Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž-378/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Kristini Pavelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćniku ŠE, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 73/1, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Zlatku Zvonareviću, odvjetniku iz Osijeka, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Pn- 216/2025-6 od 22.travnja 2026., 2.lipnja 2026.
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-216/2025-6 od 22.travnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
" I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, OIB: 38922958547, Martićeva 71, Zagreb platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb iznos od 1.265,83 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos počevši od dana podnošenja tužbe 10.10.2025. pa do isplate po referentnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana".
II/ Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje da tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 375,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 22. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj u kojoj je naveo da presudu pobija u cijelosti, a zbog svih žalbenih razloga predviđenih u čl. 353.st. 1. ZPP -a. U žalbi je tužitelj naveo kako smatra da je presuda utemeljena na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, jer da sud prvog stupnja smatra da se na pravni odnos između stranaka ima primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, po kojoj odredbi bi tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju razmjeni iznos mirovine koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Tužitelj navodi kako je Zakon o mirovinskom osiguranju lex posterior u odnosu na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Tužitelj smatra nezakonitim i dio presude o naknadi parničnog troška.
3. U odgovoru na žalbu tuženik je naveo da osporava argumente tužitelja iz njegove žalbe. Tuženik je naveo kako smatra da se na konkretni slučaj primjenjuju odredbe ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kad su izvršene isplate mirovine.
4. Žalba nije osnovana.
5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temel jem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude je jasna i razumljiva i ne proturječi razlozima presude koji su jasni i logični, te odgovaraju stanju spisa. Dakle, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima u presudi navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku. Naime, razlozi dani u obrazloženju pobijane presude su jasni logični i sasvim razumljivi.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao osiguravatelja mirovinskog osiguranja, da mu tuženik, kao osiguratelj štetnika u vezi sa prometnom nezgodom koja se dogodila 7.siječnja 1997. isplati naknadu štete koju je pretrpio isplatom priznate invalidske mirovine u omjeru od 60 % korisniku GE za razdoblje od 1.siječnja 2023. do 30.lipnja 2025. u iznosu od 1.265,86 EUR, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.
8. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
9. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika i nastanak štetnog događaja od 7. siječnja 1997. povodom kojeg je osiguranik tužitelja GE zadobio teške tjelesne ozljede. Nije sporno ni da je tužitelj priznao pravo GE na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad koja je nastala zbog ozljede izvan rada u omjeru 60% i zbog bolesti u omjeru 40%.
10. Među strankama je sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva u smislu primjenjuju li se u ovoj pravnoj stvari odredbe članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 157/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZMO) ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP) te je sporna visina tužbenog zahtjeva.
11. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je na utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP), kojim je propisano:
(1.) Društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
(2.) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3.) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
(4.) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
12. Prema shvaćanju Vrhovnog suda RH u odluci broj Rev-x-388/18 od 25. kolovoza 2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mjerodavne mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Ista pravna shvaćanja zauzeta su i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda RH (Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev- 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022. i Rev-850/2022 od 25. listopada 2022.).
13. Temeljem naprijed utvrđenih činjenica i zauzetih stajališta Vrhovnog suda RH, suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, da se tada obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3., u svezi sa člankom 4. ZOOP -a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja je isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.
14. U tom smislu na tužitelju je teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva, odnosno da postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.
15. Nije sporno da je tužitelj u spis dostavio obračun isplaćenih mirovina, dakle, svih izvršenih isplata, a čime nije dokazao štetu koju bi mu eventualno bio dužan naknaditi tuženik u smislu odredbe članka 27. stavak 2. i 3., a u svezi sa stavkom 4. ZOOP-a.
16. Stoga, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
17. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovi tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP -a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, 107/2025).
18. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP-a).
19. Zahtjev tuženika na naknadom troška postupka, a koji se odnosi na trošak sastava žalbe uvećan za trošak PDV, nije bio nužan niti potreban za vođenje ovog postupka, pa je sud istog odbio, na temelju odredbe čl. 155.st. 1., a u svezi s odredom čl. 166.st. 1. ZPP.
U Gospiću, 2.lipnja 2026.
Sutkinja
Kristina Pavelić
