobođena plaćanja troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv te presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog neizricanja kazne, u bitnome navodeći da izrečena sankcija nije primjerena težini djela, naročito da je sud propustio utvrditi i cijeniti otegotnim da se radi o osobi koja je već ranije kažnjavana za takve prekršaje. Ističe da blaga sankcija može potaknuti na ponavljanje prekršaja, čime da se dovodi u pitanje zaštita žrtve.

2.1. Tužitelj predlaže da se iz navedenih razloga žalba prihvati i preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nije utvrdio povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud ispravno cijenio činjenice odlučne za izbor prekršajnopravne sankcije, te je za svoju odluku dao valjane razloge.

6. Suprotno tvrdnji žalitelja, upravo je zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji usmjerena na zaštitu žrtava i otklanjanje uvjeta koji omogućavaju činjenje novih prekršaja, u zadovoljavajuće određenom trajanju, s obzirom na protek vremena od počinjenja djela, kao i pravilno cijenjene činjenice da su žrtve nasilja u međuvremenu preselile u Slatinu i nema realne opasnosti od ponavljanja djela, pa i ovaj sud prihvaća stav prvostupanjskog suda da se zaštitna mjera može smatrati učinkovitom za zaštitu ugroženih članova obitelji. Pri odluci o sankciji prvostupanjski sud je, u predmetnom slučaju, ispravno cijenio da ne postoji potreba za kažnjavanje, imajući na umu pokajničko ponašanje okrivljenice, cjelokupni kontekst događaja, socijalno-obiteljski status, da je osoba starije životne dobi bez ikakvih prihoda za život i da živi u samačkom kućanstvu, pa je i ovaj sud mišljenja da je samostalna zaštitna mjera odgovarajuća i dostatna za postizanje svrhe prekršajnopravne sanckije iz čl. 6. Prekršajnog zakona. Izricanjem samostalne zaštitne mjere okrivljenica je upozorena da je kršenje zaštitne mjere prekršaj za koji je propisana kazna zatvora, pa je opravdano za očekivati da će se djelovati na počiniteljicu da se ubuduće kloni takvih protupravnih postupanja.

2. Suprotno tvrdnji žalitelja, prema stanju prvostupanjskog spisa predmeta nema podataka da bi okrivljenica u protekle tri godine bila pravomoćno kažnjavana zbog nasilja u obitelji, budući da isto ne proizlazi iz mjerodavne prekršajne evidencije nadležnog ministarstva koja je sastavni dio prvostupanjskog predmeta, niti žalitelj takve dokaze doprinosi uz žalbu. U smislu čl. 77. st. 2. Prekršajnog zakona, po proteku tri godine od pravomoćnosti odluka, nastupa rehabilitacija pa se počinitelj prekršaja smatra neosuđivanim i svaka uporaba podataka o njemu kao počinitelju prekršaja zabranjena je i nema nikakav pravni učinak.

7. Uzimajući u obzir sve utvrđene okolnosti, vrednujući razmjere i težinu prekršaja u kontekstu cjelokupnih obiteljskih i životnih prilika, te ispravno vrednovane ranije nekažnjavanosti zbog nasilja u obitelji, i ovaj sud je mišljenja da će se svrha prekršajnopravnih sankcija postići i samostalno izrečenom zaštitnom mjerom.

8. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 5 otpravaka za spis, okrivljenicu, oštećenike i tužitelja.