REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-1447/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika protiv tuženika ĐV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, 2. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Sud se oglašava nenadležnim te se odbacuje tužba podnesena u ovoj pravnoj stvari 4. ožujka 2026.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je isplaćivao mirovinu korisniku FV na njegov tekući račun nakon njegove smrti (18. svibnja 2002.) sve do 31. listopada 2024. u ukupnom iznosu od 107.912,09 eura. Ističe da je tužitelj od Zagrebačke banke d.d. zatražio povrat nepripadno isplaćenih sredstava te da je izvršen djelomičan povrat u iznosu od 44.250,00 eura. Također navodi da je nasljednik FV ovdje tuženik. Tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 63.499,98 eura sa zateznim kamatama od 9. veljače 2026. do isplate.

2. Tuženik prebiva na području Republike Srbije.

3. S obzirom na činjenicu da je tuženik osoba s domicilom u Republici Srbiji, a da tužitelj ima domicil u Republici Hrvatskoj, radi se o sporu s međunarodnim elementom. Za ocjenu postojanja nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj, uzimajući u obzir da je postupak pokrenut 4. ožujka 2026. mjerodavne su odredbe Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/17 i 67/23, dalje ZMPP) koji je stupio na snagu 29. siječnja 2019. (čl. 81.).

4. Sukladno čl. 55. ZMPP-a nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom odredbe članka 4. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena, u daljnjem tekstu: Uredba) i primjenjuje se u opsegu određenom u članku 1. stavku 2. ZMPP-a (kojim je propisano da se tim Zakonom uređuje nadležnost sudova za odnose s međunarodnim obilježjem). Čl. 4. st. 1. Uredbe propisano je da se osobe s domicilom u državi članici tuže pred sudovima te države članice. To znači da se tuženik prema općoj odredbi koja uređuje nadležnost u ovoj pravnoj (sukladno čl. 55. ZMPP-a u vezi s čl. 4. Uredbe) tuži pred sudom Republike Hrvatske.

5.1. Nadalje, sukladno čl. 46. st. 2. ZMPP-a nadležnost suda Republike Hrvatske u građanskim i trgovačkim stvarima određuje se primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II Uredbe i kada tuženik ima, u smislu te Uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije.

5.2. Uredba uređuje izravnu međunarodnu nadležnost u poglavlju II koje se odnosi na nadležnost. To poglavlje ima deset odjeljaka pri čemu se odjeljak 2 odnosi na posebnu „izberivu“ nadležnost (čl. 7.-9.) dok se odjeljak 3 odnosi na nadležnost u stvarima koje se odnose na osiguranje (čl. 10. -16.).

5.3. Odredbe odjeljka 2. i 3. su odredbe Uredbe glede nadležnosti koje se primjenjuju u situaciji kad tuženik ima prebivalište u državi koja nije članica Europske unije i to na temelju čl. 46. st. 2. ZMPP koji proširuje primjenu tih odredaba na tu situaciju.

6. Pravna osnova zahtjeva tužitelja je stjecanje bez osnove.

7. U ovoj pravnoj stvari nema mjesta primjeni odjeljka 3. poglavlja II Uredbe jer se radi o nadležnosti u predmetima osiguranja. Nema mjesta primjeni niti odredbe čl. 7. Uredbe. Naime, u ovoj pravnoj stvari ne radi se pravnoj stvari povezanoj s ugovorom. Naime, nikakav ugovor između stranaka nije sklopljen s obzirom da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je tuženik nasljednik preminulog korisnika mirovine na čiji račun je tužitelj isplaćivao mirovinu nakon njegove smrti. Nadalje, iz činjeničnih navoda tužbe ne proizlazi da bi se radilo o pravnoj stvari povezanoj s deliktom ili kvazideliktom u smislu čl. 7. toč. 2. Uredbe, niti da se radi o naknadi štete koja se temelji na djelu zbog kojeg se pokreće kazneni postupak u smislu čl. 7. toč. 3. Uredbe. Stoga je zaključak ovog suda da u ovoj pravnoj stvari nema mjesta primjene odredaba odjeljaka 2. i 3. poglavlja II Uredbe (kojima je regulirana posebna „izberiva“ nadležnost.

8. Slijedom svega navedenog, za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan je sud Rupublike Srbije (sukladno čl. 55. ZMPP-a u vezi s čl. 4. Uredbe). Stoga je na temelju čl. 16. st. 2. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25) odlučeno kao u izreci.

9. Ovaj stav suda prvog stupnja podudaran je sa stavom izraženom primjerice u odluci Županijskog suda u Zagrebu izraženom u odluci poslovni broj Gž- 3942/2023-2 od 11. prosinca 2023., Županijskog suda u Varaždinu broj Gž- 24/2025 od 13. ožujka 2025. te Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1820/2024 od 7. travnja 2025.

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba u roku od 15 dana po primitku istog. Žalba se podnosi pisanim putem, putem ovog suda u 4 istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA

tužitelju