REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

10360 Sesvete - Industrijska cesta 15

Poslovni broj: Ovr-63/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Sesvetama, po sucu Josipu Planincu, na prijedlog sudskog savjetnika Mateja Feuša, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja HEP-PLIN d.o.o., OIB 41317489366, ULICA CARA HADRIJANA 7, 31000 Osijek zastupanog po punomoćniku OZ, protiv ovršenika AZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe, bez održavanja ročišta, 2. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška podnesen 29. siječnja 2025. kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj je 29. siječnja 2025. podnio sudu zahtjev za naknadu troškova nastalih u postupku izravne naplate kod Financijske agencije na temelju rješenja o trošku ovog suda posl. broj Ovr-405/24 od 3. travnja 2024., kojim je ovrhovoditelju pravomoćno priznat trošak dostave osnove za plaćanje Financijskoj agenciji, u iznosu od 46,88 eura.

2. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova je neosnovan.

3. Naime, ovrhovoditelj podneskom od 29. siječnja 2025. potražuje naknadu troška radnje iste naravi (dostave Financijskoj agenciji osnove za plaćanje - rješenja o trošku od 3. travnja 2024.) kao što je radnja za koju mu je rješenjem o trošku od 3. travnja 2024. već priznat trošak (dostave Financijskoj agenciji osnove za plaćanje - rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave).

4. U slučaju da se usvoji ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troška od 29. siječnja 2025. i isti bude ponovno potrebno prisilno naplatiti putem Financijske agencije (jer ovršenik ne želi dobrovoljno podmiriti dug ili jer nema sredstava kojima bi podmirio dug), ovrhovoditelj bi mogao ponovno zahtijevati naknadu troška dostave osnove za plaćanje Financijskoj agenciji te tako ciklički i unedogled potraživati naknadu novog troška dostave osnova za plaćanje Financijskoj agenciji unedogled.

5. Ovakav "zatvoreni krug naplate" predstavlja ozbiljnu povredu temeljnih načela europskog prava i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje u tekstu: Konvencija). Načelo razmjernosti, koje je temeljno načelo prava Europske unije, zahtijeva da mjere budu prikladne za postizanje legitimnog cilja, potrebne (ne postoje blaži načini postizanja cilja) i proporcionalne u užem smislu, što znači da teret ne smije biti pretjeran u odnosu na cilj. Kontinuirano akumuliranje troškova krši ovo načelo jer konačni teret postaje neproporcionalan osnovnoj tražbini. Društveni interes namirenja vjerovnika ne opravdava neograničeno povećanje troškova.

5.1. Navedeno je u potpunosti protivno načelu zaštite dostojanstva ovršenika izraženom u čl. 6. OZ-a, prema kojem će se pri provedbi ovrhe i osiguranja paziti na dostojanstvo ovršenika te na to da ovrha za njega bude što manje nepovoljna. Načelo zaštite dostojanstva ovršenika usko je povezano s čl. 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (dalje u tekstu: Povelja EU) koji propisuje da je ljudsko dostojanstvo nepovredivo te se mora poštovati i štititi. Zatvoreni krug naplate može dovesti do ekonomskog uništavanja ovršenika, stvara psihološki pritisak nerazmjeran osnovnom dugu i onemogućava ekonomsku rehabilitaciju ovršenika, što sve skupa predstavlja grubu povredu ljudskog dostojanstva. Provedba ovrhe bi u ovom slučaju za ovršenika, upravo suprotno, postala sve nepovoljnija. Ovakvo postupanje ovrhovoditelja predstavlja i zlouporabu prava u postupku koja je također zabranjena čl. 17.1.

Konvencije, koju je sud dužan onemogućiti.

6. Nesporno je da ovrhovoditelj ima pravo na naknadu troška izvansudske ovrhe (koji trošak mu je već jednom priznat rješenjem o trošku od 3. travnja 2024.). Međutim, takvo pravo nije neograničeno i ne može se odnositi na trošak ponavljajuće izvansudske ovrhe radi naplate uvijek iznova nastajućeg troška dostave osnove za plaćanje Financijskoj agenciji. Ove ograničenosti proizlaze i iz čl. 1. Protokola br. 1 Konvencije koji štiti pravo vlasništva, ali omogućava ograničenja kada su propisana zakonom, u javnom interesu i proporcionalna. Konvencija zahtijeva da postoji "razumljiv odnos razmjernosti" između sredstava i cilja. U predmetu " O protiv Hrvatske", br.13308/19 od 3. rujna 2024., Europski sud za ljudska prava je ponovio da nerazumni troškovi postupka otvaraju pitanje ograničenja prava na pristup sudu i miješanja u pravo na mirno uživanje vlasništva ako „konzumiraju“ velik dio financijske naknade dodijeljene u tom postupku ili ju čak nadilaze (tako i u "Klauz protiv Hrvatske", br. 28963/10, stavci 76.-97, 116.-118., 18. srpnja 2013.).

7. Sukladno čl. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), a koji se podredno i primjenjuje na ovršni postupak (čl. 21. st. 1. OZ-a), sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

8. Provedba cikličke ovrhe za istovjetne radnje (dostave osnove za plaćanje Financijskoj agenciji) i to radi naknade troška ovrhe koji bi u svom ukupnom iznosu u konačnici postao veći od glavnice koja se podmirivala tom ovrhom te postao nerazumno visok u usporedbi s vrijednošću predmeta spora, predstavljala bi grubu povredu dostojanstva ovršenika i bila bi iznimno nepovoljna za njega. Takav postupak također krši čl. 20. Povelje EU o načelu jednakog tretmana jer zatvoreni krug naplate neproporcionalno pogađa ekonomski slabije.

9. Troškovi postupka moraju zadržati svoju akcesornu narav te ne smiju postati samostalna svrha postupka, neovisna o naplati glavne tražbine. Suprotno postupanje omogućilo bi neopravdano multipliciranje troškova, čime bi ovršni postupak prestao biti sredstvo prisilnog ostvarenja duga i pretvorio bi se u alat za stvaranje novih, suvišnih obveza na teret ovršenika. U konkretnom slučaju evidentno je da su troškovi, umjesto da ostanu sporedno potraživanje, preuzeli primat nad glavnicom, čime je narušena sama svrha ovršnog postupka.

10. Nadalje, progresivno gomilanje troškova ne predstavlja savjesno i etično korištenje procesnih prava. Svrha ovrhe je isključivo namirenje vjerovnikove tražbine, a ne stjecanje dodatne koristi kroz generiranje proceduralnih izdataka. Kada troškovi postanu dominantan element i sami sebe generiraju, takvo postupanje prelazi granice dopuštenog i predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja sukladno čl. 3. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a

11. Sud napominje da su pravni sustavi EU obvezni uspostaviti mehanizme koji osiguravaju da ovršni postupci ostanu instrumenti pravde, a ne postanu sredstva ekonomskog uništavanja. Kako je to protivno načelu zaštite dostojanstva ovršenika te protivno načelu zabrane zlouporabe prava u postupku kao i temeljnim načelima EU prava i Konvenciji, osobito načelu razmjernosti i zaštiti ljudskog dostojanstva, to je sud odlučio kao u izreci.

U Sesvetama, 3. lipnja 2026.

Sudac:

Josip Planinac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Nacrt odluke izradio je sudski savjetnik Matej Feuš

DNA:

1. Ovrhovoditelju po pun.