REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Kmp-15/2026-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Igora Kanajeta, kao predsjednika vijeća, te Ivanke Vitez i Miroslava Grahovca, kao članova vijeća i sudaca porotnika, uz sudjelovanje Ivane Maričić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog GI, zbog kaznenih djela iz članka 326. stavka 1 i 2 i dr. Kaznenog zakon („Narodne novine“ 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 136/25; dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KOmp-DO-35/2025 od 11. prosinca 2025., dana 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni KI, zvan G, MBS: [matični broj subjekta], sin K i S, rođene L, rođen **.**.2006. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike BiH, automehaničar, neoženjen, bez djece, pismen, sa završenom srednjom školom, nezaposlen, neosuđivan,

k r i v  j e

što je

- dana 16. studenog 2025. u 06,57 sati u Pušći, Kumrovečka cesta kod kbr. 95, s ciljem stjecanja nepripadne imovinske koristi u iznosu od 200,00 (dvijestotine) eura i u nakani omogućavanja kretanja na teritoriju Republike Hrvatske i daljnjeg ulaska na područje druge članice Europske unije, upravljao vozilom marke i tipa „Citroen C5“, reg. oznaka [registarska oznaka] (BiH), krećući se u smjeru državne granice Hrvatske i Slovenije, u kojem vozilu je prevozio pet ilegalnih migranata, državljana Turske, i to na suvozačevom sjedalu SI, rođenu **.**.1989., dok su se na stražnjoj klupi prevozili putnici LI, rođen **.**.1980., EI, rođen **.**.2001., AI, rođen **.**.1973. i ĐI, rođen **.**.1999., znajući da se isti nezakonito nalaze na teritoriju Republike Hrvatske, kojom prilikom je po policijskim službenicima uočen kako upravlja vidno opterećenim vozilom, zatamnjenih stakala u kretanju prema državnoj granici, zbog čega su policijski službenici sa službenim vozilom, koje se kretalo iza istog u istom smjeru, upaljenim plavim rotacijskim svjetlima dali znak da se zaustavi, što isti nije učinio, već se, s očitom namjerom izbjegavanja zaustavljanja i nadzora, te povećavši brzinu vozila , protivno odredbi članka 32. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 68/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24, dalje: Zakon o sigurnosti prometa na cestama) nastavio kretati kolnikom Kumrovečke ceste u smjeru sjevera, znajući da na takav način ugrožava živote i tijela osoba koje je prevozio, da bi dolaskom do kbr. 146, u mjestu Gornja Pušća, protivno odredbi članka 51. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, u nepreglednom zavoju nalijevo i uzbrdici, iako dužan, propustio brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste te preglednosti, iz kojeg razloga nije pravovremeno zaustavio vozilo ili smanjio brzinu kretanja vozila kada to konkretni uvjeti zahtijevaju, pa je uslijed takve vožnje, pri ulasku u zavoj došlo do zanošenja vozila, udara desnih kotača u rubni kamen s istočne strane ceste te slijetanja u dvorišni prostor kbr. 146, gdje je s vozilom prešao na šljunčani nasip te potom s prednjim dijelom naletio na stablo, kojom prilikom je putnica u vozilu SI zadobila tešku tjelesnu povredu u vidu kompresivnog prijeloma dvanaestog prsnog kralješka,

- dakle, iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj, a pri počinjenju djela je doveden u opasnost život i tijelo osoba koje nedozvoljeno ulaze, kreću se ili borave u [adresa] ili drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, te kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, a kaznenim djelom prouzročena je teška tjelesna ozljeda druge osobe,

- pa da je time počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano po članku 326. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11 i dr., dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 326. stavak 2. KZ/11 te kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano i kažnjivo po članku 227. stavak 1. KZ/11.

Te sud okrivljenom GI

za kazneno djelo iz čl. 326 st. 1 i 2 KZ-a/11 temeljem istih članova uz primjenu čl. 48, 49 st. 1 i 3 KZ/11 i 106 Zakona o sudovima za mladež (NN 84/11 i dr.)

u t v r đ u j e

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

a za kazneno djelo iz čl. 227 st. 1 KZ-a/11 temeljem istog člana

u t v r đ u j e

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

te sud temeljem čl. 51 KZ-a/11 okrivljenog

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 2 (DVA) MJESECA

u koju mu se temeljem č. 54 KZ/11 ima uračunati vrijeme lišenja slobode počev od 16. studeni 2025. pa nadalje.

Temeljem čl. 148 st. 6 Zakona o kaznenom postupku(NN152/08 i dr,nadalje ZKP/08) okrivljenik se oslobađa obveze snašanja troškova ovog kaznenog postupka.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku broj Kžmp-2/2026 od 23. travnja 2026. ukinuta je predmetna ranija prvostupanjska presuda od 26. veljače 2026., predmet vraćen na ponovni postupak pred ovim sudom koji je proveden i donesena nova odluka u kojoj se sud pridržavao drugostupanjske upute, tako da u takovoj činjeničnopravnoj cjelini nastavno ističe slijedeće.

Uvodno citiranom optužnicom pokrenut je kazneni postupak protiv okrivljenog.

Pozvan očitovati se o optuženju, okrivljeni iskazuje da se smatra krivim.

Pozvan iznijeti obranu okrivljeni priznaje inkriminacije posebno naglašava da se uplašio i zbog toga nakon intervencije policije pogrešno reagirao stisnuvši gas umjesto kočnice te mu je ozljeda putnika teško pala. Nakon cjelokupnog iskustva ovog postupka više se nikada neće dovesti u sličnu situaciju a početno nije imao nikakvu svijest da radi nešto nedopušteno jer je krenuo u Zagreb s temeljnom motivacijom posjetiti noćni klub, a kako je to spomenuo pred poznanicima nastavno se dogodilo da je vozio i osobe navedene u optuženju, a za prijevoz je trebao biti plaćen. U Bosni i Hercegovini na svojoj adresi radi honorarne poslove. Iskazuje žaljenje i kajanje, neće više činiti kaznena djela te se kloniti lošeg društva, a svoje neprimjereno ponašanje posebice sagledao u statusu istražnog zatvorenika.

U dokaznom postupku pročitan je spis, a time kaznena prijava (list 1-3 spisa), zapisnici i potvrde privremenog oduzimanja predmeta (list 16-20 spisa), zapisnik očevida (list 21-23 spisa), fotoelaborat (list 24-33 spisa), liječnička dokumentacija (list 34-35, 113-114, 118-119 spisa), alkotestiranje (list 36 spisa), nalaz i mišljenje vještaka d. Pere Bubala (list 139-143 spisa), dopis Centra za socijalni rad Živinice sa socijalnom anamnezom (list 372-376 spisa).

U postupku se saslušani svjedoci EI (list 60 spisa), LI (list 61-62 spisa), SI (list 109-112 spisa).

Saslušan kao svjedok EI u bitnom opisuje put započet iz Turske do Bosne i Hercegovine, potom ukrcavanje u vozilo Citroen C5 koji je kasnije imao prometnu nesreću a vozač tog vozila je bio okrivljeni kojeg u sudnici identificira. U vozilu je bilo više osoba, navodi koliko, ženska osoba je sjedila na mjestu suvozača, navodi detalje prije nesreće pri čemu je čuo policijsku sirenu, okrivljeni je vozio jako brzo, putnici su mu pokušavali reći da zaustavi vozilo ili uspori, on to nije učinio te je radi brzine došlo do nesreće. Uvjeti za vožnju su inače bili neudobni, poznanici su za put platili 4.000,00 eura, ne zna kome, no vidio je da je vodič prije ulaska u automobil okrivljenom dao 100,00 eura.

Saslušan kao svjedok LI u bitnom događanja opisuje slično svjedoku EI, time posebice također u sudnici identificira okrivljenika kao vozača predmetnog automobila, vozač je putem govorio putnicima da saginju glave, kad ih je zatekla policija a vozač vozio jako brzo bilo ga je strah vidio je i uplašenu suputnicu koja je govorila vozaču da stane, odnosno uspori, ista je sjedila na suvozačkom mjestu, automobil je bio marke Citroen, on je svoje putovanje organizatorima platio 7.000,00 eura, vozaču nije ništa platio od svojeg novca ali mu je predao 100,00 eura koje mu je prethodno dao vodič. Krajnje odredište mu je bila Francuska, za druge putnike ne zna, s automobilom su doživjeli prometnu nesreću a sama vožnja je inače bila neudobna, putnici su bili stisnuti. Čuo je policijsku sirenu a od tada pa do mjesta nesreće automobil je prešao 100 do 200 metara.

Saslušana kao svjedok SI u bitnom događanja inkriminacije opisuje svojim temeljnim motivom da preseli u Francusku ali time da to obavi ilegalno preko Bosne i Hercegovine i Hrvatske, vožnju koja se inkriminira opisuje na način da je vozač bio njoj nepoznati mladić star oko 20 godina, ona je sjela na suvozačevo mjesto, bilo je više suputnika, vozač je od njih tražio da se saginju da im se ne vide glave te nije dozvolio da se vežu pojasom, na mjestu gdje su prethodno čekali vozača primijetila je i druge ljude koji su izgledali kao ilegalni migranti koji također čekaju prijevoz, vozač je vozio jako brzo, 3-4 sata, u jednom trenutku čula je sirenu nalik na policijsku, suputnici su vikali vozaču da stane, on to nije učinio već je ubrzao a nakon dvije minute ona je dignuvši glavu vidjela da automobil izlijeće s ceste, osjetila jak udarac i bol u predjelu kralježnice, policija ih je potom sve izvukla iz vozila, ona se nije mogla micati od boli, preuzela ju je hitna medicinska pomoć i odvezla u bolnicu.

Temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka ocjene svakog dokaza zasebno i u međusobnoj povezanosti te uspoređujući isto s obranom okrivljenog sud je utvrdio da su ostvareni kako subjektivni tako i objektivni elementi procesuiranih kaznenih djela te da ih je okrivljeni ostvario svojim radnjama.

Okrivljeni je u potpunosti identificiran kao počinitelj cjelokupne inkriminacije, na način da je kao takav zatečen po policiji čije radnje su zabilježene u dokumentaciji koja je predmetno ocjenjivana kao dokazni materijal, što je u skladu sa iskazivanjem svjedoka koji su bili putnici u vozilu koje je okrivljeni vozio, a takovu činjeničnu ukupnost okrivljeni ne poriče. Od početka postupanja inkriminaciju je priznao time da isticanje nedostatka svijesti o tome da čini nešto nedopušteno, kao i strah radi kojeg nije na traženje policije stao već nastavio voziti, treba tumačiti kao neprihvatljivo ublažavanje inkriminiranog ponašanja jer je suprotno tome obzirom na svoje cjelokupne osobne podatke okrivljeni osoba, koliko god bila mlada, koja može i mora biti svjesna stvarnosti koja se predmetno sastojala u spoznaji da vrši nedozvoljeni prijevoz osoba (jer su izgled tih osoba i lokacije kojima su se kretali, tako i mjesto na kojima ih je okrivljeni preuzeo i vrijeme preuzimanja, upućivali da one nisu legalno na području RH) , kao što su to bili svjesni i svi svjedoci nastavno čemu je prihvatljivo njihovo iskazivanje da je između ostalog okrivljeni upravo obzirom na svijest o protupravnosti, od njih tražio da se voze skrovit način, da ne budu primijećeni, kao što je prihvatljivo i da je suprotno od reakcije svjedoka da se stane kada je to policija tražila, okrivljeni postupio upravo suprotno pokušajem bijega i time izbjegavanjem identifikacije i nedopuštenih radnji, te kao što je zaključno svemu tome prihvatljivo da je okrivljeni prijevoz vršio uz naplatu o čemu svjedoci izravno iskazuju.

Time je sud vjerodostojnim ocijenio sve provedene dokaze, pri čemu je spomenuta materijalna dokumentacija sačinjena od ovlaštenih tijela, istom se može u cijelosti pratiti kao i utvrditi bitne elemente inkriminacije, takav je i cjelovito, jasno i lege artis sačinjen sudskomedicinski vještački nalaz dr. Pere Bubala, a koja je sveukupna dokumentacija skladna iskazivanju svih saslušanih osoba, tako posebice i oštećene, a koji svjedoci su iznijeli prihvatljivu i proširenu činjeničnu ukupnost koja je povezala inkriminaciju s prethodnim događanjima i time njihovim motivima putovanja, iskazivali su o svemu onome što mogu i moraju znati i nema naznaka da stvarnost ne doživljavaju na potpun i ispravan način, a svemu tome skladan je i iskaz okrivljenog (osim spomenutog dijela obrane kojom umanjuje i ublažava svoju odgovornost) te je temeljem takove činjeničnopravne ukupnosti okrivljeni imao i morao imati svijest o stvarnosti i namjeru kaznena djela počiniti te su ista i počinjena jer su ostvarene radnje koristoljubivog prijevoza kojim su se svjedoci nedozvoljeno kretali teritorijem Republike Hrvatske, a nastavno tome je teška tjelesna ozljeda oštećene također stvarnost koja se dogodila. Stoga dio obrane koji umanjuje cjelokupnost krivnje okrivljenog nije prihvaćen.

Odlučujući o vrsti i visini kazne sud je primijenio odredbe čl. 41 i čl. 47 KZ-a. Pri tome je u sveukupnosti posebice cijenio, s jedne strane vrijednosti zaštićenih dobara koje se stječu u kaznenom djelu protiv javnog reda a takovom koje je u aktualnom trenutku posebice osjetljivo u svojem remećenju poželjne i javnosti pripadajuće svakodnevnice, u novije vrijeme ujedno i kaznenom djelu koje može dovesti i do krajnje teških posljedica i to gubitkom života ljudi, kao i nastavno tome zaštiti sigurnog prometovanja, a sa druge strane mladu životnu dob okrivljenika i njegovo u pretežitom dijelu priznanje inkriminacije te u tom dijelu i samokritičnosti koja se očituje i u deklaraciji za budućim izbjegavanjem protupravnih radnji, te u takovoj sveukupnosti izrekao bezuvjetnu zatvorsku kaznu nakon utvrđivanja pojedinačnih kazni, a u trajanju koje će obzirom i na socijalne i ekonomske prilike okrivljenog, ostvariti svrhu generalne i specijalne prevencije. Pri tome je obzirom na spomenutu životnu dob okrivljenika kao osobe stare nešto više od devetnaest godina sud istom maksimalno ublažio utvrđenu kaznu zatvora za kazneno djelo iz čl. 326 st. 1 i 2 KZ/11 s pravnim uporištem u članovima KZ/11 odnosno Zakona o sudovima za mladež kako su u izreci navedeni.

Time se posebno i izrijekom, a obzirom na historijat obrazloženja presuda u ovome postupku, navodi da je socijalnu anamnezu primljenu iz Živinica cijenio primajući na znanje uredno i poželjno odrastanje okrivljenika koje iz anamneze proizlazi, ali je okrivljenik upravo zbog takovih mentalnih karakteristika posebice trebao biti svjestan neprihvatljivosti inkriminacije, a odredbe maloljetničkog prava u kaznenom postupanju sud mu je primijenio iz razloga njegove mladosti i maksimalno ublažio zatvorsku kaznu za rečeno kazneno djelo( teba izrijekom i reći da drugi temelji ublažavanja predmetno izostaju). Dakle kazneno pravni propisi koji su predmetno primjenjeni jesu propisi općeg kaznenog zakonodavstva s izuzetkom primjene maloljetničkog prava u ublažavanju kazne.

Okrivljeniku se temeljem č. 54 KZ/11 ima uračunati vrijeme lišenja slobode počev od 16. studeni 2025. pa nadalje, budući se radi o pravu koje mu pripada.

Temeljem čl. 148 st. 6 ZKP/08 okrivljenik se oslobađa obveze snašanja troškova ovog kaznenog postupka, jer je po dostupnim podacima slabog imovnog stanja.

Uslijed obrazloženog presuđeno je kao u izreci.

Velika Gorica, 2. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća, sudac:

Igor Kanajet

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude postoji pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka iste, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. ODO u Velikoj Gorici

2. Okrivljeniku putem Zatvora u Zagrebu

3. Branitelj Davor Marčec, odvjetnik

4. Zatvor u Zagrebu