Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž R -52/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Čačić Brčić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Maje Skorić i Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Plešu, odvjetniku iz Osijeka, Ulica Ivana Gundulića 36B/II, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Ivanu Esteru, odvjetniku iz Zagreba, II. Loparska 2, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, te vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu pod brojem Pr-1883/2022-23 od dana 7. ožujka 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 2. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu pod brojem Pr-1883/2022-23 od dana 7. ožujka 2025. godine.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I./ Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu Klasa: ZGH-11-22-1787 Ur. broj: 01-10-01-22-01 od 01.08.2022. godine kojom je tuženik ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, otkazao tužitelju FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 08.11.2019. godine, da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika, te se nalaže tuženiku vratiti tužitelja natrag na posao, na radno mjesto „Referent zaduženja“, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka uvećane za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.".

II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eur, u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žalbu je podnijela tužiteljica pobijajući je zbog žalbenih razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima, podredno, da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio osnovanost žalbenih prigovora tužiteljice.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da sud utvrdi nedopuštenom tuženikovu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu od 1. kolovoza 2022. godine, kojom joj je otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 8. studenog 2019. godine, kao i da se utvrdi da nije prestao radni odnos, te da se vrati na radno mjesto "Referenta zaduženja", odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto.

5. U tužbi, tužiteljica u bitnom tvrdi, da je odluka o otkazu nezakonita jer da nije valjano obrazložena, da tuženik postupak kolektivnog viška i savjetovanja sa sindikatima nije proveo sukladno zakonu, da nije prestala potreba za obavljanje poslova koje je tužiteljica obavljala, da su u odluci o otkazu navedeni paušalni navodi u odnosu na tvrdnju tuženika da je prestala potreba za radom tužiteljice zbog gospodarskih i organizacijskih razloga, da takvi razlozi ne postoje, te da tuženik nije na transparentan način utvrdio višak radnika.

5.1. U žalbenom postupku tužiteljica u bitnom ističe i ponavlja da nije pravilno proveden postupak savjetovanja kolektivnog viška, da tuženik nije učinio vjerojatnim opravdanost gospodarskih razloga, da je samo promijenjen naziv organizacijske jedinice odnosno da nije došlo do stvarnog ukidanja radnog mjesta tužiteljice, da je tužiteljici moralo biti ponuđeno novo radno mjesto putem instituta otkaza sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu, da su neki radnici koji su bili na "listama za otkaz" sklopili ugovor o radu za neka nova radna mjesta, te u konačnici u žalbi se po prvi put poziva na članak 167. Kolektivnog ugovora, ističući da je tuženik morao postupati u skladu sa navedenom odredbom.

6. Prvostupanjski je sud u postupku utvrdio:

- da je tuženik proveo savjetovanje kolektivnog viška (članak 127. i članka 128. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR), sa sindikatima koji kod njega djeluju, koje je savjetovanje, temeljem Odluke Uprave Društva, trajalo od 30. prosinca 2021. do 6. travnja 2022.,

- da su razlozi kolektivnog viška radnika u konkretnom slučaju gospodarski i organizacijski odnosno u suštini promjena organizacije u vidu centralizacije potpornih funkcija, jer je umjesto da se poslovi tzv. korporativne funkcije obavljaju u svakoj podružnici i to samo za tu podružnicu, odlučeno o ukidanju svih organizacijskih jedinica podružnica, te je formirana nova organizacijska jedinica u kojoj se poslovi korporativnih funkcija obavljaju centralizirano, na jednom mjestu (korporativni servisi) za potrebe društva u cjelini, pa da su poslovi tzv. naplate, tj. poslovi tužiteljice iz organizacijske jedinice u kojoj je radila također centralizirani u jednu organizacijsku jedinicu i to Sektor naplate,

- da je tužiteljica obavljala poslove radnog mjesta Referenta zaduženja u tuženikovoj Podružnici Čistoća,

- da je tužiteljica u iskazu opisala da je njen posao obuhvaćao posao u okviru Sektora prodaje na način da su sudjelovali u prodaji tj. ponudi usluga mogućim klijentima, u pravilu pravnim osobama, te da bi nakon zaprimanja zahtjeva slali terensku ekipu, gdje bi oni uredovali i o čemu su vodili evidenciju, međutim, da naplatu nisu vršili, jer da to nije bio njihov posao,

- da prema očitovanju tuženika poslovi koje su radili referenti zaduženja u Podružnici Čistoća ne korespondiraju poslovima (prave) prodaje u ostalim dijelovima Društva, iako su u temeljnoj organizacijskoj jedinici komercijalnih poslova, buduć i da se radi o poslovima koji uopće ne sadržavaju aktivu/direktnu prodaju, već o reaktivnim poslovima koji podrazumijevaju naplatu i sa istim povezano istraživanje i prikupljanje relevantnih informacija koje doprinose učinkovitoj naplati potraživanja, bez obzira na mjesto i način prikupljanja – dakle, da se radi o mjestu unutar Službe za komercijalne poslove, Podružnica Čistoća, koje je prije 2021. godine bila nazvano Sektor za komercijalne poslove, Služba prodaje i naplate, koje odgovara poslovima naplate, a što da je naglašeno i u obrazloženju tuženika od 8. travnja 2022. godine,

- da je uslijed organizacijske promjene poslodavac 13. svibnja 2022. donio nove interne akte, Pravilnik o izmjenama pravilnika o organizaciji ZH d.o.o., Pravilnik o organizaciji Korporativnih servisa ZH d.o.o., Pravilnik o izmjenama pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom u ZH d.o.o. – kojim je aktima organizacijska jedinica u kojoj je tužiteljica obavljala poslove izmijenjena na način da su poslovi tužiteljice iz organizacijske jedinice u kojoj je radila također centralizirani u jednu organizacijsku jedinicu i to Sektor naplate,

- da je za obavljanje tih poslova potrebno 27 izvršitelja, srednje ili više stručne spreme, a ukupan broj radnika koji je te poslove obavljao da je bio veći od potrebnog (49 radnika),

- da su pri utvrđivanju prekobrojnih izvršitelja kod tužiteljice primijenjeni slijedeći kriteriji bodovanja: trajanje radnog odnosa u vremenu od 2 godine, 1 bod, u odnosu na dob (rođena **.**.1980.) 2 boda, obveze uzdržavanja za jednog člana obitelji 1 bod, dakle, ukupno 4 boda,

- da je zadnji radnik kome nije otkazan ugovor o radu (GE) od njih ukupno 27/usporedni radnici, imala 4 boda (str. 17. Priloga očitovanja od 8. travnja 2022. godine, Tablice radnika i str. 2. Odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljice), međutim da joj je dana prednost pred tužiteljicom prema utvrđenom kriteriju većeg radnog staža kod poslodavca, budući da ona ima pet godina staža kod poslodavca,

- da je u duljem radnom odnosu od tužiteljice 6 radnika koji su kolektivni višak (4 i više godina i otkazani su im ugovori o radu), ali imaju isti broj bodova kao i tužiteljica,

- da 7 radnika kojima nije otkazan ugovor o radu imaju isti broj bodova kao tužiteljica, ali su u radnom odnosu kod poslodavca 5 i više godina,

- da su pojedini radnici bili u zaštićenoj kategoriji s obzirom na dob (radnici F i G), te da iz tog razloga nisu usporedni sa tužiteljicom,

- da su usporedni radnici i broj bodova prema svakom kriteriju i to kako za radnike koji su ostali u radnom odnosu, tako i za one kojima je otkazan ugovor o radu, detaljno obrazloženi i navedeni u Prilogu završnog očitavanja tuženika iz postupka kolektivnog viška po članku 127. ZR,

- da je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu od 1. kolovoza 2022. godine donesena zbog razloga opisanih u postupku Kolektivnog viška, koji su doveli do nedovoljne procesne i organizacijske učinkovitosti te do prevelikog broja izvršitelja i neopravdanog troška, te da su u odluci o otkazu tužiteljičinog ugovora o radu, razlozi prestanka potrebe za radom, obrazloženi i opisani,

- da su se kao jedina mogućnost zapošljavanja otvorili poslovi u tzv. Operacijama (113 radnih mjesta za 280 izvršitelja), što je ponuđeno svim radnicima kojima je tuženik imao namjeru otkazati ugovor o radu, no da je tužiteljica nakon što je aplicirala više radnih mjesta, u konačnici odbila ponudu za popunjavanje slobodnog radnog mjesta u tzv. Operacijama za koje je aplicirala.

7. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud zaključio da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za poslovno uvjetovan i otkaz ugovora o radu tužiteljice (članak 115. stavak 1. točka 1. ZR), jer je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga prestala potreba za radom tužiteljice iz kojih je razloga otkaz dopušten, te je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

8. Utvrđenja prvostupanjskog suda da je postupak kolektivnog viška pravi lno proveden, te da je tužiteljici pravilno utvrđen broj bodova, prihvaća i ovaj sud.

9. Žalbeni navod tužiteljice da je postupak kolektivnog viška proveden kršenjem odredaba Kolektivnog ugovora nije od značaja obzirom da spisu ne prileže kolektivni ugovor niti je tužiteljica tijekom postupka predložila izvođenje dokaza čitanjem istog.

10. Vezano za navode tužiteljice kako postupak savjetovanja sa sindikatima nije pravilno proveden, ističe se da je odredbama članka 150. stavak 1. i 3. točka 10. ZR propisano kako se poslodavac prije donošenja odluke važne za položaj radnika mora savjetovati s radničkim vijećem te mu dostaviti sve podatke važne za donošenje te odluke; da je člankom 153. stavak 3. istog Zakona propisano ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane tim Zakonom, dok prema stavku 4. istog članka ako kod poslodavca djeluje više sindikata, moraju se sporazumjeti o sindikalnom povjereniku odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz stavka 3. tog članka o kojem su sporazumu dužni pisano obavijestiti poslodavca.

10.1. Prema stanju spisa predmeta, kod tuženika djeluje više sindikata , no nisu se sporazumjeli o predstavnicima (jer su se svaki za sebe obraćali tuženiku vezano za kolektivni višak i namjeravano otkazivanje ugovora o radu), radi čega uopće nije postojala obveza poslodavca dalje s njima provoditi savjetovanje (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1162/2022 od 9. siječnja 2024. godine) – međutim, tuženik je taj postupak proveo, pa su žalbeni navodi kojima se upire na nepravilnosti u postupku savjetovanja kolektivnog viška neosnovani.

10.2. Neosnovani su navodi da je tuženik tijekom postupka kolektivnog viška bez razloga mijenjao broj izvršitelja poslova naplate i kako nije dokazao zašto mu treba baš broj izvršitelja naveden u odluci.

11. Nadalje, nisu od značaja navodi tužiteljice da se kod tuženika i dalje obavljaju poslovi koje je tužiteljica obavljala jer to nije ni sporno, ali ti su poslovi centralizirani u tzv. ''Korporativne servise'' zajedničke za cijelo društvo, uslijed čega je smanjena potreba za brojem izvršitelja, dok je pravo poslodavca odrediti koliko mu izvršitelja treba za koji posao, budući da je to pitanje organizacije procesa rada te tuženik o tome autonomno odlučuje.

12. Nisu osnovani ni žalbeni navodi kako se tuženik trebao tužiteljici obratiti odlukom o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, jer odredbe ZR kojima je propisan kolektivni višak (članak 127.) i otkazivanje ugovora o radu u postupku kolektivnog viška radnika (članak 128.) ne obvezuju poslodavca na otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, kao što je to slučaj kad poslodavac želi izmijeniti bitne uvjete radnog odnosa.

13. Naposljetku, tužiteljica u žalbi navodi da su "neki radnici“ koji su bili na "listama za otkaz" sklopili ugovore o radu za neka nova radna mjesta, međutim radi se o paušalnim i neargumentiranim prigovorima, kojima se ne dovodi u sumnju pravilnost odluke prvostupanjskog suda, pri čemu treba imati u vidu da su sve organizacijske promjene stupile na snagu prije donošenja Odluke o otkazu, donošenjem odgovarajućih internih akata, odnosno pravilnika kojim su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnim odlukama na razini tuženika, kao i da su sve provedene prije nego što je tužiteljici otkazan ugovor o radu, a u cilju učinkovitije organizacije, procesno i troškovno efikasnije, koja ima svoje opravdanje u većem broju radnika u obavljanju poslova temeljnih djelatnosti podružnice umjesto radnika koji u biti obavljaju administrativne poslove.

14. Slijedom navedenog, jer je pravilna i odluka o parničnom trošku, koju tužiteljica posebno ne osporava u odnosu na vrstu poduzetih radnji i visinu troška, žalbu tužiteljice je trebalo odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP).

15. Oduka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP, a rezultat je neuspjeha tužiteljice u ovom žalbenom postupku.

U Šibeniku, 2. lipnja 2026. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ivana Čačić Brčić