Posl. br. Gž-1869/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, Područni ured u Sisku, OIB: 84397956623 protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mateša & Kapitan iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku pod posl. br. Pn-23/2024 od 03. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 02. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Sisku pod posl. br. Pn-23/2024 od 03. listopada 2025., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točci I) izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 10.251,18 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 23.02.2024. do isplate i troškom postupka, dok je toč. II) izreke naloženo tužitelju da naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.100,00 eura u roku od 15 dana.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno iz razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP-a), te predlaže preinačiti pobijanu prvostupanjsku odluku, odnosno podredno ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje.

3. U žalbi tužitelj u bitnom navodi da je sud polazeći od primjene Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ( NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, 155/23, dalje ZOOP-a) pogrešno primijenio materijalno pravo u predmetnoj pravnoj stvari. Navodi da ima temeljem čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ( NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, dalje ZMO ) izvorno pravo potraživati stvarnu štetu novčanih davanja koja se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, te da su za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva jedino mjerodavne odredbe ZMO-a kao lex specialis. Navodi da odredba čl. 27. ZOOP uopće ne predviđa obračun razmjernog dijela obiteljske mirovine, te da je navedena odredba derogirana kasnije donijetim ZMO iz 2014.

4. Odgovor na žalbu nije podnijet.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 10.251,18 eura, nastale isplatom priznate obiteljske mirovine i jednokratnih novčanih davanja udovici i djeci njegova osiguranika DO u razdoblju od 01.03.2021. do 31.01.2024. ( umanjeno za 20% suodgovornosti ) zbog smrtnog stradavanja DO u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika DOZ.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje:

- da nije sporno da je tužitelj udovici umrlog osiguranika FO – ĐO i djeci JO, MO, ŠO i ŠO KO priznao pravo na obiteljsku mirovinu od 24.12.2013., te da im je u utuženom razdoblju od 01.03.2021. do 31.01.2024. isplatio po osnovi obiteljske mirovine i jednokratnih novčanih davanja ukupno iznos od 12.175,46 eura,

- da su u ovom sporu kojeg pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime obiteljske mirovine i jednokratnog novčanog primanja mjerodavne odredbe čl. 27. ZOOP-a, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete u trenutku kada su izvršene isplate mirovine i jednokratnog novčanog primanja,

- da iz provedenog financijskog vještačenja po vještakinji Kseniji Vrebac proizlazi da je u utuženom razdoblju isplaćena obiteljska mirovina utvrđena rješenjem HZMO u iznosu od 12.175,46 eura, dok da bi u tom razdoblju invalidska mirovina koja bi bila isplaćivana pok. FO u slučaju povrede na radu (da nije bilo smrtne posljedice) iznosila 16.832,93 eura, pa da razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (razmjerni iznos mirovine) ima negativan predznak i iznosi - 4.657,47 eura,

- da iz provedenog vještačenja proizlazi da ne postoji stvarna štete koju bi tuženik bio u obvezi nadoknaditi tužitelju u vidu više plaćene razlike mirovina, prema odredbama čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP-a,

- da tužitelj tijekom postupka nije dostavio nikakav akt iz kojeg bi proizlazilo temeljem kojih propisa je ĐO i djeci JO, MO, ŠO i KO priznato pravo na jednokratno novčano primanje, pa da stoga nema mjesta zaključku suda da bi se radilo o isplati utemeljenoj na propisima o zdravstvenom osiguranju, ili o troškovima liječenja odnosno drugim nužnim troškovima sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju.

8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 27. ZOOP-a odbija tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, dok odluku o trošku donosi na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio u okviru žalbenih razloga, ovaj je sud utvrdio da je donošenjem predmetne odluke počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a jer odluka nema razloga o odlučnim činjenicama zbog čega ju nije moguće ispitati.

10. Prvenstveno valja istaknuti da je suprotno žalbenim navodima, pravilan stav prvostupanjskog suda da su u konkretnom slučaju za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva mjerodavne odredbe ZOOP-a, a ne ZMO-a.

11. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH u brojnim odlukama (Rev 12/2022 od 12.01.2022., Rev-x-388/2018 od 25.08.2020., Rev-5292/2019 od 16.06. 2020 ) za odluku o sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavne su odredbe ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine i to članka 27. ZOOP-u koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

12. Pri tome valja istaknuti da je tuženik osiguravajuće društvo koje se, između ostalog, bavi i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a koji poslovi su regulirani odredbama ZOOP-a posljedično čemu se odredbe tog zakona primjenjuju na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja. Naime, tuženik kao osiguravajuće društvo nije štetnik, već temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila ima obvezu (u slučaju ispunjenja propisanih pretpostavki ) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe-štetnika (konkretnog osiguranika ) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom , odnosno ZOOP-om.

13. Stoga su žalbeni navodi tužitelja u svezi pogrešne primjene propisa u konkretnom slučaju neosnovani.

14. Međutim, iako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su u konkretnom slučaju mjerodavne odredbe ZOOP-a, pogrešno je prilikom ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva primijenio odredbu čl. 27. st. 3., umjesto odredbu čl. 27. st. 2. ZOOP-a posljedično čemu odluka nema razloga o odlučnim činjenicama.

15. Naime, odredbom čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP-a propisano je:

„1. Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

2. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

3. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.“

16. Smislenim tumačenjem citirane odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a proizlazi da se isti odnosi na način određivanja opsega štete, koju je društvo za osiguranje obvezno nadoknaditi Zavodu za mirovinsko osiguranje u situacijama kada je kao posljedica štetnog događaja nastupio invaliditet osiguranika Zavoda zbog kojeg je takvom osiguraniku utvrđeno rješenjem pravo na invalidsku mirovinu.

17. Međutim u konkretnom slučaju se ne radi o takvoj situaciji, obzirom da je osiguranik tužitelja u štetnom događaju smrtno stradao, pa mu rješenjem Zavoda nije niti utvrđena invalidska mirovina.

18. Stoga je, po stavu ovog drugostupanjskog suda, za konkretno potraživanje koje se temelji na obiteljskoj mirovini isplaćenoj udovici i djeci pok. FO kao osiguranika tužitelja, mjerodavna odredba čl. 27. st. 2. ZOOP-a, kojom je propisana obveza društva za osiguranje da nadoknadi Zavodu za mirovinsku osiguranje „razmjerni iznos mirovine članova obitelji“, odnosno obiteljsku mirovinu, kao jedan od vidova stvarne štete.

19. Odredbom čl. 161. st. 1. i 2. ZMO-a propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, a naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog Zakona, da obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja:

1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu

3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja

4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

20. Dakle, po shvaćanju ovog suda, sukladno citiranim zakonskim odredbama, tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete, a koja, između ostalog obuhvaća i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu, obzirom da upravo odredbe ZOOP-a upućuju da se u pogledu izračuna razmjernog dijela obiteljske mirovine članovima obitelji, odlučuje primjenom odredbi ZMO-a ( Rev-1235/21 i Rev- 384/22).

21. Prihodi mirovinskog osiguranja između ostalog su i doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti čiji su obveznici osiguranici, poslodavci, Republika Hrvatska i drugi obveznici prema propisima koji uređuju doprinose ( čl. 151. ZMO-a ), dok su rashodi mirovinskog osiguranja, između ostalog, mirovine, novčane naknade i druga primanja iz mirovinskoga osiguranja na temelju stečenih prava ( čl. 152. ZMO-a ).

22. Osiguranik tužitelja DO bi po redovnom tijeku stvari, odnosno da u štetnom događaju za koji je odgovoran osiguranik tuženik, nije smrtno stradao, nastavio raditi i ostvario starosnu mirovinu. Time bi kroz cijelo razdoblje njegovog radnog odnosa, u korist tužitelja bili uplaćivani doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje, čime bi sukladno odredbi čl. 151. ZMO-a tužitelj ostvarivao prihod. Međutim u konkretnom slučaju tužitelj je ostvario prihod uplatama doprinosa obveznog mirovinskog osiguranja samo do smrti svog osiguranika, dok su daljnje uplate, potrebne za ostvarenje uvjeta za starosnu mirovinu izostale.

23. Stoga, u takvoj situaciji stvarnu štetu, koju tužitelj trpi isplatama obiteljske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene obiteljske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala ( Rev-1235/2021 ).

24. Slijedom navedenog u nastavku postupka sud će u skladu sa naprijed iznijetim stavom ovog drugostupanjskog suda, otkloniti navedenu bitnu povredu parničnog postupka, odnosno donijeti novu pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

25. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP -a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci, 02. lipnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ksenija Dimec