Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž R-122/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju po punomoći zastupa Bojana Ivošević odvjetnica u Zagrebu, Pavla Hatza 30, protiv tužene Republike Hrvatske za Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi utvrđenja diskriminacije, odlučujući o žalbi tužene i tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-34/2025-52 od 28. kolovoza 2025., dana 2. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužene kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-34/2025-52 od 28. kolovoza 2025. u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je naloženo tuženoj da se suzdrži od svakog budućeg diskriminatornog postupanja prema tužiteljici po bilo kojoj diskriminatornoj osnovi prilikom donošenja odluka kojima se uređuju međusobni radno-pravni odnosi, kao što su napredovanje u službi, ocjenjivanje, stručno osposobljavanje i usavršavanje državnih službenika, kao i druga pitanja od značaja za ostvarivanje prava i obveza državnih službenika, sukladno odredbama Zakona o državnim službenicima .
II. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-34/2025- 52 od 28. kolovoza 2025., u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen preko navedenog dijela i sudi: Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi : Nalaže se tuženoj da radi uklanjanja počinjene diskriminacije i njenih posljedica prema tužiteljici donese rješenje kojim će tužiteljicu rasporediti na radno mjesto voditeljice Službe za pripremu i provedbu projekata u području društvene infrastrukture ili drugo odgovarajuće radno mjesto u tom organizacijskom rangu (voditeljica službe) uz prethodnu suglasnost tužiteljice (točka I. izreke), kao i da se tužena suzdrži od svakog budućeg diskriminatornog postupanja prema tužiteljici po bilo kojoj diskriminatornoj osnovi prilikom prijema u državnu službu, odgovornosti za povrede službene dužnosti i štetu.
III. Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 808,34 EUR.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj d a radi uklanjanja počinjene diskriminacije i njenih posljedica prema tužiteljici, donese rješenje kojim će tužiteljicu rasporediti na radno mjesto voditeljice Službe za pripremu i provedbu projekata u području društvene infrastrukture ili drugo odgovarajuće radno mjesto u tom organizacijskom rangu (voditeljica službe) uz prethodnu suglasnost tužiteljice (točka I. izreke), kao i da se tužena suzdrži od svakog budućeg diskriminatornog postupanja prema tužiteljici po bilo kojoj diskriminatornoj osnovi prilikom donošenja odluka kojima se uređuju međusobni radno- pravni odnosi, kao što su prijam u državnu službu, napredovanje u službi, ocjenjivanje, odgovornost za povrede službene dužnosti i štetu, stručno osposobljavanje i usavršavanje državnih službenika, kao i druga pitanja od značaja za ostvarivanje prava i obveza državnih službenika, sukladno odredbama Zakona o državnim službenicima (točka II. izreke). Ujedno, naloženo je tuženoj naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 432,25 EUR sa zateznom kamatom od 28. kolovoza 2025. do isplate (točka III. izreke), dok je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 3.067,75 EUR sa zateznom kamatom (točka IV. izreke), kao i zahtjev tužene za naknadu troška postupka u iznosu od 2.700,00 EUR sa zateznom kamatom (točka V. izreke).
2. Navedenu presudu žalbom pobija tužena u dijelu u kojem je zahtjev prihvaćen zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva trošak sastava žalbe od 250,00 EUR.
3. Prvostupanjsku presudu pobija i tužiteljica u dijelu u kojem je odbijen preostali zahtjev za naknadu parničnog troška zbog žalbenih razloga bitne povrede postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pre inačiti pobijani dio za iznos preostalog troška od 1.895,00 EUR. Zahtijeva trošak sastava i sudske pristojbe žalbe od 208,00 EUR.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalba tužene je djelomično osnovana, dok je žalba tužiteljice bespredmetna imajući u vidu presudu ovog suda.
6. Neosnovano tužena prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP u dijelu u kojem je djelomično prihvaćen zahtjev za zabranu diskriminacije, jer suprotno žalbenim tvrdnjama žaliteljice, presuda u tom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
7. Neutemeljeno tužena u predmetnom dijelu pobija prvostupanjsku presudu i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 12. točka 14. ZPP koju nalazi ostvarenom ističući da je tužiteljica propustila obratiti se tuženoj s zahtjevom za mirno rješenje spora u vezi kondemnatornog dijela zahtjeva upravljen na zabranu i otklanjanje posljedica diskriminacije.
8. Naime, tužiteljica je glede tog dijela u tužbi kojom je pokrenut ovaj postupak, propustila određeno postaviti tužbeni zahtjev u smislu članka 186. stavak 1. ZPP navođenjem konkretnih radnji za koje se traži zabrana i uklanjanje posljedica diskriminacije, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno rješenjem od 13. siječnja 2025. vratio tužbu nalažući dopunu iste u tom dijelu. Kako je tužiteljica postupajući po nalogu suda podneskom od 22. siječnja 2025. po istoj činjeničnoj osnovi dopunila tužbu navođenjem konkretnih radnji u tom pravcu, time se, protivno ocjeni tužene, ne radi o novoj tužbi prije čijeg podnošenja bi bila obvezna se obratiti tuženoj s zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu članka 186.a ZPP, već o dopuni postojeće tužbe u odnosu na koju je ispunjena procesna pretpostavka njezine dopuštenosti u smislu navedene zakonske odredbe, nastavno čemu predmetnim podneskom tužba nije preinačena prema članku 191. stavak 1. ZPP, već je riječ o situaciji iz stavka 3. istog članka ZPP.
9. Jednako tako, protivno navodima žaliteljice, prvostupanjski sud je mogao u stadiju glavne rasprave pozvati tužiteljicu na predmetno uređenje i dopunu tužbe temeljem ovlaštenja iz članka 312. stavak 1. ZPP, čime predmetna bitna povreda nije ostvarena, pa kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), time žalba tužene podnesena zbog navedenog žalbenog razloga nije mogla biti prihvaćena.
10. Nije u pravu tuženica ni kada pobija prvostupanjsku presudu u predmetnom dijelu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.
11. Predmet spora, u ovom stadiju postupka zahtjev je tužiteljice za zabranu i uklanjanje diskriminacije te njenih posljedica, imajući u vidu da je pravomoćno odlučeno o utvrđujućem dijelu zahtjeva za diskriminaciju na temelju spola i obiteljskog statusa, po osnovi trudnoće, deklarirajućom pravomoćnom presudom prema kojoj je tužena diskriminirala tužiteljicu po navedenoj osnovi stavljajući je u nepovoljniji položaj u odnosu na druge službenice prilikom donošenja Rješenja od 27. travnja 2020. kojim je, uslijed novog ustroja, raspoređena na radno mjesto voditeljice Odjela za pripremu i provedbu projekata Europske unije u području obrazovne infrastrukture, a ne na radno mjesto voditeljice Službe za pripremu i provedbu projekata u području društvene infrastrukture, što bi predstavljalo njezino napredovanje u odnosu na raspored prije novog ustroja.
12. U postupku je n esporno:
- da je tužiteljica zaposlena u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije od 2014., da je na poslovima u području socijalne skrbi, zdravstva i obrazovanja radila od 2015. do 2017., a od 2017. do 2020. u području socijalne skrbi i zdravstva, dok je od 2020. voditeljica odjela u području obrazovanja, rješenjima o rasporedu na radno mjesto od 15. srpnja 2017. i 27. travnja 2020., s tim što je do 2017. obavljala poslove u Odjelu za pripremu i provedbu projekata u područjima socijalne, zdravstvene i obrazovne infrastrukture,
- da je povodom ustroja iz svibnju 2017., umjesto navedenog Odjela ustrojena Služba za pripremu i provedbu projekata u području socijalne, zdravstvene i obrazovne infrastrukture s dva Odjela, od kojih je tužiteljica bila raspoređena na radno mjesto voditeljice Odjela za pripremu i provedbu projekata u području socijalne i zdravstvene infrastrukture, te da su navedena Služba kao i raniji Odjel, ustrojeni u okviru Uprave za provedbu operativnih programa i financijskih instrumenata,
- da je donošenjem novog Pravilnika o unutarnjem redu 6. ožujka 2020. (dalje: Pravilnik), na temelju Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva (Narodne novine broj 128/19), ranija Služba za pripremu i provedbu projekata u području socijalne, zdravstvene i obrazovne infrastrukture ustrojena kao Služba za pripremu i provedbu projekata u području društvene infrastrukture s radnim mjesto voditelja Službe, te unutar Službe dva Odjela kao i prema ranijem ustroju - Odjel za pripremu i provedbu projekata u području obrazovne infrastrukture i Odjel za pripremu i provedbu projekata u području socijalne i zdravstvene infrastrukture s radnim mjestima voditelja tih odjela, s jednakim koeficijentima složenosti poslova kao i za ranija radna mjesta voditelja oba Odjela,
- da je protiv Rješenja od 27. travnja 2020. tužiteljica podnijela žalbu Odboru za državnu službu temeljem članka 67. stavka 1. odnosno članka 127. stavka 6. Zakona o državnim službenicima i namještenicima (Narodne novine broj 27/01, 92/05, 107/07, 27/08, 49/11, 150/11, 34/12, 37/13, 38/13, 01/15, 138/15m 61/17, 70/19, 98/19 – dalje: ZDSN) u kojoj je isticala, jednako kao i u ovom postupku, da je ranijim rasporedom bila voditeljica dva zahtjevna sektora (socijalne skrbi i zdravstva) koje nije ukinuto novom sistematizacijom dok je novim rješenjem raspoređena na radno mjesto voditelja odjela za obrazovanje sa manjim opsegom poslova u odnosu na ranije, kao i da je novim rasporedom trebala biti unaprijeđena na radno mjesto voditeljice Službe za pripremu i provedbu projekata u području društvene infrastrukture s obzirom na svoje stručno znanje i iskustvo, ističući u razlozima žalbe, između ostalih i diskriminaciju po osnovi trudnoće, te je žalbom zahtijevala ukidanje Rješenja odnosno preinaku istog rasporedom na radno mjesto voditeljice Službe za pripremu i provedbu projekata u području društvene infrastrukture,
- da je predmetna žalba odbijena kao neosnovana Rješenjem odbora za državnu službu od 30. kolovoza 2022., protiv kojeg je tužiteljica pokrenula upravni spor pred nadležnim Upravnim sudom u Zagrebu.
13. Suprotno žalbenim navodima tužene, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju naprijed navedenog, kao i iskaza svjedoka i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio dalje odlučne činjenice:
- da se tužiteljica prema njezinom iskazu želi vratiti na radno mjesto voditeljice službe koju je propustila dobiti zbog diskriminacije, a kako bi nastavila svoj karijerni put u području kojeg radi i voli, da bi prihvatila i neko drugo radno mjesto koje je vezano za područje njenog rada, odnosno pripremu i provedbu projekata i poziva, ali takvih radnih mjesta u Ministarstvu nema puno, da ne bi prihvatila radno mjesto voditeljice bilo koje službe u Ministarstvu jer je ono veliko i bavi se različitim područjima pa misli da bi bilo neozbiljno voditi tim ljudi u području u kojem nema puno znanja i iskustva, u kojem bi morala početi ispočetka i za koji nema interesa jer je ne zanima titula, već rad.
14. Prvostupanjski sud polazeći od činjenice da je tužiteljica diskriminirana, pravilno ocjenjuje da time ima pravo na prohibitivnu antidiskriminacijsku zaštitu na način kako je to predložila tužbenim zahtjevom, ali samo u dijelu zahtjeva kojim se nalaže tuženoj da se suzdrži od svakog budućeg diskriminatornog postupanja prema po bilo kojoj diskriminatornoj osnovi prilikom donošenja odluka kojima se uređuju međusobni radno-pravni odnosi, pa tako napredovanje u službi, ocjenjivanje, stručno osposobljavanje i usavršavanje, kao i druga pitanja od značaja za ostvarivanje prava i obveza državnih službenika sukladno odredbama Zakona o državnim službenicima , jer bi se predmetnim radnjama moglo prekršiti njeno pravo na jednako postupanje.
15. Kako tužiteljica ima pravo na navedenu zaštitu, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 17. stavka 1. točka 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine broj: 85/08, 112/12- dalje: ZSD) ocjenjujući osnovanost zahtjeva naloživši tuženoj da se ubuduće suzdrži od predmetnih radnji kojima bi tužiteljica mogla biti dovedena u nejednak položaj.
16. Slijedom navedenog, kako u predmetnom dijelu nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tužene valjalo je odbiti, prvostupanjsku presudu valjalo je potvrditi te temeljem odredbe članka 368.stavak 1. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke.
17. Nadalje, u pravu je tužena kada u odnosu na preostali dio pobijane presude ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
18. Prvostupanjski sud polazeći od činjenice počinjene diskriminacije zaključuje da tužiteljica ima pravo i na restitutivnu antidiskriminirajuću zaštitu na način kako je to zahtijeva la, uslijed kojeg bi tuženik bio dužan donijeti rješenje kojim bi je rasporedio na radno mjesto voditeljice Službe za pripremu i provedbu projekata u području društvene infrastrukture ili drugo odgovarajuće radno mjesto u tom organizacijskom rangu (voditeljica službe) uz njezinu prethodnu suglasnost, prethodno zaključujući da tužiteljica treba biti stavljena u položaj kao da diskriminacije nije bilo pa slijedom toga ima pravo biti raspoređena, a o volji i pristanku tužiteljice ovisi hoće li prihvatiti drugo odgovarajuće radno mjesto.
19. Međutim, pri tome prvostupanjski sud ispušta iz vida da je tužiteljica po Pravilniku i novom ustroju tužene temeljem Uredbe, rješenjem od 27. travnja 2020. raspoređena na radno mjesto voditeljice Odjela za pripremu i provedbu projekata Europske unije u području obrazovne infrastrukture, a u ovom postupku zahtijeva raspored na radno mjesto voditeljice Službe za pripremu i provedbu projekata u području društvene infrastrukture, koje je po Pravilniku već raspoređeno drugom službeniku.
20. Kako se tužiteljica odlučila za pravnu zaštitu u upravnom postupku, u kojem se rješava o zakonitosti predmetnog upravnog akta u naprijed navedenom upravnom sporu, sud je u ovom postupku vezan tom okolnošću, osobito imajući u vidu da je odlukom Upravnog suda broj: Us-I-1229/2026-6 od 20. svibnja 2025. (list 415 spisa) u upravnom sporu tužiteljice poništeno Rješenje Odbora za državnu službu od 30. kolovoza 2022. i rješenje tužene od 27. travnja 2020. i predmet vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu, zbog čega u ovom postupku nije moguće odlučivati o zakonitosti rješenja o rasporedu niti kao o prethodnom pitanju (članak 12. stavak 1. i 2. ZPP), a time ni o rasporedu tužiteljice na navedeno radno mjesto.
21. Zbog toga, neovisno od činjenice da ju je tužena diskriminirala prilikom rasporeda na radno mjesto po novom ustroju temeljem Pravilnika odnosno ne raspoređujući je na radno mjesto Voditeljice službe za pripremu i provedbu projekata u području društvene infrastrukture, protivno ocjeni prvostupanjskog suda, u primjeni članka 17. stavka 1. točka 2. ZSD tužiteljici nije moguće pružiti restitutivnu antidiskriminacijsku zaštitu na navedeni način, zbog čega je prvostupanjski sud pogrešno primijenio navedenu odredbu materijalnog prava ocjenjujući osnovanost zahtjeva u tom dijelu, jednako kao i u dijelu u kojem je prihvatio zahtjev i glede drugog odgovarajućeg radnog mjesta u tom rangu (voditeljica službe).
22. Naime, donošenjem novog Pravilnika o unutarnjem redu 6. ožujka 2020. (dalje: Pravilnik), na temelju Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva (Narodne novine broj 128/19), ranija Služba za pripremu i provedbu projekata u području socijalne, zdravstvene i obrazovne infrastrukture ustrojena je kao Služba za pripremu i provedbu projekata u području društvene infrastrukture s radnim mjesto voditelja Službe (na koje tužiteljica zahtijeva raspoređivanje u ovom postupku), te unutar Službe dva Odjela - Odjel za pripremu i provedbu projekata u području obrazovne infrastrukture i Odjel za pripremu i provedbu projekata u području socijalne i zdravstvene infrastrukture s radnim mjestima voditelja tih odjela, s jednakim koeficijentima složenosti poslova kao i za ranija radna mjesta voditelja oba Odjela, dok prvostupanjski sud iskazom tužiteljice utvrđuje da ne bi prihvatila radno mjesto voditeljice bilo koje druge službe u Ministarstvu, jer je ono veliko i bavi se različitim područjima čime da bi bilo neozbiljno voditi tim ljudi u području u kojem nema puno znanja i iskustva i u kojem bi morala početi iz početka.
23. Imajući u vidu navedeno, vidljivo je da temeljem Pravilnika nema drugog odgovarajućeg radnog mjesta u tom organizacijskom rangu (voditeljica službe) koje bi tužiteljici bilo prihvatljivo, dok tužiteljica imajući u vidu njezin iskaz, niti općenito ne navodi o kojoj službi istog organizacijskog ranga bi se radilo kao o drugom odgovarajućem radnom mjestu. Stoga je osnovan žalbeni razlog tužene o pogrešnoj primjeni materijalnog prava kraj okolnosti da je neupražnjeno i odgovarajuće radno mjesto prema Pravilniku o novom ustroju tužene, zbog čega tužena objektivno nije u mogućnosti rasporediti tužiteljicu niti na takvo odgovarajuće radno mjesto istog organizacijskog ranga (voditelja službe), a sud je u ovom postupku vezan novim ustrojem prema navedenom Pravilniku i Uredbi tužene.
24. Navedeno imajući u vidu, kako to tužena osnovano ukazuje u žalbi, da je autonomno pravo tužene kao poslodavca donijeti odluku (Pravilnik) o novoj organizaciji i ustroju svojih službi, uključujući nazive radnih mjesta i broj izvršitelja temeljem Uredbe, ako ocijeni da je to organizacijski potrebno.
25. Nadalje, u odnosu na prihvaćenu prohibitivnu antidiskriminacijsku zaštitu u odnosu na nalog tuženoj da se suzdrži od svakog budućeg diskriminatornog postupanja prema tužiteljici po bilo kojoj diskriminatornoj osnovi prilikom utvrđivanja njezine odgovornosti za povrede službene dužnosti i o odgovornosti za štetu, te prilikom prijema u državnu službu, osnovano žaliteljica ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (članka 17.stavak 1. točka 2. ZSD), jer taj dio zahtjeva prelazi okvir deklaratornog dijela zahtjeva o kojem je pravomoćno odlučeno time što navedene radnje nisu iste niti slične onoj temeljem koje je počinjena diskriminacija.
26. Zbog naprijed navedenog, jer je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, osnovanu žalbu tužene valjalo je prihvatiti, preinačiti prvostupanjsku presudu u predmetnom dijelu, te temeljem odredba članka 373. točka 3. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke.
27. Nadalje, kako je ovom žalbenom postupku preinačena prvostupanjska presuda, valjalo je predmetnom presudom odlučiti o troškovima cijelog postupka u smislu članka 166. stavak 2. ZPP.
28. U ovom spor riječ je o parnici iz radnog odnosa, kao neprocjenjivom predmetu u smislu članka 7. točka 2. al. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje: OT) temeljem kojeg odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova za cijeli tijek postupka , koja obuhvaća najviše četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, dok za svaku daljnju radnju odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova u smislu točke 2. navedenog stavka OT, a ista se primjenjuje u vrijeme donošenja ove presude sukladno Tbr. 52. stavak 3. OT.
29. Budući je tužiteljica uspjela u deklaratornom dijelu zahtjeva glede kojeg je u pretežitom dijelu vođen predmetni postupak od 22. ožujka 2021. i nastali svi troškovi do presude i rješenja ovog suda broj: Gž R-28/2023-5 od 10. prosinca 2024., nakon čega je u ponovljenom postupku održano jedno ročište glavne rasprave 17. srpnja 2025. na kojem je raspravljanje završeno, time tužiteljica nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva za kojeg nisu nastali posebni troškovi, pa je tužena dužna naknaditi tužiteljici navedenu jednokratnu nagradu od 250 bodova za prvostupanjski postupak do navedene odluke ovog suda, kao i 50 bodova za sastav podneska od 21. siječnja 2025. kojim je dopunjena tužba, te 50 bodova za zastupanje na ročištu glavne rasprave od 17. srpnja 2025., što predstavlja ukupno 350 bodova. Kada se navedeni bodovi pomnože s vrijednošću boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT), troškovi iznose 700,00 EUR, što uz uvećanje na ime poreza na dodanu vrijednost o 25% (175,00 EUR) iznosi 875,00 EUR. Tuženoj pripada za sastav žalbe 50 bodova što prema vrijednosti boda iznosi 100,00 EUR. Budući je tužena u žalbenom postupku uspjela u 2/3 dijela, to joj pripada pravo na razmjerni dio troška sastava žalbe od 66,66 EUR.
30. Kada se od troška tužiteljice oduzme navedeni iznos, tužena je u obvezi naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 808,34 EUR.
U Šibeniku 2. lipnja 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Goran Stošić
