Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-115/2026-160

(ranije P-328/2022)

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sucu Tamari Lakoseljac Benčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari prvotužitelja OJ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelja MJ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Marino Folo, odvjetnik u Puli, Dalmatinova 4, protiv tuženika AGROFIN d.o.o. u stečaju, Zagreb, Slavonska avenija 26/9 (ranije Umag, Zambratija, Romanija 60A), OIB: 74735820157, kojeg zastupa stečajni upravitelj Dragan Čemerin iz Čakovca, Vukovarska ulica 3, radi naplate naknade za izvedeni rad i radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 27. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i stečajnoj upravitelja tuženika, objavljene 2. lipnja 2026.,

r i j e š i o j e

I. Prihvaća se preinaka tužbe tužitelja iz podneska od 14. veljače 2024. kojom su tužitelji zatražili usvajanje tužbenog zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuju se osnovanom tražbina tužitelja 1. OJ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] i prema tuženiku AGROFIN d.o.o. u stečaju Slavonska avenija 26/9, Zagreb, OIB: 74735820157 u iznosu od 104.773,51 € kao tražbina drugog višeg isplatnog reda, a koja tražbina je prijavljena i osporena u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom AGROFIN d.o.o. u stečaju Slavonska avenija 26/9, Zagreb, OIB: 74735820157 pred Trgovačkim sudom u Varaždinu pod posl.br. St-295/2032.

II. Utvrđuju se osnovanom tražbina tužitelja 2. MJ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tuženiku AGROFIN d.o.o. u stečaju Slavonska avenija 26/9, Zagreb, OIB: 74735820157 u iznosu od 104.773,51 € kao tražbina drugog višeg isplatnog reda, a koja tražbina je prijavljena i osporena u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom AGROFIN d.o.o. u stečaju Slavonska avenija 26/9, Zagreb, OIB: 74735820157 pred Trgovačkim sudom u Varaždinu pod posl.br. St-295/2032."

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se osnovanom tražbina tužitelja 1. OJ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. MJ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tuženiku AGROFIN d.o.o. u stečaju Slavonska avenija 26/9, Zagreb, OIB: 74735820157 prema tuženiku AGROFIN d.o.o. u stečaju Slavonska avenija 26/9, Zagreb, OIB: 74735820157 u iznosu od 104.773,51 € kao tražbina drugog višeg isplatnog reda, a koja tražbina je prijavljena i osporena u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom AGROFIN d.o.o. u stečaju Slavonska avenija 26/9, Zagreb, OIB: 74735820157 pred Trgovačkim sudom u Varaždinu pod posl.br. St-295/2032.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi

"Utvrđuje se osnovanom tražbina tužitelja 1. OJ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. MJ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tuženiku AGROFIN d.o.o. u stečaju Slavonska avenija 26/9, Zagreb, OIB: 74735820157 u iznosu od 104.773,51 € kao tražbina drugog višeg isplatnog reda, a koja tražbina je prijavljena i osporena u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom AGROFIN d.o.o. u stečaju Slavonska avenija 26/9, Zagreb, OIB: 74735820157 pred Trgovačkim sudom u Varaždinu pod posl.br. St- 295/2032."

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelji 1. OJ, vl. Zanatske radnje NISKOGRADNJA iz [adresa]. MJ iz [adresa], su protiv tuženika AGROFIN d.o.o. [adresa], 15. prosinca 2003. podnijeli sudu tužbu Trgovačkom sudu u Rijeci, radi naplate naknade za izvedeni rad i radi naknade štete.

2. Tijekom postupka, tužitelji su izvršili subjektivnu preinaku tužbe na način da su OJ, označili kao fizičku osobu, jer je obrt OJ **.**.2004. odjavljen.

3. U tužbi navode da je tuženik naručio izvođenje građevinskih radova na uređenju okoliša oko svoje poslovno stambene zgrade u [adresa], te da je radove dogovorio s drugotužiteljem MJ i tvrtkom MAT 82 d.o.o. iz [adresa], kao izvođačima tih radova. Navode da je za izvođenje tih radova angažiran prvotužitelj OJ, kao vl. zanatske radnje [obrt] iz [adresa], te da su radovi na uređenju okoliša obavljeni u razdoblju od jeseni 2000. do kraja lipnja 2001., a radove da su izveli zajednički, sa zajedničkim građevinskim strojevima. Nadalje se u tužbi navodi da je izvođenje ovih radova ugovoreno po sistemu „ključ u ruke“ i to po osnovnom Ugovoru od 26. listopada 2000. i troškovniku uz Ugovor od 26. listopada 2000. uz naknadu od 275.000,00 DEM. Međutim, tužitelji navode da nisu izvedeni svi radovi navedeni u troškovniku i to da nisu izvedeni radovi navedeni pod t. 11. Troškovnika u vrijednosti od 1.575,00 DEM i radovi navedeni pod t. 12. Troškovnika u vrijednosti od 19.031,00 DEM, odnosno u ukupnoj vrijednosti od 20.606,00 DEM. Vrijednost izvedenih radova prema troškovniku 26. listopada 2000. da je iznosila 254.394,00 DEM. Stranke da su 18. studenog 2000. zaključile Aneks osnovnom ugovoru o građenju te da uz aneks sačinile troškovnik za izvođenje dodatnih radova u vrijednosti od 126.630,00 DEM, ali da ni po tom troškovniku nisu izvedeni svi radovi i to radovi pod broj 7., 12., 14. i 16. troškovnika. Tužitelji tvrde da, nakon odbitka neizvedenih radova, vrijednost stvarno izvedenih radova po Aneksu od 18. studenog 2000. godine i troškovniku uz aneks ugovora, iznosi 105.518,00 DEM. Nadalje, u tužbi se navodi da je tuženik naručio izvođenje i naknadnih radova u vrijednosti od 82.293,00 DEM. Prema navodima tužbe vrijednost ukupno izvedenih radova iznosila je 442.205,00 DEM, od čega je tuženik platio iznos od 241.000,00 DEM, te da ostaje za naplatu iznos od 201.205,00 DEM. Tužitelji pored navedenog tvrde da je tuženik na gradilištu zadržao građevinske strojeve tužitelja i to preko godinu dana, te da za to vrijeme tužitelji nisu mogli raditi, stoga od tuženika potražuju štetu s naslova izgubljene zarade u iznosu od 600.000,00 kuna.

4. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije i u odnosu na prvotužitelja i u odnosu na drugotužitelja. Naveo je da nije bio u poslovnom odnosu s tužiteljima, jer da je građevinske radove na uređenju okoliša stambeno-poslovne zgrade ugovorio s društvom MAT 82 d.o.o. [adresa], što proizlazi iz Ugovora o građenju od 26. listopada 2000. i Aneksa ugovoru o građenju od 18. studenog 2000. Tuženik poriče da su tužitelji za njega izveli radove koji su predmetom Ugovora i Aneksa, već tvrdi da je radove za tuženika izvodio MAT 82 d.o.o., koji radove nije izveo u ugovorenom roku, a u dijelu u kojem su izvedeni nije postignuta ugovorena kvaliteta. Zbog kašnjenja izvođača u izvedbi radova kao i činjenice da izvođač neće dovršiti započete radove, tuženik da je završetak istih povjerio drugom izvođaču, o čemu da je obavijestio MAT 82. d.o.o. Također je porekao da je ugovorio bilo kakve naknadne radove, osobito da ih je ugovorio s tužite ljima, kao i da vrijednost izvedenih radova iznosi 789.415,00 kuna. Osporava tvrdnju tužitelja da je na gradilištu zadržao građevinske strojeve tužitelja, te tvrdi da je radove za tuženika izvodio MAT 82 d.o.o. koji je, ne dovršivši započete radove, na gradilištu ostavio građevinsku mehanizaciju, te ga je tuženik pozivao da preuzme svoju mehanizaciju, uz najavu točnog datuma preuzimanja. Tuženik tvrdi da su na gradilištu ostali i strojevi društva Gradogradnja, te da on nije imao saznanja što od toga pripada izvođaču radova, a što Gradogradnji, te da je zamolio izvođača da prilikom preuzimanja mehanizacije prezentira dokumentaciju iz koje bi bilo razvodno da se radi o vlasništvu MAT 82 d.o.o. Prema navodima iz odgovora na tužbu, isti se tome nije odazvao. Što se tiče zahtjeva tužitelja za naknadu štete, tuženik navodi kako tužitelji nisu dokazali da su upravo oni vlasnici strojeva, te da im ih je tuženik odbio predati. Nadalje, tuženik smatra da bi tužitelji morali dokazati štetu s naslova izgubljene zarade u iznosu od 600.000,00 kuna. Stoga predlaže da sud odbaci tužbu tužitelja, odnosno podredno da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

5. Nakon osnivanja Trgovačkog suda u Pazinu, u prosincu 2005. je predmet dostavljen ovome sudu gdje je nastavljen postupak, a nakon ukidanja Trgovačkog suda u Pazinu, u prosincu 2010., je nastavljeno postupanje u predmetu od strane Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu.

6. U predmetu je donijeta presuda Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu, pod posl. brojem P-2906/2012-74 od 6. ožujka 2014. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

7. Po žalbi tužitelja na navedenu prvostupanjsku odluku Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem posl. broj Pž-5404/14-3 od 1. rujna 2015. djelomično odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu posl. broj P-2906/2012-74 od 6. ožujka 2014. u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu poreza na dodanu vrijednost po stopi od 22% i za isplatu naknade štete u iznosu od 600.000,00 kuna sa zateznim kamatama od ponošenja tužbe do isplate, dok je navedenu pravostupanjsku odluku posl. broj P-2906/2012-74 od 6. ožujka 2014. u dijelu točke I. kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 789.416,00 kn sa zateznim kamatama od 1.srpnja 2001. do isplate i u točki II. izreke, ukinuo i predmet u tom dijelu vratio na ponovni postupak.

8. U daljnjem tijeku postupka je nad tuženkom otvoren predstečajni postupak, pa je ovaj sud rješenjem posl. broj P-1644/2015-85 od 31. prosinca 2015. utvrdio prekid postupka jer je nad tuženikom otvoren postupak predstečajne nagodbe.

9. Rješenjem posl. broj P-328/2022-91 od 27. prosinca 2022. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari i to pod posl. brojem P-328/2022.

10. Rješenjem posl. broj P-328/2022-105 od 29. rujna 2023. utvrđen je prekid postupka jer je nad tuženikom na temelju rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu posl. broj ST-295/2023 od 21. rujna 2023. otvoren stečajni postupak, dok je rješenjem posl. broj P-328/2022-108 od 20. veljače 2024. nastavljen postupak u ovoj pravnoj stvari u odnosu na tuženika AGROFIN d.o.o. u stečaju, Zagreb, jer su tužitelji u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom kod Trgovačkog suda u Varaždinu, posl. broj St - 295/2023, prijavili tražbinu iz ovoga postupka, te su im rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu, posl. br. St-295/2023-32 od 2. veljače 2024. osporene tražbine u iznosu od po 104.773,51 EUR, te su istim rješenjem upućeni da u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti rješenja o upućivanju u parnicu, odnosno primitka d rugostupanjske odluke, podnesu prijedlog za nastavak prekinutog postupka u ovosudnom predmetu.

11. Podneskom od 14. veljače 2024. tužitelji su uskladili tužbeni zahtjev na način da su zatražili usvajanje tužbenog zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuju se osnovanom tražbina tužitelja 1. OJ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tuženiku AGROFIN d.o.o. u stečaju Slavonska avenija 26/9, Zagreb, OIB: 74735820157 u iznosu od 104.773,51 € kao tražbina drugog višeg isplatnog reda, a koja tražbina je prijavljena i osporena u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom AGROFIN d.o.o. u stečaju Slavonska avenija 26/9, Zagreb, OIB: 74735820157 pred Trgovačkim sudom u Varaždinu pod posl.br. St-295/2032.

12. Ovaj tužiteljev podnesak predstavlja povećanje tužbenog zahtjeva, jer je prvotno postavljeni tužbeni zahtjev iznosio 104.773,51 EUR, no kako se tuženik nije usprotivio povećanju tužbenog zahtjeva, i upustio se u raspravljanje po tako pOstavljenom tužbenom zahtjevu, sud je istoga prihvatio, kako je to odlučeno u st. I izreke rješenja. Sud u tijeku postupka nije donosio posebno rješenje o preinaci tužbe jer da se pristankom tuženika na upuštanje u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a bez prethodnog protivljenja preinaci presumira njegova suglasnost.

13. Predmet raspravljanja je utvrđenje osnovanosti tražbina tužitelja OJ i MJ svakoga u visini od po 104.773,51 eur u odnosu na tuženika AGROFIN d.o.o. u stečaju, a za radove izvedene na objektu prednika tuženika u [adresa].

14. U pogledu ispunjena procesnih pretpostavki za pokretanje ovog postupka, utvrđeno je da je rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu, posl. broj St-295/2023-32 od 2. veljače 2024. proizlazi da su tužitelji upućeni na pokretanje ove parnice radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine, te da je ovaj postupak pokrenuo na temelju odredbi čl. 266. st. 1. Stečajnog zakona (Narodne novine br. 71/2015, 104/2017, 36/2022, 27/2024, dalje: SZ-a), u vezi s odredbom čl. 187. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje: ZPP).

15. Dakle, vjerovnici, ovdje tužitelji su sukladno rješenju stečajnog suca pravovremeno podnijeli tužbu protiv tuženika (čl. 267. st. 1. SZ-a), odnosno u roku od 8 dana od pravomoćnosti rješenja o upućivanju u parnicu. Kako je rješenje , osporavatelj, ovdje tužitelj zaprimio 10. veljače 2024., jer je to osmi dan od kako je rješenje objavljeno na e-oglasnoj ploči suda 2. veljače 2024., a prijedlog za nastavka postupka je podnijet 14. veljače 2024. to proizlazi da je tužba podnesena pravovremeno u roku od 8 dana od pravomoćnosti (11. veljače 2024.) i da su ispunjene procesne pretpostavke za odlučivanje o tužbenom zahtjevu.

16. U ponovno provedenom dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i to dokumentaciju priloženu uz tužbu (str. 7-12 spisa), dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (str. 19-25 spisa), dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 24. studenog 2004. (str. 34 -35 spisa), izvod iz računa (str. 47 spisa), podnesak tuženika upućen društvu MAT82 d.o.o. (str. 58 spisa), račun od 12. siječnja 2001. (str. 65 spisa), dokumentaciju uz podnesak tuženika od 14. lipnja 2005. (str. 80-85 spisa), dokumentaciju uz podnesak tužitelja od 20. listopada 2007. (str. 116-126 spisa), izvadak iz obrtnog registra od 16. studenog 2007. (str. 129 spisa), izvadak iz obrtnog registra od 22. studenog 2007. (str. 131 spisa), dokumentaciju uz podnesak tužitelja od 23. travnja 2012. (str. 197-200 spisa), dokumentaciju uz podnesak tužitelja od 5. rujna 2013. (str. 258 -262 spisa), dokumentaciju uz podnesak tuženika od 26. rujna 2013. (str. 271 -281 spisa), dokumentaciju uz podnesak tuženika od 19. listopada 2015. (s tr. 348-349 spisa), dokumentaciju FINA-e (str. 352-354 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 18. veljače 2022. (str. 355-358 spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (str. 392-398 spisa), dokumentaciju uz podnesak tužitelja od 14. veljače 2024. (str. 406 - 409 spisa), dokumentaciju priloženu na uviđaju 18. ožujka 12025. priloženo u fasciklu (str. 450 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Nade Klemenc od 1. srpnja 2025. (str. 463 - 500 spisa), te očitovanje vještaka Nade Klemenc od 25. rujna 2025. (str. 506 spisa).

17. Uvidom u Ugovor o građenju od 26. listopada 2000. (str. 7-8. spisa), utvrđeno je da je isti sastavljen između prednika tuženika, kao naručitelja radova i ĆJ, kao direktora društva Iskopi građevinskom mehanizacijom [adresa] i JJ, direktora društva MAT 82 d.o.o. [adresa], kao izvođača radova. Navedeni je primjerak ovoga ugovora potpisan samo po tuženiku, kao naručitelju radova.

18. Iz troškovnika od 26. listopada 2000. (str. 9. spisa) proizlazi da je cijena ugovorenih radova iznosila 275.000,00 DEM.

19. Uvidom u Aneks Ugovoru o građenju zaključenom 18. studenog 2000. (str. 10. spisa), utvrđeno je da je isti sastavljen između istih stranaka kao i Ugovor o građenju, te niti ovaj Aneks nije potpisan po izvođačima radova, već samo po naručitelju.

20. Prilog ovome Aneksu, Troškovnik (str. 11-12. spisa) glasi na iznos od 116.630,00 DEM.

21. Uvidom u dopis tuženika upućen punomoćniku tužitelja 20. lipnja 2002. (str. 19. spisa) utvrđeno je da je tuženik istoga izvijestio da tuženik nije imao nikakvih odnosa s firmom [obrt] iz [adresa], te da prema tome nema nikakvih dugovanja prema istoj.

22. Iz dopisa tuženika društvu MAT 82 d.o.o. (str. 20. spisa) vidljivo je da je tuženik istoga pozivao da preuzme mehanizaciju, uz najavu točnog datuma preuzimanja. Istim dopisom tuženik je pozvao MAT 82 d.o.o. da prilikom preuzimanja mehanizacije prezentira dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno da se radi o njihovom vlasništvu, jer su na gradilištu ostali i strojevi društva Gradogradnja, te da tuženik ne zna što od toga pripada izvođaču radova, a što Gradogradnji.

23. Iz preslika povratnice (str. 21. spisa), vidljivo je da je tuženik pokušao izvršiti dostavu društvu MAT 82 d.o.o., na adresu iz Ugovora o građenju, ali dostava nije uspjela.

24. Dopisom tuženika naslovljenom na Iskopi građevinskom mehanizacijom Pule, Verudela bb (str. 22. spisa) vidljivo je da je tuženik istoga pozivao da preuzme mehanizaciju, uz najavu točnog datuma preuzimanja. Istim dopisom tuženik ih je pozvao da prilikom preuzimanja mehanizacije prezentira dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno da se radi o njihovom vlasništvu, jer su na gradilištu ostali i strojevi društva Gradogradnja, te da tuženik ne zna što od toga pripada izvođaču radova, a što Gradogradnji.

25. Iz preslika povratnice (str. 23. spisa), vidljivo je da je tuženik pokušao izvršiti dostavu na Iskopi građevinskom mehanizacijom, na adresu iz Ugovora o građenju, ali dostava nije uspjela.

26. Tuženik dopisom od 21. rujna 2001. (str. 24. spisa), ponovno poziva MAT 82 d.o.o. da preuzme strojeve, jer će ih u protivnom prevesti na deponij.

27. Iz dopisa punomoćnika tužitelja od 16. svibnja 2002. (str. 34. spisa) vidljivo je da se isti obratio tuženiku, kojim se traži od tuženika da zakaže sastanak s prvotužiteljem, radi sporazumnog utvrđenja financijskog stanja u vezi izvedenih radova, jer će u protivnom protiv tuženika biti podnijeta tužba, na što je tuženik odgovorio dopisom od 20. lipnja 2002. godine koji se u spisu već nalazi na str. 19. spisa.

28. Uvidom u Izvadak o stanju računa od 19. siječnja 2001. za OJ, vl. [obrt], [adresa], utvrđeno je da je tuženik istome uplatio novčani iznos od 236.991,10 kuna, 17. siječnja 2001.

29. Uvidom u dopis tuženika društvu MAT 82 d.o.o. [adresa], 21. svibnja 2001. (str. 58. spisa), utvrđeno je da je tuženik istoga izvijestio da radove nije izveo u ugovorenom roku, jer su trebali biti izvedeni do konca siječnja 2001., te da su na račun tih radova platili iznos od 241.000,00 DEM. Nadalje se navodi da u dijelu u kojem su radovi izvedeni nije postignuta ugovorena kvaliteta. Zbog kašnjenja izvođača u izvedbi radova kao i činjenice da izvođač neće dovršiti započete radove, tuženik izvješćuje MAT 82 d.o.o. da će završetak istih povjeriti drugom izvođaču.

30. Uvidom u Račun sa str. 65. spisa vidljivo je da je istoga ispostavio OJ, vl. [obrt] tuženiku za iznos od 236.991,10 kuna.

31. Na str. 80.-81. spisa priložen je Ugovor o građenju od 26. listopada 2000. koji se u spisu već nalazi na str.7-8. spisa i koji je sastavljen između tuženika, kao naručitelja radova i ĆJ, kao direktora Iskopi građevinskom mehanizacijom Pula, Verudela bb i JJ, direktora društva MAT 82 d.o.o. [adresa], kao izvođača radova, s time što je primjerak ovoga ugovora potpisan po tuženiku, kao naručitelju radova i zastupniku društva MAT 82 d.o.o. [adresa].

32. Troškovnik koji glasni na iznos od 275.000,00 DEM sa str. 82. spisa, također je već priložen u spisu na str. 9., s time što se na ovome Troškovniku nalaze i potpisi i potvrde primitka određenih iznosa.

33. Na str. 83. spisa priložen je Aneks Ugovoru o građenju, koji je potpisan po izvođaču radova, a s obzirom da je prilikom saslušanja u svojstvu svjedoka, JJ potvrdio da se na str. 82. spisa na kojoj se nalazi Troškovnik nalazi njegov potpis, zaključuje se da je i na str. 83. na mjestu izvođača radova potpis JJ, zastupnika društva MAT 82 d.o.o. [adresa].

34. Uvidom u Uvjerenje Ureda državne uprave Splitsko-dalmatinske županije, Službe za gospodarstvo, Ispostava Imotski od 22. listopada 2007. (str. 118. spisa) utvrđeno je da je MJ imao upisnu zanatsku djelatnost: rad traktorom gusjeničarom u registru zanatskih djelatnosti pod rednim brojem 934, te kontinuirano obavljao navedenu djelatnost od upisa zanatske radnje 26. veljače 1987. do 31. prosinca 1996.

35. Uvidom u Rješenje Odjela za upravno-pravne poslove, Gradskog sekretarijata za gospodarstvo Grada Zagreba, od 6. ožujka 1995. , utvrđeno je da je OJ, odobreno obavljanje obrta djelatnosti niskogradnje, te je upisan u obrtni registar Područnog odsjeka Trešnjevka pod rednim brojem 403.

36. Iz Darovnog ugovora od 01. ožujka 1995. (str. 120. spisa) utvrđeno je da je RJ darovala svome sinu ŠJ Građevinski stroj valjak- samookretan marke Weller proizveden 1972.g i rabljeni buldožer Caterpillar, proizveden 1970.

37. Kupoprodajnim ugovorom od **.**.2000., OJ je od PJ kupio motorno vozilo, registarske oznake Poclain 115, proizveden 1979., za iznos od 50.000,00 kuna. (str. 121 spisa).

38. Kupoprodajnim ugovorom od **.**.1980., MJ je od DALMACIJE – DUGI RAT, OOUR Transport kupio vozilo OM-Titano kiper, registarske oznake [registarska oznaka], neispravno, proizvedeno 1967., za iznos od 180.500,00 DIN. (str. 122 spisa).

39. Uvidom u Rješenje Odsjeka za vođenje obrtnog registra od 12. listopada 1998. utvrđeno je da je OJ istim određen broj obrtnice i matični broj obrta.

40. Uvidom u Uvjerenje Ureda državne uprave Splitsko-dalmatinske županije, službe za gospodarstvo, Ispostava Imotski od 22. listopada 2007. (str. 126. spisa) utvrđeno je, da je RJ imala upisanu zanatsku djelatnost u registru zanatskih djelatnosti pod rednim brojem 815, te kontinuirano obavljala navedenu djelatnost od upisa zanatske radnje do 18. svibnja 1992.

41. Uvidom u Izvadak iz obrtnog registra od 16. studenog 2007. utvrđeno je obrt OJ, [obrt] odjavljen 24. studenog 2004.

42. U tijeku postupka proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje građevinskog vještaka CJ, i to dana 4. srpnja 2013., koji je pregledao lice mjesta i pribilježio radove pokazane od strane tužitelja koje je ujedno i snimio fotoaparatom, no vještak je utvrdio kako mu je za izradu nalaza potrebno dostaviti, uz geodetsku situaciju stvarnog stanja i ostalu dokumentaciju, a poglavito tehničku dokumentaciju – projekt, građevinsku knjigu, troškovnik i građevinski dnevnik. Tužiteljima je dodijeljen rok od 30 dana radi dostave u spis dokumentacija na temelju koje vještak može izvršiti izradu nalaza. Tužitelji do zaključenja glavne rasprave nisu dostavili dokumentaciju na dostavu koje su bili pozvani.

43. Dopisom od 6. rujna 2013., raniji punomoćnik tužitelja je dostavio u spis podnesak kojim predlaže da sud naloži trećom osobi JJ iz [adresa] da dostavi dokumentaciju potrebnu za spor, budući se ista nalazi kod njega, i koju dokumentaciju isti ne želi predati tužiteljima, te uz podnesak dostavlja i izlist mail poruke g. JJ iz koje proizlazi kako je JJ kao odgovorna osoba trgovačkog društva Mat 82 sačinio projektnu dokumentaciju, ponudbeni troškovnik, te kako je ugovorio i vodio sve radove na objektu tuženika, da je dogovorio i naknadne radove, kako je sam vodio građevinsku knjigu i građevinski dnevnik, te sačinio konačni obračun radova, te od ranijeg izvođača ĆJ preuzeo dva stroja i jednog radnika, te kako je su ovu tužbu podnijeli u dogovoru s odvjetnikom, ovdje tužitelji, a ne Mat 82 d.o.o., iz razloga što je društvo Mat 82 d.o.o. završilo u stečaju.

44. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo MAT 82 d.o.o. utvrđeno je da je nad društvom rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci, posl. broj St- 87/01-14 od 20. veljače 2002. otvoren stečajni postupak, da je rješenjem istoga suda posl. broj St-87/01 od 28. studenog 2002. obustavljen i zaključen stečajni postupak, te da je društvo brisano iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci, posl. broj Tt-03/1079-3 od 30. travnja 2003. i to uslijed obustave i zaključenja stečajnog postupka.

45. Tijekom postupka saslušan je svjedok JJ, te su saslušani tužitelji MJ i OJ.

46. Svjedok JJ je prilikom saslušanja naveo da je s g. MJ surađivao nekih 20-ak godina, te da ga je on zamolio da u ovom poslu također radi određene radove. Posao se sastojao u tome da je za investitora Agrofin bilo potrebno izgraditi prilazne ceste do njegovog objekta. Kako se radilo o poslovima niskogradnje pristao je za g. MJ biti voditelj za niskogradnju. Nakon što mu je predočen ugovor o gradnji koji se u spisu nalazi na str. 7-8, potvrdio je da se radi o ugovoru kojega su obostrano potpisali i on i g. ĆJ dok je na strani naručitelja potpisao g. O. Naveo je da su svi potpisali te ugovore i razmijenili ih na način da svi imaju primjerak potpisanog ugovora od jedne i druge strane. Naveo je da on takav primjerak ugovora ima, ali se nije mogao izjasniti je li on od svih stranaka potpisan. Nakon uvida u troškovnik sa str. 9 spisa potvrdio je da je na tom troškovniku prvi potpis gledajući sa lijeve strane njegov potpis, dok se iza njegovog potpisa nalazi potpis g. O, zakonskog zastupnika Agrofina. Naknadno je potpisan i aneks ugovora o građenju koji se u spisu nalazi na str. 10 te su i njega potpisale sve ugovorne strane, a nije mu poznato iz kojeg razloga je primjerak aneksa ugovora koji se nalazi u spisu bez potpisa izvođača radova. Troškovnik koji se nalazi u spisu na str. 11-12 je sastavni dio aneksa ugovora sa str. 10 spisa, kao što je troškovnik sa str. 9 spisa sastavni dio ugovora sa strane 7-8 spisa. Nakon što mi se predočuje ugovor o građenju sa str. 80- 81 spisa svjedok je izjavio da je na mjestu izvođača radova njegov potpis i pečat društva Mat 82. Nakon što mu je predočen troškovnik koji se nalazi na str. 82 spisa, izjavio je da se na istome nalaze bilješke uz njegov potpis kojim on potvrđuje da je primio određene novčane iznose što i sada potvrđuje, a na navedenom troškovniku se nalaze ispred njegovog potpisa i potpis g. O gledajući sa lijeve strane, potpis g. ĆJ. Na str. 83 spisa nalaze se aneks ugovor o građenju također potpisan s njegove strane na strani izvođača radova kao i na troškovniku koji je njegov sastavni dio. Upitan zna li tko je bio vlasnik i je li u to doba postojalo društvo Iskopi građevinskom mehanizacijom Pula, izjavio je da ukoliko je takvo društvo postojalo ne zna tko je bio vlasnik, da li ĆJ ili njegov sin OJ. Misli da je to bio M s obzirom da je on ispostavljao fakture.

47. Tužitelj OJ je prilikom saslušanja naveo da je vlasnik obrta [obrt] iz [adresa]. Pored tog obrta kojeg on ima, njegov otac MJ ima drugi obrt, a majka treći, no međutim svi zajedno odrađuju poslove. Budući da je otac dugi niz godina u [adresa] i to nekih 30 godina, prepustio mu je poslovanje na području [adresa]. Smatra da nije bitno tko je potpisnik ugovora, već da je bitno to što je posao napravljen, a što posao nije plaćen. Poslove je uglavnom vodio otac MJ, koji boravi u [adresa] dok je g. JJ njihov poslovni suradnik kao službeno osposobljena osoba. Naveo je da je nekoliko puta bio na gradilištu s time što se nije susreo s g. O. Upitan tko je potpisao račun sa str. 65 spisa, izjavio je nije siguran. Također je napomenuo da bi on bio potpisao svu dokumentaciju da je g. O inzistirao. Upitan je li potpisao ugovor o građenju i njegov aneks, izjavio je da na ugovorima, aneksu i troškovnicima koje su na stranama od 80 -85 nema njegovog potpisa.

48. Tužitelj MJ je prilikom saslušanja naveo da je bio vlasnik obrta koji se zvao Iskopi građevinskom mehanizacijom, te da je taj obrt naslijedio njegov sin OJ nakon što je on otišao u mirovinu prije 6 godina. Kada je potpisao Ugovor o građenju 26. listopada 2000. bio je u mirovini. U Ugovoru o građenju su njega naznačili kao direktora firme Iskopi građevinskom mehanizacijom iz razloga što je vlasnik tog obrta bio njegov sin koji je radio na području Zagreba dok je on radio na području [adresa] i smatrali su da nije toliko bitno u ugovor navesti njegovo ime, jer su mislili da neće doći do sudskog spora. Naveo je da je g. O znao da on nije vlasnik obrta kojega su naznačili u ugovoru. JJ je na gradilištu vodio sve stručne poslove oko gradnje, ali on nije bio izvođač radova. Ć je u Ugovoru o građenju od 26. listopada 2000. naveden kao izvođač radova, iz razloga što on bez njega nije bio sposoban izvesti te radove, pa ga je zato stavio u ugovor kao izvođača radova. Stavke ugovora je dogovarao uglavnom s g. O. Obračune po privremenim i okončanim situacijama učinio je g. Ć. Naveo je da je prije nego što je angažirao g. Ć razgovarao s g. O o izvođenju radova na njegovom objektu, te su dogovorili poslove koje je trebalo napraviti, kao i cijenu. Radilo se o poslovima koji su obuhvaćeni ugovorom o građenju, i za cijenu koja je navedena u ugovoru. Što se strojeva tiče naveo je da je na gradilište doveo dva kamiona, veliki utovarivač, veliki buldožer, kompresor, miješalice, te ostalu sitna oprema koja treba na gradilištu.

49. Tuženik je osporio tužiteljevu aktivnu legitimaciju i ističu kako radove nisu ugovorili s tužiteljima već s društvom MAT 82 d.o.o.

50. Spisu prileži Ugovor o građenju od 26. listopada 2000., kao i anex tog ugovora od 18. studenog 2000. na kojim stoji da su ih zaključili MJ, kao direktor Iskopi građevinskom mehanizacijom i JJ, kao direktor firme MAT 82, te zakonski zastupnik tuženika AGROFIN d.o.o. Ugovor i Anex potpisani su samo po tuženiku, dok na njima nema potpisa izvođača radova, a društvo MAT 82 d.o.o. se ne pojavljuje u svojstvu tužitelja u ovom predmetu, već se kao tužitelj pojavljuje MJ kao fizička osoba, te njegov sin OJ čije ime se nigdje ne navodi, niti je potpisnik Ugovora. Društvo Iskopi građevinskom mehanizacijom nikada nije postojalo, a nije postojao niti obrt pod tim imenom u Puli, već je tužitelj MJ imao obrt za obavljanje rada traktorom gusjeničarom u Imotskom . Ugovori o građenju priloženi u spisu nisu potpisani po niti jednom od tužitelja. Dakle, MJ je u Ugovoru o građenju naveden kao direktor društva, odnosno zastupnik pravne osobe koja nikada nije postojala, dok OJ nije potpisnik niti jednog ugovora koji se nalazi u spisu. S obzirom da to je između stranaka bilo sporno jesu li bile u poslovnom odnosu.

51. Člankom 630. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/01; u daljnjem tekstu ZOO), koji zakon se primjenjuje budući je on bio na snazi u vrijeme nastanka spornog odnosa, odnosno u vrijeme sklapanja Ugovora od 26. listopada 2000. i

- 1 0 -

Aneksa od 18. studenoga 2000. godine, propisano je da je ugovor o građenju, ugovor o djelu kojim se izvođač obvezuje prema određenom projektu sagraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu odnosno na postojećem objektu izvršiti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu. Ugovor o građenju mora biti sklopljen u pismenoj formi.

52. Prema članku 630. stavku 1. ZOO, ugovor o građenju jest ugovor o djelu kojim se izvođač obvezuje prema određenom projektu sagraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu ili na takvom zemljištu, odnosno na već postojećem objektu izvršiti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu. Stavkom 2. istoga članka propisano je da ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku.

53. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da je ugovor o građenju posebna, složenija i formalna vrsta ugovora o djelu, pri čemu se na njega primarno primjenjuju posebna pravila o ugovoru o građenju, dok se pravila o ugovoru o djelu primjenjuju supsidijarno, u pitanjima koja posebnim odredbama o građenju nisu uređena. Takvo shvaćanje prihvaćeno je i u pravnoj teoriji i u sudskoj praksi, prema kojoj ugovor o građenju, iako u svojoj osnovi proizlazi iz ugovora o djelu, zbog gospodarske važnosti, opsega i složenosti građevinskih radova ima samostalni pravni režim.

54. Za razgraničenje ugovora o građenju od običnog ugovora o djelu nije odlučan samo naziv ugovora, nego prije svega sadržaj ugovornih obveza, predmet činidbe, povezanost radova s određenim zemljištem ili postojećom građevinom, opseg i složenost radova te ugovorena cijena. Manji i jednostavniji radovi na stvari ili građevini mogu imati narav ugovora o djelu, no kada se radovi odnose na izgradnju ili izvedbu građevinskih radova na određenom zemljištu ili postojećoj građevini, osobito ako je riječ o složenijem zahvatu koji uključuje zemljane, prometne, betonske, hidroizolaterske, kanalizacijske, fasaderske, limarske i druge radove, riječ je o ugovoru o građenju.

55. U konkretnom slučaju, iz Ugovora od 26. listopada 2000., Aneksa od 18. studenoga 2000., pripadajućih troškovnika, iskaza saslušanih osoba, nalaza i mišljenja vještakinje građevinske struke te njezina dopunskog očitovanja proizlazi da predmet odnosa nisu bili izolirani jednostavni radovi, nego skup građevinskih radova na određenom zemljištu i postojećim odnosno pratećim građevinama u [adresa].

56. Naime, prema nalazu i mišljenju vještakinje, predmetni radovi odnosili su se na prometnice od ulice Romanija do uljare, upravne zgrade i stambene zgrade, radove na objektu uljare, upravne zgrade i stambene zgrade, uređenje okoliša, zemljane radove, iskope, nasipe, tamponske slojeve, asfaltiranje, postavljanje ivičnjaka, betonske podloge, potporne zidove, horizontalnu i vertikalnu hidroizolaciju, ogradne zidove, trotoare, šahtove, oborinsku i fekalnu kanalizaciju, hidrante, žbukanje i bojanje fasade te limarske radove. Takvi radovi po svojoj naravi, opsegu, vrijednosti i vezanosti uz zemljište i građevine predstavljaju građevinske radove u smislu članka 630. ZOO-a.

57. Stoga ovaj sud zaključuje da je među strankama, odnosno osobama koje su sudjelovale u predmetnom poslu, nastao obveznopravni odnos iz ugovora o građenju, a ne obični ugovor o djelu. Činjenica da stari ZOO ugovor o građenju definira kao ugovor o djelu ne znači da se u konkretnom slučaju primjenjuje samo opći režim ugovora o djelu, već upravo suprotno: riječ je o posebnom imenovanom ugovoru na koji se primjenjuju posebne odredbe o ugovoru o građenju.

- 1 1 -

58. Na navedeni zaključak ne utječe činjenica da u spis nije dostavljena cjelovita tehnička, nacrtna i projektna dokumentacija, jer je vještakinja u nalazu izričito navela da nacrtna dokumentacija nije dostavljena, no da su Ugovor, Aneks i troškovnici priloženi spisu te da je na temelju spisa, iskaza svjedoka, fotodokumentacije, dostupnih ortofoto i katastarskih podloga, očevida i pravila struke bilo moguće utvrditi vrstu, količinu i vrijednost izvedenih radova. Ugovor o građenju jest formalan ugovor, ali u konkretnom slučaju ne odlučuje samo postojanje potpunog projekta, nego i postojanje pisanih ugovornih isprava, troškovnika, djelomičnog ispunjenja, primljenih plaćanja, izvedenog stanja na terenu i činjenice da je naručitelj izvedene radove koristio.

59. Uvidom u Ugovor o građenju od 26. listopada 2000. utvrđeno je da je isti sastavljen između prednika tuženika kao naručitelja radova te ĆJ, kao direktora društva Iskopi građevinskom mehanizacijom [adresa], i JJ, direktora društva MAT 82 d.o.o. [adresa], kao izvođača radova. Iz troškovnika od 26. listopada 2000. proizlazi da je cijena ugovorenih radova 275.000,00 DEM. Aneksom od 18. studenoga 2000. ugovoreni su dodatni radovi, a prilog Aneksu je troškovnik koji glasi na iznos od 116.630,00 DEM.

60. Sud je već utvrdio da se na troškovniku sa str. 82 spisa nalaze potpisi MJ, JJ i zakonskog zastupnika tuženika. Time su najmanje u odnosu na predmet, cijenu i opseg radova stranke iskazale suglasnost volja u pisanom obliku. Osim toga, tuženik je izvršio i djelomična plaćanja za izvedene radove, a iz dopisa tuženika društvu MAT 82 d.o.o. od 21. svibnja 2001. proizlazi da je tuženik sam naveo kako je na račun tih radova platio 241.000,00 DEM. Time je potvrđeno ne samo postojanje poslovnog odnosa, nego i činjenica da je tuženik predmetni odnos tretirao kao odnos iz izvedenih građevinskih radova.

61. Iz izvedenih dokaza proizlazi da su stranke bile u poslovnom odnosu, da su tužitelji, zajedno s ostalim osobama koje su sudjelovale u izvođenju radova, izveli radove na predmetnoj lokaciji i da je tuženik dio tih radova platio. U odnosu na prvotužitelja OJ, sud posebno cijeni i okolnost da je tuženik istome 17. siječnja 2001. uplatio iznos od 236.991,10 kuna , te da je ispostavljen račun OJ, vl. Niskogradnja, tuženiku.

62. U odnosu na klauzulu „ključ u ruke“, sud polazi od članka 640. stavka 1. tada važećeg ZOO-a, prema kojem, ako ugovor o građenju sadrži odredbu „ključ u ruke“ ili neku drugu sličnu odredbu, izvođač se samostalno obvezuje izvršiti skupno sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu određenoga cjelovitog objekta. U pravnoj teoriji i sudskoj praksi ističe se da ta klauzula u pravilu znači prijenos rizika nepredviđenih i viškova radova na izvođača, odnosno da ugovorena cijena obuhvaća sve radove potrebne za cjelovitu i funkcionalnu uporabu građevine, ako stranke nisu izmijenile opseg ugovorenih radova.

63. Međutim, u konkretnom slučaju iz sadržaja Ugovora, Aneksa i troškovnika proizlazi da stranke nisu ugovorile izgradnju cijelog poslovno-stambenog kompleksa, uljare, upravne i stambene zgrade „ključ u ruke“ u smislu potpune predaje cjelovite građevine naručitelju, nego su ugovorile određeni skup građevinskih radova uređenja okoliša, prometnica i dodatnih radova na postojećim odnosno pratećim objektima. Zbog toga se učinak klauzule „ključ u ruke“ u ovom predmetu ne može tumačiti izdvojeno od troškovnika koji su sastavni dio ugovornog odnosa.

64. Sud stoga zaključuje da se u ovom predmetu radilo o ugovoru o građenju s ugovorenim troškovnikom i elementom fiksnosti ugovornih stavki, pri čemu je odlučno utvrditi koje su vrste i količine radova stvarno izvedene, koja je njihova vrijednost te u kojem je dijelu tuženik izvršio plaćanje. Takav pristup sukladan je i praksi Vrhovnog

- 1 2 -

suda Republike Hrvatske prema kojoj se kod ugovora o građenju cijena može ugovoriti po jedinici mjere ili ukupno, a ako je ugovorom i troškovnikom predviđen obračun prema stvarno izvedenim količinama i jediničnim cijenama, naručitelj je dužan platiti vrijednost izvedenih radova.

65. Tužitelji su u tužbi i tijekom postupka naveli kako je vrijednost izvedenih radova prema troškovniku 26. listopada 2000. iznosila 254.394,00 DEM, jer da nisu izvedeni svi radovi po troškovniku, da je prema Aneksu od 18. studenog 2000 ugovoreno izvođenje dodatnih radova u vrijednosti od 126.630,00 DEM, ali da ni po tom troškovniku nisu izvedeni svi radovi i to radovi pod broj 7., 12., 14. i 16. troškovnika , te da nakon odbitka neizvedenih radova, vrijednost stvarno izvedenih radova po Aneksu od 18. studenog 2000. godine i troškovniku uz aneks ugovora, iznosi 105.518,00 DEM. Nadalje, tuženik je naručio izvođenje i naknadnih radova u vrijednosti od 82.293,00 DEM, pa je stoga vrijednosti ukupno izvedenih radova iznosila je 442.205,00 DEM, od čega je tuženik platio iznos od 241.000,00 DEM, te da ostaje za naplatu iznos od 201.205,00 DEM.

66. Radi utvrđenja vrste, količine i vrijednosti izvedenih radova sud je proveo građevinsko vještačenje po vještakinji Nadi Klemenc. Vještakinja je u nalazu i mišljenju od 1. srpnja 2025. te dopunskom očitovanju od 19. veljače 2026. obrazložila dokumentaciju koju je koristila, metodu procjene, činjenična utvrđenja na terenu te vrijednosti izvedenih radova.

67. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje, kao i dopunsko očitovanje, jer su izrađeni stručno, jasno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke. Vještakinja je pri izradi nalaza koristila dokumentaciju iz spisa, iskaze svjedoka, fotodokumentaciju, javno dostupne katastarske i zemljišnoknjižne podatke, ortofoto snimke, podatke o kretanju cijena građevinskih radova i vlastito stručno iskustvo. Na nalaz i mišljenje nakon usmenog obrazlaganja nisu stavljene takve primjedbe koje bi dovele u pitanje pravilnost i uvjerljivost vještačenja.

68. Sud posebno cijeni da je vještakinja u nalazu navela da su svi radovi prikazani u tablicama izvedeni u stvarnosti, da su fotodokumentirani od strane tužitelja i tuženika, te da su gotovo svi vidljivi i kroz javno dostupne izvore i dokumentaciju. Sud prihvaća i metodologiju vještakinje kojom je, zbog nedostatka potpune građevinske dokumentacije, vrijednost radova utvrdila na temelju stvarno izvedenog stanja, dostupne tehničke i foto dokumentacije, izjava sudionika u izgradnji i standardnih cijena za tu vrstu radova.

69. Navedeno je posebno važno jer nepostojanje građevinske knjige, građevinskog dnevnika ili potpune projektne dokumentacije ne dovodi samo po sebi do zaključka da radovi nisu izvedeni, niti isključuje mogućnost da se njihova količina i vrijednost utvrde drugim prikladnim dokaznim sredstvima. U ovom predmetu upravo je radi toga i provedeno građevinsko vještačenje, a Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je ranijom odlukom u ovom predmetu ukazao da je prvostupanjski sud bio dužan provesti građevinsko vještačenje radi utvrđenja odlučnih činjenica.

70. Prema nalazu i mišljenju vještakinje, vrijednost izvedenih radova prema Ugovoru o građenju od 26. listopada 2000. na zemljištu u vlasništvu Agrofina d.o.o. u stečaju i ostalih vezanih subjekata na dan 1. travnja 2025. iznosi 229.903,00 EUR, a prema Aneksu od 18. studenoga 2000. iznosi 144.648,00 EUR, odnosno ukupno 374.551,00 EUR. Kako je u međuvremenu, radi stečajnog postupka, bilo potrebno utvrditi vrijednost radova na dan otvaranja stečaja, vještakinja je dopunskim očitovanjem od 19. veljače 2026. vrijednost tih radova na dan 21. rujna 2023. utvrdila u ukupnom iznosu od 344.744,00 EUR.

- 1 3 -

71. Sud pri odlučivanju o osnovanosti osporene stečajne tražbine polazi od vrijednosti radova na dan otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom, odnosno od iznosa od 344.744,00 EUR, koji se odnosi na radove izvedene na zemljištu u vlasništvu Agrofina d.o.o. u stečaju i ostalih vezanih subjekata. Navedeni iznos sud uzima kao mjerodavan u odnosu na ukupnu vrijednost svih izvedenih radova, budući da se u ovoj parnici utvrđuje tražbina prema tuženiku u stečaju.

72. Prijava tražbine u stečajnom postupku uređena je čl. 257. Stečajnog zakona (Narodne novine br. 71/2015, 104/2017, 36/2022, dalje: Stečajni zakon) . Prijava se podnosi stečajnom upravitelju na propisanom obrascu, mora sadržavati pravnu osnovu tražbine, iznos tražbine u eurima, dokaze o postojanju tražbine te naznaku postoji li postupak pred sudom. Prijavi se prilažu isprave iz kojih tražbina proizlaz i, a prijava podnesena nakon isteka roka za prijavljivanje odbacuje se.

73. Stoga, ako je tužitelj na dan otvaranja stečajnog postupka imao tražbinu prema tuženiku po osnovi izvedenih radova, bio je dužan tu tražbinu prijaviti u stečajnom postupku. Posljedica neprijavljivanja tražbine koju je trebalo prijaviti jest da vjerovnik ne sudjeluje u ispitivanju i namirenju tražbine u stečajnom postupku te je ne može ostvarivati mimo pravila stečajnog postupka. Parnica koja se odnosi na tražbinu koja se prijavljuje u stečaj ne može se nastaviti prije nego što je tražbina ispitana na ispitnom ročištu, što proizlazi iz čl. 165. Stečajnog zakona.

74. Tužitelji su tijekom cijelog postupka tvrdili da im zajedno pripada iznos od 104.773,51 €, da bi nakon otvaranja stečajnog postupka, u stečaju prijav ili tražbinu svaki u iznosu od po 104.773,51 €. Međutim, iz prijave tražbine nije vidljivo o kojim bi se radovima radilo, a koji nisu bili obuhvaćeni tužbenim zahtjevom, kao što to ne prizlazi niti iz podneska tužitelja kojim su zatražili nastavak postupka i povećali tužbeni zahtjev. Naime, tužitelji nisu činjenično naveli koji radovi čine to povećanje od 104.773,15 EUR.

75. U pogledu vrijednosti radova, mjerodavan je trenutak otvaranja stečajnog postupka. Stečajni zakon izričito propisuje da se nenovčane tražbine ili tražbine čiji je novčani iznos neodređen ističu u novčanoj vrijednosti na koju se mogu procijeniti u vrijeme otvaranja stečajnog postupka. To znači da se vrijednost izvedenih, a neplaćenih radova mora utvrđivati prema stanju i vrijednosti tih radova na dan otvaranja stečaja, a ne prema kasnijim okolnostima, naknadnim promjenama cijena ili kasnijem stanju objekta, osim ako su te okolnosti dokazno relevantne za utvrđivanje vrijednosti koja je postojala upravo na taj dan.

76. Ovakvo tumačenje odgovara svrsi stečajnog postupka kao postupka skupnog namirenja vjerovnika. Stečajna masa služi namirenju troškova postupka i tražbina vjerovnika stečajnog dužnika, a vjerovnici istog isplatnog reda namiruju se razmjerno veličini svojih tražbina. Dopustiti pojedinom vjerovniku da tražbinu nastalu prije otvaranja stečaja ostvari izvan stečajnog postupka značilo bi narušiti načelo jednakog postupanja prema stečajnim vjerovnicima.

77. U tom smislu sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske polazi od toga da se nakon otvaranja stečaja tražbine nastale prije otvaranja stečaja ostvaruju prema pravilima Stečajnog zakona, prijavom i utvrđivanjem u stečajnom postupku, dok parnični sud u takvim sporovima mora voditi računa o tome je li tražbina prijavljena, je li ispitana te je li osporena. Ako tražbina nije prijavljena, a riječ je o tražbini stečajnog vjerovnika, nema pretpostavki da se ona u odnosu na stečajnog dužnika ostvari izvan stečaja.

78. Vještakinja građevinske struke Nada Klemenc je na temelju iskaza svjedoka, dokumentacije iz spisa, javno dostupnih dokumenata Ministarstva pravosuđa,uprave i digitalne transformacije i Državne geodetske uprav, podataka

- 1 4 -

objvaljenih na internetskim stranicama tuženika i s njim povezanih fizičkih i pravnih osoba, Hrvatske narodne banke, Državnog zavoda za statistiku, Biltena IGH za visokogradnju, javno objavljenih podataka o kretanju cijena u niskogradnji i visokogradnji kao i vlastitog iskustva izračunata je vrijednost radova na dan 1. travnja 2025 i na temelju dostupnih koeficijenata preračunala vrijednost radova na dan sklapanja Ugovora i Aneksa ugovora. Navela je da su svi radovi koji su prikazani u tabicama izvedeni u stvarnosti, fotodokumentirani od strane kako tužitelja tako i tuženika, a gotovo svi da su i javno dostupni na domenama registriranim u [adresa] i Republici Italiji. U vrijednost izvedenih radova da je uključena i vrijednost nabavljenog materijala, osim u stavkama gdje je izričito naglašen rad bez nabavke materijala. Sve vrijednosti su iskazane bez PDV-a. Vrijednost radova koji su izvedeni u prijelaznom razdoblju korištenja DEM kao službene valute prikazane su u eurima, DEMu i kunama. Vještak je izračunala i izgubljenu dobit u eurima i kunama, jer je povrat radne opreme izvršen nakon što je njemačka marka prestala biti službena valuta. Procijenjena vrijednost radova prema Ugovoru o građenju od 26. listopada 2000. izvedenih na zemljištu u vlasništvu tuženika Agrofin d.o.o. u stečaju, njegovih osnivača, vanknjižnih vlasnika i drugih pravnih sljednika na dan 1. travnja 2025. iznosi 229.903,00 Eura, a na dan sklapanja ugovora navedeni radovi vrijedili su 123.581,50 Eura odnosno 241.704,4 DEM. Prema srednjem tečaju HNB na dan 26. listopada 2000. vrijednost radova iznosila je 930.456,0 kn. Procijenjena vrijednost radova prema Aneksu Ugovoru o građenju od 26. listopada 2000., zaključenom 18. studenog 2000. izvedenih na zemljištu u vlasništvu tuženika Agrofin d.o.o. u stečaju, njegovih osnivača, vanknjižnih vlasnika i drugih pravnih sljednika na dan 1. travnja 2025. iznosi 144.648,00 Eura, a na dan sklapanja ugovora navedeni radovi vrijedili su 77.862,32 Eura odnosno 152.285,50 DEM. Prema srednjem tečaju HNB na dan 26. listopada 2000. vrijednost radova iznosila je 588.556,20 kn. Ukupno vrijednost izvedenih radova na zemljištu u vlasništvu Agrofina d.o.o. u stečaju i ostalih vezanih subjekata na dan 1. travnja 2025. iznosi 374.551,00 EUR, a na dan sklapanja ugovora navedeni radovi vrijedili su 201.443,82 eura odnosno 393.989,90 DEM. Prema srednjem tečaju HNB na dan 26. listopada 2000. vrijednost radova iznosila je 1.519.012,20 kn.

79. Pri usmenom obrazlaganju nalaza, vještakinja je u cijelosti ostala kod nalaza i mišljenja od 1. srpnja 2025., kao i pisanog očitovanja od 25. rujna 2025. Na nalaz i mišljenje vještakinje tužitelji nisu imali pitanja, niti primjedbi, dok je na upit stečajnog upravitelja tuženika, iz kojeg razloga je izvršena i procjena nastale štete zadržavanjem strojeva, navela kako je iz navoda prilikom uviđaja shvatila kako bi i taj dio trebalo procijeniti no prihvatila je da joj taj dio nije bio dan u zadatak. Nakon toga nije bilo primjedbi na njezin nalaz, dok je punomoćnik tužitelja naveo kako provje ra nastale štete zadržavanjem strojeva nije predmetom tužbenog zahtjeva te da je tužitelj s tim zahtjevom pravomoćno odbijen.

80. U dopuni nalaza i mišljenja od 19. veljače 2026. vještakinja je izračunala vrijednost radova na dan otvaranja stečajnog postupka nad prednikom tuženika, te je utvrdila da procijenjena vrijednost izvedenih radova na dan izrade nalaza 1. srpnja 2025. nije identična procijenjenim vijednostima na dan otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom 21. rujna 2023. iz razloga što su koeficijenti pretvorbe za navedene datume različiti. Koeficijent pretvorbe koji je za srpanj 2025 bio 133,2 u rujnu 2023 da je iznosio 122,6, pa da dobivene vrijednosti za 2025. treba umanjiti za 7,958% kako bi se dobile vrijednosti izvedenih radova na dan 21.rujan 2023.

81. Vrijednost izvedenih radova na zemljištu u vlasništvu Agrofina d.o.o. u stečaju i ostalih vezanih subjekata da na dan 21. rujna 2023., prema nalazu vještakinje, iznose 344.744,00 eur.

- 1 5 -

82. Prema navodima tužbe i izvedenim dokazima, tuženik je za izvedene radove platio 241.000,00 DEM. Kada se navedeni iznos preračuna u eure prema fiksnom tečaju 1 EUR = 1,95583 DEM, proizlazi da je tuženik platio 123.221,34 EUR. Kada se od vrijednosti izvedenih radova na dan 21. rujna 2023. u iznosu od 344.744,00 EUR oduzme plaćeni iznos od 123.221,34 EUR, proizlazi da je neplaćena vrijednost izvedenih radova najmanje 221.522,66 EUR.

83. Vještakinja je u svom nalazu i mišljenju obračunala sve izvedene radove na zemljištu u vlasništvu Agrofina d.o.o. u stečjau i ostalih vezanih subjekata. Jedan od tih vezanih subjekata je i društvo MAT 82 d.o.o. koje je u međuvremenu brisano. Iz izkaza JJ je utvrđeno da je i društvo MAT 82 d.o.o. vršilo određene radove na navedenom objektu u skladu s Ugovorom kojega je potpisano zajedno s tužiteljem MJ, te da je primio određene novčane iznose u skladu s bilješkama na potpisnom Ugovoru, a što je vidljivo iz Ugovora sa str. 82 spisa. Iz istoga se utvrđuje da je on primio ukupan iznos od 165.000,00 DEM odnosno 84.363,16 EUR, te kada se tome pribroje iznosi koje tužitelji nisu izveli prema troškovniku, a koji su također u nalazu i mišljenju vještakinje obračunati kao izvedeni i to u visini od 20.614,00 EUR, proizlazi da su tužitelji naplatili ili nisu izveli radove u vrijednosti od 104.977,16 EUR.

84. Budući su tužitelji, već u tužbi zatražili zajedno iznos od 104.773,51 €, ocjena je suda da tužiteljima pripada iznos kojega su zatražili prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom, a kako to proizlazi i iz isprava priloženih u spis, kao i izrizjavaava saslušanih svjedoka i provedenog vještačenja.

85. U odnosu na prigovor tuženika da radove nisu izveli tužitelji, odnosno da je radove izvodilo isključivo društvo MAT 82 d.o.o., sud je zaključio kako iz spisa proizlazi da je MJ sudjelovao u ugovaranju i izvođenju radova, da je OJ bio uključen kroz obrt [obrt] i ispostavljanje računa, da je tuženik izvršio plaćanja koja se odnose na izvedene radove, te da je i sam tuženik u svojoj komunikaciji priznavao da su radovi izvedeni barem djelomično i da je na njihov račun izvršeno plaćanje, sud isti nije prihvatio. Činjenica da je u izvođenju sudjelovao i JJ odnosno društvo MAT 82 d.o.o. ne isključuje aktivnu legitimaciju tužitelja, budući da izvedeni dokazi upućuju na zajedničko sudjelovanje u poslu i na poslovni odnos između tužitelja i tuženika.

86. Također, tužitelji su zajedno sudjelovali u izvođenju radova, ne navodeći zasebno tko je izvodio pojedine radove, tako da je i sud prihvatio njihovo zajedničko sudjelovanje u izvođenju radova i ocijenio da se radi o radovima koji su izvođeni od strane oba tužitelja.

87. Sud nije prihvatio ni prigovor tuženika da zbog nedostatka potpune građevinske dokumentacije nije moguće utvrditi postojanje i vrijednost tražbine , jer je provedeno vještačenje bilo usmjereno na utvrđenje stvarno izvedenog stanja i vrijednosti radova, a nalaz i mišljenje vještaka je, prema ocjeni suda, sačinjeno objektivno, stručno i uvjerljivo, dok tuženik nije predložio niti izveo dokaz iz kojeg bi proizlazilo da su utvrđene količine ili vrijednosti radova netočne, niti je dokazao da je neplaćeni dio tražbine u međuvremenu podmiren.

88. Takav zaključak u skladu je i s pravilima o teretu dokazivanja iz članka 7. stavka 1. i članka 219. ZPP-a. Na tužiteljima je bio teret dokazivanja činjenice da su radovi izvedeni i kolika je njihova vrijednost, što su dokazali nalazom i mišljenjem građevinske vještakinje i ostalim dokazima. Na tuženiku je bio teret dokazivanja činjenice da je utvrđena vrijednost radova plaćena, odnosno da tražbina ne postoji ili da je prestala, što tuženik nije dokazao. Sudska praksa Visokog trgovačkog suda

- 1 6 -

Republike Hrvatske također polazi od toga da je, nakon što je izvedba radova utvrđena, na naručitelju koji tvrdi da je radove platio teret dokazivanja te činjenice.

89. Slijedom navedenog, sud je na temelju članka 630. stavka 1. i 2., članka 640. stavka 1. i ostalih primjenjivih odredaba tada važećeg ZOO-a, u vezi s odredbama Stečajnog zakona o utvrđivanju osporene tražbine, utvrdio osnovanima tražbine tužitelja u iznosu od o 104.773,51 EUR kao tražbine drugog višeg isplatnog reda, kako je odlučeno u točki I. izreke presude, dok je u iznosu od 104.773,51 EUR odbio tužbeni zahtjev, kako je to naprijed obrazloženo.

90. U tijeku postupka je, pored obrazloženih primjedbi, bilo istaknuto više primjedbi od strane stranaka, no sud iste nije pojedinačno obrazlagao, već su obrazložene odlučne činjenice za donošenje odluke. Također je sud razmatrao sve isprave dostavljene u spis, no nije ih pojedinačno obrazlagao, već samo one na kojima je temeljio odluku.

91. Odluka o troškovima ovog postupka donesena je primjenom čl. 154. st. 2. i st. 4. te čl. 155. ZPP-a.

92. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je tužbom zatražio isplatu iznosa od 1.389.416,00 kn, od čega je presudom posl. br. P-2906/2012-74 od 6. ožujka 2014., tužitelj pravomoćno odbijen sa tužbenim zahtjevom za iznos od 600.000,00 kn, odnosno s gotovo polovicom iznosa od prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva, te je ovom presudom uspio s iznosom od 104.773,51 EUR, dok je odbijen s iznosom od 104.773,51 EUR, no u pogledu tog iznosa nije nastao poseban trošak, pa je ocjena suda kako je pravično da u ovom postupku svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

93. Radi izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Pazinu 2. lipnja 2026.

Sudac

Tamara Lakoseljac Benčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Pun. tužitelja,

- Stečajnom upravitelju tuženika.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte