Poslovni broj: Us I-1823/2025-10
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja: JA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]., zastupan po opunomoćenici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, Đorđićeva 15., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3., zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) AA, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Radnička cesta 82., OIB: 85584865987, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 8. svibnja 2026., u prisutnosti zamjenice opunomoćenice tužitelja i opunomoćenika tuženika a u odsutnosti zainteresirane osobe, dana 2. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I.Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Klasa: UP/II-502-03/25-01/319, Urbroj: 338-01-06-05-25-05 od 23. lipnja 2025.
II.Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Varaždin, Klasa: UP/I-502-03/25- 02/7466, Urbroj: 338-05-02-25-04 od 8. travnja 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje, u kojem je prvostupanjsko tijelu dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju ove presude.
r i j e š i o j e
Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o trošku isplatiti tužitelju iznos od 2.500,00 EUR-a na ime naknade troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1.Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-369/2025-26 od 11. srpnja 2025. predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-2520/2025 ustupljen je na rješavanje Upravnom sudu u Splitu. Kod ovog suda predmet je zaveden pod poslovnim brojem Us I-1823/2025.
2.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: Klasa: UP/II-502-03/25-01/319, Urbroj: 338-01-06-05-25-05 od 23. lipnja 2025. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Varaždin, Klasa:
UP/I-502-03/25-02/7466, Urbroj: 338-05-02-25-04 od 8. travnja 2025. (dalje: prvostupanjsko rješenje), a kojim rješenjem je točkom I. izreke odbijen zahtjev Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica Čistoća (ovdje zainteresirane osobe) za priznavanje ozljede na radu i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s te osnove i to ozljede tužitelja nastale kod navedenog poslodavca dana 24. veljače 2025., MKB:
10 šifre S46.2 (ozljeda mišića i tetive drugih dijelova bicepsa). Točkom II. izreke je određeno da žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.
3.Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava navedeno drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, iz svih zakonom predviđenih razloga. U tužbi se navodi da osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, ne sadrže razloge koji, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, upućuju na onakvo rješenje kako je dano u dispozitivu. Ističe se naime da u obrazloženjima navedenih rješenja nisu dani razlozi zbog čega predmetna dijagnoza nije posljedica ozljede na radu, a oni koji su dani da su arbitrarni i bez uporišta u medicinskoj dokumentaciji. Usto, stručna tijela medicinskog vještačenja da smatraju da nema osnove za priznanje predmetne ozljede ozljedom na radu jer dijagnoza S 46.2 za koju se traži priznavanje ozljede na radu nije verificirana, dok da, prvostupanjsko tijelo odbija zahtjev pozivom na odredbu članka 66. točku 5. Zakona o obveznom zdravstvenog osiguranju (da je predmetna ozljeda posljedica urođene ili stečene dispozicije). Kako se radi o sasvim drugom razlogu od onoga koje je navelo stručno tijelo medicinskog vještačenja, prvostupanjsko i osporavano rješenje da se zbog različitih razloga odbijanja zahtjeva ne mogu ispitati, jer da nije razvidno je li zahtjev odbijen iz razloga koje je navelo stručno tijelo medicinskog vještačenja ili iz razloga koje je navelo prvostupanjsko javnopravno tijelo. Navedenim da je povrijeđena odredba članka 98. stavka 5. Zakona pa da su osporavano i prvostupanjsko rješenje već iz toga razloga nezakonita. Nadalje se navodi da je od mogućih uzroka koji su doveli do štetne posljedice mjerodavan onaj koji po redovnom tijeku stvari rezultira određenom posljedicom. Tužitelj da smatra da je upravo radnja koju je poduzeo u uskoj uzročnoj vezi s nastalom ozljedom, jer da tu radnju nije poduzeo, do ozljede ne bi došlo. Iz medicinske dokumentacije da proizlazi da je tužitelj prilikom pražnjenja kanti istegnuo lijevu ruke, a da tu radnju nije poduzeo, do ozljede da ne bi došlo. Uzročno- posljedična veza da se utvrđuje na taj način, a ne na način kako su to naveli prvostupanjsko i drugostupanjsko liječničko povjerenstvo. Ističe se da ako dijagnoza S 46.2 za koju se traži priznavanje ozljede na radu nije verificirana u medicinskoj dokumentaciji, stručno tijelo medicinskog vještačenja da je trebalo ocijeniti može li se druga dijagnoza, koja je navedena u medicinskoj dokumentaciji i koja se može povezati s predmetnim štetnim događajem, priznati ozljedom na radu. Drugostupanjsko tijelo vještačenja da nije tako postupilo, iako da je trebalo i to da bi bilo u skladu s ustaljenom ustavnosudskom i upravnosudskom praksom, nego da je strogo formalistički dalo ocjenu nepokušavajući navesti za nju razloge. Stoga da osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje nije moglo biti utemeljeno na nepravilno danim nalazima, mišljenjima i ocjenama prvostupanjskog i drugostupanjskog liječničkog povjerenstva. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, ponište te da se tužitelju ozljeda nastala kod poslodavca (ovdje zainteresirane osobe) dana 24. veljače 2025., prema MKB-10 šifre 46.2 (ozljeda mišića i tetive drugih dijelova bicepsa) ili neka druga ozljeda koja je posljedica tog događaja, prizna kao ozljeda na radu te da mu se u vezi s nastalom ozljedom priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj priznate ozljede na radu. Ujedno je zatražio i da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora.
4.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana, da je suprotno navodima iz tužbe pobijano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku a sukladno važećim zakonskim propisima. Citira mjerodavne odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine, broj: 80/13, 137/13, 98/19), Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“ broj: 75/2014, 154/2014, 79/2015, 139/2015, 105/2016, 40/2017, 66/2017, 109/2017, 132/2017, 119/2018, 41/2019, 22/2020, 39/2020, 2/2022), ponavlja razloge obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
5.Zainteresirana osoba, iako uredno pozvana, nije dostavila odgovor na tužbu.
6.U tijeku ovog upravnog spora je dostavom podnesaka i održavanjem rasprave svakoj stranci u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24 – dalje ZUS) dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6.1.Zainteresirana osoba na raspravu nije pristupila, iako uredno pozvana, a svoj izostanak nije opravdala. Stoga je rasprava održana u odsutnosti zainteresirane osobe.
7.Tužitelj je po zamjenici svoje opunomoćenice na raspravi ustrajao u navodima tužbe te predlaže da se provede medicinsko vještačenje kako je to predloženo u tužbi.
8.Tuženik je po svom opunomoćeniku na raspravi ustrajao u svemu kao tijekom dosadašnjem postupka je je naveo da se ne protivi predloženom vještačenju.
9.U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora kao i cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu dok je sud odbio prijedlog tužitelja da se provede dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku medicinske prof. dr. LA, prim. dr. med. spec. kirurg iz razloga koji će se navesti u obrazloženju ove presude. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
10.Tužitelj je zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.
11.Na temelju provedenih dokaza tijekom spora te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.
12.13.Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja kao i prvostupanjskog rješenja.
13.Prema odredbi članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13, 137/13, 98/19, 33/23 dalje ZOZO) ozljedom na radu prema Zakonu smatra se: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima; 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. istog članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. Zakona
14.Prema odredbi članka 67. ZOZO ozljedom na radu, u smislu istog Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.); 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.); 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno - pravne aktivnosti; 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.
15.Prema odredbi članka 36. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine", broj („Narodne novine“ broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 19/18, 41/19, 22/20, 39/20, 2/22 - dalje: Pravilnik) ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.
16.Prema odredbi članka 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.
17.Sukladno odredbi članka 39. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu, drugim propisima, te odredbama Zakona i Pravilnika.
18.Iz podataka spisa ovog upravnog spora te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno te među strankama nije sporno:
-da je prvostupanjski postupak utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu pokrenut temeljem prijave o ozljedi na radu podnesene od strane zainteresirane osobe i zaprimljene kod prvostupanjskog dana 3. ožujka 2025.; da je tom prijavom prijavljena ozljeda osiguranika tužitelja, radnika zainteresirane osobe, koji radi na poslovima odvoženja otpada; da se prema podacima u prijavi ozljeda dogodila dana 24. veljače 2025. na adresi u [adresa], oko 7,00 sati; da je radno vrijeme tog dana tužitelju bilo od 6,00 do 13,30 sati.
-da je u prijavi navedeno da se tužitelj ozlijedio pri čišćenju ulice na javnoj površini kada je prilikom pražnjenja posude s otpadom istegnuo ruku, da je tužitelj koristio zaštitna sredstva, da je isti osposobljen za rad te da su primijenjena osnovna i posebna pravila zaštite na radu;
-da je u izvješću izabranog liječnika opće/obiteljske medicine, koje je sastavni dio prijave, navedena dijagnoza izražena šifrom prema važećoj MKB-10 klasifikaciji:
S46.2/Caesio musculi et tendinis bicipitis i da tužitelj ne boluje od drugih bolesti koje su za posljedicu mogle imati ozljedu;
-da se prema izjavama tužitelja i njegovog neposrednog rukovoditelja (od 24. veljače 2026.) ozljeda dogodila u 7,30 sati, u [adresa], prilikom pražnjenja kante zapremine od 240 litara, kada je zbog težine tereta tužitelj osjetio bol u laktu koja nije popuštala te je zbog toga nakon stanke, zatražio medicinsku pomoć u zdravstvenoj ustanovi;
-da je prema medicinskoj dokumentaciji u spisu (povijest bolesti od 24. veljače 2025.) Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, Klinike za traumatologiju, Ordinacije za hitan prijem, tužitelj zatražio medicinsku pomoć jer mu je prilikom dizanja kante na poslu nešto popucalo u lijevom laktu i postavljena mu je dijagnoza:
S46.2/Ozljeda mišića i tetive drugih dijelova bicepsa;
-da je tužitelj obvezno zdravstveno osigurana kao osoba u radnom odnosu kod zainteresirane osobe od 19. ožujka 2020. godine i da je bio privremeno nesposoban za rad po dijagnozi S46.2/OzIjeda mišića i tetive drugih dijelova bicepsa od 25. veljače do 6. lipnja 2025. godine;
-da je prvostupanjsko tijelo postupajući po predmetnoj prijavi ozljede na radu pribavilo medicinsko vještačenje nadležnog liječničkog povjerenstva Zavoda (u daljnjem tekstu: LP) koje je u svom nalazu, mišljenju i ocjeni od 31. ožujka 2025. godine ocijenilo da se dijagnoza šifre S46.2/Laesio musculi et tendinis bicipitis, ne može priznati ozljedom na radu, jer dijagnoza koje se priznavanje traži nije verificirana;
-da je potom prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev zainteresirane osobe (poslodavca tužitelja), kako je to pobliže navedeno u izreci tog rješenja;
-da je tužitelj na navedeno prvostupanjsko rješenje izjavio žalbu (koja u bitnome odgovara navodima predmetne tužbe) a povodom koje žalbe je tuženik u drugostupanjskom postupku pribavio nalaz, ocjenu i mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije od 4. lipnja 2025., prema kojem je tužitelju postavljena sumnja na parcijalnu rupturu tetive bicepsa koja nije dokazana uz nejasnoću u povijesti bolesti od 24. veljače 2025. o kojoj ruci se radi te da se zatražena dijagnoza S46.2./Laesio musculi et tendjnis bicipitis ne može uzročno posljedično vezati za događaj od 24. veljače 2025 godine jer ista nije verificirana u povijesti bolesti od 24. veljače 2025 odnosno nije verificirana učinjenom slikovnom obradom;
-da je tuženik osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbio tužiteljevu žalbu na prvostupanjsko rješenje, uz obrazloženje, u bitnome, da se nespornim utvrđuje pravni aspekt obzirom da iz dokaza spisa (izjave tužitelja, neposrednog rukovoditelja, izvješća o nastanku ozljede na radi i prijava poslodavca) proizlazi da je štetni događaj nastupio nesretnim slučajem, u okviru radno-pravnih aktivnosti tužitelja, temeljem kojih je obvezno zdravstveno osiguran za slučaj ozljede na radu (prilikom pražnjenja kante zapremnine od 240 litara kada je zbog težine tereta osjetio bol u laktu). Nadalje se navodi da kako navedena zatražena dijagnoza prema ocjeni liječničkih povjerenstava Zavoda i Direkcije Zavoda nije verificirana medicinskom dokumentacijom odnosno slikovnom obradom to da istu nije moguće uzročno-posljedično povezati s događajem od 24. veljače 2025. pa tuženik cijeni da s medicinske strane nije ispunjen uvjet iz članka 66. stavak 1. ZOZO.
19.Obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu i citirane zakonske i podzakonske odredbe, ovaj sud osporavano drugostupanjsko kao ni prvostupanjsko rješenje ne može ocijeniti zakonitim.
20.Naime, iz obrazloženja osporavanog rješenja dakle proizlazi da tuženik nalaze, mišljenja i ocjene prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela vještačenja, prema kojima se predmetna dijagnoza ne može uzročno posljedično vezati za događaj od 24. veljače 2025. jer ista nije verificirana u povijesti bolesti od 24. veljače 2025 odnosno nije verificirana učinjenom slikovnom obradom, prihvatio kao valjan dokaz glede odlučnih medicinskih činjenica radi čega cijeni da s medicinske strane nije ispunjen uvjet iz članka 66. stavak 1. ZOZO.
21.Međutim, ovaj sud se za sada, a obzirom na prigovore tužitelja, sa navedenom ocjenom ne može složiti. Naime, sam tuženik navodi da je nesporno da je štetni događaj nastupio nesretnim slučajem, u okviru radno-pravnih aktivnosti tužitelja, temeljem kojih je obvezno zdravstveno osiguran za slučaj ozljede na radu (prilikom pražnjenja kante zapremnine od 240 litara kada je zbog težine tereta osjetio bol u laktu). Iz podataka spisa proizlazi nespornim da se tužitelj istog dana tj. 24. veljače 2025. zbog ozljede iz predmetnog štetnog događaja javio na Hitni prijam u KBC Sestre milosrdnice, Kliniku za traumatologiju. Iz povijesti bolesti je razvidno da je kao razlog dolaska navedeno: na poslu dižući teret ozlijedio lijevu ruku. Stoga nisu pravilni navodi iz nalaza, mišljenja i ocjene drugostupanjskog da je nejasno u povijesti bolesti o kojoj ruci se radi. Nadalje iz povijesti bolesti proizlazi da je glavna dijagnoza S46.2 Ozljeda mišića i tetive drugih dijelova bicepsa te da se UVZ pregledom distalne nadlaktice prikaže uredan izgled miotendinoznog spoja m. biceps brachi uz promijenjenu strukturu tetivnih niti proksimalnog dijela i vidljive niti distalno do hvatišta , što može upućivati na parcijalnu repturu ruke. Propisana je terapija pošteda ruke od opterećenja 3 tjedna, analgetici, lokalno hladni oblozi. Tužitelj koji je zatražio liječničku pomoć sasvim sigurno nije sam sebi postavio dijagnozu a to što predmetna dijagnoza nije verificirana slikovnom obradom, kako to navode liječnička povjerenstva, po ocjeni ovoga suda ne može ići na teret tužitelja. Stoga kod činjenice da je nesporno da je predmetni štetni događaj nastupio nesretnim slučajem, u okviru radno -pravnih aktivnosti tužitelja, ovaj sud, imajući u vidu sve gore navedeno, smatra da javnopravna tijela u konkretnom slučaju svoja rješenja nisu mogla temeljiti na nalazima, mišljenjima i ocjeni liječničkih povjerenstava koja su postupala strogo formalistički te u svojim nalazima i mišljenjima očito nisu pažljivo analizirala povijest bolesti i drugu dokumentaciju u spisu niti su uopće pokušali utvrditi radi li se u konkretnom slučaju o nekoj drugoj dijagnozi koja bi bila u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem te koja bi se mogla priznati ozljedom na radu, a na što pravilno ukazuje tužitelj. Stoga ovaj sud drži, a imajući sve izloženo, da nalazi, mišljenja i ocjene liječničkih povjerenstava u upravnom postupku nisu u dostatnoj mjeri obrazložena te ista tuženiku i prvostupanjskog tijelu nisu mogla poslužiti kao valjana osnova za donošenje osporavanih rješenja (drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja). Zbog svega navedenog ovaj sud nije mogao otkloniti prigovore tužitelja da je u konkretnom slučaju činjenično stanje nepotpuno odnosno pogrešno utvrđeno te da je s tim u vezi došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.
22.Kod navedenog stanja stvari ovaj sud nije smatrao potrebnim provoditi predloženo medicinsko vještačenje po sudskom vještaku kirurgu pa je taj dokazni prijedlog tužitelja odbijen.
23.Uzevši u obzir sve izloženo te imajući u vidu citirane zakonske odredbe, ovaj sud osporavano drugostupanjsko rješenje kao ni prvostupanjsko rješenje ne može ocijeniti zakonitim radi čega je ista temeljem odredbe članka 117. stavak 1. ZUS -a valjalo poništiti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje, a kako je to odlučeno u izreci ove presude.
24.U postupku nakon ove presude prvostupanjsko tijelo će zatražiti od prvostupanjskog liječničkog povjerenstva novi nalaz, mišljenje i ocjenu u kojem će isto, sagledavajući sve okolnosti konkretnog slučaja, dati stručnu i detaljno obrazloženu medicinsku ocjenu o predmetnoj dijagnozi te eventualno o nekoj drugoj dijagnozi koja bi bila u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem te koja bi se mogla priznati ozljedom na radu, te nakon tako provedenog dokaznog postupka, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o zahtjevu zainteresirane osobe za priznavanjem tužitelju ozljede na radu i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po tom osnovu, pridržavajući se pritom pravnih shvaćanja i primjedaba ovog suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.
25.Kako je tužitelj uspio u ovom sporu, tuženiku je valjalo naložiti da tužitelju naknadi trošak ovog upravnog spora sukladno članku 144. i 147. stavak 1. ZUS -a. Tužitelju je sukladno Tbr. 27., tbr. 52. i 54. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika valjalo priznati kao opravdani trošak popisani trošak sastava tužbe te zastupanja na raspravi od 8. svibnja 2026. u iznosu od po 1.000,00 eur za svaku radnju odnosno ukupno 2.000,00 eur a što uvećano za PDV od 25% sveukupno iznosi 2.500,00 eur. Navedenim je odlučeno kao u izreci rješenja.
U Splitu 2. lipnja 2026.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena.
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
-tužitelju putem opunomoćenika,
-tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela,
-u spis.
