REPUBLIKA HRVATSKA

P-415/2023-38

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

Kralja Tomislava 53

31300 Beli Manastir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Robertu Gojeviću, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Salaj, u pravnoj stvari tužitelja ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Pleš, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Općina Čeminac, Matije Gupca 1, Čeminac, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Šutalo, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš & Šutalo u Vinkovcima, radi isplate, i po protutužbi tuženika Općina Čeminac, Matije Gupca 1, Čeminac, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Šutalo, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš & Šutalo u Vinkovcima, protiv tužitelja ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Pleš, odvjetnik u Osijeku, radi ništetnosti, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 29. travnja 2026. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljene 2. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I./ Nalaže se tuženiku OPĆINI ČEMINAC, Čeminac, M. Gupca 1, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove dospjelih, a neisplaćenih iznosa rata kredita ukupan novčani iznos od 3.884,00 EUR / 29.264,00 HRK uvećan za zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do 31.12.2022.g. u visini stope određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023.g. do isplate u visini stope određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana, i to na iznose kako slijede;

- iznos od 485,50 EUR od dana 06.10.2022. g. do konačne isplate,

- iznos od 485,50 EUR od dana 06.11.2022. g. do konačne isplate,

- iznos od 485,50 EUR od dana 06.12.2022. g. do konačne isplate,

- iznos od 485,50 EUR od dana 06.01.2023. g. do konačne isplate,

- iznos od 485,50 EUR od dana 06.02.2023. g. do konačne isplate,

- iznos od 485,50 EUR od dana 06.03.2023. g. do konačne isplate,

- iznos od 485,50 EUR od dana 06.04.2023. g. do konačne isplate,

- iznos od 485,50 EUR od dana 06.05.2023. g. do konačne isplate.

III./ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovog parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate u visini stope određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena."

II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o sufinanciranju stambenog kredita od 30 . svibnja 2017. godine i Dodatak Ugovora o sufinanciranju stambenog kredita od 12. srpnja 2021. godine sklopljen između parničnih stranaka tužitelja/protutuženika SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika/prototužitelja Općine Čeminac, Čeminac, Ulica Matije Gupca 1, OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se tužitelju /protutuženiku SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku/prototužitelju Općine Čeminac, Čeminac, Ulica Matije Gupca 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka (u nastavku ESB) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate, u roku 15 dana."

III. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj-protutuženik je 10. svibnja 2023. sudu podnio tužbu sa tužbenim zahtjevom za isplatu iznosa od 3.884,00 eura / 29.264,00 kuna.

U tužbi navodi da je Temeljem Odluke o subvencioniranju kredita za mještane Općine Čeminac od dana 27. veljače 2017. Općina Čeminac kao davatelj subvencije sklopila s tužiteljem kao korisnikom subvencije Ugovor o sufinanciranju stambenog kredita od dana 30. svibnja 2017. Nakon sklapanja navedenog pravnog posla tužitelj i tuženik kao ugovorne strane sklopile su Dodatak Ugovoru o sufinanciranju stambenog kredita od dana 12. srpnja 2021. Navedenim ugovornim odnosima, parnične stranke kao ugovorne strane utvrdile su međusobna prava i obveze koje se tiču davanja / korištena subvencije Općine Čeminac za sufinanciranje stambenih kredita za mještane Općine Čeminac. Nakon sklopljenog osnovnog pravnog posla parnične stranke sklopile su Dodatak Ugovoru o sufinanciranju stambenog kredita prema kojemu se tuženik kao davatelj subvencije obvezao svakomjesečno, do 5. dana u mjesecu korisniku subvencije, a ovdje tužitelju uplaćivati iznos od 100% rate kredita ili do najviše 4.000,00 kuna subvencionirane rate kredita na temelju Ugovora o kreditu, a sukladno čl. 3. Odluke o izmjeni odluke o zaštiti socijalnog standarda stanovništva općine Čeminac (čl. 2. Dodatka Ugovoru). Novčani iznos prema sklopljenom Dodatku Ugovoru imao je biti uplaćivan na tekući račun korisnika subvencije, a ovdje tužitelja. Tužitelj navodi da je iz njemu nepoznatih razloga tuženik Općina Čeminac prestala izvršavati ugovornu obvezu prema Ugovoru o sufinanciranju stambenog kredita, odnosno prema Dodatku istoga, i to od mjeseca rujna 2022. godine do mjeseca travnja 2023. godine. Bez obzira na činjenicu da je tuženik Općina Čeminac jednostrano i bez obrazloženja prestala s ispunjenjem ugovorne obveze, tužitelj je u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu prema poslovnoj banci s kojom ima ugovoren kreditni ugovorni odnos. Također, tužitelj je sukladno svojoj ugovornoj obvezi tuženiku dostavio dokaze o uplati rata kredita. Stoga tužitelj predlaže sudu da naloži tuženiku isplatu dospjelih, a neisplaćenih iznosa rata kredita u ukupnom iznosu od 3.884,00 eura / 29.264,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa rate kredita do isplate, kao i da mu nadoknadi parnični trošak, a sve to u roku 15 dana.

2. U pisanom odgovoru na tužbu tuženik-protutužitelj se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanim, navodeći da su Ugovor o sufinanciranju stambenog kredita od 30. svibnja 2017. i Dodatak Ugovora o sufinanciranju stambenog kredita od 12. srpnja 2021. ništetni pravni poslovi jer su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Također je riječ o nedopuštenoj činidbi koja je predmet Ugovora, te također čini ugovore ništavnim, budući je ona protivna Ustavu, kogentnim pravilima i moralu društva, pozivajući se na odredbe članka 273. i članka 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.dalje: ZOO). Navodi da prema članku 273. st. 1. ZOO pobude iz kojih je Ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, st. 2. citirane zakonske odredbe propisano je da, ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja, da sklopi ugovor i, ako je to drugi ugovaratelj znao, ili morao znati ugovor će biti bez učinka. Tuženik-protutužitelj navodi da je na strani tužitelja-protutuženika i tuženika- protutužitelja, kojeg je zastupao upravo otac tužitelja-protutuženika, postojala nedopuštena pobuda koja je bitno utjecala na to da oni sklope Ugovor o sufinanciranju stambenog kredita od 30. svibnja 2017. i Dodatak Ugovora o sufinanciranju stambenog kredita od 12. srpnja 2021., a pobuda odnosno cilj njena sklapanja je bilo da tužitelj- protutuženik stekne nepripadnu imovinsku korist na teret tuženika-protutužitelja. Slijedom navedenog, tuženik-protutužitelj drži da je predmetni Ugovor i Dodatak Ugovora ništetni, jer su protivni zakonskim odredbama i moralu društva, sadrže nedopuštenu činidbu, a pobude iz kojih su oni sklopljeni su nedopuštene.

2.1. Navode iz odlomaka 1., 2., 3. i 4. tužbe, tuženik-protutužitelj čini nespornim, to jest da su ugovorne strane dok je zakonski zastupnik tuženika-protutužitelja Općine Čeminac bio otac tužitelja-protutuženika (UL) sklopili Ugovor o sufinanciranju stambenog kredita od 30. svibnja 2017. i Dodatak Ugovora o sufinanciranju stambenog kredita od 12. srpnja 2021. Ugovor o sufinanciranju stambenog kredita od 30. svibnja 2017. je sklopljen temeljem Odluke o subvencioniranju stambenih kredita za mještane Općine Čeminac, koju je donijelo Općinsko vijeće Općine Čeminac 27. veljače 2017., a Dodatak Ugovora o sufinanciranju stambenog kredita od 12. srpnja 2021. je sklopljen temeljem Odluke o izmjeni i dopuni Odluke o zaštiti socijalnog standarda Općine Čeminac, koju je donijelo Općinsko vijeće Općine Čeminac 1. srpnja 2021. i Odluke o zaštiti socijalnog standarda Općine Čeminac, koju je donijelo Općinsko vijeće Općine Čeminac 19. ožujka 2021. Uvjet za isplatu subvencija bili su da korisnik subvencije mora biti mlađi od 40 godina, da je riječ o kupovini prve nekretnine i da se kupovinom nekretnine rješava stambeno pitanje.

2.2. Tuženik-protutužitelj navodi da, nakon što je Općinsko vijeće Općine Čeminac dana 27. veljače 2017. donijelo Odluku o subvencioniranju stambenih kredita za mještane Općine Čeminac, tužitelj-protutuženik je zajedno sa svojim ocem i tadašnjim zakonskim zastupnikom tuženika-protutužitelja UL i bratom ZL (također tužitelja u parničnom postupku P-414/2023 radi isplate na temelju iste pravne osnove subvencije kredita) u zajedničkoj nakani da se tužitelj-protutuženik i njegov brat ZL nepripadno okoriste neosnovanim isplatama iznosa subvencije stambenih kredita na štetu tuženika-protutužitelja u cilju prikazivanja da tužitelj-protutuženik stječe prvu nekretninu i time ispunjava uvjete za subvencioniranje stambenog kredita, na sljedeći način:

a. tužitelj-protutuženik je 6. travnja 2017. kupio nekretninu stan u [adresa], od svog brata ZL, za koju nekretninu je tužitelj-protutuženik dobio subvenciju

b. brat tužitelja-protutuženika ZL je 5. srpnja 2017. darovao svom ocu i tadašnjem zakonskom zastupniku tuženika-protutužitelja UL svoju nekretninu obiteljsku kuću u [adresa], da bi isti tu nekretninu isti dan darovao svom drugom sinu ovdje tužitelju-protutuženiku, nakon što je isti ostvario pravo na subvenciju za kupnju prve nekretnine

c. tužitelj-protutuženik 29. svibnja 2017. podni tuženiku-protutužitelju zahtjev za subvencioniranje stambenog kredita za kupnju stana u [adresa], koji je prethodno kupio od brata.

Iz navedenog proizlazi da tužitelj-protutuženik nije ispunjavao uvjete propisane Odlukom o subvencioniranju stambenih kredita za mještane Općine Čeminac od 27. veljače 2017., odnosno da predmetni stan u [adresa], nije kupio u cilju rješavanja stambenog pitanja obzirom je neposredno nakon toga predmetni stan u rujnu 2017. iznajmio drugim osobama (VL i ĐL, te drugih) i obzirom i dalje prebiva u kući u [adresa], na adresi [adresa].

Tužitelj-protutuženik je imao prebivalište na kupljenom stanu u [adresa], samo pet mjeseci to jest od 3. svibnja 2017. do 20. listopada 2017., a sve ostalo vrijeme u [adresa], pa je nejasno kako je s tom kupnjom i subvencijom mogao riješiti svoje stambeno pitanje.

2.3. Dalje navodi da je otac tužitelja/protutuženika UL, ujedno tadašnji zakonski zastupnik tuženika-protutužitelja, prilikom potpisivanja predmetnog Ugovora i Dodatka Ugovoru znao da njegov sin tužitelj-protutuženik ne ispunjava uvjete propisane Odlukom o subvencioniranju stambenih kredita za mještane Općine Čeminac, obzirom da je on sam 31. prosinca 2013. stan u [adresa], i obiteljsku kuću u [adresa] darovao svom sinu ZL, a kako oba njegova sina SL i ZL iznajmljuju predmetne stanove za koje su dobili subvencije i prebivaju s njim u obiteljskoj kući u [adresa], prije, nedvojbeno je znao i da kupnjom predmetnog stana tužitelj-protutuženik ne rješava stambeno pitanje. Ugovor nije sklopljen sukladno odrebama Odluke o subvencioniranju stambenih kredita za mještane Općine Čeminac od 27. veljače 2017. (također razlog ništetnosti).

2.4. Tuženik-protutužitelj smatra da je bitno za napomenuti da je prvotnom Odlukom o subvencioniranju stambenih kredita za mještane Općine Čeminac od 27. veljače 2017. (a koja Odluka je temelj za sklapanje Ugovora o sufinanciranju stambenog kredita od 08. rujna 2017. (što je vidljivo u njegovoj preambuli) bilo potrebno da korisnik subvencije mora prebivati za vrijeme trajanja subvencije na adresi kupljene nekretnine zbog čega je tužitelj-protutuženik i prijavio prebivalište u [adresa], dok je tek Odlukom o izmjeni od 9. listopada 2017. određeno da korisnik subvencije za vrijeme trajanje subvencije mora prebivati na području Općine Čeminac, da će dokumentacija potrebna za ostvarivanje prava na subvencioniranje biti utvrđena posebnim Pravilnikom općinskog načelnika, a predmetni Pravilnik je donesen prije spomenute Odluke o izmjeni od 9. listopada 2017. i to 7. rujna 2017. godine i između ostalog navodi da se uz zahtjev za subvenciju mora priložiti potpisana izjava da će korisnik subvencije od dana ostvarivanja prava na subvenciju imati prebivalište na području [adresa] idućih 10 godina što je u suprotnosti s tada važećom Odlukom o subvencioniranju stambenih kredita i da će Uvjeti za subvencioniranje biti utvrđeni ugovorom između korisnika i Općinskog načelnika, dok je Odlukom o izmjeni od 30. prosinca 2017. određeno da se Odluka o izmjeni od 9. listopada 2017. primjenjuje na sve ugovore . Predmetnom odlukom također je određeno da se zahtjev za subvencioniranje podnosi Jedinstvenom upravnom odjelu Općine Čeminac nakon realizacije Ugovora o kreditu, kupoprodaje nekretnine, upisivanja vlasništva u zemljišne knjige te prijave prebivališta na adresi kupljene nekretnine (odlukom o izmjeni od 9. listopada 2017. izostavljen je dio o prijavi prebivališta na adresi kupljene nekretnine). U vrijeme kada je tužitelj- protutuženik podnio zahtjev za subvencioniranje kredita bila je na snazi Odluka o subvencioniranju stambenih kredita za mještane Općine Čeminac od 27. veljače 2017., koja je predvidjela da korisnik subvencije mora prebivati 10 godina na toj adresi, a tek Odlukom o izmjeni od 9. listopada 2017. određeno je da korisnik subvencije za vrijeme trajanje subvencije mora prebivati na području Općine Čeminac, dok je Odlukom o izmjeni od 30. prosinca 2017. određeno da se Odluka o izmjeni od 9. listopada 2017. primjenjuje na sve ugovore.

2.5. Tuženik-protutužitelj navodi da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Usoz 6/18 5 od 28. ožujka 2018. ukinuo Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o subvencioniranju stambenih kredita za mještane Općine Čeminac („Službeni glasnik Općine Čeminac“, broj 12/17.), a kojom Odlukom je određeno da se Odluka o izmjeni od 9. listopada 2017. primjenjuje na sve ugovore, to jest Visoki upravni sud Republike Hrvatske je stava da se Odluke ne mogu primjenjivati retrogradno/unazad. Osporena druga izmjena i dopune Odluke i to u odnosu na postupke koji su već završeni i na temelju kojih su stranke ostvarile pravo na subvencioniranje stambenih kredita, i to kako temeljem Odluke, tako i prve izmjene i dopune Odluke, čime joj je dano povratno (retroaktivno) djelovanje. Time ta druga izmjena i dopuna Odluke djeluje i na one korisnike subvencije koji su već sklopili ugovore prije stupanja na snagu te druge izmjene i dopune Odluke i temeljem tih ugovora stekli određena prava, a što ju čini nezakonitom, to jest nezakonita je druga Odluka o izmjeni gdje se navodi da se pravila iz prve izmjene (mora imati prebivalište na području Općine ) retrogradno primjenjuje i na Ugovore o subvenciji koji su imali pravilo i uvjet da se mora imati prebivalište na kupljenoj i subvencioniranoj nekretnini deset godina. Iz navedenog proizlazi da tužitelj-protuženik nije smio imati prebivalište na području [adresa], već na adresi nekretnine za koju je koristio subvenciju, te isti također zbog toga nema pravo na isplatu subvencije.

2.6. Sukladno navedenom, tuženik-protutužitelj smatra da tužitelj-protutuženik ne ispunjava uvjete propisane Odlukom o subvencioniranju stambenih kredita za mještane Općine Čeminac odnosno da kupnju predmetnog stana nije izvršio u cilju rješavanja stambenog pitanja obzirom mu je nakon mjesec dana od potpisivanja ugovora o sufinanciranju stambenog kredita otac i tadašnji zakonski zastupnik tuženika-protutužitelja UL darova kuću u [adresa] (koju je UL tog dana darovao drugi sin ZL, a koji je prethodno istu tu nekretninu stekao darovanjem od UL), te obzirom da je predmetni stan tri mjeseca nakon potpisivanja ugovora o sufinanciranju stambenog kredita iznajmio drugim osobama i obzirom da je nakon pet mjeseci od potpisivanja ugovora o sufinanciranju stambenog kredita ponovno prijavio prebivalište tada u kući koja je bila u njegovom vlasništvu na adresi [adresa]. Također treba uzeti u obzir da nakon što je tužitelj- protutuženik i njegov brat kao načelnikovi sinovi u rujnu 2017. iznajmili prethodno navedene stanove, tadašnji zakonski zastupnik tuženika /protutužitelja njihov otac je tražio izmjenu i promjenu Odluke o subvencioniranju na način da je korisnik subvencije trebao imati i dalje prebivalište na području [adresa], te je općinsko vijeće izglasalo promjenu odluke u listopadu 2017., tada je postalo jasno da je ona prvotna odluka koja je temelj predmetnog Ugovora bila donijeta iz razloga da se tužitelju- protutuženiku i njegovom bratu ZL omogući kupnja stanova u [adresa] uz poticaj tuženika-protutužitelja, iako se time ne rješava stambeno pitanje. Iz naprijed navedenog proizlazi da tuženik-protutužitelj ne duguje tužitelju-protutuženiku utuženi iznos, budući su sklopljeni Ugovori nišetni i kao takvi ne proizvode pravne učinke.

2.7. Tuženik-protutužitelj predlaže da Sud sukladno članku 213. stavku 1. točki 1. Zakona o parničnom postupku, a u svezi članka 12. stavka 3. Zakona o parničnom postupku odredi prekid ovog parničnog postupka do pravomoćnoj okončanja kaznenog postupka koji se vodi pod brojem Kov-US-4/2020 kod Županijskog suda u Osijeku, budući postojanje kaznenog djela i kaznene odgovornosti tužitelja-protutuženika u ovoj pravnoj stvari predstavlja prethodno pitanje.

2.8. Slijedom navedenog, tuženik-protutužitelj predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova ovog parničnog postupka, te sukladno odredbi članka 189. ZPP podnosi protutužbu s protutužbenim zahtjevom u kojem predlaže da sud utvrdi ništetnim Ugovor o sufinanciranju stambenog kredita od 30 . svibnja 2017. i Dodatak Ugovora o sufinanciranju stambenog kredita od 12. srpnja 2021. sklopljen između tužitelja-protutuženika SL i tuženika-protutužitelja Općine Čeminac.

3. Tužitelj-protutuženik se na pripremnom ročištu od 26. listopada 2023. protivio protutužbi i protutužbenom zahtjevu u cijelosti.

4. Sud je, sukladno prijedlogu tuženika-protutužitelja, rješenjem od 2. studenog 2023. odredio prekid postupka, a koje rješenje je ukinuto odlukom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4849/2023-2 od 25. studenog 2024. te je predmet vraćen ovom sudu na daljnji postupak.

5. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o sufinanciranju stambenog kredita KLASA: 402-07/17-06/0001, URBROJ: 2100/05-02-17-2 od 30. svibnja 2017. sa lista 4-5 spisa i 79-80 spisa, Dodatak Ugovoru o sufinanciranju stambenog kredita KLASA: 402-07/17-06/0001, URBROJ: 2100/05-02-21-09 od 12. srpnja 2021. sa lista 6-7 spisa, preslike trajnih naloga Privredne banke Zagreb d.d. sa lista 9-16 spisa, rješenje Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj Kis-US- 27/2022 od 21. travnja 2022. na listu 26-47 spisa, rješenje Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj Kis-US-255/2019, IS-US-34/2019 od 2. kolovoza 2019. na listu 49-59 spisa, presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-6/18-5 od 28. ožujka 2018 na listu 60-62 spisa, Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o zaštiti socijalnog standarda Općine Čeminac KLASA: 550-01/21- 01/0003, URBROJ: 2100/05-03-21-2 od 1. srpnja 2021. na listu 63-64 spisa, Odluku o zaštiti socijalnog standarda stanovništva Općine Čeminac od 19. ožujka 2021. na listu 65-74 spisa, Odluku o subvencioniranju stambenih kredita za mještane Općine Čeminac KLASA: 402-07/17-01/002, URBROJ: 2100/05-03-17-1 od 27. veljače 2017. na listu 75-76 spisa i 144-145 spisa, Dodatak ugovoru o sufinanciranju stambenog kredita KLASA: 402-07/17-06/0001, URBROJ: 2100/05-02-17-3 od 3. srpnja 2017. na listu 77-78 spisa, Zahtjev za sufinanciranje kupovine prve nekretnine na listu 81 spisa, Službeni glasnik Općine Čeminac broj 3 od 28. veljače 2017. na listu 82-87 spisa, te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka LL na listu 119-120 spisa, svjedoka ĆL na listu 126-127 spisa, svjedoka ML na listu 216-217 spisa, te tužitelja-protutuženika i zakonskog zastupnika tuženika-protutužitelja ŽL na listu 159-161 spisa.

6. Dokaze koje je tužitelj-protutuženik iznio i nalaze se na listu 132-152 spisa te na listu 182-200, kao i na listu 205-212 spisa, sud nije uzeo u obzir kod odlučivanja u ovoj pravnoj stvari, budući da su nisu bili predloženi u tužbi niti na pripremnom ročištu. Naime, sukladno članku 299. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP) stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stranke mogu iznositi nove činjenice i predlagati dokaze, samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti do zaključenja prethodnog postupka (pripremno ročište). Budući da sud smatra da je tužitelj-protutuženik dokaze koje je iznio tijekom glavne rasprave (na listu 132-152 spisa, na listu 182-200 i na listu 205-212 spisa) mogao iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka, iste nije uzeo u obzir kod odlučivanja.

7. Dokazni prijedlog tuženika-protutužitelja iznijet tijekom glavne rasprave da se sasluša svjedok PL prihvaćen je i izveden, jer je sud ocijenio da ga tuženik- protutužitelj nije mogao iznijeti do zaključenja prethodnog postupka (pripremno ročište).

S obzirom na tužbeni zahtjev

8. Strankama je nesporno da su tužitelj-protutuženik i tuženik-protutužitelj 30. svibnja 2017. sklopili Ugovor o sufinanciranju stambenog kredita, 3. srpnja 2017. sklopili su Dodatak ugovoru o sufinanciranju stambenog kredita, te 12. srpnja 2021. Dodatak ugovoru o sufinanciranju stambenog kredita, kojima su utvrđena međusobna prava i obveze koje se tiču davanja / korištenja subvencije Općine Čeminac za sufinanciranje stambenih kredita za mještane Općine Čeminac. Ugovorom o sufinanciranju stambenog kredita od 30. svibnja 2017. tuženik-protutužitelj obvezao se svako mjesečno do 5. dana u mjesecu na račun Privredne banke Zagreb d.d. tužitelju- protutuženiku uplaćivati iznos od 1.000,00 kuna subvencionirane rate kredita na temelju Ugovora o stambenom kreditu broj: 9021350930 koji je tužitelj-protutuženik 6. travnja 2017. sklopio sa Privrednom bankom d.d. Dodatkom ugovora o sufinanciranju stambenog kredita od 3. srpnja 2017., izmijenjen je članak 2. Ugovora o sufinanciranju stambenog kredita, a Dodatkom ugovoru o sufinanciranju stambenog kredita od 12. srpnja 2021. ponovno je izmijenjen članak 2. Ugovora o sufinanciranju stambenog kredita na način da se tuženik-protutužitelj obvezao svako mjesečno do 5. dana u mjesecu tužitelju-protutuženiku uplaćivati iznos od 3.000,00 kuna rate kredita, a što iznosi 100% sufinanciranja stambenog kredita broj: 9022856307. Nesporno je da je tuženik-protutužitelj svoju obvezu plaćanja rate kredita tužitelja-protutuženika prestao ispunjavati od mjeseca rujna 2022. do mjeseca travnja 2023., kao i da je tužitelj- protutuženik u utuženom razdoblju uplaćivao rate kredita banci.

9. Među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva obzirom na tvrdnju tuženika-protutužitelja da su Ugovor o sufinanciranju stambenog kredita od 30. svibnja 2017. i Dodatak Ugovora o sufinanciranju stambenog kredita od 12. srpnja 2021. ništetni pravni poslovi jer su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, te da je riječ o nedopuštenoj činidbi koja je predmet Ugovora, te također čini ugovore ništavnim, budući je ona protivna Ustavu, kogentnim pravilima i moralu društva. Osim toga, sporno je i ispunjavanje uvjeta od strane tužitelja- protutuženika za sklapanje Ugovor o sufinanciranju stambenog kredita od 30. svibnja 2017.

10. Iz izvršenog uvida u Ugovor o sufinanciranju stambenog kredita od 30. svibnja 2017. sa lista 4-5 spisa proizlazi da je isti sklopljen na temelju Odluke o subvencioniranju kredita za mještane Općine Čeminac od 27. veljače 2017., u kojem je člankom 1. ugovoreno da davatelj subvencije i korisnik subvencije utvrđuju međusobna prava i obveze vezane za davanje/korištenje subvencije Općine Čeminac za sufinanciranje stambenih kredita za mještane Općine Čeminac, te su navedenim ugovorom utvrđena prava i obveze stranaka. Tužitelj-protutuženik kao korisnik subvencije obvezao se u cijelosti poštovati uvjete utvrđene točkom III. Odluke o subvencioniranju kredita za mještane Općine Čeminac od 27. veljače 2017.

11. Stranke su 3. srpnja 2017. sklopile Dodatak Ugovoru o sufinanciranju stambenog kredita na listu 77-78 spisa, kojim je izmijenjen članak 2. Ugovora o sufinanciranju stambenog kredita od 30. svibnja 2017. te je dodana obveza korisnika subvencije da svakomjesečno za cijelo vrijeme sufinanciranja dostavlja dokaz (u preslici) o uplaćenoj mjesečnoj rati stambenog kredita.

12. Iz izvršenog uvida u Dodatak Ugovoru o sufinanciranju stambenog kredita od 12. srpnja 2021. sa lista 6-7 spisa proizlazi da je članak 2. Ugovora o sufinanciranju stambenog kredita od 30. svibnja 2017., navedenim Dodatkom izmijenjen sukladno članku 3. Odluke o izmjeni odluke o zaštiti socijalnog standarda stanovništva Općine Čeminac, a izvršenim uvidom u Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o zaštiti socijalnog standarda Općine Čeminac od 1. srpnja 2021. na listu 63-64 spisa, utvrđeno je da je člankom 3. ove odluke izmijenjen članak 23. Odluke o zaštiti socijalnog standarda stanovništva Općine Čeminac od 19. ožujka 2021., kojim izmjenama se povećava subvencionirani iznos od 75% na iznos od 100% rate kredita ili do najviše 4.000,00 kuna subvencionirane rate kredita, te je izmijenjen uvjet po kojemu korisnik subvencije tijekom cijelog perioda subvencioniranja dužan imati poreznu prijavu na području Općine Čeminac temeljem prebivališta, u dijelu u kojem je prebivalište korisnika subvencije kao uvjet izostavljeno, a kako je to navedeno u Odluci o zaštiti socijalnog standarda stanovništva Općine Čeminac od 19. ožujka 2021. (list 65-73 spisa)

13. Iz izvršenog uvida u presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-6/18-5 od 28. ožujka 2018 na listu 60-62 spisa, razvidno je da je navedenom presudom ukinuta Odluka o izmjeni i dopuni Odluke o subvencioniranju stambenih kredita za mještane Općine Čeminac ("Službeni glasnik Općine Čeminac", broj 12/17.) jer je ista ocijenjena nezakonitom.

14. Iz izvršenog uvida u Odluku o subvencioniranju stambenih kredita za mještane Općine Čeminac od 27. veljače 2017. sa lista 75-76 spisa razvidno je da se navedena odluka odnosi na mještane s prebivalištem i boravištem na području [adresa] koji uzimaju od poslovnih banaka kredite za kupnju nekretnina na području Osječko- baranjske županije (točka I. Odluke), da pravo na subvencioniranje kredita mogu ostvariti mještani Općine Čeminac koji u trenutku podnošenja Zahtjeva zadovoljavaju slijedeće uvjete: da korisnik subvencije nije stariji od 40 godina, da je riječ o prvoj nekretnini i da se kupovinom predmetne nekretnine rješava stambeno pitanje (točka II. Odluke). Točkom III. Odluke određeno je da korisnik subvencije na adresi kupljene nekretnine mora prebivati i boraviti tijekom cijelog razdoblja u kojem ostvaruje pravo subvencije te u tom periodu nekretninu ne smiju prodati ili darovati, odnosno vlasništvo nad istom na bilo koji način prenijeti na drugu osobu.

14.1. Odluku o subvencioniranju stambenih kredita za mještane Općine Čeminac od 27. veljače 2017. izmijenjena je Odlukom o izmjeni i dopuni Odluku o subvencioniranju stambenih kredita za mještane Općine Čeminac od 9. listopada 2017., kojom su propisane određene izmjene Odluke od 27. veljače 2017., a koje se odnose na obveze korisnika subvencije da su tijekom cijelog perioda subvencije dužni imati prebivalište na području [adresa], umjesto Odlukom od 27. veljače 2017. propisane obveze prebivanja i boravka na adresi kupljenje nekretnine tijekom cijelog razdoblja subvencije. Odlukom o izmjeni i dopuni Odluku o subvencioniranju stambenih kredita za mještane Općine Čeminac od 30. prosinca 2017. izmijenjena je Odluka o izmjeni i dopuni Odluku o subvencioniranju stambenih kredita za mještane Općine Čeminac od 9. listopada 2017., na način da je pripisano da se Odluka od 9. listopada 2017. primjenjuje na sve sklopljene Ugovore, odnosno počevši od stupanja na snagu Odluke o subvencioniranju stambenih kredita za mještane Općine Čeminac od 27. veljače 2017., a navedena Odluka o izmjeni i dopuni Odluku o subvencioniranju stambenih kredita za mještane Općine Čeminac od 30. prosinca 2017. ukinuta je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-6/18-5 od 28. ožujka 2018 (list 60-62 spisa).

15. Saslušana na ročištu održanom 7. svibnja 2025. svjedok LL navodi da je u vrijeme sklapanja ugovora o sufinanciranju stambenog kredita sa tužiteljem 2017. godine pročelnica u Općini Čeminac bila gospođa ĆL, a ona je tada bila običan službenik. Nakana vijeća Općine bila je sufinanciranje stambenih kredita mještanina Općine Čeminac za kupnju nekretnine na području cijele Osječko- baranjske županije. U početku je odlukom Vijeća određeno da će se sufinancirati 50% rate kredita, nakon toga povećano je na 75% a na kraju je bila odluka da se sufinancira 100% rate kredita. U vrijeme sklapanja ugovora o sufinanciranju sa tužiteljem uvjet je bio da podnositelj zahtjeva ima prebivalište na području Općine, da mu je to prva nekretnina i da je mlađi od 40 godina. Konkretno za tužiteljev ugovor o sufinanciranju mogu reći da ga je pripremala ondašnja pročelnica gospođa ĆL, da je tužitelj nekretninu za koju je podnio zahtjev za sufinanciranje kredita kupio od svoga brata ML, te da se nekretnina odnosno stan nalazi u Osijeku.

U odnosu na dodatak ugovora o sufinanciranju stambenog kredita iz 2021. navodi da je, nakon odluke Općinskog vijeća da se poveća iznos sufinanciranja na 75% rate kredita, svi ugovori o sufinanciranju koji su sklopljeni prije tog povećanja sklopljen je aneks na 75% rate kredita sufinanciranja. Tako i za tužitelja. Dodaje da korisnici sufinanciranja koji su ranije sklopili ugovor nisu morali podnositi zahtjev za sklapanje dodatka odnosno aneksa ugovoru, jer je to išlo po službenoj dužnosti. Stranke nisu podnosile zahtjev već je ona, koja je u to vrijeme postala pročelnica Jedinstvenog ureda, točnije od ožujka mjeseca 2018., pripremila anekse ugovora koje su onda stranke ugovora potpisale. Anekse ugovora pripremila je po naredbi ondašnjeg načelnika Općine CL, koji je i potpisao te anekse u ime Općine. Tako je bilo i za tužitelja koji je sa Općinom potpisao aneks ugovora koji je ona pripremila, a za Općinu je potpisao načelnik. Aneks ugovora sa tužiteljem potpisan je 2021. godine. Krajem 2021. odnosno početkom 2022. sa tužiteljem je potpisan i drugi dodatak odnosno aneks ugovoru o sufinanciranju kojim je povećan iznos sufinanciranja na 100% rate kredita, a kojemu je prethodila odluka Općinskog vijeća o povećanju iznosa sufinanciranja na 100% rate kredita.

Aneksi ugovora za povećanje na 100% sufinanciranja rate kredita potpisivani su sa svim korisnicima sufinanciranja bez obzira kada su osnovni ugovori potpisani na isti način kao i za anekse ugovora na povećanje na 75% rate kredita. Navodi da je tužitelj nakon sklapanja osnovnog ugovora o sufinanciranju za cijelo vrijeme trajanja ugovora bio dužan Općini dostaviti osobnu iskaznicu i dokaz da je taj mjesec plaćena rata kredita, nakon čega je Općina korisnicima refundirala iznos rate kredita. Nije joj poznato da li je tužitelj prilikom sklapanja osnovnog ugovora o sufinanciranju ispunjavao sve uvjete iz odluke Općinskog vijeća potrebne za sklapanje istog. Tužitelj je, kao i njegov brat ZL, uredno ispunjavao svoju obvezu svako mjesečno dostavljanja osobne iskaznice i dokaza o plaćenoj rati kredita. Navodi da je tadašnji načelnik Općine UL je inicirao prvotnu odluku o sufinanciranju kredita, a odluku je donijelo Općinsko vijeće. Na temelju javnog pogovora razlog donošenja ovakve odluke navodno je bilo da se mladima u Općini pomogne u kupnji prve nekretnine i rješavanju stambenog pitanja. Navodi da je ugovora o sufinanciranju stambenih kredita do konca 2022. bilo ukupno 32, te da je Općina na godišnjoj razini za podmirenje sufinanciranja navedenih stambenih kredita trebala izdvojiti oko 1.200.000,00 kuna godišnje, a u isto vrijeme je godišnji proračun Općine bio do 10.000.000,00 kuna u prosjeku. Maksimalni mjesečni iznos sufinanciranja rate bio 4.000,00 kuna. Bilo je dopušteno kupiti nekretninu izvan Općine Čeminac jer je takva bila odluka Općinskog vijeća, te je 22 korisnika sufinanciranja kredita nekretninu kupilo na području Općine Čeminac, a oko 10-tak njih izvan područja Općine Čeminac. Dolaskom novog načelnika Općine Danijela Rešetar krajem 2022. donesena je odluka da se prestane isplata svim korisnicima sufinanciranja pa i tužitelju, nekim korisnicima je nastavljena isplata u travnju odnosno svibnju 2023., a na temelju mišljenja odvjetnika Općine Hrvoja Šutalo Općina nije nastavila isplatu svim osobama koje su bile obuhvaćene istragom USKOK-a RH pa tako ni tužitelju. Ostalim korisnicima sufinanciranja, koji nisu bili obuhvaćeni USKOK-ovom istragom, nastavljena je isplata osim TL za kojeg se vodi postupak pred ovim sudom.

16. Saslušana na ročištu održanom 7. svibnja 2025. svjedok ĆL navodi da je 2017. godine bila pročelnica Jedinstvenog upravnog odjela Općine Čeminac, da je te godine kao nova mjera uvedena mjera sufinanciranja stambenih kredita za osobe koje su sa područja Općine Čeminac, a tužitelj je bio prvi koji je tu mjeru iskoristio, odnosno isti je bio prvi koji je sklopio takav ugovor sa Općinom. Odluka o sufinanciranju stambenih kredita donesena je od strane Općinskog vijeća Općine Čeminac a uvjeti su bili da osoba korisnik sufinanciranja bude mlađa od 40 godina, da je sa područja Općine Čeminac, da joj je to prva nekretnina i da time rješava svoje stambeno pitanje, kao i da kupljena nekretnina može biti na području cijele Osječko-baranjske županije. Temeljem ovih uvjeta i odluke Općinskog vijeća, negdje u prvoj polovini 2017. godine tužitelj je sklopio ugovor sa Općinom za kupnju nekretnine u [adresa], u [adresa]. Do kraja 2017. godine tadašnji načelnik UL donio je odluku o promjeni jednog od uvjeta sufinanciranja sa dotadašnjeg, kojim je bilo propisano da osoba koja koristi sufinanciranje mora biti tijekom cijelog trajanja sufinanciranja prijavljena prebivalištem i boravištem na adresi kupljene nekretnine, koja je promijenjena tako da umjesto toga ista osoba mora biti prijavljena prebivalištem i boravištem na području [adresa], bez obzira što kupljena nekretnina nije na području Općine Čeminac. U odluci kojom su izmijenjeni navedeni uvjeti nije navedeno da li se ista odnosi i na ugovore o sufinanciranju koji su sklopljeni prije donošenja te odluke već samo da ista stupa na snagu istekom 8 dana od dana objave u službenom glasniku Općine. U ugovoru o sufinanciranju postojao je određeni iznos visine sufinanciranja, za koji se ne može sjetiti koliko je iznosio, a sufinanciranje je bilo na način da je korisnik sufinanciranja bio dužan dostaviti u Općinu dokaz o uplati rate kredita, a Općina je iznos sufinanciranja isplaćivala na račun korisnika, pa pretpostavlja da je tužitelj postupao na navedeni način. Nema točnih saznanja o isplatama rata sufinanciranja tužitelju, jer je navedeno bilo u nadležnosti vanjskog računovodstva odnosno knjigovodstvenog servisa u Osijeku. Navodi da je tužitelj imao prijavljeno prebivalište na adresi kupljene nekretnine u Osijeku u trenutku sklapanja ugovora o sufinanciranju jer je to bio jedan od uvjeta da bi se sklopio ugovor. Nakon izmjene odluke o navedenom kriteriju, tužitelj je promijenio adresu prebivališta te je od tada imao istu na području Općine Čeminac. Nema saznanja o tome da li je tužitelj živio u kupljenoj nekretnini. U Općini Čeminac aktivno je radila do ožujka 2018. kada je otišla na bolovanje, a u kolovozu 2018. dobila je nezakoniti otkaz i nakon toga se više nije vraćala na posao u Općinu. Temeljem odluke Vlade RH u razdoblju od 13. srpnja do 22. rujna 2022. bila je povjerenica Vlade RH u Općini Čeminac. U tom razdoblju nisu sklapani novi ugovori o sufinanciranju budući da za to nije imala ovlasti. Njezine ovlasti kao povjerenice Vlade RH su bile takve da je bila dužna nastaviti ispunjavati novčane obveze Općine poput isplata plaća, isplata po kreditima o sufinanciranju, studentskih stipendija i slično na mjesečnoj razini, koje je putem mail-a nalagala vanjskom računovodstvu Općine. U razdoblju dok je bila povjerenica Vlade RH u Općini obveze po ugovorima o sufinanciranju kredita uredno su se podmirivale svim korisnicima. Ne zna koliko je bilo kredita koje je Općina sufinancirala. U vrijeme dok je ona bila pročelnica bilo ih je oko 10-tak možda čak i manje. Kada se donosio proračun Općine uvijek su bila predviđena određena novčana sredstva namijenjena sufinanciranju kredita.

Odluku o sufinanciranju kredita inicirao je tadašnji načelnik UL, te da je ona po nalogu tadašnjeg načelnika Općine CL pripremila odluku o sufinanciranju kredita u kojoj je bilo navedeno da kupljene nekretnine moraju biti na području Općine Čeminac, nakon čega je načelnik naložio da se taj dio promjeni tako da kupljene nekretnine mogu biti na području cijele županije Osječko-baranjske. Nakon što ga je pitala da to nema smisla jer je smatrala da na taj način potiču ljude da odlaze iz Općine, on joj je odgovorio "napravi kako sam ti rekao". Navodi da su tu mjeru, osim tužitelja, koristili i ZL, brat tužitelja i sin UL, nećak DL vlasnice knjigovodstvenog servisa koji je vodio računovodstvo Općine, njezin sin, kao i tadašnja cura njezinog sina. Svi navedeni koristili su mjeru sufinanciranja kredita za nekretnine koje su kupili u Osijeku i svi su bili mještani Općine Čeminac u vrijeme kada su sklopili ugovor sa Općinom o sufinanciranju kredita. Iznos sufinanciranja rate kredita u određenom trenutku došao je do iznosa od 100% rate i to najranije negdje 2019. godine. Navodi da su ugovori o sufinanciranju bili predmet istrage USKOK-a. Nije joj poznato da je u svezi odluka o sufinanciranju kredita donesena odluka Visokog Upravnog suda RH. Navodi da se Odluka o zaštiti socijalnog standarda stanovništva Općine Čeminac mijenjala svake godine i to pred kraj godine. Sadržaj te odluke po njezinom saznanju do 2018. nije bio i stambeno zbrinjavanje. Općina je radila reviziju ugovora o sufinanciranju ali ne zna detalje jer do nje takav dokument nije došao. Nije joj poznato da je došlo do obustave isplate sufinanciranja kredita niti zašto je do toga došlo.

17. Saslušan na ročištu održanom 29. travnja 2026. svjedok ZL navodi da je stan u [adresa] na adresi [adresa] stekao temeljem ugovora o darovanju sklopljenog sa ocem CL 2013. godine, kada isti nije bio načelnik Općine Čeminac. Vlasnik navedenog stana bio je do 2017. kada je stan prodao bratu ŠL ovdje tužitelju. Ne sjeća se točno za koji iznos je prodao bratu stan, te navodi da se ta činjenica može provjeriti uvidom u kupoprodajni ugovor i ugovor o kreditu sa PBZ-om koji je SL sklopio radi kupnje stana. Ne sjeća se da li je SL kupoprodajnu cijenu isplatio samo putem kredita ili i još dodatnih sredstvima, te navodi da i to sigurno mora biti navedeno u kupoprodajnom ugovoru. Navodi da on nijednu nekretninu nije kupio od brata ŠL. Ne sjeća se na koji način je primio kupoprodajnu cijenu za prodani stan bratu ŠL, dali u gotovini ili na račun, te navodi da i to sigurno mora biti navedeno u kupoprodajnom ugovoru. Novac dobiven prodajom stana tužitelju koristio je za osobne potrebe. Svoj stan na adresi u [adresa], kupio je putem kredita kojeg je ishodio u PBZ banci, i za tu kupovinu nije koristio novac dobiven prodajom stana tužitelju. Svoj stan kupio je par mjeseci nakon što je prijašnji prodao tužitelju.

18. Tužitelj-protutuženik saslušan na ročištu održanom 7. studenog 2025. navodi da je ugovor o kreditu radi kupnje nekretnine sklopio 2017. godine sa Privrednom bankom Zagreb d.d. na rok od 30 godina, ne sjeća se koji je bio ukupan iznos kredita, ali zna da je rata bila ova koja je navedena u tužbi, ali nije bila od početka, jer je u međuvremenu kredit refinancirao, ne može se sjetiti na koji način i kako. Novčanim iznosom navedenog kredita kupio je stan na [adresa] u [adresa]. Kredit je podigao nakon što je Općinsko vijeće Općine Čeminac donijelo odluku o subvencioniranju stambenih kredita 2017. godine.

Sjeća se da su uvjeti ostvarivanja subvencije u to vrijeme bili su da se radi o prvoj nekretnini, da podnositelji zahtjeva moraju imati određeni broj godina, da moraju biti mještani Općine Čeminac. Nakon što je podnio zahtjev, isti mu je odobren, sklopio je ugovor sa Općinom i ista je počela mu isplaćivati novčani iznos po ugovoru. U početku je iznos koji mu je bio subvencioniran, bio maksimalno 1.000,00 kuna i nije pokrivao cijelu ratu, poslije su odluke o subvenciji bile mijenjane pa je subvencija jedno vrijeme iznosila 50% rate a poslije i 100% rate kredita. Po uputama ĆL, pročelnice, a sukladno odlukama tuženika bio je dužan svaki mjesec dostavljati presliku osobne iskaznice i dokaz da je platio mjesečnu ratu kredita. Kada je kupovao stan imao je prebivalište u [adresa] na području Općine Čeminac a nakon što je kupio stan preselio se na adresu u [adresa], i morao je imati prijavljenu adresu na adresi kupljene nekretnine. U stanu je živio otprilike tri mjeseca, nakon čega je odluka o subvenciji promijenjena, pa mu je ĆL rekla da se sad mora vratiti na područje Općine Čeminac što je i učinio te se vratio u [adresa]. Kupljeni stan u [adresa] dao je u najam i više u njemu nikada nije živio. U stanu ne živi iz specifičnih razloga, odnosno iz razloga jer je tuženik prestao mu plaćati rate kredita, odnosno prestao izvršavati svoju ugovornu obvezu, čime ga je doveo u neravnopravni položaj i sa financijskog dijela aspekta gledano, jer nažalost sada samostalno mora podmirivati obveze iz kredita, koje su iz nijednog obrazloženog razloga prestale se isplaćivati i praktički je našao nekakvu sebi prilagodljiviju opciju da ostane u stanu koji je bio od njegove pokojne majke KL u [adresa]. Taj stan je kasnije morao prodati iz financijskih razloga u koje je neravnopravno doveden, prodao ga je ČL, a isti je dopustio mu ostati u stanu kao podstanar o čemu postoji ugovor o najmu. Najam plaća 300,00 eura, a njegovi podstanari njemu plaćaju sada 450,00 eura. Njegov stan je trosoban od 71 kvadrat, a stan u kojemu je u najmu je jedno i pol soban sa 56 kvadrata, iz čega proizlazi da je u manjem stanu zbog troškova stanovanja, odnosno režija. Navodi da dodatkom ugovora o sufinanciranju stambenog kredita, koji je priložio uz tužbu, tuženik mu nije subvencionirao cijelu ratu kredita, jer je navedenim dodatkom ugovora mjesečno mu subvencioniran iznos od 3.000,00 kuna, a da je njegova rata tada bila veća, misli da je to bila 3.600,00 ili 3.700,00 kuna. Tuženik mu nikada nije subvencionirati ratu kredita u cijelosti. Navodi da je uz tužbu priložio sve ugovore što je sa tuženikom sklopio u svezi sufinanciranja rate kredita. Zadnji iznos koji mu je tuženik platio bio je 3.000,00 kuna 30. kolovoza 2022. i nakon toga nije mu više plaćena niti jedna rata, iako je uredno nastavio plaćati kredit i dostavljati tuženiku ono što je bilo zatraženo. Nakon što je LL postala pročelnica u Općini Čeminac nastavio je dostavljati traženo na njezin zahtjev putem Viber aplikacije, i to presliku osobne i dokaz o plaćenoj rati kredita. To je dostavljao cijelo vrijeme i to negdje od 2019. godine pa nadalje, dok mu nisu prestali subvencionirati ratu. Kada su prestali subvencionirati ratu, mislio je da dostava ovih dokaza putem Vibera nije dovoljna, pa je isto počeo dostavljati na službeni mail pisarnice Općine Čeminac a nakon toga je nosio i na ruke u urudžbeni Općine, no ni nakon toga nikakva uplata nije došla niti su ispoštovali svoju obvezu. U vrijeme kupnje stana u [adresa] živio je u [adresa], u kući u vlasništvu svojeg oca. Navodi da je i on bio jedno vrijeme vlasnik te kuće, ali se ne sjeća kada je to bilo, pa predlaže sudu da izvrši uvid u Zemljišne knjige kako bi utvrdio točno tu činjenicu. Predmetna kuća bila je njegovo nasljedstvo, a ne prva kupljena nekretnina.

Kada je zadnji puta bio u Općini Čeminac, negdje početkom 2023. godine, odnosno u veljači te godine, i donosio ono što je bila njegova obveza presliku osobne i potvrdu o plaćenoj rati, LL mu je rekla "ne trebaš više to donositi, to više neće ići i mi ti to više nećemo plaćati". Nekretninu u [adresa] naslijedio je od oca, a više nije vlasnik te kuće jer je istu nazad vratio ocu darovanjem, jer je to za njega bilo preveliko opterećenje. Stan u [adresa], kupio je od brata ML, a na koji način je ZL stekao taj stan i koliko dugo je isti bio vlasnik stana, treba pitati ZL. Ugovor o sufinanciranju stambenog kredita u ime Općine Čeminac potpisao je načelnik Općine kao izvršna vlast, doktor UL, a isti je njegov otac.

19. Zakonski zastupnik tuženika-protutužitelja AL saslušan na ročištu održanom 7. studenog 2025. navodi da je o predmetnom ugovoru o sufinanciranju stambenog kredita koji je tužitelj sklopio sa Općinom Čeminac imao saznanja i prije nego što je postao načelnik Općine u rujnu 2022., jer je jedno vrijeme obnašao vijećnika u Općinskom vijeću Općine Čeminac, a misli da je to bilo od 2021. godine. Imao je saznanja općenito o odluci o subvencioniranju stambenih kredita, ali o konkretnom ugovoru između tužitelja i Općine nije znao jer nije imao uvid u isti. Nakon što je postao načelnik Općine Čeminac na izvanrednim izborima, jer je raniji načelnik završio u istražnom zatvoru, prvo se obratio Ministarstvu financija koji su mu dali uputu da prestanu sa svim isplatama iz proračunskih sredstava, jer su se prije toga proračunska sredstva nenamjenski trošila, pa su tako obustavili isplatu i subvencija stambenih kredita svima, a ne samo tužitelju. Nakon što je postao načelnik, u to vrijeme su bile vršene istražne radnje u Općini, bio je i na USKOK-u gdje su mu izričito rekli da ne smije isplaćivati subvencije rata kredita onim osobama koje su obuhvaćene istražnim radnjama. Misli da je bilo u pitanju šest osoba koje su bile obuhvaćene istražnim radnjama a korisnici su sufinanciranja kredita. Po ovoj naredbi USKOK-a je postupio. Budući da je bio kraj kalendarske godine, da su se krediti sufinancirali iz nenamjenskih proračunskih sredstava, očekivao je da će novim proračunom osigurati namjenska sredstva za isplatu tih subvencija kredita. Novi proračun donesen je tek u kolovozu 2023., u međuvremenu je Općinsko vijeće izmijenilo odluku o sufinanciranju kredita na način da svim korisnicima sufinanciranja koji su kupili nekretninu izvan područja Općine Čeminac prestane isplata subvencije. Po navedenoj odluci je postupio, jer su u novom proračunu osigurana namjenska sredstva za isplatu subvencija onim korisnicima koji su i dalje na to imali pravo ali na 75% rate kredita, dok je prestao izvršavati isplate korisnicima kojima je temeljem odluke vijeća Općine to pravo prestalo. Misli da je navedena odluka vijeća Općine donesena 2023. godine, ali se ne sjeća točno kada. Novčana sredstva po osnovu subvencije kredita koja korisnicima nisu bila isplaćivana određeno razdoblje, naknadno su svima isplaćena, osim onima koji su bili predmet kaznenog postupka. Ne sjeća da li su sredstva refundirana i onima koji su nekretnine kupili izvan područja Općine Čeminac. Osim razloga naputka USKOK-a, odluka o neisplati rata kredita donesena je i na temelju odluke vijeća Općine o neisplati onima koji su kupili nekretnine van područja Općine. Nije mu poznato koliko osoba korisnika subvencije je nekretnine kupilo van područja Općine Čeminac. Povjerenik Vlade RH 2022. godine bila je ĆL i nema saznanja o tome da je ĆL kao povjerenik Vlade za Općinu izdavala određene naloge za isplatu subvencija.

20. Ocjenom provedenih dokaza u smislu članka 8. ZPP sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

21. Naime, po ocjeni ovog suda, a temeljem provedenih dokaza i nespornih činjenica proizlazi da su stranke, na zahtjev tužitelja-protutuženika od 29. svibnja 2017. (list 81 spisa), 30. svibnja 2017. sklopile Ugovor o sufinanciranju stambenog kredita (list 4-5 spisa) na temelju Odluke o subvencioniranju stambenih kredita za mještane Općine Čeminac od 27. veljače 2017. Predmet navedenog ugovora bilo je sufinanciranje stambenog kredita tužitelja-protutuženika za kupnju stana u [adresa]. Odluka o subvencioniranju stambenih kredita za mještane Općine Čeminac od 27. veljače 2017., temeljem koje je sklopljen navedeni Ugovor, odnosila se na mještane s prebivalištem i boravištem na području [adresa] koji uzimaju od poslovnih banaka kredite za kupnju nekretnina na području Osječko-baranjske županije (točka I. Odluke), a kojom su bili propisani uvjeti koje podnositelji zahtjeva za sufinanciranje moraju ispunjavati, točno naznačeni u točki II. Odluke (točka 14. obrazloženja). Tužitelj-protutuženik je u trenutku podnošenja zahtjeva i u vrijeme sklapanja Ugovor o sufinanciranju stambenog kredita imao prijavljeno prebivalište u [adresa] (od 3. svibnja 2017. do 20. listopada 2017.) iz čega je razvidno da nije bio mještanin s prebivalištem i boravištem na području [adresa]. Osim toga, jedan od uvjeta za ostvarivanje prava na subvencioniranje kredita bilo je i da se kupovinom predmetne nekretnine rješava stambeno pitanje, te da korisnik subvencije na adresi kupljene nekretnine mora prebivati i boraviti tijekom cijelog razdoblja u kojem ostvaruje pravo subvencije. Tužitelj-protutuženik u kupljenom stanu u [adresa], živio je samo tri mjeseca, nakon čega je stan dao u najam, i preselio se u [adresa] u nekretninu koju mu je darovao otac, gdje je imao i prijavljeno prebivalište do travnja 2024. (točka 18. obrazloženja). Slijedom navedenog, tužitelj-protutuženik nije ispunio obvezu iz Ugovora o sufinanciranju stambenog kredita od 30. svibnja 2017. da je mještanin Općine Čeminac, da kupovinom predmetne nekretnine rješava stambeno pitanje, te da na adresi kupljene nekretnine treba prebivati i boraviti tijekom cijelog razdoblja u kojem ostvaruje pravo subvencije, pa stoga ni tuženik-protutužitelj nije u obvezi ispuniti svoju obvezu i platiti tužitelju-protutuženiku utuženi iznos (tako i Županijski sud u Splitu u presudi broj Gž-209/2020-2 od 23. prosinca 2020. i Ustavni sud RH u odluci broj U-III-1426/2022 od 15. lipnja 2022.).

21.1. Ovdje valja napomenuti da Odluka o izmjeni i dopuni Odluku o subvencioniranju stambenih kredita za mještane Općine Čeminac od 9. listopada 2017., kojom su propisane određene izmjene Odluke o subvencioniranju stambenih kredita za mještane Općine Čeminac od 27. veljače 2017., a koje se odnose na obveze korisnika subvencije da su tijekom cijelog perioda subvencije dužni imati prebivalište na području [adresa], nije primjenjiva na Ugovor o sufinanciranju stambenog kredita sklopljen između stranaka, budući da je Odluka o izmjeni i dopuni Odluku o subvencioniranju stambenih kredita za mještane Općine Čeminac od 30. prosinca 2017., kojom je propisano retroaktivno djelovanje i na one korisnike subvencije koji su već sklopili ugovore prije stupanja na snagu Odluka o izmjeni i dopuni Odluku o subvencioniranju stambenih kredita za mještane Općine Čeminac od 9. listopada 2017., ukinuta presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-6/18- 5 od 28. ožujka 2018. ( list 60-62 spisa).

22. U dvostranim obveznim ugovorima ni jedna strana nije dužna ispuniti svoje obveze ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu, osim ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno ili ako što drugo proistječe iz naravi posla (članak 358. stavak 1. Zakon o obveznim odnosima -"Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZOO). Kako je sud utvrdio da tužitelj-protutuženik nije ispunio obvezu iz Ugovora o sufinanciranju stambenog kredita od 30. svibnja 2017., ni tuženik-protutužitelj nije u obvezi ispuniti svoju obvezu i platiti tužitelju-protutuženiku utuženi iznos. Stoga je sud tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika odbio u cijelosti i odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

S obzirom na protutužbeni zahtjev

23. Tuženik-protutužitelj podnio je protutužbu sa protutužbenim zahtjevom u kojem predlaže sudu utvrditi ništetnim Ugovor o sufinanciranju stambenog kredita od 30. svibnja 2017. i Dodatak Ugovora o sufinanciranju stambenog kredita od 12. srpnja 2021. navodeći da su, sukladno članku 273. i 322. Zakona o obveznim odnosima, Ugovor i Dodatak Ugovoru ništetni pravni poslovi jer su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, kao i da je riječ o nedopuštenoj činidbi koja je predmet Ugovora, što također čini ugovore ništavnim, budući je ona protivna Ustavu, kogentnim pravilima i moralu društva.

24. Tuženik-protutužitelj smatra da je na strani tužitelja-protutuženika i tuženika- protutužitelja, kojeg je zastupao upravo otac tužitelja-protutuženika UL, postojala nedopuštena pobuda koja je bitno utjecala na to da oni sklope Ugovor o sufinanciranju stambenog kredita od 30. svibnja 2017. i Dodatak Ugovora o sufinanciranju stambenog kredita od 12. srpnja 2021., a pobuda odnosno cilj njena sklapanja je bilo da tužitelj-protutuženik stekne nepripadnu imovinsku korist na teret tuženika-protutužitelja.

25. Sukladno članku 322. stavak 1. ZOO propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo (članak 322. stavak 1.), da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i da se na nju može pozivati svaka zainteresirana osoba (članak 327. ZOO), da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (članak 328. ZOO), da će ugovor biti bez učinka ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati (članak 273. stavak 2. ZOO), da se odredbe o nedopuštenosti činidbe primjenjuju na pobudu za sklapanje ugovora (članak 273. stavak 4. ZOO), da je ugovor ništetan ako je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva (članak 270. stavak 1. ZOO) i da činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilni propisima ili moralu društva (članak 271. ZOO).

26. Sud je tijekom postupka temeljem provedenih dokaza utvrdio da je tužitelj- protutuženik u trenutku podnošenja zahtjeva i u vrijeme sklapanja Ugovor o sufinanciranju stambenog kredita imao prijavljeno prebivalište u [adresa] (od 3. svibnja 2017. do 20. listopada 2017.) iz čega je razvidno da nije bio mještanin s prebivalištem i boravištem na području [adresa]. Također je utvrđeno da je tužitelj-protutuženik predmetni stanu u [adresa], kupio od svoga brata ML te u istome živio samo tri mjeseca, nakon čega je stan dao u najam, i preselio se u [adresa] u nekretninu koju mu je darovao otac UL, kao i da tužitelj-potutuženik, nakon što je 2017. iznajmio predmetni stan, nikada više nije živio u njemu. Slijedom navedenog, razvidno je da kupovinom predmetne nekretnine tužitelj-protutuženik ne rješava stambeno pitanje. U vrijeme podnošenja zahtjeva za sufinanciranje kupovine prve nekretnine (29. svibanj 2017) i sklapanja predmetnog Ugovor o sufinanciranju stambenog kredita (30. svibnja 2017.) zakonski zastupnik tuženika-protutužitelja bio je načelnik [adresa] UL, otac tužitelja, koji je sa tužiteljem-protutuženikom i potpisao Ugovor o sufinanciranju stambenog kredita. Zakonski zastupnik tuženika-protutužitelja i otac tužitelja-protutuženika UL. po mišljenju ovog suda, nedvojbeno je znao da tužitelj-protutuženik u vrijeme podnošenja zahtjeva za sufinanciranje kupovine stana u [adresa], nema prebivalište i boravište na području [adresa], kao što je znao da tužitelj- protutuženik kupovinom predmetnog stana u [adresa] ne rješava svoje stambeno pitanje, jer je nekoliko mjeseci nakon što je tužitelj-protutuženik ostvario pravo na sufinanciranje rate kredita od strane Općine Čeminac, isti navedeni stan dao u najam. Osim toga, u prilog istome ide i činjenica da je tužitelj-protutuženik nekoliko mjeseci nakon ostvarivanja prava na sufinanciranje rate kredita, stekao u vlasništvo nekretninu u [adresa], koju mu je darovao otac i zakonski zastupnik tuženika-protutužitelja UL. Slijedom navedenog, sud smatra da je na strani zakonskog zastupnika tuženika-protutužitelja u trenutku sklapanja Ugovor o sufinanciranju stambenog kredita sa tužiteljem-protutuženikom postojala nedopuštena pobuda koja je bitno utjecala na njegovu odluku da sklopi navedeni Ugovor, te da je tužitelj-protutuženik to morao znati. Naime, sklapanjem navedenog Ugovora sa tužiteljem-protutuženikom, UL kao zakonski zastupnik tuženika-protutužitelja, omogućio je tužitelju-protutuženiku ostvarivanje prava na sufinanciranje rate kredita, koje pravo tužitelju-protutuženiku nije pripadalo, jer nije ispunjavao uvjeta za ostvarivanje toga prava.

27. Ugovor koji je sklopljen zbog nedopuštene pobude je bez pravnog učinka među ugovornim stranama, on predstavlja pravno nepostojeći pravni posao pa slijedom toga ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva, a time niti ništetan u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO. Nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više sastojaka za nastanak ugovora. Međutim, nepostojeći ugovor nije istoznačnica s ništetnim ugovorom jer se isti sadržajno razlikuju. Kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora dakle nisu uopće ispunjene pretpostavke za njegov nastanak, tako da oni i ne postoje. Stoga, u konkretnom slučaju, Ugovor o sufinanciranju stambenog kredita od 30. svibnja 2017., koji je sklopljen zbog nedopuštene pobude, za koji zakon propisuje (članak 273. stavak 2. ZOO) da je bez pravnog učinka među ugovornim stranama, kao pravno neegzistirajući (nepostojeći), ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti ( pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-2357/15 od 2. veljače 2016. i Rev 12/2020-3 od 14. travnja 2021.). Iz navedeno proizlazi da ugovor, koji je sklopljen iz nedopuštene pobude koja je bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor što jer drugi ugovaratelj znao ili mora znati, nije ništetan već je bez učinka kao što je pripisano člankom 273. stavak 2. ZOO. Nadalje, odredbom članka 322. stavak 1. ZOO je propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Odredbom članka 273. stavak 2. ZOO upravo je propisana druga pravna posljedica odnosno ta odredba propisuje upravo to da je ugovor koji je sklopljen zbog nedopuštene pobude bez učinka ( pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-283/2025-2 od 3. lipnja 2025.).

28. Slijedom navedenog, Ugovor o sufinanciranju stambenog kredita od 30. svibnja 2017. i Dodatak Ugovora o sufinanciranju stambenog kredita od 12. srpnja 2021. , za koje je sud utvrdio da su sklopljeni zbog nedopuštene pobude jednog ugovaratelja CL načelnika [adresa] i zakonskog zastupnika, da sklopi predmetni Ugovor te posljedično i Dodatak Ugovoru, bez pravnog učinka su među ugovornim stranama, oni predstavljaju pravno nepostojeći pravni posao pa slijedom toga ne mogu biti protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, a time ni ništetni u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO. Stoga je protutužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

29. Odluka o troškovima postupka donesena je na osnovu članka 154. ZPP. Tužitelj- protutuženik zahtijeva troškove postupka u iznosu od 2.312,50 eura, a tuženik- protutužitelj u iznosu od 1.670,58 eura. Budući da su i tužitelj-protutuženik i tuženik- protutužitelj odbijeni u cijelosti sa tužbenim, odnosno protutužbenim zahtjevom, sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, slijedom čega je riješeno kao u točki III. izreke presude.

Beli Manastir, 2. lipnja 2026.

Sudac:

Robert Gojević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika