Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-181/2026-2

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Tajani Polić, u pravnoj stvari tužitelja 1. tužitelja CL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tužitelja NL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. tužitelja ML, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kao nasljednika pok. tužiteljice ČL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 4. tužitelja PL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 5. tužitelja ĆL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (ranije: [adresa]), 6. tužitelja HL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 7. tužitelja ŽL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kao nasljednice pok. tužitelja VL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 8.a) tužitelja FL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].b) tužiteljice LL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kao nasljednika pok. tužitelja DL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 9. tužitelja JL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10. tužitelja KL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 11. tužitelja AL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 12. tužitelja RL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 13. tužitelja UL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 14. tužitelja SL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 15. tužiteljice ĐL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kao nasljednice pok. tužitelja ZL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 16. tužitelja OL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 17. tužitelja EL, OIB [osobni identifikacijski broj]; iz [adresa], 18. tužitelja ŠL, OIB [osobni identifikacijski broj]; iz [adresa] (ranije: [adresa]), 19. tužitelja TL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 20. tužitelja IL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 21. tužitelja BL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 22. tužitelja GL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 23. tužitelja CZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 24. tužitelja NZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 25. tužitelja MZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 26. tužitelja CLS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 27. tužitelja ČZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 28. tužitelja PZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 29. tužitelja ĆZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 30. tužitelja HZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 31. tužitelja ŽZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 32. tužitelja VZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 33. tužitelja FZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 34. tužitelja LZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 35. tužitelja DZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 36. tužitelja JZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 37. tužitelja NLS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 38. tužiteljice KZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kao nasljednice pok. tužitelja AZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 39. tužitelja RZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 40. tužitelja UZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 41. tužitelja SZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa upravitelj STAMBENI SERVIS-POSLOVNI CENTAR d.o.o., OIB 42547882422, iz Zagreba, Odranska 5, a kojeg zastupa punomoćnica Snježana Drvodelić, odvjetnica u Petrinji, [adresa], protiv 1. tuženika ĐZ, OIB [osobni identifikacijski broj], s posljednjim prijavljenim prebivalištem u [adresa], kojeg zastupa privremeni zastupnik Marko Rafaj, odvjetnik u Sisku, [adresa] i 2. tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje iz Zagreba, Savska cesta 28, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, OIB 85077656753, Sisak, [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi 2. tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Povrv-370/19 od 24. ožujka 2000., 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 2. tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Povrv-370/19 od 24. ožujka 2000. u točki I. izreke u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog za iznos od 1.257,06 kn sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 89,79 kn tekuće od 21.12.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,79 kn tekuće od 21.11.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,79 kn tekuće od 21.10.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,79 kn tekuće od 21.9.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,79 kn tekuće od 21.8.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,79 kn tekuće od 21.7.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,79 kn tekuće od 21.6.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,79 kn tekuće od 21.5.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,79 kn tekuće od 21.4.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,79 kn tekuće od 21.3.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,79 kn tekuće od 21.12.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,79 kn tekuće od 21.11.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,79 kn tekuće od 21.10.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,79kn tekuće od 21.9.2016. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana, te u točkama II. i III. izreke u cijelosti.

r i j e š i o  j e

1.Uvaženjem žalbe 2. tuženice ukida se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Povrv-370/19 od 24. ožujka 2000. u točki I. izreke u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog za iznos od 1.257,06 kn sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 89,79 kn tekuće od 21.12.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,79 kn tekuće od 21.11.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,79 kn tekuće od 21.10.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,79 kn tekuće od 21.9.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,79 kn tekuće od 21.8.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,79 kn tekuće od 21.7.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,79 kn tekuće od 21.6.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,79 kn tekuće od 21.5.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,79 kn tekuće od 21.4.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,79 kn tekuće od 21.3.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,79 kn tekuće od 21.12.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,79 kn tekuće od 21.11.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,79 kn tekuće od 21.10.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,79kn tekuće od 21.9.2016. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Tužitelji su dužni 2. tuženici naknaditi trošak žalbenog postupka od 312,50 kn/41,48 eur, dok se s ostatkom zahtjeva za naknadu troškova postupka tuženica odbija kao neosnovanim.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja platni je nalog održan na snazi u odnosu na 2. tuženicu koja je obvezana tužitelju isplatiti po osnovi zajedničke pričuve za kotlovnicu iznos od 2.514,12 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedine obroke od 179,58 kn kako je to specificirano u toč. I. izreke. U točki II. izreke platni je nalog za isti taj iznos sa zateznim kamatama u cijelosti ukinut u odnosu na 1. tuženika ĐZ, dok je u točki III. izreke 2. tuženica obvezana naknaditi tužiteljima troškove postupka od 1.975,00 kn sa zateznom kamatom.

2. Presudu žalbom pobija 2. tuženica, pozivajući se na žalbene razloge ostvarene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19

– dalje: ZPP) i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je prvog stupnja utvrdio kako su tužitelji suvlasnici stambene zgrade na adresi [adresa] odnosno vlasnici posebnih dijelova zgrade (stanova), kao što je 2. tuženica Republika Hrvatska vlasnica stana kojeg je dala na korištenje 1. tuženiku. Utvrđeno je da su suvlasnici sklopili valjani Međuvlasnički ugovor od 1. svibnja 2012. u kojem su između ostalog, u čl. 17. ugovorili plaćanje zajedničke pričuve za održavanje kotlovnice kao zajedničkog dijela zgrade u visini od 4,38 kn/m2 što prema površini stana u vlasništvu 2. tuženice od 41 m2 daje mjesečni iznos od 179,58 kn za utuženo razdoblje rujna 2016. do prosinca 2017. Utvrđeno je da sredstva zajedničke pričuve namijenjene održavanju kotlovnice 2. tuženica nije podmirila, te ih nije podmirio ni 1. tuženik kao korisnik stana. Stoga sud nalazi 2. tuženicu kao vlasnicu stana pasivno legitimiranom na ispunjenje obveze u smislu citirane odredbe čl. 17. Međuvlasničkog ugovora i odredbi čl. 89. st. 1. i 2., čl. 90. st. 1., čl. 375. i 377. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15- dalje ZV) pa održava na snazi platni nalog u cijelosti za iznos od 2.514,12 kn sa zateznom kamatom. Ujedno za isti taj iznos odnosno istu tražbinu ukida platni nalog u odnosu na 1. tuženika jer nalazi kako isti nije vlasnik stana pa time ni dužnikom ove obveze.

6. Žaliteljica se poziva na ostvarenu apsolutno bitnu povredu prekoračenjem tužbenog zahtjeva budući iz prijedloga za ovrhu proizlazi kako su tužitelji protiv oba tuženika zatražili isplatu iznosa od 2.514,12 kn sa zateznom kamatom kao djeljive obveze, pa sud prvog stupnja nije mogao presuditi 2. tuženicu na isplatu cjelokupnog iznosa. Ovi su žalbeni navodi u cijelosti točni jer ukoliko se u izreci prijedloga za ovrhu te izreci rješenja o ovrsi zahtjeva isplata ukupnog duga od dvije parnične stranke bez oznake solidariteta, tada se radi o djeljivoj obvezi koja tereti obje stranke na jednake dijelove budući drugačija podjela u tužbenom zahtjevu nije zatražena. Utoliko sud prvog stupnja nije mogao obvezati 2. tuženicu na isplatu cjelokupnog iznosa, već je postupajući u okviru tužbenog zahtjeva mogao dosuditi samo polovicu istog, pri čemu nije odlučno pitanje njegove osnovanosti. Kako sud prvog stupnja nije postupio na izloženi način ostvarena je apsolutno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP pa je uvaženjem žalbe tuženice valjalo ukinuti presudu za polovicu novčanog iznosa u dosuđujućem dijelu kao u točki 1. izreke ovog rješenja jer je njome dosuđeno više nego je traženo, sve sukladno odredbi čl. 369. st. 5. ZPP.

7. U preostalom dijelu žalba 2. tuženice nije osnovana. Odredbom je čl. 467. ZPP-a propisano kako se presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 3. toga Zakona. U postupku u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ZPP-a.

8. Tuženica žalbom pobija pravilnost činjeničnih utvrđenja o naravi tražbine tvrdeći da se ne radi o pričuvi već naplati usluge za grijanje, zatim da se ne radi o zajedničkom dijelu zgrade, te da se iz Odluke/Suglasnosti ne može utvrditi jesu li njezini potpisnici ujedno bili i vlasnicima stanova, što sve predstavlja nedopušten žalbeni razlog. U odnosu na primjenu materijalnog prava smatra kako su tužitelji ovu tražbinu trebali prvo naplatiti od 1. tuženika korisnika stana, a tek potom od 2. tuženice kao vlasnice stana, te da bi se eventualno radilo o preuzimanju duga ili preuzimanju ispunjenja između 1. i 2. tuženika, valja reći kako nisu osnovani. Pričuva je zakonska obveza vlasnika stana, pa ugovorni odnos između vlasnika i korisnika o načinu podmirenja zajedničke pričuve ne odriče pravo suvlasnicima zgrade zahtijevati naplatu od 2. tuženice kao suvlasnice, pri čemu je pozivanje žaliteljice na odredbe čl. 96. i 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. -dalje ZOO) bespredmetno jer te činjenice nije dokazivala u postupku, niti je utvrđeno da bi tužitelji kao vjerovnici pristali primiti ispunjenje obveze od 1. tuženika kao dužnika ili s učinkom oslobođenja obveze 2. tuženice. Jednako tako pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da tražbina nije u zastari primjenom odredbe č. 226. ZOO jer je utuženo u okviru trogodišnjeg roka, te protivno stajalištu žaliteljice kada je utvrđeno da se ne radi o režijskim troškovima za komunalne usluge u primjenu ne dolazi jednogodišnji rok iz odredbe čl. 232. ZOO.

9. Utoliko je žalbu tuženice u preostalom dosuđujućem dijelu točke I. izreke, te odbijajućem dijelu u odnosu na 1. tuženika u točki II. izreke valjalo odbiti i presudu suda prvog stupnja sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi.

10. Zakonita je i odluka o troškovima postupka koju je sud prvog stupnja utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, dok po ishodu ovog žalbenog postupka nema osnove za izmjenu te odluke budući zbog odlučivanja o procesnom pitanju prekoračenja zahtjeva nisu nastali posebni troškovi, niti je takva odluka mogla biti od utjecaja na smanjenje troškova prvostupanjskog postupka koje u uzrokovala 2. tuženica kao vlasnica stana i dužnica obveze kojoj se protivila. Utoliko je odluka o troškovima zakonita prema odredbi čl. 154. st. 4. ZPP pa ju je odbićem žalbe 2. tuženice valjalo potvrditi sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP.

11. Žaliteljici je priznata polovica troškova žalbenog postupka sukladno uspjehu u istom a radi se o iznosu od 312,50 kn/41,48 eur, dok je s ostatkom zatraženog troška odbijena.

U Rijeci, 2. lipnja 2026.

Sutkinja

Tajana Polić