Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž R-67/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg po punomoći zastupa Davor Pavičić odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pavičić i partneri u Zagrebu, Mihanovićeva 20/II, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB 26187994862, Vatroslava Jagića 33, kojeg po punomoći zastupa Alen Čičak odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić & Partneri u Zagrebu, Ulica Pere Budmanija 1, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-16492/2021-42 od 2. travnja 2025., dana 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-16492/2021-42 od 2. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II., IV. i V. izreke.

II. Preinačuje se navedena presuda pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen daljnji zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka i sudi: Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju daljnje troškove postupka u iznosu od 820,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 2. lipnja 2026. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, od čega se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2026., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 118,25 EUR

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.968,24 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 27. srpnja 2021. (točka I. izreke), kao i bruto iznos od 1.479,89 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, tekućim od dospijeća svakog iznosa do isplate na način pobliže naznačen u izreci (točka II. izreke), dok je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 25,92 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 27. srpnja 2019. do isplate, zahtjev za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 1.968,24 EUR teku od 27. srpnja 2019. do 26. srpnja 2021., kao i dio tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima na ime izgubljene zarade, (točka III. izreke). Ujedno, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka od 1.967,30 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 2. travnja 2025. do isplate (točka IV. izreke).

2. Navedenu presudu pod točkom II, IV. i V. izreke, žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijani dio presude odbijanjem zahtjeva u cijelosti, podredno predlaže presudu u tom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva troškove sastava žalbe i sudske pristojbe žalbe u iznosu od 462,50 EUR.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu .

4. Navedenu presudu pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen preostali zahtjev za naknadu troškova postupka, žalbom pobija tužitelj zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavka 1. ZPP. Predlaže preinačiti osporenu presudu prihvaćanjem i tog dijela zahtjeva. Zahtijeva trošak sastava žalbe od 315,00 EUR i sudske pristojbe žalbe.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tuženika je neosnovana, a žalba tužitelja djelomično osnovana.

7. Neosnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava i li zapisnika, pa kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), time žalba tuženika podnesena zbog navedenog žalbenog razloga nije mogla biti prihvaćena.

8. Nije u pravu tuženik ni kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu . neimovinske štete proizišle iz štetnog događaja od 27. svibnja 2019. – ozljede na radu, u koje vrijeme je poslodavac tužitelja s tuženikom imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za svoje radnike, te imovinske štete u vidu izgubljene zarade zbog gubitka plaće do kojeg je došlo kada je zbog liječenja pretrpljenih ozljeda bio privremeno nesposoban za rad, kao razlike između naknade plaće koju je primao tijekom bolovanja i plaće koju bi ostvario po osnovi rada.

10. U ovom stadiju postupka, imajući u vidu žalbene razloge tuženika, sporno je je li tužitelju na ime imovinske štete pripada pravo na isplatu izgubljene plaće u bruto ili neto iznosu:

11. U postupku je nesporno:

- da je tužitelj zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju bio privremeno spriječen za rad od 28. svibnja 2019. do 13. prosinca 2019. kada je primao manju naknadu plaće zbog bolovanja u odnosu na plaću koju bi ostvario da je radio,

- da je tuženik po toj osnovi isplatio tužitelju iznos od 190,22 EUR prije podnošenja tužbe.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u tom dijelu predmeta spora, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka financijske struke razlika neto plaće iznosi ukupno 348,96 EUR,

- da razlika između obveznih doprinosa iz plaća koji bi tužitelju bili obračunati da nije došlo do predmetnog štetnog događaja i obveznih doprinosa iz plaća koji su tužitelju stvarno obračunati u predmetnom razdoblju iznosi 930,55 EUR,

- da razlika između poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji bi tužitelju bili obračunati da nije došlo do predmetnog štetnog događaja i poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji su tužitelju stvarno obračunati iznosi 390,57 EUR, slijedom čega ukupna izgubljena bruto plaća iznosi 1.670,08 EUR.

13. Kraj tako utvrđenog, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužitelju pripada pravo na isplatu navedenog iznosa, s pojedinačnim iznosima navedenim u točki II. izreke presude, jer tek isplatom tog iznosa ostvaruje pravo na naknadu utužene štete.

14. Kako tužitelju pripada pravo na isplatu bruto iznosa, jer se plaćom u smislu članka 90. stavak 7. u vezi stavka 1. istog članka Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 – dalje: ZR) smatra bruto plaća, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 1095. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) u vezi članka 111. stavak 1. ZR, dosuđujući tužitelju navedeni iznos prema izračunu vještaka financijske struke, nakon odbitka dobrovoljno isplaćenog po istoj osnovi, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose, jer isti dospijevaju mjesečno, od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO, osim zatezne kamate na javna davanja iz plaće.

15. Neutemeljeno tuženik ističe žalbene prigovore - da pravilnom primjenom odredbi materijalnog prava i sudskoj praksi koju dostavlja uz žalbu, tužitelju pripada neto a ne bruto iznos, jer bi tužitelj da nije bilo šetnog događaja ostvario plaću u neto iznosu.

16. Naime, tuženik ispušta iz vida da je u ovom slučaju riječ o stvarnoj šteti - izgubljenoj zaradi kao gubitku imovine odnosno plaće koju radnik stječe svojim radom. Plaćom u smislu naprijed navedenog članka 90. stavak 7. ZR, smatra se plaća u bruto iznosu, jer se ista sastoji ne samo od neto iznosa koji se isplaćuje radniku već i od javnih davanja iz plaće u skladu s posebnim propisima (doprinosa iz plaće, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak prema nalazu i mišljenju vještaka), zbog čega je tuženik obvezan isplatiti tužitelju i taj dio plaće.

17. Stoga, niti odluke sudova na koje se tuženik poziva u žalbi nisu odlučne, budući je istima odlučeno o drugačijem predmetu spora u odnosu na ovaj predmetni, odnosno o naknadi imovinske štete po osnovi izmakle koristi kao negativne štete, dok predmet spora u ovom postupku predstavlja zahtjev za naknadu štetu po osnovi gubitka imovine (plaće) iz radnog odnosa kao pozitivne, stvarne štete.

18. Pored toga, protivno navodima tuženika, pravilno je prvostupanjskom presudom pod točkom V. izreke odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška, imajući u vidu da se troškovi dosuđuju prema pravilima o uspjehu stranaka u postupku (članak 154. stavak 1. ZPP), koji u ovom postupku u odnosu na tuženika nije ostvaren, dok posebno i određeno ne obrazlaže žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na točku IV. izreke prvostupanjske presude.

19. Zbog navedenog, kako nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tuženika valjalo je odbiti, potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.

20. U pravu je tužitelj kada prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem nije priznat dio daljnjeg zahtjeva za naknadu parničnog troška, pobija zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

21. Naime, protivno ocjeni prvostupanjskog suda, sastavi podnesaka od 21. rujna 2022., 13. lipnja 2023., 11. listopada 2024., 24. prosinca 2024. su potrebni za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP).

22. Ovo stoga što podneskom od 21. rujna 2022., po nalogu suda iz rješenja od 9. rujna 2022., tužitelj dostavlja cjelokupni zdravstveni karton tužitelja i dokaz o uplati predujma troška vještačenja slijedom čega mu za sastav tog podneska pripada 25 bodova prema Tbr. 8. stavak 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 – dalje: OT). Podneskom od 13. lipnja 2023., također po nalogu suda iz navedenog rješenja, tužitelj se očituje na nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, te mu pripada 100 bodova prema Tbr. 8. stavak 1. OT. Podneskom od 11. listopada 2024. tužitelj se očituje na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke pa mu pripada 100 bodova (Tbr.8. stavak 1. OT), dok se podneskom od 24. prosinca 2024. očituje na dopunski nalaz i mišljenje vještaka financijske struke i uređuje tužbeni zahtjev slijedom čega i za taj podnesak ostvaruje 100 bodova (Tbr. 8. stavak 1. OT), odnosno ukupno 328 bodova. Kada se navedeno bodovi pomnože s vrijednošću boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. OT) trošak sastava podnesaka iznosi 656,00 EUR, što uz uvećanje na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% (164,00 EUR) predstavlja 820,00 EUR.

23. Protivno navodima žalitelja, podnesak od 16. rujna 2022. nije bio potreban kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud, budući se tužitelj istim očituje na dopunu tuženikova odgovora na tužbu dostavljajući odluke drugih sudova, jednako kao niti podnesak od 4. ožujka 2024. kojim bez naloga suda dostavlja dokaz o uplati predujma troška financijskog vještačenja, jer je dokaz na tu okolnost vidljiv iz sustava eSpis.

24. Budući tužitelj predmetnu presudu pobija samo u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka, time se smatra da je riječ o žalbi protiv rješenja (članak 129. stavak 5. ZPP), nastavno čemu mu u smislu Tbr. 10. stavka 4. OT pripada pravo na 50% nagrade. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora pobijanog dijela prvostupanjske presude, tužitelju bi za sastav žalbe pripadalo 75 bodova, odnosno ½ od 37,5 boda, što uz uvećanje od 25% (9,8 EUR) prema Tbr. 10. stavak 1. OT iznosi 47,3 boda. Polazeći od vrijednosti boda od 2,00 EUR, navedeno iznosi 94,6 EUR, a kada se tome pribroji uvećanje na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% 23,65 EUR) trošak sastava žalbe iznosi 118,25 EUR, nastavno čemu je odlučeno kao u točki III. izreke.

25. Ujedno, zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe postavljen je neodređeno što je protivno članku 164. stavak 2. ZPP, niti iz spisa proizlazi da je tužitelj pozvan na plaćanje pristojbe niti da je istu platio, imajući u vidu odredbu članka 11. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/18, 51/23), slijedom čega je taj dio zahtjeva neosnovan.

26. Odluka iz točke IV. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP a zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti, jer sa podnesenom žalbom nije uspio (članak 154. stavak 1. ZPP).

27. Žalbom nepobijani dio prvostupanjske presude (točka III. izreke) ostaje neizmijenjen.

U Šibeniku 2. lipnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić