Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž R-35/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Ujević, odvjetnik u Imotskom, protiv tuženika HP – Hrvatska pošta d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356, kojeg zastupa punomoćnica MK, dipl.iur. kod tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-14798/2021- 38 od 24. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, a žalba tužiteljice djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-14798/2021-38 od 24. veljače 2025.

-potvrđuje pod točkom I. i II. izreke,

-preinačuje u dijelu točke IV. izreke na način da se nalaže tuženiku na ime naknade neimovinske štete isplatiti tužiteljici i daljnji iznos od 500,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. srpnja 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu, preko iznosa od 500,00 EUR do pobijanog iznosa od 1.700,00 EUR, tj. za iznos od 1.200,00 EUR, žalba tužiteljice odbija kao neosnovana i u tom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana, tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 1.934,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja ove odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime pravične novčane naknade iznos od 3.600,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. srpnja 2021., pa do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku u istom roku na ime naknade imovinske štete (za tuđu pomoć i njegu) isplatiti iznos od 306,90 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. veljače 2025., pa do isplate. Pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos naknade imovinske štete od 306,90 EUR tekuće od 5. srpnja 2021. do 23. veljače 2025., a pod točkom IV. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.757,10 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama. Pod točkom V. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.603,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 24. veljače 2025., pa do isplate.

2. Protiv citirane presude u dijelu pod točkom IV. izreke i to za iznos od 1.700,00 EUR na ime neimovinske štete, te pod točkom V. izreke, žalbu je podnijela tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima.

2.1. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I., II. i V. izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev tužiteljice odbije, podredno da se ista presuda u pobijenom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu, koju trpi kao posljedicu ozljede zadobivene u štetnom događaju od 31. srpnja 2018. kada je odlaskom s radnom mjesta prilikom silaska niz stepenice izvrnula nogu i zadobila tešku tjelesnu ozljedu.

6. O žalbi tuženika.

7. Pobijajući navedenu presudu suda prvog stupnja, tuženik u žalbi u prvom redu nalazi ostvarenom bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, interpretirajući sadržaj navedene odredbe, ali ne konkretizirajući uočene povrede, pa je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i utvrdio da nije ostvarena niti jedna bitna povreda odredaba postupka na koje se pazi u žalbenom postupku po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP.

8. Suprotno navodima žalitelja, u ovom postupku nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama (članak 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik u svojoj žalbi.

9. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tužiteljica 31. srpnja 2018. zadobila ozljedu na radu na način da je prilikom odlaska s posla kući silazila niz stepenice i izvrnula nogu, te da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao tužiteljičinu ozljedu ozljedom na radu, dakle, da je o tom pitanju nadležno tijelo donijelo pravomoćnu odluku kojom je sud vezan. Nadalje, je na temelju iskaza tužiteljice i saslušanih svjedoka, te fotografija na listu 44 spisa utvrdio da su stepenice kojima se ulazi u poštanski ured oštećene i u lošem stanju, stoga da činjenica da sporne stepenice nisu u vlasništvu tuženika, ne otklanja niti umanjuje tuženikovu odgovornost za štetni događaj, jer je tuženik koristio poslovni prostor do kojeg se moglo doći samo putem spornih stepenica, pa da je tuženik bio dužan svojim zaposlenicima i korisnicima osigurati siguran pristup svojim poslovnim prostorijama, pri čemu se sud pozvao na odredbe članka 41. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18, dalje: ZZR) i članka 111. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, dalje: ZR).

10. Stoga, prethodno otklonivši prigovor tuženika da je štetni događaj nastao zbog krajnje nepažnje tužiteljice i da se u konkretnom slučaju radi o situaciji koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik odgovoran za štetu koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju, jer je šteta nastala u vezi s radom tužiteljice kod tuženika s obzirom da je tužiteljica prilikom odlaska s posla nužno morala proći spornim stepenicama koje su bile oštećene.

11. Navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Naime, odredbom čl. 111. st. 1. ZR propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

13. Odgovornost tuženika kao poslodavca temelji se na odredbi članka 25. stavak 1. ZZR po kojem ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

14. Suprotno navodima žalbe tuženika prvostupanjski sud je obrazložio da je činjenicu da su navedene stepenice bile jedini ulaz u poštu u Zagvozdu utvrdio na temelju iskaza svjedoka ZK, pri čemu je ukazati da tuženik ni u žalbi ne osporava da bi prijeporne stepenice doista bile jedini ulaz u poštu.

15. Neosnovani su i prigovori tuženika da sud nije proveo niti odlučio o dokaznom prijedlogu tužiteljice da se provede očevid na licu mjesta, jer je taj dokazni prijedlog tužiteljica povukla na ročištu od 4. veljače 2025., niti je pak prvostupanjski sud uzeo u obzir fotografije dostavljene u sp is nakon zaključenja prethodnog postupka, čime da bi svoju odluku utemeljio na nedopuštenim dokazima, budući da iz razloga pobijane presude proizlazi da je sud svoju odluku utemeljio na fotografijama na listu 44 spisa, dakle, onima koje su dostavljene uz podnesak tužiteljice od 23. veljače 2022., dok je prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen na pripremnom ročištu održanom 21. ožujka 2023.

16. Glede žalbenih navoda da je sud odbio njegov dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka EK kojim da je želio dokazati na koji način je organizirao rad na siguran način te dokazati činjenicu da je isključivo tužiteljica odgovorna za štetni događaj, tuženiku je odgovoriti da ovaj svjedok nije bio predložen na okolnosti da je isključivo tužiteljica odgovorna za štetni događaj, niti je pak tijekom postupka tuženik naveo u čemu bi se konkretno sastojala tužiteljičina krajnja nepažnja, odnosno kojom radnjom ili propustom je ista doprinijela nastanku štetnog događaja, pa stoga neosnovano tuženik prigovara da sud nije odlučio o ovom njegovom prigovoru. Što se pak tiče pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti iz članka 25. ZZR, prvostupanjski sud je zaključio da neosnovano tuženik tvrdi da se u konkretnom slučaju radi o situaciji koju nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti jer je tuženik znao da su stepenice kojima se ulazi u poslovni prostor neispravne, oštećene i potrgane, pa je tuženik mogao predvidjeti da bi se na tim stepenicama mogla dogoditi šteta na način da se netko ozlijedi na stepenicama. Osim toga, tuženik je mogao posljedice toga izbjeći i otkloniti tako da je osigurao popravak spornih stepenica i tako svojim zaposlenicima i korisnicima omogućiti siguran ulaz u svoju poslovnicu.

16.1. Ovome valja dodati da kada sud odustane od izvođenja nekog dokaza čije je izvođenje bio odredio u situaciji kada ocijeni da je izvođenje tih dokaza postalo suvišno, onda time ne čini bitnu povredu ZPP, jer se izvođenje suvišnih dokaza protivi načelu ekonomičnosti.

16.2. Prema odredbi članka 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, time da prema odredbi članka 220. stavak 1. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

16.3. Iz stanja spisa ovog predmeta i tijeka njegovog postupka proizlazi da je sud, upravo polazeći od prethodno navedenih procesnih odredbi i činjenica iznesenih tijekom postupka od strane obje parnične stranke, izveo predložene dokaze koje je ocijenio relevantnim za utvrđivanje odlučnih činjenica te je ocjenom tako izvedenih dokaza utvrdio činjenice relevantne za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pa se stoga, a kraj činjenice da tuženik pritom ne ukazuje na počinjenje neke druge povrede odredaba parničnog postupka, žalba tuženika iz ovih razloga ukazuje neosnovanom.

17. Nije u pravu tuženik ni kada tvrdi da je prvostupanjski sud propustio cijeniti činjenicu da predmetno stepenište nije njegovo vlasništvo, budući da je sud prvog stupnja pravilno otklonio ovaj prigovor tuženika navodeći da je šteta nastala prilikom odlaska tužiteljice s posla, ukazujući pritom i na odredbu članka 41. stavak 1. ZZR kojom je propisano da je poslodavac obvezan osigurati da su radna mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju u skladu s pravilima zaštite na radu.

18. Dakle, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio činjenice od kojih ovisi pitanje odgovornosti za štetu te je pravilno primijenio materijalno pravo iz naprijed citiranih odredbi kada je na temelju njih zaključio da je tuženik kao poslodavac odgovoran za štetu tužiteljici te da joj je stoga istu u obvezi naknaditi.

19. Neutemeljeno tuženik u žalbi prigovara visini dosuđene naknade imovinske štete, budući da je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka, koje je s pravom i osnovano prihvatio kao stručan i objektivan, utvrdio da je tužite ljici zbog posljedica predmetnog štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 93 sata, pa uzimajući da cijena sata tuđe pomoći iznosi 3,30 EUR (članak 223. stavak 1. ZPP) pravilno utvrdio da joj s ove osnove pripada iznos od 306,90 EUR (članak 1095. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 155/23, dalje: ZOO).

20. O žalbi tužiteljice, te žalbi tuženika u odnosu na odluku o visini dosuđene naknade neimovinske štete.

21. Tuženik neosnovano, a s druge tužiteljica djelomično osnovano, prigovara odluci o naknadi neimovinske štete.

22. Naime, iako Orijentacijski kriteriji nisu pravila koje sud primjenjuje automatizmom i od kojih ne bi smio odstupati, već orijentir koji mu može biti od pomoći pri ocjeni visine pravične novčane naknade, u kontekstu svih utvrđenih odlučnih činjenica u ovom predmetu, ocjena je ovog suda da utvrđeni iznos naknade štete od 3.600,00 EUR ne korespondira činjenicama ovog slučaja jer, po ocjeni ovog suda, a imajući u vidu žalbene navode tužiteljice glede kvalifikatornih okolnosti, utvrđena težina povreda i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u daljnjem iznosu od 500,00 EUR.

23. Naime, sukladno odredbi članka 1100. stavak 2. ZOO pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud mora voditi računa o okolnostima slučaja – osobito o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

24. U konkretnom slučaju iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom pete kosti desnog stopala koji je zbrinut postavljanjem imobilizacije do 3. rujna 2018., a kirurško liječenje trajalo do 10. veljače 2021., da je uslijed zadobivenih ozljeda tužiteljica trpjela bolove jačeg intenziteta u trajanju od dva dana, da su srednje jaki bolovi trajali šest dana, dok su manji bolovi kumulativne naravi bili prisutni četiri mjeseca (prema podacima iz medicinske dokumentacije bolovi kod opterećenja trajali su do svibnja 2019. pa i dulje) , da se povremeni manji bolovi javljaju i danas i kao takvi ulaze u pojačane napore. Nadalje, da je tužiteljica pretrpjela primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta, sekundarni strah jačeg intenziteta do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje da je trajao tri dana, umjereni oscilirajući strah da je trajao do dva tjedna, a slabiji oscilirajući strah da je trajao sveukupno do četiri tjedna, dok je kasni povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj bio u trajanju od dva mjeseca. Također, da je kod tužiteljice s kirurške strane zbog stanja nakon prijeloma jedne kosti stopala došlo do smanjenja životne aktivnosti za 2% trajno, te da će shodno tome morati ulagati pojačane napore. Ovome valja dodati da je po prigovoru tužiteljice vještak kirurg naveo da su bolovi srednjeg intenziteta trajali neposredno nakon ozljeđivanja odnosno u vremenu dok je bila prisutna imobilizacija, a što da je kod tužiteljice adekvatno cijenjeno, a da fizikalna terapija ne uzrokuje bolove srednjeg intenziteta već u periodu provođenja fizikalne terapije mogu postojati isključivo bolovi manjeg intenziteta kao i blaža nelagoda, a što da je kod tužiteljice cjenjeno u kumulativnom obliku kroz četiri mjeseca, što pokriva čitav period provođenja fizikalne terapije. Glede naruženja, vještak je naveo da kod tužiteljice postoji blago zadebljanje svoda stopala u odnosu na drugu nogu, što da može predstavljati naruženje vrlo malog stupnja koje je slabo uočljivo trećim osobama.

25. Djelomično osnovano tužiteljica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo propisano citiranim odredbama kada je zaključio da sve utvrđene kvalifikatorne okolnosti opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 3.600,00 EUR.

25.1. Naime, prema ocjeni ovog suda, uvažavanjem svih okolnosti konkretnog slučaja, a imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka, kao i žalbene navode tužiteljice, na temelju utvrđenih kvalifikatornih okolnosti o kojima ovisi pravična novčana naknada na ime neimovinske štete na temelju članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO , opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u ukupnom iznosu od 4.100,00 EUR, koji iznos predstavlja adekvatnu satisfakciju za pretrpljenu povredu prava osobnosti.

26. Stoga je pored dosuđenog iznosa od 3.600,00 EUR tužiteljici valjalo dosuditi i daljnji iznos od 500,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama sukladno članku 29. i članku 1103. ZOO, dok je u preostalom dijelu, tj. za iznos od 1.200,00 EUR, zahtjev tužiteljice i po ocjeni ovog suda trebalo odbiti kao neosnovan (članak 19. stavak 2. u vezi članka 1046. i članka 1100. ZOO).

27. Slijedom navedenog, valjalo je u odnosu na točku I. i II. izreke odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, a u odnosu na točku IV. izreke djelomično odbiti žalbu tužiteljice i u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za iznos od 1.200,00 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP), a za iznos od 500,00 EUR sa zateznim kamatama, uvažiti žalbu tužiteljice i preinačiti istu presudu na način da se nalaže tuženiku da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplati i daljnji iznos od 500,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. srpnja 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (članak 373. točka 3. ZPP).

28. Kako je pobijana presuda djelomično preinačena, trebalo je sukladno članku 166. stavak 2. ZPP odlučiti o troškovima cijelog postupka.

28.1. Tužiteljica je u odnosu na konačan zahtjev tužbe u odnosu na osnovu uspjela sa 100%, a u odnosu na visinu uspjela sa 77,80%, pa je njezin uspjeh 88,90%, dok je uspjeh tuženika 11,10%, slijedom čega je, po prebijanju uspjeha stranka, uspjeh tužiteljice u ovom postupku 77,80%, te joj pripada pravo na naknadu troška.

28.2. Tužiteljici je, u pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 2. i članka 155. stavak 1. ZPP, na ime zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, sukladno navedenim odredbama kao i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje: Tarifa), valjalo kao opravdane priznati troškove za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR, sastav podnesaka od 22. veljače 2022. i 9. siječnja 2025. u iznosu od po 200,00 EUR svaki, zastupanje na ročištima od 21. ožujka 2023., 26. siječnja 2024., 7. veljače 2024., 22. ožujka 2024. i 4. veljače 2025. u iznosu od po 200,00 EUR za svako, ukupno 1.400,00 EUR što uz PDV daje iznos od 1.750,00 EUR, a sve sukladno Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 46. Tarife i Tbr. 54. Tarife.

28.3. Razmjerno uspjehu tužiteljice od 77,80% istoj je na teret tuženika valjalo priznati trošak u iznosu 1.361,50 EUR kojem je valjalo pribrojiti trošak vještačenja u cijelosti, tj. iznosu od 450,00 EUR (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev- 660/2021), zatim zatraženi trošak putne karte radi kliničkog pregleda u Zagrebu u iznosu od 49,00 EUR, te trošak žalbe u iznosu od 73,50 EUR razmjerno uspjehu tužiteljice u žalbenom postupku u omjeru od 29,4% uz uvažavanje vrijednosti pobijanog dijela, primjenom Tbr. 10. toč. 1., Tbr. 46. Tarife i Tbr. 54. Tarife, što čini sveukupan trošak postupka u iznosu od 1.934,00 EUR koji joj je dužan naknaditi tuženik u roku od 15 dana zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja ove odluke pa do isplate sukladno članku 29. ZOO , dok je u preostalom dijelu, zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka valjalo odbiti kao neosnovan, (članak 154. stavak 2. i članak 155. stavak 1. ZPP).

29. U nepobijanom dijelu pod točkom III. izreke, te dijelu točke IV. izreke koji se odnosi na iznos od 57,10 EUR, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Šibeniku, 2. lipnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić