Poslovni broj: Us I-2466/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužiteljice GG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) ČG, temeljem generalne punomoći pohranjene u Uredu predsjednice ovog Suda, radi priznavanja prava na obiteljsku mirovinu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 08. svibnja 2026. u prisutnosti opunomoćenice tuženika , a u odsutnosti tužiteljice, dana 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-03/25- 03/03451173787, Urbroj: 341-99 06/2-25-4899 od 2. rujna 2025. te za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 140-03/25-03/03451173787, Urbroj: 341-18-06/2-25-30075 od 08. svibnja 2025.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 140-03/25-03/03451173787, Urbroj: 341-99 06/2-25-4899 od 2. rujna 2025. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje), odbijena je žalba tužiteljice izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 140-03/25- 03/03451173787, Urbroj: 341-18-06/2-25-30075 od 08. svibnja 2025. (dalje: prvostupanjsko rješenje), a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice, rođene **.**.1976., da joj se prizna pravo na obiteljsku mirovinu iza smrti supruga ŽG.

2.Tužiteljica tužbom pobija navedeno rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje iz svih zakonom predviđenih razloga. U tužbi se naime navodi da je njen zahtjev odbijen iz razloga što nema navršenih 50 godina života. Smatra da je ovakav zaključak u suprotnosti sa pravnim propisima kojima su uređena prava pripadnika HVO-a i članova njihovih obitelji u Republici Hrvatskoj. Poziva se na odredbu članka 3. Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji te odredbu članka 47. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, koje odredbe i citira, te ističe da su javnopravna tijela bila dužna priznati joj pravo na obiteljsku mirovinu iza smrti supruga RG, jer da je u trenutku njegove smrti imala napunjenih 40 godina života. Ističe naime da se nakon smrti supruga obratila Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu sa zahtjevom za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu, te da je uz zahtjev dostavila rješenje Službe za zaštitu prava branitelja i njihovih obitelji Grada [adresa], broj: UP-1 06/4-434177/19 od 07.10.2019. godine na koje je Ministarstvo za pitanja branitelja — [adresa] dalo suglasnost broj: 12-02-43-1-24/19 od 29.11.2019. godine kao i nalaz i mišljenje Ljekarske komisije u postupku revizije medicinskog vještačenja u Sarajevu, broj: RRVI-MO-234/19 od 15.11.2019. godine, iz kojega da se vidi kako je njenom suprugu bilo priznato svojstvo ratnog vojnog invalida Il. grupe sa 100% vojnog invaliditeta kao i pravo na dodatak, njegu i pomoć druge osobe III stupnja kao i pravo na ortopedski dodatak I stupnja, dok da se iz ostalih dokaza koje je dostavila uz zahtjev vidi kako je u trenutku smrti supruga imala navršenih 47 godina života odnosno da se iz dokaza u spisu jasno vidi kako ispunjava sve zakonske uvjete za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu, odnosno da je i prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo prilikom donošenja pobijanih rješenja očigledno pogrešno primijenilo odredbe Međudržavnog ugovora i Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, odnosno prilikom rješavanja po njenom zahtjevu da iste uopće nisu primijenili. Iz obrazloženja pobijanih rješenja da se vidi kako javnopravna tijela nisu pravilno utvrdila činjenično stanje odnosno da su pobijana rješenja u suprotnosti sa odredbom članka 8. Zakona o općem upravnom postupku kao i članka 52. stavak 1. i 2. istog Zakona odnosno da ista nisu mogla biti donesena neposrednim rješavanjem, kako je to učinjeno u konkretnom slučaju. Ističe da joj nije dana mogućnost izjašnjavanja u upravnom postupku koji je prethodio donošenju pobijanih rješenja jer da je javnopravna tijela nikada nisu saslušala prije donošenja odluke kojom se odbija njen zahtjev za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu kao udovice pripadnika HVO- a. Ističe i da su pobijana rješenja u suprotnosti sa odredbom članka 4. i 30. Zakona o općem upravnom postupku. Javnopravna tijela da su je u potpunosti isključila iz postupka odlučivanja o njenim pravima, da joj je povrijeđeno i pravo na pravičan postupak te da je diskriminirana u postupku ostvarivanja svojih prava u odnosu na druge korisnike prava koji su imali pravomoćno rješenje na njegu i pomoć druge osobe. Slijedom svega navedenog tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, ponište i predmet vrati na ponovni postupak i odluku.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu smatra da je tužba neosnovana te u bitnome ponavlja razloge obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

4.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

5.Tužiteljica na raspravu nije pristupila, iako uredno pozvana putem opunomoćenika za prijam pismena, a svoj izostanak nije opravdala. Stoga je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavaka 3. ZUS-a rasprava održana u odsutnosti tužiteljice.

6.Tuženik je po svom opunomoćenici na raspravi ostao pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja.

7.U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenog e komunikacijom uz odgovor na tužbu. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

8.Tužiteljica a ni tuženik nisu zatražili niti popisali troškove ovog upravnog spora.

9.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10.Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja od 2. rujna 2025., kao i prvostupanjskog rješenja od 8. svibnja 2025.

11.Sporno je među strankama je li pravilno i zakonito odbijen zahtjev tužiteljice da joj se prizna pravo na obiteljsku mirovinu iza smrti supruga ŽG.

12.Iz podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu e komunikacijom je razvidno:

-da je postupak za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu pokrenut zahtjevom tužiteljice podnesenog dana 17. siječnja 2024. nositelju socijalnog osiguranja u Bosni i Hercegovini;

-da je rješenjem prvostupanjskog tijela, broj 293641 od 11. listopada 2024. odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje prava na obiteljsku mirovinu iz članka 47. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17,98/19 i 84/21156/23 – dalje: ZHBDR) jer nema navršenih 50 godina života;

-da je protiv tog rješenja tužiteljica podnijela žalbu koja je rješenjem tuženika broj 767840 od 14. veljače 2025. uvažena iz drugih razloga te poništeno prvostupanjsko tješenja od 11. listopada 2024. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu da novim rješenjem primjenom članak 145. st. 1. ZHBDR-a odluči o zahtjevu tužiteljice;

-da je u postupku utvrđeno da je pokojni korisnik CG, nakon čije smrti je tužiteljica podnijela zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu, rođen **.**.1965., da je umro **.**.2023. te da mu je rješenjem Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Zagrebu, broj 68565 od 10. prosinca 1993., priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 30. prosinca 1996. primjenom Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 108/96) i Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika („Narodne novine“ broj 53/91);

-da je tužiteljica rođena **.**.1976., da nije u radnom odnosu te da je na dan smrti supruga ŽG (umro **.**.2023.) imala navršenih 47 godina, 01 mjesec i 2 dana života;

-da iz dopisa Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Klasa: Klasa:561-01/13- 01/4422, Urbroj: 512M2-010301-13-2 od 14. listopada 2013. razvidno da je provjerom u službenoj evidenciji Ministarstva utvrđeno da CG, nema evidentiranu pripadnost oružanim snagama Republike Hrvatske te da nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata;

-da je rješenjem Ministarstva branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/ll-562- 02/13-0015/2055 Urbroj:522-04/1-213-od 23. listopada 2013. oglašeno ništavnim rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, Klasa: 562 -02199- 01/15141, Urbroj:519-08-99-2 od 03. studenog 1999. i rješenje Ministarstva obrane, Uprave za obranu Zagreb, Ureda za Centar, Klasa: UP/l-562-02/97-26/619 Urbroj:512- 62-97-2 od 12.prosinca 1997 kojim je ĆG priznat status ratnog vojnog invalida IV. grupe sa 80% oštećenja organizma za stalno ;

-da je rješenjem Federacije Bosne i Hercegovine, Službe za zaštitu prava branitelja i njihovih obitelji, Grad [adresa], broj: UP-1 06/4-43-4177/19 od **.**.2019. ŽG, pripadniku HVO, priznato svojstvo ratnog vojnog invalida Il. grupe sa 100% vojnog invaliditeta stalno, pravo na dodatak za njegu i pomoć druge osobe III. stupanja kao i pravo na ortopedski dodatak I. stupnja po osnovu ranjavanja počevši od 1. svibnja 2019;

-da je rješenjem Federacije Bosne i Hercegovine, Službe za zaštitu prava branitelja j njihovih obitelji Grad [adresa], broj: UP-1 06/4-37-14639123 od 3. rujna 2024. tužiteljici, počevši od 01. siječnja 2024., priznato pravo na obiteljsku invalidninu;

-da je prvostupanjskim rješenjem od 8. svibnja 2025. zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na predmetnu obiteljsku mirovinu odbijen, uz obrazloženje da nije ispunjen uvjet iz članka 145. stavka 1. ZHBDR-a odnosno jer tužiteljica nema navršenih 50 godina života;

-da je tužiteljica na prvostupanjsko rješenje od 8. svibnja 2025. izjavila žalbu, koja u bitnome odgovara navodima predmetne tužbe, a koja žalba je osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbijena te potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.

13.Obzirom na podatke spisa predmeta, ovaj sud osporavano drugostupanjsko, kao i prvostupanjsko rješenje, cijeni pravilnim i zakonitim, dok prigovori tužiteljice nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

14.Naime, u konkretnom slučaju, suprotno tužbenim navodima, nema mjesta primjeni odredbi Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji ( „Narodne novine -Međunarodni ugovori”, broj 2/06 -dalje: Ugovor HVO). Ovo stoga što prema članku 1. stavku 1. točki 8. Ugovora HVO pravo na davanja imaju članovi obitelji poginulog, zatočenog ili nestalog pripadnika HVO odnosno prema odredbi članka 6. stavka 4. Ugovora HVO mirovina se priznaje iza poginulog ili ekshumiranog pripadnika HVO stradalog u pružanju neposrednog oružanog otpora. Kako smrt ŽG, prednika tužiteljice, nije nastupila iz razloga navedenih u članku 6. stavku 4. Ugovora HVO to, kako to i tuženik pravilno navodi, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbi Ugovora HVO.

15.Nadalje, suprotno tužbenim navodima tužiteljica ne ispunjava ni uvjete za priznavanje predmetne obiteljske mirovine ni prema odredbama članka 46. odnosno 47. ZHBDR-a. Člankom 47. stavkom 1. ZHBDR-a je propisano da bračni ili izvanbračni drug umrlog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i umrlog hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, osim bračnog ili izvanbračnog druga umrlog hrvatskog ratnog vojnog invalida iz članka 4. ovoga Zakona, osiguranika ili korisnika prijevremene starosne, starosne, invalidske mirovine zbog potpunog ili djelomičnog gubitka radne sposobnostî ili najniže mirovine ostvarenih prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ili prema ovome Zakonu odnosno prijašnjem općem propisu o mirovinskom osiguranju ili prijašnjim propisima kojima su se uređivala prava hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, stječe pravo na obiteljsku mirovinu kada navrši 50 godina života. Člankom 46. stavkom 1. ZHBDR-a je propisano da bračni ili izvanbračni drug umrlog hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata kojem je do smrti bilo priznato pravo na doplatak za njegu i pomoć druge osobe, a koji je umro zbog bolesti ili ozljede nastale izvan okolnost obrane suvereniteta Republike Hrvatske, stječe pravo na obiteljsku mirovinu kada navrši 40 godina života. Kako prednik tužiteljice sada pok. CG nije imao utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata niti status hrvatskog ratnog vojnog invalida, to u konkretnom slučaju, kako to i tuženik pravilno navodi, nije bilo mjesta primjeni citiranih odredbi članka 46. i 47. ZHBDR-a.

16.Člankom 145. stavkom 1. ZHBDR-a propisano je da bračni ili izvanbračni drug umrlog pripadnika HVO-a, državljanina Republike Hrvatske, kojemu je bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu u upravnom postupku provedenom u Republici Hrvatskoj prema propisima kojima se uređuju prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, stječe pravo na obiteljsku mirovinu kada navrši 50 godina života, pod uvjetom da ima navršenih 40 godina života u trenutku smrti pripadnika HVO-a. Polazeći od prednjih utvrđenja u konkretnom slučaju je, po ocjeni ovoga suda, pravilno utvrđeno da tužiteljica ne ispunjava uvjete za priznanje prava na obiteljsku mirovinu iz citirane odredbe članka 145. stavak 1. ZHBDR-a jer nema navršenih 50 godina života.

17.Tužiteljica tijekom upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu a ni tijekom ovoga spora nije dostavila niti jedan relevantan dokaz niti je predložila izvođenje dokaza koji bi upućivali na drugačiji zaključak. Stoga činjenica što tužiteljica nije saslušana tijekom upravnog postupka nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

18.Nadalje, suprotno tužbenim navodima, ovaj sud ne nalazi da bi tužiteljica na bilo koji način bila diskriminirana u ostvarivanju svojih prava po predmetnom osnovu, a ista, osim paušalnih tvrdnji, nije dostavila niti jedan dokaz u navedenom smislu.

19.Suprotno tužbenim navodima u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, je detaljno obrazloženo sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a.

20.U svemu izloženom ovaj sud osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, cijeni pravilnim i zakonitim. Kako nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje sud pazi po službenoj dužnosti, to je slijedom svega navedenog na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti odnosno odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu, 2. lipnja 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužiteljici, putem opunomoćenika za prijam pismena: FG, MG

[adresa] ([adresa]), [adresa],

-tuženiku,

-u spis.