Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-470/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Čačić Brčić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Maje Skorić i Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Krešo Štefek, Sanja Špiljarić i Anita Barlafa, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku pod brojem Pn-43/2019-23 od dana 15. siječnja 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 2. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično žalba tuženika kao neosnovana i u dijelu pod točkom II. izreke za dosuđeni iznos naknade od 32.400,00 kuna/4.300,22 eura sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 18. lipnja 2020. godine do isplate, potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku pod brojem Pn-43/2019-23 od dana 15. siječnja 2021. godine, dok se djelomično uvažava žalba tuženika i pod točkom I. izreke djelomično preinačava prvostupanjska presuda u odluci o zateznim kamatama na način da se odbija zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 32.400,00 kuna/4.300,22 eura, za razdoblje od 16. svibnja 2019. godine do 17. lipnja 2020. godine, kao neosnovan.

II. Zbog djelomične preinake prvostupanjske presude mijenja se i odluka o parničnom trošku pod točkom II. i V. izreke, na način da se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.457,02 eura sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja drugostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se odbija u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, uključujući i zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak revizijskog postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u Zagrebu pod brojem Revd-5186/2021 i Rev-558/2022, u ukupnom iznosu od 5.728,00 kuna/760,24 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 60.400,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. svibnja 2019. godine pa do isplate (točka I. izreke), kao i da mu u istom roku naknadi parnični trošak u iznosu od 10.977,88 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15. siječnja 2021. godine, pa do isplate (točka II. izreke). Ujedno, odbijen je tužitelj sa preostalim djelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 7.000,00 kuna sa zateznom kamatom na navedeni iznos (točka III. izreke), te sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška (točka IV. izreke), dok je tuženik u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška (točka V. izreke).

2. Protiv te presude, u dijelu pod točkom I. izreke za dosuđeni iznos od 32.400,00 kuna sa zateznom kamatom i protiv odluke o parničnom trošku pod točkom II. i V. izreke, žalbu je podnio tuženik pobijajući je uvodno zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, a sadržajno i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 190. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 80/22, 114/22,155/23 i 146/25, dalje: ZPP) sa prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev iznad dosuđenog iznosa od 28.000,00 kuna, dakle, za iznos od 32.400,00 kuna, podredno, da odbije tužbeni zahtjev za zateznu kamatu na iznos od 32.400,00 kuna za razdoblje od 16. svibnja 2019. godine do 18. lipnja 2020. godine i naloži tuženiku da naknadi tužitelju zatraženi trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana i djelomično nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je odštetni zahtjev tužitelja zbog štete koju je pretrpio kao pješak u prometnoj nezgodi dana 1. rujna 2017. godine, koju je prouzročio IE upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka], osiguranik kod tuženika.

6. Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije bila sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja od 1. rujna 2017. godine i odgovornost za štetu vozača vozila osiguranog kod tuženika, kao ni činjenica da je tuženik isplatio tužitelju dana 18. lipnja 2019. godine, po zahtjevu podnesenom dana 16. svibnja 2019. godine, u mirnom postupku, nesporni dio naknade štete u iznosu od 57.000,00 kuna, od čega se iznos od 53.000,00 kuna odnosi na ime naknade neimovinske štete, a iznos od 4.000,00 kuna na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, nakon čega je tužbom od dana 3. srpnja 2019. godine tužitelj utužio preostali iznos od 28.000,00 kuna, te podneskom od dana 18. lipnja 2020. godine u kojem je preinačio tužbu te postavio zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 67.500,00 kuna sa zateznom kamatom od dana 16. svibnja 2020. godine, a potom podneskom od dana 12. studenog 2020. godine zahtjev za isplatu iznosa od 67.400,00 kuna – prema činjeničnim navodima iz osnova neimovinske štete sa zateznom kamatom od dana 16. svibnja 2019. godine do isplate.

7. U ovom žalbenom postupku tuženik osporava dosuđenu naknadu u iznosu od 32.400,00 kuna sa zateznom kamatom dosuđenom od dana 16. svibnja 2019. godine, ističući da je u odnosu na pobijani dio prvostupanjska presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članka 190. ZPP, a to stoga jer je tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka dana 13. ožujka 2020. godine, preinačio tužbu povećanjem postojećeg zahtjeva, pozivajući se na novu okolnost, nove Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje pravične naknade neimovinske štete koje je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske na drugoj sjednici građanskog odjela dana 5. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine (Su-IV- 47/2020-5).

8. U ovom postupku, presudom Županijskog suda u Šibeniku pod brojem Gž- 119/2021-2 od dana 14. rujna 2021. godine bila je uvažena žalba tuženika i u dijelu pod točkom I. izreke za iznos od 32.400,00 kuna sa zateznom kamatom ukinuta prvostupanjska presuda, te odlučeno o parničnom trošku, te je nakon što je tužitelju dopušteno podnošenje revizije rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-5186/2021-2 od dana 14. prosinca 2021. godine, rješenjem istog suda pod brojem Rev-558/2022-2 od dana 17. veljače 2026. godine, ukinuta je navedena presuda i predmet vraćen na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu, prema obrazloženju temeljem članka 391. stavak 7. ZPP – zbog pogrešnog pravnog stanovišta drugostupanjskog suda.

8.1. Naime, pravno stanovište Vrhovnog suda Republike Hrvatske (točka 11. obrazloženja), glasi:

„Treba dopustiti preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete, kada je tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete povećan nakon zaključenja prethodnog postupka i to u slučaju kada je prethodni postupak zaključen prije druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. na kojoj je zauzeto pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020 kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2002. broj Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%".

9. Iz razloga presude proizlazi, da je u postupku na temelju nalaza i mišljenja vještaka, utvrđeno:

-da je tužitelj zadobio u prometnoj nezgodi 1. rujna 2017. godine teške tjelesne ozljede razderotinu glave iznad lijevog oka, natučenje mozga u desnoj tjemeno zatiljnoj regiji s krvarenjem ispod meke moždane ovojnice, natučenje prsišta i trbuha s oguljotinom kože, prijelom VIII. i IV. rebra lijevog prsišta, razderotine desnog lakta, više iverni prijelom gornje trećine desne goljenične i lisne kosti s pomakom koštanih ulomaka, razderotinu desnog koljena u području ivera i prijeloma desnih poprečnih nastavaka I. i III slabinskog kralješka,

-da je liječen po kirurgu, neurologu i psihologu, te u dva navrata podvrgnut operativnom liječenju, da je provođena fizikalna terapija, da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice u tjelesnoj sferi povezano sa ozljeđivanjem u štetnom događaju, a koje se očituju u povremenim glavoboljama, bolovima u prsištu i desnoj strani muskulature slabinske kralježnice, učestalijim bolovima u desnom koljenu i potkoljenici, praćenih povremenim oticanjima, utjecajem na hod i kretanje, te da s obzirom da kod tužitelja postoji prirođena idiopatska deformacija kralješnice te monopareza lijevog donjeg ekstremiteta s slabošću pernealne muskulature i skraćenjem ekstremiteta, zaostale trajne posljedice na desnom ekstremitetu da bitno značajnije utječu na hod i kretanje,

-da ožiljci iznad lijevog oka, na desnom laktu, na desnoj natkoljenici i desnoj potkoljenici, zastali deformiteti( koštana kvrga) u gornjoj trećini desne potkoljenice, te asimetričan hod, kod tužitelja uzrokuju trajno naruženje.

10. Iz razloga obrazloženja, proizlazi da je prvostupanjski sud tužitelju (koji je u vrijeme prometne nezgode bio star 35 godina) prema kvalifikatornim kriterijima utvrdio primjerenu naknadu, i to po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova u trajanju 5 dana jakih, 25 dana srednjih i 130 dana lakših, u iznosu od 25.000,00 kuna, po osnovi pretrpljenog straha u trajanju 4 dana lakog, 20 dana srednjeg, te lakšeg 90 dana, iznos od 19.000,00 kuna, po osnovi pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti od 30% iznos od 50.000,00 kuna, te po osnovi duševne boli zbog naruženosti u srednjem stupnju, ponekad uočljivo trećima, iznos od 7.000,00 kuna, što ukupno iznosi 112.000 kuna, te za tuđu pomoć i njegu iznos od 5.400,00 kuna, te je po odbijanju isplaćenog iznosa od 57.000,00 kuna, u konačnici dosudio iznos od 60.400,00 kuna – od kojeg je pravomoćno presuđen iznos od 28.000,00 kuna, a ujedno, pravomoćno odbijen iznad tog iznosa, daljnji iznos od 7.000,00 kuna.

11. Kako sve utvrđene okolnosti opravdavaju dosuđivanje naknade u naprijed navedenom iznosu dosuđenom po prvostupanjskom sudu, jer primjerena naknada utvrđena po kvalifikatornim kriterijima ne odstupa od Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republika Hrvatske od 5. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine (Su-IV- 47/2020-5) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i dr.), žalbu tuženika, trebalo je djelomično odbiti i pod točkom I. izreke za iznos od 32.400,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 18. lipnja 2020. godine do isplate, djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu, dok je trebalo djelomično uvažiti žalbu tuženika i preinakom odbiti tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na taj iznos od 16. svibnja 2019. godine do 17. lipnja 2020. godine, kao neosnovan, budući da na povećani tužbeni zahtjev zatezna kamata teče od dana postavljanja takvog zahtjeva (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-184/2024-2 od 5. lipnja 2024. godine).

12. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 166. stavak 2. ZPP, 12.1. U parnici u kojoj je nakon isplaćenog dijela naknade u mirnom postupku, tužitelj zatražio daljnji iznos naknade, sporan je i osnov zahtjeva, budući da je tuženik osporavao pravo na naknadu štete s pozicije tvrdnje da je ista u cijelosti namirena, pa je za zaključiti da je tužitelj u osnovu uspio sa 100%, a u odnosu na visinu sa 89,61%, dakle, ukupno 189,61%, odnosno u razmjeru prema tuženiku sa 94,80%, dok je uspjeh tuženika 5,2%, slijedom čega je po prebijanju, konačni uspjeh tužitelja 89,6% (članak 154. stavak 12. ZPP).

12.2. Kod pravilno utvrđenog parničnog troška za opravdane parnične radnje i sudske pristojbe po prvostupanjskom sudu u iznosu od 11.962,50 kuna (od kojeg za parnične radnje u iznosu od 8.250,00 kuna, sa PDV od 25% u iznosu od 2.062,50 kuna, trošak sudske pristojbe tužbe od 630,00 kuna, te trošak pristojbe presude u iznosu od 1.020,00 kuna) – a kojeg tuženik, u odnosu na samu vrstu priznatog troška i visinu istog, posebno ne osporava u žalbi, tužitelju bi razmjerno uspjehu u postupku pripadao iznos od 10.718,40 kuna, kao u cijelosti trošak medicinskog vještačenja od 1.500,00 kuna, slijedom čega bi tužitelju na teret tuženika pripadao ukupan trošak u iznosu od 12.218,40 kuna.

12.3. Međutim, u ovom postupku tužitelj je zatražio naknadu troška u iznosu od 14.187,50 kuna, te je pod točkom IV. izreke prvostupanjske presude (jer nije pobijana žalbom tužitelja) pravomoćno odbijen njegov zahtjev za naknadu troška preko dosuđenog iznosa od 10.977,88 kuna pod točkom II. izreke, pa je samo u granicama zahtjeva od 10.977,88 kuna/1.457,02 eura mogao odlučivati i ovaj drugostupanjski sud, te je istom dosuđen parnični trošak u navedenom iznosu od 1.457,02 eura sa zateznom kamatom od dana donošenja drugostupanjske presude, dok je odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadu troška, kao i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška žalbenog postupka, budući da djelomična preinaka prvostupanjske presude u dijelu odluke o zateznim kamatama, nije utjecala na uspjeh stranaka u odnosu na meritum spora.

13. U odnosu na postupak pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, u kojem je vrijednost predmeta spora 32.400,00 kuna, tužitelju je temeljem Tbr. 10. točka 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje: OT) priznat zatraženi trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije, u iznosu od 1.500,00 kuna te temeljem Tbr. 46. OT PDV od 25% u iznosu od 375,00 kuna, kao i zatraženi trošak sudske pristojbe prijedloga u iznosu od 1.348,00 kuna obračunate na iznos od 32.400,00 kuna (Tar. br. 3. točka 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi – "Narodne novine" broj 53/91 i 92/21), nadalje, priznat mu je zatraženi trošak sastava revizije u iznosu od 1.500,00 kuna sa PDV od 25% u iznosu od 375,00 kuna, te zatraženi i plaćeni trošak sudske pristojbe revizije u iznosu od 630,00 kuna (potvrda o uplati po osnovu revizije u predmetu Pn-43/2019, dana 16. ožujka 2022. godine na listu 311. spisa) koja je po tužitelju obračunata na poreznu osnovicu od 28.000,00 kuna, dakle, ukupan trošak revizijskog postupka u iznosu od 5.728,00 kuna/760,24 eura, na koji nije zatražena zatezna kamata.

14. U dijelu u kojem nije pobijana žalbom – za dosuđeni iznos od 28.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana 16. svibnja 2019. godine do isplate – pod točkom I. izreke, u odbijajućem dijelu – pod točkom III. i IV. izreke, prvostupanjska je presuda ostala neizmijenjena.

U Šibeniku, 2. lipnja 2026. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ivana Čačić Brčić