Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-926/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, kao predsjednika vijeća, Jasmine Crnić kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Martini Alagić, odvjetnici iz Vukovara, protiv tuženice Hrvatska poštanska banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 87939104217 zastupane po punomoćnicima – odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, broj P-178/2024-5 od 7. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, broj P-178/2024- 5 od 7. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 11.1. Ugovora o kreditu broj , zaključen dana 30.08.2006. godine između tužiteljice ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., i tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 87939104217, u dijelu u kojemu je određeno da je prijevremena otplata kredita moguća sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama Kreditora.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 87939104217, da isplati tužiteljici ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 458,72 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 22.08.2011. god. pa do isplate po stopi od 12% godišnje do 31.07.2015. godine; od 1.8.2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 87939104217 da tužiteljici ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 669,52 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude tj. od 7. listopada 2025. pa sve do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena sve to u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela tuženica pobijajući je iz svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda a podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Ujedno traži naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kreditu od 30. kolovoza 2006., i to odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita sadržane u članku 11.1. ugovora, te zahtjev za vračanje stečenog na temelju te ništetne ugovorne odredbe u iznosu od 458,72 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama.

6. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima obrazloženja, presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

7. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, pa žalba tuženice ni zbog tog žalbenog razloga nije osnovana.

8. U postupku među strankama nije sporno:

- da su tužiteljica i tuženik 30. kolovoza 2006. sklopili ugovor o kreditu kojim je tužitelju odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 37.967,00 CHF,

- da je člankom 11.1. ugovorena odredba za slučaj prijevremenog povrata kredita, prema kojoj Banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno odlukama Banke važećim u trenutku prijevremenog povrata,

- da je tužiteljica na temelju te odredbe platila naknadu u utuženom iznosu.

9. Tijekom postupka, kao i u žalbenoj fazi među strankama je sporno pitanje ništetnosti odredbe ugovora koja se odnosi na tzv. izlaznu naknadu i posljedično osnovanost zahtjeva za isplatu, kao i pitanje zastare.

10. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza posebice prihvaćenog iskaza tužiteljice, utvrdio da se radi o potrošačkom ugovoru kojeg je prethodno pripremila tuženica te da se o spornoj odredbi čl. 11.1 . kojom je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor nije pregovaralo kao što se nije pregovaralo niti o odredbama Općih akata banke te izmjenama i dopunama istih, prvostupan jski sud zaključuje da sporna odredba čl. 11.1. među strankama sklopljenog ugovora u smislu odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03., 46/07., 79/07., dalje ZZP/03) predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu te posljedično tome ništetnu prema odredbi čl. 87.st.1. ZZP.

11. Prvostupanjski sud zaključuje da takva odredba ugovora kojom se između ostalog pravo na prijevremenu otplatu kredita uvjetuje plaćanjem tzv. izlazne naknade , kojom odredbom nije određeno na koji način i po kojim parametrima će se formirati visina iste, predstavlja odredbu kojom se tužiteljica kao potrošač stavlja u neravnopravan položaj jer ju se istom obvezuje na plaćanje naknade za koju ne zna na koji način će se formirati njezina visina i koja je podložna jednostranom određivanju od strane tuženika odlukom na koju tužiteljica ne može utjecati. Zbog toga navedena odredba da predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu jer ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12. Zbog navedenog prvostupanjski sud kao osnovan prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti predmetne odredbe i odlučuje kao u točki I. pobijane presude te kao osnovan posljedično ništetnosti prihvaća kondemnatorni zahtjev za isplatu 458,72 eura sa zakonskim zateznim kamatama prema odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) s tijekom sukladno članku 1115. ZOO pa odlučuje kao u točki II. izreke. Pri tome kao neosnovan otklanja po tuženiku istaknuti prigovor zastare uz obrazloženje da zastara zahtjeva za povrat naknade za prijevremenu otplatu kredita koju je tužiteljica platila tuženici, počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je odlučeno o pitanju ništetnosti odredaba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita.

13. Suprotno žalbenim navodima tuženice pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnom odredbu čl. 11.1. među strankama sklopljenog ugovora u dijelu kojim je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor te je pravilno utvrdio da se o sadržaju navedene odredbe nije pregovaralo. Da se o sadržaju sporne odredbe ugovora nije pregovaralo utvrđeno je na temelju iskaza tužiteljice kao stranke s tim da na navedenu činjenicu ukazuje i sadržaj isprave o sklopljenom ugovoru iz sadržaja koje evidentno proizlazi da se radi o standardnom tipskom ugovoru unaprijed pripremljenom po tuženici pa pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da se radi o ugovoru čiji je sadržaj unaprijed pripremljen po banci te na koji tužiteljica kao korisnik kredita te potrošač nije imala utjecaja.

14. Naime odredbom čl. 81. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radilo o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81. st. 2 ZZP/03), a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81. st. 4 ZZP/03).

15. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83. ZZP/03).

16. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84. ZZP/03).

17. Nadalje odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava, no ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

18. Cijeneći okolnosti konkretnog slučaja te u postupku utvrđenu činjenicu da je sporna odredba ugovora sadržana u standardnom tipskom ugovoru čiji je sadržaj unaprijed pripremila tuženica o sadržaju koje se nije pregovaralo pravilno je prvostupanjski sud utvrdio te zaključio da sporna odredba predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu odredbe čl. 81 ZZP/03 koja je kao takva sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03 ništetna.

19. Naime, iako predmetna ugovorna odredba po ocjeni ovoga suda predstavlja lako uočljivu odredbu, ista ne predstavlja jasnu i lako razumljivu odredbu pa samim time niti transparentnu ugovornu odredbu već upravo ugovornu odredbu koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

20. Pravilna je i ocjena prvostupanjskog suda da predmetna odredba ugovora ne sadrži određeno naznačene kriterije i parametre te uvjete pod kojima se može izvršiti prijevremena otplata o kojima se tužiteljica kao potrošač te slabija ugovorna strana na jasan, određen i razumljiv način sadržajem ugovorne odredbe informira o uvjetima pod kojima se može izvršiti prijevremena otplata, već se istom ostavlja jednostranom odlučivanju tuženice da određuje uvjete prijevremene otplate te ostavlja mogućnost tuženici kao trgovcu te jačoj ugovornoj strani da jednostrano određuje i visinu iznosa naknade koje će potrošač platiti za slučaj prijevremene otplate kredita, a o kojima tužiteljica kao potrošač prilikom sklapanja ugovora nije bila na jasan i transparentan način informirana.

21. Da bi sporna odredba ugovora o kreditu bila lako razumljiva ista je trebala sadržavati jasno naznačene i objašnjene uvjete pod kojima tužiteljica kao potrošač može izvršiti prijevremenu otplatu kredita te eventualno s tim u vezi jasno naznačene parametre za određivanje iznosa visine naknade za slučaj prijevremene otplate kredita tako da na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija i parametara u vrijeme sklapanja ugovora može jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze, a što je u konkretnom slučaju izostalo.

22. Slijedom iznijetog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je sporna odredba u smislu odredbe čl. 87. ZZP nepoštena i time ništetna te je pravilno utvrdio ništetnost iste na način kako je to navedeno u točki I. izreke pobijane presude.

23. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženici vratiti tužiteljici naplaćenu naknadu u visini od 458,72 eura sa zakonskom zateznom sukladno čl. 1115. ZOO od dana plaćanja 22. kolovoza 2011., kao dana kada je tuženica neosnovano stekla utuženi iznos.

24. Protivno žalbenim navodima tuženice pravilno je i utvrđenje te zaključak prvostupanjskog suda da zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 458,72 eura nije u zastari. Ovo iz razloga jer zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pa kako je ništetnost sporne odredbe ugovora utvrđena tek u ovom postupku, to je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da zahtjev tužiteljice za isplatu predmetnog iznosa nije zastario.

25. Neosnovano tuženica sadržajem žalbe osporava pravilnost odluke o trošku sadržane u točki III. izreke pobijane presude i to u dijelu koji se odnosi na plaćenu sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 13,27 eura navodeći da je tužiteljica oslobođena od plaćanja pristojbi u smislu odredbe čl. 11. Zakona o sudskim pristojbama.

26. Naime, odredbom čl. 6. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 51/23 dalje: ZIDZSP/23), izmijenjena je odredba čl. 11. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tako, da su od plaćanja pristojbi oslobođeni potrošači kao tužitelj i u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

27. Međutim, ZIDZSP/23 stupio je na snagu 20. svibnja 2023., a obveza plaćanja sudske pristojbe na tužbu za tužiteljicu je nastala u trenutku predaje tužbe sudu - 12. listopada 2022. sukladno odredbi čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18), dakle prije stupanja na snagu ZIDZSP/23. Osim toga u konkretnom se slučaju izmijenjena odredba čl. 11. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18) ni ne odnosi na tužiteljicu, jer ovaj postupak niti nije pokrenut na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa potrošača Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. niti je u tom postupku pravomoćno odlučeno o ništetnosti predmetne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita.

28. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tuženice i odlučiti kao u izreci pod točkom I.

29. Tuženici nije priznat trošak za sastavljanje žalbe jer s istom nije uspjela zbog čega je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom II.

U Šibeniku, 2. lipnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić