REPUBLIKA HRVATSKA
Pn-46/2025-29
Općinski sud u Osijeku
Stalna služba u Belom Manastiru
Kralja Tomislava 53
31300 Beli Manastir
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Robertu Gojeviću, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Salaj, u pravnoj stvari tužiteljice SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Uprava za ceste Osječko-baranjske županije, [adresa], OIB: 41141753016, kojeg zastupa punomoćnik Andreas Mlikota, odvjetnik u Osijeku, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 6. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, objavljene 2. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati iznos od 575,00 € sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom:
- na iznos od 550,00 € tekućom od dana 30.05.2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,
- na iznos od 25,00 € tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku od 15 dana. „
II. Nalaže se tužiteljici SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Uprava za ceste Osječko-baranjske županije, [adresa], OIB: 41141753016, naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eura (tisućupetstoeura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
III. Odbija se tuženik sa preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 21. veljače 2025. sudu podnijela tužbu u kojoj navodi da je 15.02.2024. godine u Grabovcu (ispred trgovine NTL) pri izlasku iz trgovine NTL propala joj noga kroz odvodnu rešetku te je zadobila tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Navodi da odgovornost tuženika za nastali štetni događaj proizlazi iz činjenice što je propustio osigurati da javna površina koja mu je povjerena na upravljanje bude sigurna za sve osobe koje se istom koriste (prelaženjem preko navedene). Rupa u rešetki bila joj je nevidljiva kao prosječnog pješaka, a isti propust u održavanju od strane tuženika je u uzročnoj vezi sa nastankom štetnog događaja. Na ime neimovinske štete nastale kao posljedice predmetnog štetnog događaja, odnosno za povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, zahtijeva isplatu pravične novčane naknade, u iznosu od 5.000,00 eura.
Navodi da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega ukućana za vrijeme dok nije mogla samostalno obavljati higijenu, oblačiti se, itd. Stoga po osnovu tuđe pomoći i njege potražuje imovinsku štetu u iznosu od 1.000,00 eura. Navodi da se 29.05.2024. putem e-maila obratila tuženiku sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora. Tuženik je dopisom od 04.07.2024. otklonio svoju odgovornost iz razloga što postavljanje spornih rešetki nije izvršeno od strane tuženika nego od strane Općine Čeminac. Obzirom da tuženik nije voljan tužiteljici naknaditi štetu u zatraženom iznosu, tužiteljica predlaže sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku na ime naknade neimovinske štete isplatiti joj iznos od 5.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate, te na ime naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege isplatiti joj iznos od 1.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Tužiteljica zahtijeva i naknadu prouzročenih parničnih troškova zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
2. Podneskom od 15. prosinca 2025. tužiteljica je, sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka, uredila tužbeni zahtjev na način da je zatražila naknadu štete u iznosu od 575,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 550,00 eura teku od 30. svibnja 2024. do isplate, a na iznos od 25,00 eura od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, uz zahtjev za naknadu prouzročenih parničnih troškova zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
3. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da nema saznanja kako se dogodio štetni događaj, pa se opreza radi protivi navodima tužiteljice istaknutima pod točkom I. tužbe, te se u cijelosti protivi navodima tužiteljice istaknutima u točki II. tužbe. Naime, odgovornost tuženika tužiteljica izvodi iz činjenice da se navodni štetni događaj dogodio na javnoj površini koja je tuženiku povjerena na upravljanje. Međutim, ono što je tužiteljica u ovom slučaju previdjela je činjenica da predmetne rešetke (kanalice) nije postavljao tuženik, nego je iste kao investitor postavila Općina Čeminac i to u sklopu izgradnje građevine „Put i parkiralište – Grabovac.“ U prilog svojim tvrdnjama navodi kako je Općina Čeminac uputila tuženiku i Zahtjev za izdavanje posebnih uvjeta za idejno rješenje Puta i parkirališta u Grabovcu, Zagorska ulica, kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] a radi provođenja projekta broj A-ir-11/16_GP. Udovoljavajući ovom zahtjevu tuženik je Općini Čeminac izdao Posebne uvjete za izgradnju građevine „Put i parkiralište – Grabovac“ u zaštitnom pojasu županijske ceste ŽC4041 te izgradnju prilaza na javnu cestu na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. U navedenim Posebnim uvjetima, Uprava za ceste Osječko-baranjske županije obvezala je Općinu Čeminac kao investitora da parkiralište – spoj na javnu – županijsku cestu ŽC4042 projektira i izgradi na način da projektom riješi odvodnju novih prometnih površina, a da se ne naruši odvodnja javne-županijske ceste kao i da se onemogući slijevanje oborinskih i drugih voda sa spoja na kolnik javne ceste. Iz navedenog jasno proizlazi kako je za samu izgradnju objekta i parkirališta, priključka na javnu cestu koja je u nadležnosti Uprave za ceste Osječko-baranjske županije, kao i sve ostale potrebne radove odgovorna Općina Čeminac, pa tako i za postavljanje predmetne kanalice koja je navodno dovela do štetnog događaja.
3.1. Tuženik navodi i kako je predmetna rešetka/kanalica, a koja je predmet štetnog događaja, udaljena čak 3,77 metara od ruba kolnika, što znači kako se ista nalazi na parkiralištu ispred trgovine te je razvidno kako je ona ugrađena u sklopu izgradnje parkirališta i nema doticaja s kolnikom javne ceste. Sve naprijed navedeno govori u prilog tome da je tužiteljica postavljanjem ovog tužbenog zahtjeva prema tuženiku zapravo promašila pasivnu legitimaciju, budući da tuženik nije odgovoran za navodni štetni događaj. Nadalje navodi da iz dostavljenog zk. izvatka za predmetne nekretnine jasno je vidljivo kako na istima (na dijelu kč. br. [katastarska čestica] u površini od 60 m2) postoji uknjiženo pravo služnosti radi izgradnje Lateralnog kanala Kneževi Vinogradi – Zmajevac u korist Hrvatskih voda, pa stoga tuženik smatra kako je postavljanje i održavanje spornih rešetki/kanalica eventualno bilo i u nadležnosti Hrvatskih voda, a ne tuženika.
3.2. Tuženik ističe i prigovor isključive odgovornosti tužiteljice za nastanak štetnog događaja. Navodi da tužiteljica tužbi tvrdi kako je predmetna rupa u rešetki/kanalici bila „nevidljiva“ za tužiteljicu kao prosječnog pješaka. Međutim, osim ove paušalne tvrdnje tužiteljice, gotovo svi drugi dokazi pobijaju ovu izjavu tužiteljice. Tako se na fotografijama koje je sama tužiteljica dostavila uz svoju tužbu jasno vidi oštećenje na predmetnoj rešetki/kanalici, a koje oštećenje nikako nije moglo biti „neuočljivo“ za tužiteljicu. Radi se o oštećenju (rupi) promjera 20 cm x 20 cm koje nije bilo prekriveno, pa gotovo nevjerojatno zvuči tvrdnja tužiteljice kako nije mogla uočiti ovo oštećenje na kolniku. Da je tužiteljica upotrijebila pozornost prosječnog pješaka (prosječne osobe) zasigurno bi na vrijeme uočila oštećenje rešetke/kanalice, pa bi poduzela odgovarajuću radnju s ciljem izbjegavanja iste. Ovako se stječe dojam da je tužiteljica namjerno zakoračila u prazan prostor rešetke/kanalice, jer je doista teško prosječnoj osobi objasniti kako je u sred bijela dana tužiteljica uspjela previdjeti predmetno oštećenje rešetke te kako je mogla zakoračiti u isto.
3.3. Tuženik dalje navodi da je, uvidom u dostavljenu medicinsku dokumentaciju, kao i fotografije koje prileže sudskom spisu, utvrdio i kako je tužiteljica svoje zahtjev za naknadom neimovinske štete, kao i zahtjev za naknadom imovinske štete postavila previsoko. Naime, primjenom Orijentacijskih kriterija VSRH za dosudom pravične novčane satisfakcije dolazimo do zaključka kako je tužiteljica u navodnom štetnom događaju pretrpjela imovinsku i neimovinsku štetu u iznosu od najviše 1.000,00 eura. Iz oskudne medicinske dokumentacije jasno proizlazi kako je tužiteljica pretrpjela ozljedu lijeve potkoljenice u vidu kontuzije koja nije ostavila nikakve trajnije posljedice. Stoga, zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od čak 5.000,00 eura na ime neimovinske štete tuženik nalazi neosnovanim i previsoko postavljenim. Identična je situacija i sa zahtjevom tužiteljice za naknadom imovinske štete koja je zatražena u iznosu od čak 1.000,00 eura. Imajući u vidu već ustaljenu sudsku praksu koja za ovu kvalifikatornu činjenicu dosuđuje iznos od 3,00 do 4,00 eura po satu tuđe pomoći i njege nekvalificirane osobe, dolazimo do zaključka kako bi tužiteljici za ovaj vid štete pripadao iznos od najviše 120,00 eura, a ne 1.000,00 eura kako je to zatražila tužiteljica u svojoj tužbi. Tuženik ističe kako i nadalje osporava svoju odgovornost za predmetni štetni događaj, pa stoga ovo djelomično priznanje visine tužbenog zahtjeva sud treba uzeti samo kao uvjetno/podredno.
3.4. Navodi da nije sporno kako se tužiteljica prije podnošenja tužbe obratila tuženiku sa svojim odštetnim zahtjevom, kao što nije sporno i to da joj je tuženik odgovorio svojim dopisom na odštetni zahtjev dana 04. srpnja 2025.
3.5. Obzirom da osporava svoju odgovornost za predmetni štetni događaj te kako smatra da je za isti odgovorna Općina Čeminac kao investitor građevinskih radova, odnosno Hrvatske vode kao nositelj prava služnosti, u smislu odredbe čl. 211. ZPP tuženik predlaže da sud Općinu Čeminac (Čeminac, Matije Gupca 1) i Hrvatske vode (Zagreb, Ul. Grada Vukovara 220) obavijesti o otpočinjanju ovog parničnog postupka na način da im se dostavi preslika tužbe s prilozima, kao i preslika odgovora na tužbu s prilozima.
4. Podneskom od 15. prosinca 2025. tužiteljica se opreza radi, preventivno protivi i eventualnom pozivanju navedenih (točka 3.5. obrazloženja) da stupe u parnicu u svojstvu umješača i to, upravo iz razloga što isti za to nemaju nikakav pravni interes, a ekonomski interes nije dovoljan, pa bi takav prijedlog bio upravljen isključivo na odvraćanje tužitelja od potraživanja naknade štete od tuženika radi posljedično izvjesnog povećanja parničnih troškova.
5. Sud je dopisom od 27. svibnja 2025. (na listu 42-45 spisa) obavijestio Općinu Čeminac i Hrvatske vode o predmetnom parničnom postupku sukladno članku 211. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP).
6. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u fotografije na listu 5-12 spisa, izvadak iz zemljišne knjige na listu 13-14 spisa, odštetni zahtjev od 29. svibnja 2024. na listu 15-16 spisa, dopis-odgovor tuženika od 4. svibnja 2024. na listu 17 spisa, izvadak iz BZP-a na listu 18-19 spisa, medicinsku dokumentaciju tužiteljice na listu 20-21 spisa, zahtjev Općine Čeminac za izdavanje posebnih uvjeta na listu 30 spisa, posebni uvjeti za izgradnju građevine "Put i parkiralište – Grabovac" na listu 31 spisa, zahtjev Općine Čeminac za izdavanje potvrde glavnog projekta na listu 32-33 spisa, potvrdu glavnog projekta na listu 34 spisa, nalaz i mišljenje sudskog vještaka Josipa Kocur, dr.med. na listu 67-69 spisa, te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka AH i GH te tužiteljice na listu 55-57 spisa.
7. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koja joj je nastala u štetnom događaju 15. veljače 2024. u kojemu je tužiteljica, uslijed propadanja noge kroz odvodnu rešetku, zadobila tjelesne ozljede, a za koji štetni događaj smatra da je odgovoran tuženik.
8. Tuženik se protivi navodima tužiteljice o nastanku štetnog događaja, osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno, osporava svoju odgovornost za naknadu štete kao i visinu tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor isključive odgovornosti tužiteljice za nastanak štetnog događaja.
9. U dokaznom dijelu postupka, a prije provođenja medicinskog vještačenja, po prijedlogu tužiteljice, saslušani su svjedoci IH i GH na okolnost nastanka štetnog događaja, te tužiteljica na okolnost nastanka štetnog događaja, pretrpljenih ozljeda, kao i na okolnost nastanka imovinske štete.
10. Saslušan na ročištu održanom 25. rujna 2025. svjedok IH navodi da je izvanbračni partner tužiteljice i bio je prisutan prilikom nastanka štetnog događaja. Iskazuje da je tužiteljica išla u trgovinu, a on je ostao u vozilu na parkingu ispred trgovine NTL u Grabovcu. Navodi da se štetni događaj dogodio 15. veljače 2024. u popodnevnim satima u vremenu između otprilike 13-15 sati, štetni događaj nije vidio, odnosno vidio je samo da je tužiteljica izašla iz trgovine sa stvarima koje je kupila, došla do prtljažnika auta, odložila stvari u prtljažnik i vratila se u trgovinu. Tužiteljica se vratila u auto i rekla mu da se ozlijedila te da je stala u rupu kada je išla odložiti stvari u prtljažnik. Izašao je iz auta i vidio da se radi o odvodnom kanaliću koji je prekriven metalnim rešetkama, a na dijelu u kojem se tužiteljica ozlijedila rešetke su bile propale. Navodi da je dio na kojem su rešetke oštećene bio veličine 25x30cm, a na jednom dijelu dio rešetke je bio izbočen. Nakon toga, odmah su otišli automobilom na hitni prijem u KBC Osijek. Tužiteljica mu nije ispričala što su joj rekli liječnici, nije dobila gips niti zavoje. Navodi da je tužiteljica ozlijedila potkoljenicu lijeve boge, koja je vrlo brzo otekla, a bila je i oguljena koža, te su joj u bolnici rekli da uzima tablete za bolove, bila je 2-3 tjedna na bolovanju, mogla je hodati, ali je šepala, mogla je sama obavljati osobnu higijenu, sama se oblačila i većinu vremena se odmarala. Misli da je tužiteljica bila dva puta na kontroli kod svoje obiteljske liječnice u Dardi. Sud prihvaća iskaz ovog svjedoka, ali je pri tome imao u vidu činjenicu da je svjedok izvanbračni partner tužiteljice.
11. Saslušana na ročištu održanom 25. rujna 2025. svjedok GH navodi da tužiteljicu nije poznavala prije štetnog događaja i da su se upoznale taj dan u trgovini, u kojoj je ona tada radila kao trgovkinja. Navodi da je tužiteljica taj dan bila u kupnji negdje između 13-15 sati, kupila je neke stvari, platila i otišla, pa se ponovno vratila jer je htjela kupiti nešto hladno za nogu. Tada joj je pokazala nogu i vidjela je oteklinu na potkoljenici lijeve noge. Tužiteljica joj je rekla da je upala u rupu koja se nalazila već duže vrijeme između ceste i parkinga. Navodi da se radi o kanaliću širine 20-tak cm i dužine cijelog parkinga ispred trgovine, na kojoj se nalazi rešetka. Svi zaposleni u trgovini i kupci koji su dolazili svaki dan, znali su za tu rupu u kanaliću, koja je tamo bila i u vrijeme kada se ona zaposlila u trgovini u 12. mjesecu 2023. Navodi da je rupa uočljiva samo kad joj se približiš, a navečer u mraku nije vidljiva. Neki stanovnici [adresa] žalili su se Općini zbog te rupe, misleći da to spada pod Općinu, ali od toga nije bilo ništa. Zaposlenici trgovine NTL također su se žalili poslodavcu, ali im je rečeno da to nije njihovo. Sud je prihvatio iskaz ovog svjedoka i ocijenio ga vjerodostojnim, logičnim i uvjerljivim, a ista nije osobno zainteresirana za ishod ovog postupka.
12. Saslušana na ročištu održanom 25. rujna 2025. tužiteljica je opisala nastanak štetnog događaja te ozljede koje je u štetnom događaju pretrpjela. Tužiteljica navodi da je na dan štetnog događaja 15. veljače 2024. radila na farmi do 14,00 sati, a nakon posla ona i suprug su išli na kod kolegice u Grabovac.
Usput su stali u trgovinu u Grabovcu. Bilo je oko 15 sati i bilo je lijepe vrijeme. Kad su došli ispred trgovine, parkirali su na parking, a ona je otišla u trgovinu. Kad se vratila iz trgovine, odložila je stvari u prtljažnik i upala u rupu tako da joj je lijeva noga upala propala kroz rešetke skroz do koljena. Navodi da je vidjela kanalicu ali ne i rupu u njoj jer je bila blizu auta. Prilikom propadanja noge u rupu pala je na tlo ali se brzo podigla jer joj je bilo neugodno. Na sebi je imala rifle i nove patike, a prilikom pada prvo je pomislila da li je oštetila patike. Vratila se u trgovinu, kupila vlažne maramice da očisti patike, a kada je podigla nogavicu od hlača vidjela je da joj je noga otekla. Vratila se u auto, pokazala suprugu što joj se desilo i odmah potom su otišli u bolnicu na hitni prijem. U bolnici su je pregledali i snimali nogu RTG –om, te utvrdili da ništa nije slomljeno, samo je noga bila natučena. Liječnici su joj preporučili mirovanje, hlađenje noge i mazanje Liotonom, odnosno Hepanol. Navodi da je na bolovanju bila sigurno mjesec i pol dana, šepala je i ležala cijelo vrijeme bolovanja. Mogla je sama otići do kupatila, do stola, sama se mogla obući i obavljati osobnu higijenu. Nakon što je oteklina splasnula, primijetila je kvrgu na mjestu udara, pa su joj u bolnici tu kvrgu punktirali jer je bila puna tekućine. Kod obiteljske liječnice bila je otprilike 3-4 puta, a vozio ju je suprug.
13. Sud je pri ocjeni iskaza tužiteljice imao u vidu činjenicu da je tužiteljica štetni događaj i posljedice pretrpljenih ozljeda doživjela i opisala subjektivno, a zbog čega je u daljnjem tijeku postupka bilo potrebno provesti medicinsko vještačenje radi objektivnog utvrđivanja svih posljedica pretrpljenih ozljeda.
14. Iz izvršenog uvida u fotografije sa lista 5-12 spisa utvrđen je izgled mjesta štetnog događaja kao i izgled ozljeda tužiteljice.
15. Iz izvršenog uvida u izvadak iz zemljišne knjige na listu 13-14 spisa i izvadak iz BZP-a na listu18-19 spisa, razvidno je da je vlasnik nekretnina na kč. br. [katastarska čestica] sve u naravi cesta ul. Zagorska Ž4042 Republika Hrvatska, a iste su pod upravljanjem tuženika.
16. Iz izvršenog uvida u odštetni zahtjev od 29. svibnja 2024. na listu 15-16 spisa i dopis-odgovor tuženika od 4. svibnja 2024. na listu 17 spisa, razvidno je da se tužiteljica obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora i naknadom štete, kao i da je tuženik u odgovoru na zahtjev otklonio svoju odgovornost za nastalu štetu.
17. Iz izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju tužiteljice razvidno je da je tužiteljica dva puta bila u KBC Osijek, i to 15. veljače 2024. na Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu i 18. ožujka 2024. na Klinici za ortopediju i traumatologiju.
18. Iz izvršenog uvida u zahtjev Općine Čeminac za izdavanje posebnih uvjeta na listu 30 spisa, posebne uvjeti za izgradnju građevine "Put i parkiralište – Grabovac" na listu 31 spisa, zahtjev Općine Čeminac za izdavanje potvrde glavnog projekta na listu 32- 33 spisa, te potvrdu glavnog projekta na listu 34 spisa, razvidno je da je tuženik, na zahtjev Općine Čeminac, za idejno rješenje Puta i parkirališta u Grabovu na lokaciji Zagorska ulice, izdao 16. svibnja 2016. posebne uvjeti za izgradnju građevine "Put i parkiralište – Grabovac" , dok je 27. rujna 2016. izdao Potvrdu glavnog projekta za građevinu "Put i parkiralište – Grabovac".
19. S obzirom da je među strankama tijekom postupka bila sporna i visina tužbenog zahtjeva, a radi utvrđenja iste, u nastavku postupka provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Josipu Kocur, dr.med. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužiteljica stradala 15. veljače 2025. kada joj je, prema medicinskoj dokumentaciji, lijeva noga propala kroz rešetku kanala. Istog je dana zbog bolnosti lijeve potkoljenice pregledana u OHBP-u KBC Osijek gdje je evidentiran otok i hematom srednje trećine lijeve potkoljenice, palpatorno bez većih bolova, uz uredne kretnje u susjednim zglobovima. Radiološkom obradom isključeno je postojanje prijeloma te je postavljena dijagnoza: Contusio cruris l. sin. (nagnječenje lijeve potkoljenice). Tužiteljica je s preporukom mirovanja, analgetika, nošenja elastičnog zavoja i držanja ozlijeđene noge na povišenom, otpuštena na kućno liječenje uz preporučen kontrolni pregled nadležnog liječnika.
Dana 18.03.2025. pregledana je po traumatologu zbog pojave otekline nastale nakon traume, negira bolnost. Učinjen je kontrolni rtg potkoljenice kojom je isključena koštana trauma te je učinjena punkcija hematoma kojom se dobilo oko 29 ml krvavog sadržaja uz ugruške. Preporučeno je previjanje ubodne rane po nadležnom liječniku do zacjeljenja i nošenje elastičnog zavoja.
Vještak je tužiteljicu klinički pregledao dana 28. listopada 2025. godine u ambulanti Klinike za ortopediju i traumatologiju KBC Osijek, a ista pri pregledu ne navodi subjektivnih tegoba. Kliničkim pregledom nalazi se gotovo uredan klinički status lijeve potkoljenice i nožnog zgloba, bez palpatorne bolnosti, urednih kretnji u koljenu i nožnom zglobu. Palpabilno minimalno uleknuće duljine 1 cm uz prednji rub goljenične kosti. Izvana bez znakova naruženosti. Neurocirkulatorni status je uredan.
19.1. Temeljem pregleda cjelokupne medicinske dokumentacije u spisu i nakon osobnog pregleda tužiteljice, vještak je mišljenja da su kod tužiteljice pretrpljeni i budući fizički bolovi te nelagodnosti srednjeg intenziteta trajali 2 dana, a lakog intenziteta 15 dana. Naime, tužiteljica je zbog zadobivene ozljede u vidu nagnječenja mekih tkiva potkoljenice s nastankom hematoma imala bolove srednjeg intenziteta nekoliko dana nakon ozljede, osobito prilikom pokreta i oslonca na nogu. U narednom razdoblju bolovi su bili lakog intenziteta, uz povremenu bolnu osjetljivost na pritisak i pri većem opterećenju. Punkcija hematoma i proces cijeljenja također su mogli biti praćeni prolaznom bolnošću. Nelagodnosti su bile kratkotrajne, vezane uz oteklinu i lokalnu osjetljivost. Nadalje, vještak je mišljenja da je kod tužiteljice primarni strah jakog intenziteta bio kratkotrajan, a sekundarni strah srednjeg intenziteta trajao je 1 dan i lakog intenziteta 8 dana. Naime, tužiteljica je neposredno nakon ozljede osjetila kratkotrajan primarni strah zbog iznenadnog i nepredvidivog događaja. Sekundarni strah se odnosio na zabrinutost zbog pojave hematoma i kasnije punkcije, no nije ostavio trajne posljedice. Vještak je mišljenja da kod tužiteljice nije došlo do trajnih funkcionalnih oštećenja ni ograničenja pokretljivosti. Smanjenje životne aktivnosti ne postoji. Ozljeda tužiteljice se kvalificira kao laka tjelesna ozljeda bez trajnih posljedica. Ozljeda nije ostavila vidljive ožiljke ni druge znakove naruženosti. Naruženost ne postoji.
Nadalje, vještak je mišljenja da je, s obzirom na karakter i lokalizaciju ozljede kao i konačni ishod liječenja, tužiteljici bila potrebna tuđa njega i pomoć nekvalificirane osobe u trajanju od 5 dana po 1 sat dnevno, a za obavljanje svakodnevnih životnih aktivnosti, provođenja osnovnih higijenskih potreba, vožnju na kontrolni pregled i previjanja i slično. Opisane ozljede u svojoj prirodi i tijeku cijeljenja odgovaraju mehaničkoj traumi niskog intenziteta, bez trajnih funkcionalnih posljedica, uz potpuno očekivani tijek oporavka.
20. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, budući je isti sačinjen objektivno i sukladno pravilima struke, te ga ovaj sud ocjenjuje obrazloženim, stručnim, jasnim i argumentiranim. Osim toga, stranke nisu imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.
21. Odredbom članka 7. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP) propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Odredbom članka 219. stavak 1. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
22. Osobito se ističe da sud o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članak 8. ZPP), te je svaka stranka u postupku dužna dokazivati činjenice na koje se u postupku poziva.
23. U predmetnoj pravnoj stvari, a temeljem dokaza priloženih od strane tužitelja, sud je činjenično stanje utvrdio uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja, te ocjenom iskaza svjedoka i tužitelja i tužiteljice. U odnosu na visinu štete koju je trpjela tužiteljica u događaju od 15. veljače 2024. izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku Josipu Kocur, dr.med., specijalist ortopedije i traumatologije.
24. U postupku je utvrđeno da je tužiteljica 15. veljače 2024. prilikom propadanja lijeve noge u rupu u odvodnoj kanalici na parkiralištu ispred trgovine NTL u Grabovcu zadobila lake tjelesne ozljede bez trajnih posljedica pobliže opisane u nalazu i mišljenju sudskog vještaka.
25. U odnosu na tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, sud je isti ocijenio osnovanim u cijelosti. Naime, nekretnine na kč. br. [katastarska čestica] sve u naravi cesta ul. Zagorska Ž4042, u vlasništvu Republike Hrvatske, pod upravljanjem su tuženika temeljem Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 4/23., 133/23. i 156/25.). Člankom 27. stavak 3. Zakona o cestama, slivnici uz javnu cestu te zamjena i popravak slivničkih rešetki i poklopaca revizijskih okana na kolniku javne ceste, koji služe isključivo za odvodnju javnih cesta, održavaju se kao sastavni dio te javne ceste. U stavku 4. istog zakonskog članka propisano da zamjenu i popravak slivnika, slivničkih rešetki i poklopaca svih revizijskih okana na javnoj cesti, osim onih navedenih u stavku 3. istog zakonskog članka, održavaju vlasnici odnosno upravitelji infrastrukture kojoj isti pripada.
25.1. Parkiralište ispred trgovine NTL u Grabovcu, kao mjesto nastanka štetnog događaja, izgrađeno je od strane Općine Čeminac, kao investitora, za koje je građenje prilaza, objekata i instalacija na javnoj cesti ili unutar zaštitnog pojasa tuženik izdao posebne uvjete za izgradnju navedene građevine pod nazivom "Put i parkiralište – Grabovac" te Potvrdu glavnog projekta (na listu 31 i 34 spisa) sve sukladno članku 51. stavak 2. Zakona o cestama. Prema stavku 6. istog zakonskog članka, priključak i prilaz u području cestovnog zemljišta javne ceste s pripadajućim prometnim znakovima, signalizacijom i opremom sastavni su dio javne ceste.
25.2. Budući da zamjenu i popravak slivnika, slivničkih rešetki i poklopaca svih revizijskih okana na javnoj cesti, osim onih navedenih u stavku 3. članka 27. Zakona o cestama, održavaju vlasnici odnosno upravitelji infrastrukture kojoj isti pripada, da je vlasnik, odnosno upravitelj slivnika i slivničkih rešetki na mjestu štetnog događaja na parkiralištu ispred trgovine NTL-a u Grabovcu, Općina Čeminac kao investitor građenja, tuženik nije bio niti u obvezi održavati navedeni slivnik i slivničke rešetke, slijedom čega nije niti odgovoran za nastanak štete tužiteljice nastale uslijed neodržavanja istih.
26. Nadalje, prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila laku tjelesnu ozljedu u vidu nagnječenja mekih tkiva potkoljenice s nastankom hematoma, da se radi o lakoj tjelesnoj ozljedi bez trajnih posljedica, uzevši u obzir trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova kod tužiteljice (bolovi srednjeg intenziteta nekoliko dana nakon ozljede, a u narednom razdoblju bolovi lakog intenziteta), te strah koji je pretrpjela (kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, sekundarni strah srednjeg intenziteta 1 dan i lakog intenziteta 8 dana), da kod tužiteljice nije došlo do trajnih funkcionalnih oštećenja ni ograničenja pokretljivosti, da ne postoji smanjenje životne aktivnosti niti naruženost, te da je tužiteljici bila potrebna tuđa njega i pomoć nekvalificirane osobe u trajanju od 5 dana po 1 sat dnevno, po ocjeni ovog suda nema posebnih okolnosti slučaja koje bi u konkretnome opravdale dosuđenje pravične novčane naknade.
26.1. Naime, pretpostavke za ostvarenje prava na naknadu neimovinske štete dosuđenjem pravične novčane naknade utvrđene su odredbom članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u nastavku: ZOO), kojom je određeno da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih bolova i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Prilikom ocjene da li težina povrede prava osobnosti opravdava dosuđenje pravične novčane naknade uzima se u obzir karakter i vrsta ozljede koje je oštećenik zadobio, posljedice koje su ozljede izazvale na njegovo tjelesno i duševno zdravlje, kao i sve druge okolnosti konkretnog slučaja. Kada je povreda prava osobnosti neznatna, jer je tužiteljica trpjela bolove srednjeg intenziteta nekoliko dana nakon ozljede, a u narednom razdoblju bolovi lakog intenziteta i to samo na pritisak i pri većem opterećenju, te je trpjela strah koji je kratko trajao (kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, sekundarni strah srednjeg intenziteta 1 dan i lakog intenziteta 8 dana), da kod tužiteljice nije došlo do trajnih funkcionalnih oštećenja ni ograničenja pokretljivosti, da ne postoji smanjenje životne aktivnosti niti naruženost, doista objektivno postoji neimovinska šteta (članak 1046. ZOO), ali ne i pravo na isplatu pravične novčane naknade, jer težina povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade. Stoga je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu neimovinske štete u cijelosti.
27. Prema odredbi članka 1095. stavak 1. ZOO, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.
28. U odnosu na zahtjev tužiteljice radi naknade imovinske štete za tuđu njegu i pomoć, isti je neosnovan u cijelost. Naime, iako je prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka tužiteljici bila potrebna tuđa njega i pomoć nekvalificirane osobe u trajanju od 5 dana po 1 sat dnevno, sud je na osnovu iskaza svjedoka AH, izvanbračnog partnera tužiteljice, utvrdio da je tužiteljica nakon štetnog događaja bila na bolovanju 2-3 tjedna, da je mogla hodati, ali je šepala, mogla je sama obavljati osobnu higijenu, sama se oblačila, te da je on pripravljao hranu, jer i inače to radi. Sve navedeno potvrdila je i tužiteljica u svome iskazu. Iz navedenog proizlazi da tužiteljici u bitnome nije trebala tuđa njega i pomoć, slijedom čega je zahtjev tužiteljice za naknadu ovih troškova neopravdan.
29. Stoga je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim potražuje novčanu naknadu neimovinske štete u iznosu od 550,00 eura i novčanu naknadu imovinske štete u iznosu od 25,00 eura, u cijelosti odbijen kao neosnovan (točka I. izreke presude).
30. Tužiteljica zahtijeva troškove postupka u iznosu od 2.250,00 eura, a tuženik u iznosu od 1.651,54 eura. Prema članku 154. stavak 1. ZPP stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Slijedom navedenog, tužiteljici ne pripada pravno na naknadu troškova postupka.
31. Tuženik zastupan po punomoćniku odvjetniku zahtjeva troškove postupka u iznosu od 1.651,54 eura, a koji trošak se odnosi na sastav odgovora na tužbu od 8. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 26. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na pripremnom ročištu od 3. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na ročištu za glavnu raspravu od 25. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 9. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 4. siječnja 2026. u iznosu od 100,00 eura, zastupanja na ročištu za glavnu raspravu od 6. svibnja 2026. u iznosu od 100,00 eura, te pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, ukupno 1.300,00 eura, uz naknadu 25% PDV-a u iznosu od 325,00 eura. Tuženik potražuje i trošak sudske pristojbe na presudu od 26,54 eura.
32. Odlučujući o zahtjevu tuženika za naknadu troškova postupka, sud je sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 25/13., u nastavku: Tarifa) tuženiku dosudio naknadu troškova parničnog postupka za sastav odgovora na tužbu od 8. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč 1. Tarife), sastav podneska od 26. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč 1. Tarife), zastupanja na pripremnom ročištu od 3. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. toč 1. Tarife), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu od 25. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. toč 1. Tarife), sastav podneska od 9. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč 1. Tarife), sastav podneska od 4. siječnja 2026. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8. toč 1. Tarife), i zastupanja na ročištu za glavnu raspravu od 6. svibnja 2026. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. toč 1. Tarife), što ukupno iznosi 1.200,00 eura, uz naknadu 25% PDV-a u iznosu od 300,00 eura, čini iznos od 1.500,00 eura. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.
33. Zahtjev tuženika za naknadu troška sudske pristojbe za presudu u iznosu od 26,54 eura, neosnovan je iz razloga što navedeni trošak nije plaćen i nije nastao do zaključenja glavne rasprave. Stoga je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu ovog troška kao pod točkom III. izreke presude.
34. O zahtjevu tuženika za naknadu troška za pristup na ročište za objavu presude, sud nije odlučio, budući da ovaj trošak nije izvjestan, a o istome će odlučiti nakon održanog ročišta za objavu presude posebnim pisanim rješenjem.
Beli Manastir, 2. lipnja 2026.
Sudac:
Robert Gojević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
- punomoćniku tužiteljice
- punomoćniku tuženika
