Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž R-18/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Marte Plančić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelj: ČŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojega zastupa punomoćnik mr. sc. Dražen Letica, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika DMB PRODUCT d.o.o. (OIB: 80524675926) sa sjedištem u [adresa], radi: nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu br: Pr-1555/2022-29 od 07. studenog 2024.g., u sjednici održanoj dana 2. lipnja 2026.g.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br: Pr-1555/2022-29 od 07. studenog 2024.g.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijeni su tužbeni zahtjevi tužitelja: na utvrđenje nezakonitosti Odluke o izvanrednom otkazu od 31. 05. 2022., vraćanje na posao i naknadu plaće dospjele u razdoblju od 15. srpnja 2022. do 15. travnja 2024., kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (t. I izreke); te je tužitelj obvezan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.812,50 EUR-a.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom citiranu presudu u cijelosti pobija tužitelj nabrajanjem svih žalbenih razloga iz čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025, dalje: ZPP), sadržajno ističe povredu iz čl. 354. st.2. t. 11. ZPP-a, kao i povredu iz čl. 354. st.1. u svezi s čl. 8. ZPP-a. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu prihvaćanjem tužbenih zahtjeva tužitelja i obvezivanjem tuženika na naknadu mu parničnih troškova, podredno ukinuti ju i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode tužitelja, podržava utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, predlaže odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud je prvostupanjsku presudu ispitao kako u smislu žalbenih navoda, tako i u smislu bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a), kao i glede primjene materijalnog prava u odnosu na glavnu stvar, ali ne i u odnosu na troškove postupka (čl. 365. st.2. ZPP- a).

6. Točno je da je prvostupanjski sud u odlomku 6. obrazloženja kao nespornu činjenicu naveo pravovremenost zahtjeva za zaštitu prava i tužbe, da bi u odlomcima 7. do 16. obrazložio ih kao sporne, kako to prema stanju spisa i jesu. No, to nije utjecalo na ispravnost izreke prvostupanjske presude budući je prvostupanjski sud u čak 10 odlomaka obrazloženja (od 7. -16.) kao sporne činjenice obrazložio pravovremenost zahtjeva za zaštitu i same ovopredmetne tužbe (sve u smislu odredbi čl. 133. st.1. i 3. Zakona o radu - Narodne novine br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR), pa je u takvim okolnostima očito da se radi o omašci u pisanju dijela odlomka 6. koju prvostupanjski sud može u svako vrijeme ispraviti.

6.1. U okolnostima gdje je prvostupanjski sud utvrdio da su i zahtjev i tužba pravovremeni, a na što pazi i ovaj sud po službenoj dužnosti (čl. 354. st.2. t. 13. ZPP- a), te na te okolnosti izveo dokaze, utvrdio relevantne činjenice, izveo pravilne zaključke, a koja utvrđenja i zaključke kao i primjenu materijalnog prava po tom pitanju prihvaća i ovaj sud jer je tužitelj dana 06. lipnja 2022. usmeno obaviješten od z.z. -a tuženika da je dobio otkaz, te pošto je 13. lipnja 2022. izdana mu potvrda HZMO-a da je odjavljen, dana 15. lipnja 2022.g. preporučenom poštanskom pošiljkom podnosi zahtjev za zaštitu prava (unutar roka iz čl. 133. st.1. ZR-a), dok činjenica što tuženik isti nije predigao (vraćena mu kao neuručena 06. srpnja 2022.g.) ne može ići na štetu radnika koji je po saznanju o neobavljenoj dostavi poslodavcu unutar roka od 15 dana podnio ovopredmetnu tužbu (čl. 133. st.3. ZR-a). Za napomenuti je i da tuženik ne osporava utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja o pravovremenosti tužbe, pa je upitan i pravni interes tužitelja da žalbenim navodima upire u činjenicu (procesnu pretpostavku) koju je sud, u konkretnom slučaju i pravilno utvrdio u njegovu korist.

7. Nadalje, iz spisa predmeta i prvostupanjske presude proizlazi:

- da je tužitelj radni odnos na neodređeno vrijeme kod tuženika zasnovao ugovorom o radu od 01. 01. 2015.g.;

- da je tužitelj (prije otkaza datiranog sa 31. svibnja 2022.g.) više godina bio na bolovanju (prema iskazu z.z.-a 4-5, a prema iskazu tužitelja 3 godine);

- da je tužitelj dana 25. 05. 2022.g. došao u prostorije poslodavca i predao doznake za bolovanje da mu je sa tim danom (srijeda) zaključeno bolovanje koje mu je prekinula nadležna komisija, tako da je 26. svibnja 2022.g. trebao doći na posao;

- da u dane 26. i 27. svibnja 2022. (četvrtak i petak), kao ni 31. svibnja 2025.g. (budući su 28. i 29. bili vikend, a 30. svibnja 2022.g. državni praznik Dan državnosti), nije došao na posao, a koji izostanci u trajanju od tri dana su neopravdani;

- otkaz da je napisan pred kraj radnog vremena 31. 05. 2022.g., a preporučenom poštanskom pošiljkom pošti predan 01. lipnja 2022.g.;

- kao razlog otkaza u odluci da je naveden nedolazak na posao tri dana (26., 27.i 31. svibnja 2022.g.) jer su 28. i 29. bili vikend, a 30. svibnja državni praznik Dan državnosti).

8. Ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da se radi o neopravdanim izostancima u trajanju od tri dana.

8.1. Naime, teza je tužitelja da mu je z.z. tuženika 25. 05. 2022. kada je došao predati joj doznake za bolovanje, rekla da će mu se javiti kada se čuje sa knjigovođom i da do tada ne treba dolaziti na posao, a u sve te dane od 26. -31. svibnja, pa i kasnije u prvim danima lipnja do petka, da ju je pokušao bezuspješno kontaktirati na mobitel da bi 31. i došao u prostorije tuženika, ali je tamo nije zatekao, pa da mu je njezin otac rekao da je otišla kući i da može otići i on, da bi u petak (početkom lipnja) tužitelj došao u prostorije tuženika i zatekao ju kada mu je priopćila da je dobio otkaz.

9. Prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima daje valjane razloge zbog čega prihvaća iskaz z.z.-a tuženika koji osporava da je tužitelj od nje imao uputu da ne dolazi na posao jer, kako to i obrazlaže prvostupanjski sud nije ni životno ni logično da bi odluka o dolasku na posao i ispunjavanju obveze obavljanja posla sukladno ugovoru o radu, imalo ikakve veze sa knjigovođom.

10. Žalbenim navodima kojima ukazuje na povredu iz čl. 354. st.1. u svezi s čl. 8. ZPP-a tužitelj daje svoje viđenje i tumačenje sadržaja izvedenih dokaza. Naime, prvostupanjski sud obrazlaže iz kojih razloga nije prihvatio iskaze svjedoka CŠ i SŠ cijeneći da su kao najbliži srodnici tužitelja i z.z. -a tuženika subjektivni i pristrani te zainteresirani za ishod spora (CŠ sin tužitelja, danas bivši zaposlenik tuženika koji je u sporno vrijeme također radio kod tuženika - iskaz samog tužitelja, pri čemu prvostupanjski sud ukazuje na nelogičnost prisjećanja detalja – točnih datuma o kojima mu je otac pričao, SŠ kći z.z. -a tuženika i njegova zaposlenica koja se nasuprot sinu tužitelja ničega ne sjeća).

10.1. Suprotno žalbenim navodima da sud iskaze stranaka i svjedoka nije cijenio u svezi s ispisom telefonskih poziva, prvostupanjski sud je dao valjane razloge zašto je irelevantan ispis telefonskih poziva, a koje također prihvaća i ovaj sud jer kako to obrazlaže sud prvoga stupnja, telefonski pozivi ne mogu zamijeniti ugovornu obvezu obavljanja rada za tuženika, a ako su i postojale kakve nejasnoće tužitelj da je, u situaciji kad nije imao nikakvu odluku o tome da rad ne mora obavljati, bio dužan dolaziti na posao.

10.2. U žalbi tužitelj problematizira utvrđenje suda da ni 31. svibnja nije bio na poslu, iako iz njegovog vlastitog iskaza proizlazi da je i taj dan pozivao z.z. -a na telefon i kada je nije dobio da je otišao u radionu, a po saznaju od njezina oca Č da ona nije na poslu da je otišao kući. Sasvim je irelevantno je li z.z. tužitelja 31. bila na poslu ili na moru, jer to ne mijenja činjenicu da tužitelj ni taj dan nije ispunio svoju obvezu obavljanja rada za tuženika od kojeg takvu uputu nije imao. Osim toga, nije nemoguće da je z.z. tuženika istoga dana bila u Zagrebu i na moru obzirom na općepoznatu prometnu povezanost.

10.3. Nadalje, glede žalbenih navoda da prvostupanjski sud nije analizirao iskaze svjedoka C, S i L, tužitelju valja odgovoriti da je prvostupanjski sud u odlomku 16. naveo da ih nije posebno cijenio jer nemaju saznanja o odlučnim činjenicama (kako to i proizlazi iz stanja spisa).

11. Konačno, suprotno žalbenim navodima prvostupanjski je sud, budući je našao da se radi o osobito teškoj povredi (tri dana neopravdanog nedolaska na posao), zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć, uvažavajući sve okolnosti i interese obiju stranaka, pozivom na odredbu čl. 116. st.1. ZR-a, kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje nezakonitosti predmetnog izvanrednog otkaza, posljedično i za vraćanje na posao (čl. 124. st.1. ZR-a) i za naknadu plaće (čl. 95. st.3. ZR-a.

12. Temeljem čl. 365. st.2. ZPP-a, ovaj sud nije posebno ispitivao odluku o parničnom trošku koju tužitelj pobija uopćeno, a ova je parnica pokrenuta nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 70/2019).

13. Radi navedenog, budući je ustanovljeno da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 368. st.1. ZPP-a je odlučeno kao u t. I izreke.

14. Temeljem čl. 166. st.1. ZPP-a, t. II izreke je odlučeno o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova povodom žalbe, a koji zahtjev se budući sa žalbom nije uspio u smislu odredbe čl. 154. st.1. ZPP-a ukazuje neosnovanim.

15. O troškovima tuženika povodom žalbe nije odlučivano jer tuženik takav zahtjev nije ni postavio (čl. 2. u svezi s 164. st. 3. ZPP-a).

U Šibeniku, 2. lipnja 2026.g.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić