REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] F 5

Poslovni broj: Us I-603/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja Hotel Novi Vinodolski j. d. o. o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 57938629186, zastupan po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka u Rijeci, Nikole Tesle 9/V -VI, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak, 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/21-01/316, URBROJ: 513- 04-22-2 od 31. ožujka 2022. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-02/21-01/85, URBROJ: 513-07-08/21-1 od 25. svibnja 2021., te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove odluke.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-02/21-01/85, URBROJ: 513-07-08/21-1 od 25. svibnja 2021. utvrđuje se pod točkom 1.1. izreke neobračunati porez na dohodak od kapitala u 2019. u iznosu od 178.676,82 kn (porezna osnovica 496.324,50 kn; porezna stopa 36%) i kamate u iznosu od 8.670,71 kn te za isto razdoblje; pod točkom 1.2. neobračunati prirez porezu na dohodak od kapitala u iznosu od 17.867,68 kn (porezna osnovica 178.676,82 kn; porezna stopa 10%) i kamate u iznosu od 867,07 kn; pod točkom 1.3. izreke utvrđuje se neobračunati porez na dohodak od kapitala u 2020. u iznosu od 19.919,80 kn (porezna osnovica 55.332,78 kn; porezna stopa 36%) i kamate u iznosu od 370,29 kn, te za isto razdoblje pod točkom 1.4. neobračunati prirez porezu na dohodak od kapitala iznosu od 1.991,98 kn (porezna osnovica 19.919,80 kn; porezna stopa 10%) i kamate u iznosu od 37,03 kn. Točkama II. - VI. naloženo je uplatiti utvrđene iznose poreza, prireza i kamata te obračunati i uplatiti daljnje kamate tekuće od 29. travnja 2021. do dana uplate kao i provesti odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama, te pobijano porezno rješenje izvršiti u roku od 8 (osam) od dana njegove izvršnosti, pri čemu je porezni obveznik upozoren da će se u suprotnom naplata izvršiti ovrhom i kako žalba odgađa njegovo izvršenje.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-471-02/21-01/316, URBROJ: 513-04- 22-2 od 31. ožujka 2022., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da je obrazloženje pobijanog rješenja manjkavo jer ne sadrži obvezne sastojke propisane odredbom članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku, a što da pobijano rješenje čini nezakonitim, da obrazloženje pobijanog rješenja samo citira navode žalbe, te ni na koji način ne iznosi niti razloge o odlučnim činjenicama – podatke o tome koji su posebni uvjeti određeni od strane prvostupanjskog tijela povrijeđeni i kako je ta povreda utvrđena, pravnu osnovu donesenog rješenja ili bilo kakvo očitovanje o žalbenim navodima tužitelja. Navodi kako se tuženik, između ostalog poziva na odredbu članka 64., stavak 1. Zakona o porezu na dohodak sukladno kojim se “dohotkom od kapitala smatraju primici po osnovi kamata, izuzimanja imovine i korištenja usluga na teret dobiti tekućeg razdoblja, kapitalni dobitci, udjeli u dobiti ostvareni dodjelom ili opcijskom kupnjom vlastitih dionica, dividende i udjeli u dobiti na temelju udjela u kapitalu, a koji su ostvareni u poreznom razdoblju”, dok je, temeljem dostavljene materijalne dokumentacije, u konkretnom predmetu razvidno da FŠ nema primitak od kamata, potraživanje od člana društva da je evidentirano u poslovnim knjigama, nije otpisano niti umanjeno, te da postoji i ugovorna obveza povrata pozajmice u kamatu od 3,96 %, te da stoga odredba članka 64. Zakona o porezu na dohodak nije primjenjiva na konkretni slučaj, kao niti odredba članka 66. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak. Navodi kako se u navedenom predmetu nije radilo o izuzimanju imovine (skrivenoj isplati dobiti), odnosno nije bilo prikrivenih troškova niti isplata na teret dobiti tekućeg razdoblja već da se isključivo radilo o prelasku jednog vida imovine (novčanog oblika) u drugi vid imovine (potraživanje) što nema utjecaja na dobit tekućeg razdoblja niti na povećanje troškova i smanjenje prihoda tekućeg razdoblja, da potraživanje nije bilo otpisano, umanjeno, niti je zajam bio dan bez kamata, a svi poslovni događaji da su evidentirani sukladno odredbama Zakona o računovodstvu i Hrvatskom standardu financijskog izvješćivanja 11, a koji predviđa način evidentiranja potraživanja. U odnosu na navode tuženika kako su rokovi povrata u ugovorima o pozajmicama istekli, a da iste u međuvremenu nisu u cijelosti vraćene tužitelj ukazuje na činjenicu kako se u konkretnom slučaju radi o ugovorima o zajmu, a koji su regulirani odredbama Zakona o obveznim odnosima, te koji između ostalog nemaju propisani obvezatni pisani oblik, te ukazuje i na odredbu članka 286. Zakona o obveznim odnosima sukladno kojoj se ugovor može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno. U konkretnom slučaju da je tužitelj prezentirao sklopljene ugovore o pozajmici iako bi isti bili valjani i da nisu bili u pisanom obliku, slijedom čega je činjenica da ne postoji aneks kojim je regulirano produljenje roka plaćanja posve nebitan element valjanosti predmetnih ugovora te se ne može koristiti kao argument tuženika kojim se imputira da bi ugovori bili sklopljeni samo za potrebe poreznog nadzora, te ukazuje na odredbu članka 286., stavak 3. i 4. Zakona o obveznim odnosima. Čak i da je postojala zakonska obveza pisane forme ugovora o pozajmici, a što očigledno nije, produljenje roka plaćanja, odnosno povrata pozajmljenih iznosa temeljem ugovora o pozajmicama, navedeno da se ne bi imalo smatrati razlogom nevaženja aneksa, odnosno navedeno bi se moglo učiniti i usmenim putem. Navodi tuženika kad je tužitelj dostavio pojedinu dokumentaciju, odnosno da je ista dostavljena tek nakon uručenja zaključka, da su posve irelevantni budući da je tužitelj imao pravo istu dostaviti sve do donošenja odluke o upravnoj stvari. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže naslovnom sudu da po provedenom postupku poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.

5. Budući da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, 39/26, dalje: ZUS), Sud je spor riješio bez rasprave, a nakon što je strankama, sukladno članku 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika.

7. Na temelju razmatranja svih spornih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je presudom ovog Suda, poslovni broj: 10 Us I-642/2022-7 od 26. rujna 2022., odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/21-01/316, URBROJ: 513-04-22-2 od 31. ožujka 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-02/21-01/85, URBROJ: 513-07-08/21-1 od 25. svibnja 2021.

9. Povodom žalbe tužitelja na predmetnu presudu, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je presudom pod poslovnim brojem Usž-4323/22-2 od 16. ožujka 2023., odbio žalbu tužitelja i potvrdio naprijed navedenu presudu ovog Suda, te je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

10. Nakon podnesene tužbe tužitelja, Upravni sud Republike Hrvatske je pod brojem: U-III-2378/2023 od 31. ožujka 2026. usvojio ustavnu tužbu i ukinuo presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Usž-4323/22-2 od 16. ožujka 2023. i presudu ovog Suda, poslovni broj: 10 Us I-642/2022-7 od 26. rujna 2022., te je predmet vratio na ponovni postupak Upravnom sudu u Rijeci i predmet se nastavio voditi pod novim poslovnim brojem: Us I-603/2026.

11. Odluka u izreci ove presude temelji se na razlozima iznijetim u obrazloženju Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-3983/2022 od 12. studenog 2024., te se stoga isti, zbog izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, neće iznositi u ovoj odluci.

12. Slijedom svega navedenoga, to je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a, Sud poništio osporavano tuženikovo rješenje i prvostupanjsko rješenje, te je predmet radi upotpunjavanja postupka vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

13. U ponovnom postupku nakon ove presude potrebno je, imajući u vidu prethodno navedeno, prvostupanjsko tijelo je sukladno odredbi članka 151. stavak 2. ZUS-a dužno u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donijeti novu odluku pridržavajući se pritom pravnih shvaćanja i primjedbi ovog Suda iznesenih u ovoj presudi, odnosno shvaćanja koja proizlaze iz Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske.

14. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, za tužitelja nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno odredbi članak 22. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, 51/23, dalje ZSP).

U Rijeci 2. lipnja 2026.

Sutkinja

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba.

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužitelja iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5.