REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
Ante Starčevića 23, 21260 Imotski
P-972/2019-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Nevenki Kolovrat, u pravnoj stvari tužitelja ČD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Stipi Vuletiću, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika RD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Alenu Noli, odvjetniku u Makarskoj, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave i objavljene presude, dana 2. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
I. "Utvrđuje se da je tužitelj ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isključivi suvlasnik i suposjednik ¼ dijela čestice zemlje [katastarska čestica], zk uložak [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] oznake zemljišta vrt, što je tuženi ČDU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan priznati i trpjeti uknjižbu tužitelja na predmetni suvlasnički dio nekretnine, jer će u protivnom njegovo priznanje zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku na ime troškova ovoga postupka iznos od 950,00 EUR.
Obrazloženje
1. U tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda 8.lipnja 2017. tužitelj tvrdi da je osobno i putem svojih pravnih prednika preko 120 godina suvlasnik i suposjednik ¼ d. č. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u naravi vrt, kojeg je prije njega koristila njegova majka ŠD rođ. JD i njeni prednici. Tužitelj tvrdi da je u zemljišnim knjigama ovoga suda kao vlasnik ove nekretnine upisan tuženik, koji se upisao temeljem pravomoćne presude ovoga suda P-310/93, navodeći okolnosti i činjenice iz tog predmeta koje nisu odlučujuće za presuđenje u ovoj pravnoj stvari te postavlja tužbeni zahtjev opisan u izreci presude i traži da se u odnosu prema tuženiku utvrdi suvlasnikom i suposjednikom ¼ dijela d. č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina].
2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio istoj s prijedlogom da tužba bude odbijena, a tužitelj obvezan na plaćanje troškova ovoga postupka. Ne spori činjenicu da je tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine za cijelo, dok spori aktivnu legitimaciju tužitelja tvrdeći da tužitelj ničim nije dokazao da je njegova majka i njeni prednici koristili predmetnu nekretninu.
3. U tijeku postupka obavljen je očevid u Velikom Brdu 4. lipnja 2019., uz nazočnost mjernika vještaka Ante Kukavice, pročitan je njegov nalaz i mišljenje od 22. svibnja 2025., sa skicom izmjere i fotografijama lica mjesta, izveden je dokaz saslušanjem JD i PD kao svjedoka u postupku, pročitani su priklopljeni spisi P-310/93 (Pu P-2164/2019), P-217/12 (Pu P- 1380/2019).
4. Nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi suvlasnikom ¼ dijela d. č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] prema tuženiku, kao upisanom vlasniku.
6. Među strankama ovoga postupka nema spora oko toga da je tužitelj upisan kao vlasnik predmetne nekretnine. Očevidom koji je obavljen 4. lipnja 2019. utvrđeno je da je predmet postupka nekretnina koja je položena u [adresa] koja je položena jugoistočno od mjesnog makadamskog puta. Do predmetne nekretnine dolazi se uskim puteljkom obraslim travom, visinom do oko 80 cm, a puteljak je dužine oko 40 m, počevši od opisanog makadamskog puta. Neposrednim zapažanjem utvrđeno je da je predmetna nekretnina u naravi vrt, u cijelosti obrastao samoniklom travom, koja je na skici mjernika vještaka označena slovima A-B-C-D-A, ukupne površine 81 m[2] . Na ovaj nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu iskazale primjedbe.
7. Kako bi se utvrdile sporne okolnosti izveden je dokaz saslušanjem JD i PD pok. Č koji su rođaci tužitelju.
VD iskazao je da je ova nekretnina u naravi predstavljala staru kuću koja je sada u ruševnom stanju i u kojoj se nikada nije živjelo i koja je služila kao konoba i štala. Njena površina je 20m[2] , oko kuće je zemljište površine oko 100 m , ukupne površine 120 m[2] , koja je pripadalo njegovom ocu R te rođacima Š i DD, te majci tužitelja, tako da tužitelju pripada ¼ dijela njegove majke ŠD s tim da tuženik ne polaže nikakva prava na ovu nekretninu niti je bio u posjedu iste, jer su njegove nekretnine položene na drugom mjestu, a da njegovi prednici nisu prodali tuženiku ovu nekretninu.
PD pok. Č iskazao je na isti način, posebice da nekretnina u naravi čini ruševnu pojatu.
Iako je tužitelj predlagao da se izvede dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, ne i tuženika, ovaj prijedlog sud nije prihvatio zato što je na ročištu održanom 20. ožujka 2019. zaključen prethodni postupak i nije određeno da će biti izveden i ovaj dokaz, sve tim više što po mišljenju ovoga suda izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja, bez prijedloga za saslušanjem tuženika bi bilo povrijeđeno načelo neposrednosti i ne bi doprinijelo boljem položaju tužitelja u ovom postupku.
8. Kada se analiziraju dokazi izvedeni u tijeku postupka proizlazi da su isti kontradiktorni i to baš zbog toga što je očevidom utvrđeno da je riječ o vrtu, a svjedoci opisuju nekretninu kao ruševnu štalu. Dakle, predmetna nekretnina nije istovjetna nekretnini koju je tužitelj označio u tužbi, ni površinom ni kulturom, sve tim više što je u javnoj evidenciji nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] upisana kao ždrilo ima površinu 61 m[2] i upisana je u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]. Osim toga, tužitelj nije dokazao pravni slijed niti kontinuirano posjedovanje predmetne nekretnine kroz zakonom propisano vrijeme, kako to propisuje članak 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06,141/06,146/08,38/09,153/09,143/12 i 152/14 dalje: ZV) . Naime, tužitelj niti na jedan način nije dokazao da bi on bio stvarni suvlasnik ili suposjednik dijela predmetne nekretnine na kojoj je tuženik upisan za cijelo. Iskazi saslušanih svjedoka koji su u suprotnosti s nalazom i mišljenjem vještaka Ante Kukavice ne mogu biti vjerodostojan dokaz iz kojeg bi sud izveo zaključak da bi tužitelj bio suvlasnik premetne nekretnine. Osim izvedenih i analiziranih dokaza tužitelj nije nudio sudu drugih dokaza, iako je trebao. Nudio je dokaz saslušanjem tužitelja, ali je već obrazloženo zašto taj dokaz nije izveden nakon zaključenja prethodnog postupka. Sadržaj pribavljenih i priloženih spisa, po mišljenju ovoga suda nije potrebno analizirati zato što se na temelju njih ne može poboljšati tužiteljeva pravna pozicija i odnose se na način stjecanja nekretnine od strane tuženika, što nije predmet ovoga postupka.
9. Člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) određeno je da koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
10. Člankom 219. ZPP-a određeno je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
11. Na temelju izvedenih dokaza sud nije mogao izvući zaključak da bi tužitelj bio suvlasnik predmetne nekretnine jer nije dokazao aktivnu legitimaciju, a pored toga ni vrijeme potrebno za stjecanje prava suvlasništva ove nekretnine niti samostalni, pošteni i zakoniti posjed, zbog čega je njegov zahtjev odbijen kao neosnovan.
12. O trošku postupka odlučeno je temeljem čl. 154.st.1. ZPP-a.
Tuženiku je trebalo priznati, a obzirom da je u cijelosti uspio u parnici, i to za podnesak od 24.04.2018. 25 bodova, podnesak od 25.10.2018., 22.11.2018.i 6.10.2021., po 50 bodova, za ročišta održana 23.11.2018., 20.3.2019., 10.7.2025., 17.9.2025., 17.3.2026., 21.4.2026., , za svaku radnju po 50 bodova, (VPS 5.000,00 kn ) što je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine" broj 142/12 i dr.), ukupno 475 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 2 EUR daje iznos od 950,00 EUR, koliko je tužitelj dužan isplatiti tuženiku na ime troškova ovoga postupka.
Ocijenivši ove izdatke potrebitim za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP-a, sud je obvezao tužitelja da tuženiku na ime troškova ovog postupka isplati iznos od 950,00 EUR.
13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Imotskom, 2. lipnja 2026.
SUDAC
Nevenka Kolovrat
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.