Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj, predsjednice vijeća te Nade Horvatović i Ivanke Mašić, članica, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ČT, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. i 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru od 12. ožujka 2026., broj: Pp-784/2026-8, u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. ČT kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 139. stavka 6. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona(„Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. ĐT oslobađa se obveze naknade troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru od 12. ožujka 2026., broj: Pp-784/2026-8 okr. ĐT proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaje iz čl. 22. st. 2. i 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te mu je za svako pojedino djelo odmjerena kazna zatvora u trajanju 15 dana, a potom je na temelju čl. 39. st. 1. t. 1. Prekršajnog zakona izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju 30 dana.

1.1. U izrečenu kaznu, na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je uračunato vrijeme koje je bio lišen slobode od 11. ožujka 2026. 01:50 sati do 13:00 sati, kao 1 dan zatvora.

1.2. Prvostupanjski sud je posebnim rješenjem broj: Pp-784/2026-5 od 11. ožujka 2026. produljio zadržavanje u trajanju 14 dana, koje vrijeme se uračunava u izrečenu kaznu.

1.3. Posebnim rješenjem broj: Pp-784/2026-4 prvostupanjski sud je okrivljeniku produljio mjere opreza zabrana približavanja, uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvama nasilja majkom ST i bratom ŽT, na udaljenosti ne manjoj od 100 m, kao i mjeru opreza zabrana posjećivanja adrese u [adresa].

1.4. Na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, u svezi s čl. 50. st. 2. Prekršajnog zakona prema okrivljeniku je primijenjena (ispravno: izrečena) zaštitna mjera zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja majke ST i brata ŽT (2019.), na udaljenosti ne manjoj od 100 m od istih na području RH u trajanju 3 (tri) mjeseca, a povjerava se na provedbu PU Osječko baranjskoj, Policijskoj postaji Belišće, na čijem području se nalazi stan u kojem žive žrtve nasilja.

1.5. Nadalje je, na temelju čl. 17. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljeniku je primijenjena (ispravno: izrečena) i zaštitna mjera udaljenja iz stambenog prostora na adresi u [adresa], u trajanju od 3 (tri) mjeseca, te se u tom razdoblju okrivljeniku zabranjuje pristup u stambeni prostor na navedenoj adresi

1.6. Okrivljenik je istom presudom na temelju čl. 138. u svezi s čl. 139. Prekršajnog zakona oslobođen dužnosti plaćanja troška prekršajnog postupka.

2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenik u žalbi u suštini dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza majke ST, navodeći da je pogrešno shvatila da se drogira uslijed čega da se ona te prilike nasilnički ponašala prema njemu. Negira da bi udario brata TT. Obiteljski odnosi da su poremećeni iz razloga što ga majka ne voli, a što za posljedicu ima i lažno prijavljivanje jer da ga želi udaljiti od obitelji.

6. Činjenica da je sud prvog stupnja svoju odluku utemeljio isključivo na iskazu žrtve nasilja ispitane kao svjedokinje, ne dovodi apriori do zaključka o nepravilno utvrđenom činjeničnom stanju pobijane presude, jer se činjenice utvrđuju po načelu slobodne ocjene dokaza, sukladno čl. 88. Prekršajnog zakona, pri čemu sud nije ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a na temelju valjane analize i ocjene provedenih dokaza te dovođenjem u vezu s obranom okrivljenika, iskaz svjedokinje je prvostupanjski sud ispravno ocijenio uvjerljivim, budući da je iscrpan, pun detalja, opisivanjem povoda zbog kojih je došlo do verbalnog sukoba između okrivljenika i majke, a potom do nasilničkog ponašanja prema majci i bratu, što je i podudarno s materijalnom dokumentacijom predmeta (izvješćem o počinjenom prekršaju od 9. ožujka 2026.). Nije prihvatljiva paušalna tvrdnja da bi svjedokinja - žrtva nasilja neistinito prijavila sina, budući da nema uporište u stanju prvostupanjskog predmeta, niti je žalitelj u tom smislu predlagao provođenje dokaznog postupka. Stoga je mišljenje i ovog suda da je prvostupanjski sud svoju odluku pravilno temeljio na iskazu svjedokinje - žrtve nasilja, u kojem je decidirano potvrdila sve činjenice odlučne za postojanje djela, kako ponovljenog nasilja u obitelji psihičkim nasiljem prema majci imajući na umu da je pravomoćno kažnjavan zbog nasilja u obitelji počinjenog na štetu oca, tako i nasilja počinjenog na štetu djeteta - svog brata rođ. 2019., primjenom fizičke sile, obrazloživši razloge zbog kojih je prihvatio njezino svjedočenje, a zbog čega nije prihvatio obranu okrivljenika.

7. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta dvojbi u pogledu odlučnih činjenica, pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

8. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama, a Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ispitao pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

9. Razmotrivši odluku o kazni, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, po mišljenju ovog suda, sve utvrđene okolnosti od utjecaja na kaznu u dovoljnoj su mjeri vrednovane. Naime, za prekršaje za koje je okrivljenik proglašen krivim zakonom su propisane novčane kazne u iznosu od najmanje 900,00 eura ili kazna zatvora od najmanje 30 dana (za djelo iz čl. 22. st. 2.), te novčana kazna od najmanje 1.700,00 eura ili kazna zatvora od najmanje 70 dana (za djelo iz čl. 22. st. 5.), pa je prvostupanjski sud, imajući u vidu veću težinu i značaj djela, pravilno izrekao strožu vrstu kazne. Iako je uočeno da prvostupanjski sud pogrešno navodi da je „višestruki povratnik“, budući takva činjenica ne proizlazi iz mjerodavne prekršajne evidencije nadležnog Ministarstva pravosuđa, očito je da ta okolnost nije našla odraz u mjeri izrečene kazne, budući da je za svaki pojedini počinjeni prekršaj odmjerena kazna zatvora daleko ispod posebnim zakonom propisanih minimuma. Odmjeravanje kazne ispod zakonom propisane, u slučaju kada nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, je nepravilnost koju ovaj sud ne može otkloniti samo u povodu žalbe podnesene u korist okrivljenika. Imajući na umu sve navedeno, cijeneći protupravnu količinu u ponašanju okrivljenika, pri čemu se naročito misli da se radi o počinjenju dvije vrste nasilja (tjelesnog i psihičkog), kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju nema osnove za preinačenje odluke o kazni, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

10. Ispitujući pobijanu presudu na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona u dijelu izrečenih zaštitnih mjera, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud, osnovano i u skladu sa zakonom, okrivljeniku izrekao zaštitne mjere čl. 16. i čl. 17. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Naime, težina djela koja se ogleda u činjenici počinjenja dvije vrste nasilja, u povezanosti s činjenicom da je ponovio nasilje u obitelji, te da između okrivljenika i žrtve nasilja (majke) postoji očito poremećeni obiteljski odnosi, a pri tome i da na istoj adresi s majkom živi i druga žrtva nasilja, to po ocjeni ovog suda ukazuje da je izricanje ovih zaštitnih mjera nužno kako bi se otklonile sve okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji su predmet ovog postupka i kako bi se dodatno preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečenih mjera od tri mjeseca, u manjoj mogućoj zakonom propisanoj duljini trajanja, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, primjerena je težini počinjenih prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

11. Odlučujući o troškovima žalbenog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona, ovaj sud smatra da su u konkretnom slučaju zbog lošeg imovnog stanja žalitelja i primanja inkluzivnog dodatka ispunjeni uvjeti za oslobođenje od obveze naknade troškova žalbenog postupka, smatrajući da bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje žalitelja.

12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, žrtve nasilja i tužitelja.