REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru - Stalna služba u Benkovcu
Stjepana Radića 10
23420 Benkovac
Poslovni broj: P-1587/2019-54
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru po sucu Igor Berghausu, u pravnoj stvari tužiteljice CČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Jurici Kvartuču, odvjetniku iz Zadra, Obala kneza Branimira 12/II, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz OD Metelko, Knežević & partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 7. svibnja 2026.g. u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, dana 2. lipnja 2026.g.
p r e s u d i o j e
I - Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB; 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, isplatiti tužiteljici CČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], novčani iznos od 11.585,13 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 1.listopada 2015. pa da isplate po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 ), sve u roku od 15 dana.
II – Dužna je tužena tužiteljici nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.100,00 EUR u roku od 15 dana.
III – Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 2.226,44 EUR.
Obrazloženje
(1)Tužiteljica navodi da je 23.travnja 2007.g. zaključila o ugovor s tuženom bankom na iznos kredita od 107.200 CHF. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 4,50%. Tužena je obzirom na odredbe ugovora mijenjala kamatnu stopu što je osjetno povisilo mjesečni anuitet, takva promjena kamatnih stopa je nezakonita što je utvrđeno i presudom Trgovačkog suda u Zagrebu (Pž-7129/13-4 od 13.lipnja 2014.). Ugovor je sastavljen u tipskom obliku i o njemu tužiteljica nije mogla pregovarati i kao ekonomski slabija strana morala ga je prihvatiti. Odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu među strankama na štetu tužitelja kao potrošača pa spada u red nedopuštenih odredbi. Obzirom na gore navedeno, a polazeći od odredbe čl. 1111 ZOO-a svaka ugovorna strana bi bila u obvezi vratiti onoj drugoj ono što je temeljem ništetnog pravnog posla primila. Stoga tužiteljica ima pravo na povrat iznosa koji je pretplatila s osnova nezakonitog povećanja po primjenjivoj kamatnoj stopi. Pošto su kamate ugovorene, ali njihova stopa nije Ugovorom ni određena ni odrediva, stopa kamata određena je čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje i: ZOO) u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata. Tuženik je teretio tužitelja za kamate po stopi višoj od one na koju je imao pravo.
(2)Tužena Zagrebačka banka d.d. podnijela je opširan odgovor na tužbu pozivajući se na sudsku praksu. U bitnome se prigovor svodi na to da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe, da se ne može primijeniti odluka iz kolektivnog spora, da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nisu ništetne, da je odnos stranaka riješen sklapanjem dodatka ugovora tj. konverzijom u kredit u eurima, da je zahtjev tužiteljice zastario.
(3)Tijekom postupka sud je pregledao ugovor o kreditu (l.s. 9 – 15, 105 - 118), zk.izvadak 16, promet po kreditu (l.s 17 – 28), pregled efektivne kamatne stope (l.s 29 – 50), dodatak ugovora o kreditu (l.s 51 – 56), obavijest o izračunu efekata konvezije (l.s 78 – 88), nalaz i mišljenje vještaka (l.s 232 – 240, 320 - 322), saslušao svjedoka BČ i tužiteljicu.
(4)Tužiteljica je popisala parnični trošak.
(5)Tužbeni zahtjev je osnovan.
(6)Da bi tužiteljica ostvarila pravo na traženu pravnu zaštitu mora imati status potrošaća. Zakon o zaštiti potrošača (NN broj 96/03), važeći u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, kojom je dana definicija potrošača i trgovca, proizlazi da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a trgovac je svaka osoba koja nudi ili sklapa pravne poslove, odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja, ili svoje djelatnosti. Na gotovo identičan način određenje potrošača te trgovca dano je i u kasnije donesenim zakonima pa i u sada važećem Zakonu o zaštiti potrošača (NN broj 19/22. - dalje: ZZP/22). Prema tome potrošački kredit je kredit namijenjen potrošaču za osobne, obiteljske odnosno kućanske svrhe te se odobrava za različite namjene. Primatelj kredita nije trgovačko društvo, odnosno obrt, samo u tom slučaju bi se radilo o kupnji radi obavljanja poslovne djelatnosti. U konkretnom slučaju nedvojbeno se radi o stambenom kreditu, koji svakako spada u red potrošačkih kredita i to bez obzira što je tužiteljica imala prijavljeno sjedište trgovačkog društva i stan neko vrijeme iznajmljivala. Radi se o stambenom prostoru.
(7)Tužena banka tvrdi da je konverzijom riješen odnos stranaka u pogledu bilo kakvih potraživanja korisnika kredita sa osnove promjenjive kamatne stope i promjene tečaja HRK – CHF. Ovaj sud ne dijeli to pravno shvaćanje. Naime, konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sklapanjem aneksa ugovora o kreditu izvršena je temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), dalje ZIDZOPK, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz čl. 19.c t. 6. ZIDZOPK na način kako to nalaže zakon. Po ocjeni ovog suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje aneksa ugovora o kreditima između stranaka nije od značaja za ovdje postavljen tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim aneksima, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same tj. nepošteno mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Glavni motiv i ratio legis navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Aneksima ugovora o kreditima uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim. Osim toga, konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizišle iz ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZIDZOPK-a ne širi primjenu konverzije na druge, izvanugovorne odnose među strankama.
(7.1) Osim toga, prema odluci Suda Europske unije broj C-118/17 AČ protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovno uspostavu pravno i činjenično situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju navedene nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji. Dakle, iz te odluke može se zaključiti da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo. Takvo pravno shvaćanje ne dovodi u pitanje niti činjenica da je prema ZID ZPK potrošaču i korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili nastaviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog ugovora. Potrošač, a u konkretnom slučaju korisnik kredita u CHF, mogao se nagoditi i dogovoriti sa davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi, ali samo pod uvjetom da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu u CHF odluka u kolektivnom sporu uslijedila je tek tri godine nakon sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i provođenju konverzije te potrošači i korisnici kredita zasigurno nisu mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru i kada bi se jedino mogli pravovaljano odreći tih svojih prava. Takav zaključak proizlazi i iz odluke Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibercaja Banko S.A.
(7.2) Stoga ovaj sud smatra da nakon što se povežu pravna shvaćanja iz odluka Suda EU C-452/18 od 9. srpnja 2020. u predmetu XZ protiv Ibercaja Banko S.A i C-118/17 od 14. ožujka 2019. u predmetu AČ protiv Erste Bank Hungary Zrt, zaključio da potrošačima i korisnicima kredita u CHF pripada pravo na puno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.
(8)Odredbom članka 2 . predmetnog Ugovora propisana kamata na kredit, koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,50% i koja je promjenjiva, tj. tužiteljica se obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana.
(9)Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
(10)Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.
(11)U pogledu svoje odluke o ništetnosti valutne klauzule u CHF sud se vodio slijedećim pravnim shvaćanjima. Prvo, prema shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-575/16 od 03.listopada 2017.godine i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14.lipnja 2018.g., donesene u povodu te odluke revizijskog suda u istom postupku vođenom povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka u Republici Hrvatskoj pa tako i tuženice, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo i utvrđenje ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, a kako je ugovoreno i u ugovoru zaključenom između stranaka. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.
(12)Prihvaćajući gore izraženo pravno stajalište Vrhovnog suda, ovaj sud je našao da su ništetne odredbe Ugovor o kreditu zaključen između tužiteljice i tuženika 23.travnja 2007. u dijelu o određivanju visine kamate i o valutnoj klauzuli.
(13)Prema čl. 323.st.1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl.1111 ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
(14)Na okolnost visine iznosa koji je tuženik dužan isplatiti tužiteljici provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Majdi Korljan iz [adresa]. Vještak je ustanovio da razlika anuiteta uslijed promjene ugovorene kamatne stope 4,50% te uslijed promjene tečaja od početka otplate kredita do 30.rujna 2015.g. ukupno iznosi 87.288,14 kn /11.585,13 EUR ako se u izračun prikažu pozitivne i negativne razlike , odnosno razlika anuiteta iznosi 87.377,50 kn/11.596,99 EUR ako se u izračun prikažu samo pozitivne razlike po prijedlogu tužitelja. Na pojedinačni iznos utvrđene razlike anuiteta zakonska zatezna kamata do 30.rujna 2015.g (do konverzije) iznosi 39.107,95 kn/ 5.190,52 EUR. Prilikom konverzije utvrđena je preplata u iznosu od 23.476,65 HRK na dan 30.rujna .2015.g. Na izračunate razlike anuiteta (izračun prikazan u Tablici br. 1 Nalaza ) izračunata je zakonska zatezna kamata do 30.09.2015.g u ukupnom iznosu od 39.107,95 kn/5.190,52 EUR. Prema tome obračunate zatezne kamate nakon umanjenja preplate konverzijom na dan 30.rujna 2015.g iznosi 15.631,30 kn/2.074,63 EUR. (39.107,95 kn/5.190,52 EUR – 23.476,65 kn/3.115,89 EUR=15.631,30 kn/2.074,63 EUR).
(15)Dakle, iznos konverzije, kada se sukladno odredbi čl.172 ZOO-a odbije od potraživanja tužiteljice, ispada da nije dostatan za pokriće zatezne kamate na koju tužiteljica ima pravo. Ostaje nepokrivenih 2.074,63 EUR i cjelokupni iznos temeljem stjecanja bez osnove koji iznos predstavlja razlika između samo preplaćenih iznosa primijenjenih anuiteta u kunama i projiciranih iznosa anuiteta u kunama uz fiksnu početnu kamatnu stopu (4,50%) i fiksni tečaj za CHF (1 CHF = 4,457950 HRK), što umanjeno za tzv. negativne razlike 11.585,13 EUR, pa je stoga presuđeno kao pod toč.I.
(16)Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti ocijenivši ga stručnim i potpunim.
(17)Tužiteljica međutim zahtjeva isplatu iznosa od 11.585,13 EUR sa zateznom kamatom, koja je međutim, kako je gore objašnjeno (stavak 14 i 15 obrazloženja) umanjena za iznos priznat u postupku konverzije. Ispada da tužiteljica ima pravo na ukupan iznos zbrojene kamate do dana konverzije 30.rujna 2015.g u iznosu od 2.074,63 EUR. Taj iznos tužiteljica ne potražuje, pa joj sud ne može niti dosuditi (čl.354 st.2 toč.12 ZPP-a
(18) u pogledu istaknutog prigovora zastare, sud nalazi da isti nije osnovan. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od dana 20. veljače 2018. godine pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241 ZOO- a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Također, navedeni pravni stav proizlazi i iz shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 od 30. siječnja 2020. godine u kojem je navedeno kako zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323.st.1. ZOO-a (čl.104.st.1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
(19)Kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine donio pravomoćnu presudu u kolektivnom sporu u kojem je utvrđena povreda prava potrošača od strane tužene u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o kreditu te kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-6632/17 dana 14.lipnja 2018. godine donio pravomoćnu presudu u dijelu valutne klauzule te kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 10.lipnja 2019.godine, dakle u roku od 5 godina od pravomoćnosti navedenih presuda, prigovor zastare tuženika je odbijen.
(20)Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a. Kamata teče od dana sklapanja ugovora o konverziji tj. od 1.listopada 2015, jer do tada dospjela zatezna kamata je djelomice podmirena iznosom priznatim tužiteljici prilikom konverzije i izražena je u jedinstvenom iznosu (stavak 14 i 15 obrazloženja).
(21)Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1 i čl.155 ZPP- a, a odnosi na sastav tužbe i podneska od 22.prosinca 2025. (tbr.7 i 8) ukupno 200 bodova, zastupanje tužiteljice na ročištu (tbr.9) 26.ožujka 2024.g i 20.svibnja 2026 po 100 bodova. Izraženo u eurima sa obračunatim PDV-om iznosi 500 EUR. Tom iznosu valja pridodati trošak vještačenja 600 EUR. Sveukupno 1.100 EUR. Preostali trošak u iznosu od 2.226,44 EUR nije bio nužan za vođenje ovog postupka.
U Benkovcu 2. lipnja 2026. godine
Sudac
Igor Berghaus
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pisano, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.
Presuda se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka.
DNA:
1. Tužiteljici po punomoćniku Jurici Kvartuču, odvjetniku iz Zadra, Obala kneza
Branimira 12/II
2. Tuženiku po punomoćnicima odvjetnicima iz OD Metelko, Knežević & partneri
d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6
