Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-258/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Marte Plančić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: FGZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojega zastupa punomoćnik Marko Bujić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika: 1. Grad Zagreb (OIB: 61817894937), Zagreb, Trg Stjepana Radića 1; i 2. FG (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], koju zastupa punomoćnik Nikola Bošković- Slivonja, odvjetnik u Zagrebu, radi: utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2025/2021-18 od 30. siječnja 2025.g., u sjednici održanoj dana 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2025/2021-18 od 30. siječnja 2025.g.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Točkom I izreke prvostupanjske presude odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''1. Utvrđuje se ništetnim ugovor o kupoprodaji stana br. 287/06 od 7. veljače 2007. sklopljen između Grada Zagreba, kao prodavatelja i HG, kao kupca kojim je za iznos od 56.428,86 kn prodan stan u prizemlju koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika i hodnika, površine 46,16 m2, u stambenoj zgradi, u Martićevoj 14, sagrađena na čest.br. 2345/16, po novoj izmjeri br. 6101 K. O. [katastarska općina], upisan u knjigu položenih ugovora 50448, zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

2. Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva na nekretnini upisanoj u [broj poduloška] zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] (stan u prizemlju koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika i hodnika, površine 46,16 m2, u stambenoj zgradi, u Martićevoj 14, sagrađena na čest.br. 2345/16, po novoj izmjeri br. 6101 k. o. [katastarska općina] izvršena temeljem navedenog ugovora o kupoprodaji stana pravno nevaljana.

3. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu brisanje uknjižbe pod br. Z-19084/07 kojom je dozvoljena uknjižba prava vlasništva na nekretnini upisanoj u [broj poduloška] zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] (stan u prizemlju koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika i hodnika, površine 46,16 m2, u stambenoj zgradi, u Martićevoj 14, sagrađena na čest.br. 2345/16, po novoj izmjeri br. 6101 k. o. [katastarska općina] korist II-tužene, te uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

4. Nalaže se I i II tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.''; dok je t. II izreke odlučeno da tužitelj drugotuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 875,00 EUR-a.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom naprijed navedenu presudu pobija tužitelj navodeći sve žalbene razloge iz čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025, dalje: ZPP), uopćeno ističe povredu iz čl. 354. st.2. t. 11. ZPP-a citiranjem iste, ali svi žalbeni navodi su usmjereni na pogrešnu primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu prihvaćanjem njegovog tužbenog zahtjeva tužitelja i obvezivanjem tuženika na naknadu mu parničnih troškova, podredno ukinuti ju i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Ujedno, zahtjeva i troškove povodom žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa, te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Odbijajući tužbeni zahtjev, prvostupanjski je sud pravilno zaključio kako u predmetnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 1. st. 1. i 2. Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba ("Narodne novine" br. 53/90 i 61/91, dalje: Zakon o zabrani).

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji stana br. 287/06 od 7. veljače 2007. sklopljen između Grada Zagreba, kao prodavatelja i HG, kao kupca kojim je za iznos od 56.428,86 kn prodan stan u prizemlju koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika i hodnika, površine 46,16 m2, u stambenoj zgradi, u Martićevoj 14, sagrađena na čest.br. 2345/16, po novoj izmjeri br. 6101 K. O. [katastarska općina], upisan u knjigu položenih ugovora 50448, zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] (dalje: Ugovor), uz utvrđenje pravno nevaljalima uknjižbi prava vlasništva provedenih temeljem tog ugovora uz nalog Zemljišnoknjižnom odjelu njihovih brisanja i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

9. U postupku su utvrđene i u žalbenoj fazi postupka nisu sporne slijedeće odlučne činjenice:

- tužitelj da je kao unuk pok. KG njezin univerzalni slijednik;

- KG da je bila vlasnica 2400 dionica Privrede d.d.

- 2400 dionica Privrede d.d. koje su bile u vlasništvu KG da su konfiscirane Rješenjem Kotarskog suda za II. i III. rajon Grada Zagreba posl. broj I- 108/49-4. od 31. ožujka 1949.

- dionice Privrede d.d. da su prešle u vlasništvo države temeljem čl. 1. st. 2. Zakona o prijelazu u državno vlasništvo neprijateljske imovine, o državnoj upravi nad imovinom neprisutnih osoba i o sekvestru nad imovinom koju su okupatorske vlasti prisilno otuđile ("Službeni list FNRJ" br. 63/46, 74/46 i 105/46, dalje: Zakon o prijelazu u državno vlasništvo neprijateljske imovine);

- da je stan koji je predmet Ugovora prije podruštvovljenja bila u vlasništvu Privrede d.d. a nakon podruštvovljenja 19. lipnja 1950. organ upravljanja da je u zemljišnoj knjizi upisao Poduzeće državnih stambenih zgrada II Rajona u Zagrebu;

- da je povodom zahtjeva tužitelja podnesenog dana 11. prosinca 2002. u tijeku postupak radi povrata (naknade) za oduzetu imovnu, između ostalog i spornog stana;

- da je prvotuženi, drugotuženoj Ugovorom prodao stan u prizemlju koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika i hodnika, površine 46,16 m2, u stambenoj zgradi, u Martićevoj 14, sagrađena na čest.br. 2345/16, po novoj izmjeri br. 6101 K. O. [katastarska općina], upisan u knjigu položenih ugovora 50448, zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina];

- temeljem Ugovora rješenjem Z-19084/07 da je dopuštena uknjižba prava vlasništva predmetnog stana na ime drugotužene.

9.1. Točno je da je odredbom čl. 1. st. 1. alineja 6 Zakona o zabrani bio zabranjen prijenos prava raspolaganja i korištenja nekretninama koje su postale društveno vlasništvo na temelju, između ostalih i kao u ovom slučaju, Zakona o prijelazu u državno vlasništvo neprijateljske imovine.

9.2. Međutim, kao što je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, predmetna nekretnina nije postala društveno vlasništvo na temelju odredbe čl. 1. st. 1 alineja 6 Zakona o zabrani da bi slijedom odredbe čl. 4. tog zakona kasnije raspolaganje istom nekretninom bilo ništetno.

9.3. Naime, primjena odredbe čl. 1. st. 2. Zakona o prijelazu u državno vlasništvo neprijateljske imovine odnosila se na 2400 dionica trgovačkog društva Privreda d.d., koje su 21. studenog 1944. prešle u vlasništvo države.

9.4. Prijelaz predmetne nekretnine u društveno vlasništvo ostvaren je u kasnijem postupku likvidacije Privrede d.d., koji postupak likvidacije je proveden po Povjereništvu za trgovinu i opskrbu Gradskog narodnog odbora u Zagrebu na temelju Naredbe o likvidaciji Ministra trgovine i snabdjevanja Savezne vlade FNRJ br. 3436/49-VIII-T-I.c od 21. veljače 1949.

9.5. Navedeno je razvidno i iz zemljišnog upisa predmetne nekretnine u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja nekretnina je podruštvovljena kao općenarodna imovina pod br. Z-961/50 dana 19. lipnja 1950. sa uknjižbom Poduzeća državnih stambenih zgrada II Rajona u Zagrebu kao organom upravljanja.

10. Budući da predmetna nekretnina nije prešla u državno vlasništvo temeljem čl. 1. st. 2. Zakona o prijelazu u državno vlasništvo neprijateljske imovine već je podruštvovljena 19. lipnja 1950. u naknadnom postupku likvidacije Privrede d.d., pravilan je zaključak kako u predmetnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za primjenu čl. 4. Zakona o zabrani jer se zabrana raspolaganja iz čl. 1. st. 1. Zakona o zabrani nije odonosila na predmetnu nekretninu.

10.1. Stoga se Ugovor, a koji je sklopljen temeljem čl. 2. i čl. 6. Zakona o prodaji stanova namijenjenih za nadstojnika (Narodne novine 22/06), ne može utvrditi ništetnim temeljem čl. 4. Zakona o naknadi.

11. Time se zaključuje da je neosnovan predmetni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora, a time i za utvrđenje pravno nevaljalima uknjižbi prava vlasništva provedenih temeljem Ugovora na predmetnoj nekretnini uz nalog Zemljišnoknjižnom odjelu njihovih brisanja i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja. Navedeni zaključak nije doveden u dvojbu tužiteljevim žalbenim tumačenjem odredaba čl. 15., čl. 52. i čl. 53. Zakona o naknadi obzirom na jasne odredbe o naknadi za oduzeta poduzeća iz čl. 45.-47. Zakona o naknadi kojima je propisano da se poduzeća oduzeta prijašnjem vlasniku na temelju konfiskacije ne vraćaju, pri čemu se pod poduzećem smatra vrijednost oduzetih nekretnina.

11.1. Ujedno je odredbom čl. 52. Zakona o naknadi propisano da se prijašnjem vlasniku ne vraća ona imovina na kojoj je, na temelju valjanog pravnoga osnova, treća osoba stekla pravo vlasništva, kao što je to ovdje drugotužena, jer se, s obzirom na izostanak pretpostavki za primjenu zabrane raspolaganja iz čl. 1. st. 3. Zakona o zabrani, Ugovor smatra valjanim.

11.2. Ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja i ovaj ih sud primjenom čl. 375. st. 1. ZPP nije posebno cijenio pri ispitivanju zakonitosti i pravilnosti prvostupanjske odluke.

12. Temeljem čl. 365. st.2. ZPP-a, ovaj sud nije posebno ispitivao odluku o parničnom trošku koju tužitelj pobija uopćeno, a ova je parnica pokrenuta nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 70/2019).

13. Radi navedenog, budući je ustanovljeno da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 368. st.1. ZPP-a je odlučeno kao u t. I izreke.

14. Temeljem čl. 166. st.1. ZPP-a, t. II izreke je odlučeno o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova povodom žalbe, a koji zahtjev se budući sa žalbom nije uspio u smislu odredbe čl. 154. st.1. ZPP-a ukazuje neosnovanim.

U Šibeniku, 2. lipnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić