9 P-238/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZADRU

STALNA SLUŽBA U ŠIBENIKU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, po sucu Tereziji Goreta, u pravnoj stvari tužitelja FRAXINUS d.o.o., OIB: 44113874666, Gradići, Kijevska ulica 1A, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz zajedničkog odvjetničkog ureda Ana Bukovac i Zlatko Bukovac, Velika Gorica protiv tuženika ADRIAN GRADNJA d.o.o., OIB: 92338309692, Ražanac, Škulići 2, zastupan po punomoćniku Ivi Brkiću, odvjetniku u Zadru, radi isplate, na ročištu objave dana 2. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

1. Nalaže se ADRIAN GRADNJA d.o.o., OIB: 92338309692, Škulići 2, Ražanac, da FRAXINUS d.o.o., OIB: 44113874666, KIJEVSKA ULICA 1A, GRADIĆI, VELIKA GORICA, isplati iznos 33.180,70 EUR zajedno s pripadajućom ugovornom kamatom tekućom od 3.8.2022. do 20.11.2022., koja iznosi polovinu stope zakonskih zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za osam postotnih poena, te zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21.11.2022. pa do 29.12.2023., koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. pa do isplate koja se određuje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

2. Nalaže se ADRIAN GRADNJA d.o.o., OIB: 92338309692, Škulići 2, Ražanac, da FRAXINUS d.o.o., OIB: 44113874666, KIJEVSKA ULICA 1A, GRADIĆI, VELIKA GORICA, plati parnični trošak, u iznosu od 3.067,39 eura, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

3. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 8.700,00 eura te se odbija prigovor prijeboja kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužitelj je u tužbi i tijekom raspravljanja naveo da su on, kao zajmodavac, i tuženik, kao zajmoprimac, dana 2. kolovoza 2022. sklopili Ugovor o zajmu kojim da se zajmodavac obvezao isplatiti zajmoprimcu iznos od 250.000,00 KN / 33.180,70 EUR na ime „kratkoročne pozajmice“, a da se zajmoprimac obvezao zajmodavcu taj iznos vratiti uvećano za kamate najkasnije 20.11.2022.

Nadalje, tužitelj je naveo da je tužitelj tuženiku isplatio iznos od 250.000,00 KN / 33.180,70 EUR u cijelosti dana 2. kolovoza 2022. i da tuženik do dana podnošenja ove tužbe nije tužitelju vratio iznos zajma i pripadajuće ugovorene kamate (čija se visina do dana dospijeća određuje sukladno članku 26., stavku 3. Zakona o obveznim odnosima) te da je tužitelj nakon dospijeća obveze u više navrata pozivao tuženika da dobrovoljno ispuni svoju obvezu između ostalog i putem Opomena pred tužbu od 14.10.2024. i od 9.4.2025. i da, iako je Opomene tužitelja tuženik uredno zaprimio, da do današnjeg dana svoju obvezu iz vraćanja zajma nije ispunio.

Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja naveo da čini nespornim da je dana 2. kolovoza 2022. zaprimio iznos od 250.000,00 kn na ime pozajmice i da, radi opisa poslovnog odnosa i razumijevanja cjelokupne situacije ističe da je za tužitelja tijekom više godina izvodio brojne građevinske radove, uključujući radove na najmanje dvadeset (20) objekata tužitelja te da tužitelj prema tuženiku ima neplaćenu obvezu na ime građevinskih radova koje da je tuženik izvršio na objektu tužitelja na lokaciji kat. čest. radi se o parceli 3657/48 k. o. [katastarska općina], odnosno izgradnje bazena s preljevom ispred jedne od kuća tužitelja, u koje da je tuženik izveo ranije ugovorene radove u vrijednosti od 8.700,00 eura .

Nadalje, tuženik ja istakao prigovor kompenzacije te predložio da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 8.700,00 eura i da su tražbine tužitelja i tuženika novčane, dospjele, uzajamne i podobne za kompenzaciju prema odredbama ZOO-a te da, ukoliko tužitelj nakon što zaprimi odgovor na tužbu bude osporavao da postoji njegovo dugovanje prema tuženiku u iznosu od 8.700,00 eura, predlaže provođenje potrebno građevinsko vještačenje radi utvrđenja vrijednosti izvedenih radova, te da se saslušaju svjedoci i stranke postupka.

U postupku su izvedeni dokazi čitanjem i pregledom : Izvadka br. 175 od 2.8.2022.; Izvadka br. 228 od 9.11.2021.; Ugovora o zajmu od 2. kolovoza 2022. godine; Opomene pred tužbu od 9. travnja 2025.: Ugovora o građenju od 1.2.2022.; Računa br. 22/01/01 od 9.11.2021. te saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja EV na ročištu glavne rasprave dana 21. travnja 2026. godine Tužbeni zahtjev je osnovan.

Neosnovan je prigovor prijeboja.

Odredbom članka 499. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

Odredbom članka 500. stavak 1. ZOO-a propisano je da se zajmoprimac može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate.

Pregledom Ugovora o zajmu od 2.8.2022. godine, Izvatka broj 175. jasno proizlazi da je tužitelj kao zajmodavac, i tuženik, kao zajmoprimac, dana 2. kolovoza 2022. sklopili Ugovor o zajmu kojim da se zajmodavac obvezao isplatiti zajmoprimcu iznos od 250.000,00 KN / 33.180,70 EUR na ime „kratkoročne pozajmice“, a da se zajmoprimac obvezao zajmodavcu taj iznos vratiti uvećano za kamate najkasnije 20.11.2022., a koji iznos je tužitelj isplatio tuženiku 2.8.2022. godine, a koji iznos nije ispunio unatoč uredno zaprimljenim opomenama pred tužbu od 14.10.2024. i od 9.4.2025. godine.

U postupku saslušani zakonski zastupnik tužitelja NV naglasio je na ročištu glavne rasprave dana 21. travnja 2026. da je tuženiku sve plaćeno po ugovoru, međutim da danas isti nije vratio, da ne postoji dug za bazen, da ne postoji nikakvo njegovo dugovanje prema tuženiku i da je u kumskom odnosu sa zakonskim zastupnikom tuženika.

Imajući u vidu ovakav iskaz zakonskog zastupnika tužitelja, ovaj sud je istog prihvatio kao istinit, budući je isti u suglasnosti s ostalim u postupku izvedenim dokazima, a posebno Ugovorom o zajmu.

Slijedom svega naprijed navedenog, ovaj sud je ocijenio, da je tužitelj pozajmio iznos od 33.180,70 eura tuženiku kojeg isti do zaključenja raspravljanja nije platio, to je stoga, temeljem članka 499. st. 1. a u svezi članka 500. st. 1. ZOO-a valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja te presuditi kao točki 1. izreke ove presude.

Odredbom članka 195. ZOO-a propisano je da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.

Tuženik je izjavio prigovor prijeboja navodeći da je bio sa tužiteljem u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o građenju, te da mu je tužitelj ostao dužan iznos od 8.700,00 eura, međutim, tuženik ničim nije dokazao navedeno potraživanje niti je pristupio na ročište glavne rasprave radi saslušanja stranaka, radi čega je ovaj sud zaključio da je isti prigovor podnesen kako bi odugovlačio postupak te izbjegavao plaćanje prema Ugovoru o zajmu.

Slijedom navedenog, valjalo je odbiti prigovor prijeboja tuženika kao neosnovan te je odlučeno kao u točki 3. ove izreke.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP -a, pa je tužitelju obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici, sukladno Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 8. točka 1. Tarife o naknadi i nagradi za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 118/14 i 107/15 dalje: OT) priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 500,00 eura i za zastupanje na ročištima 3.2.2026., 25.2.2026. i 21.4.2026., svaki u iznosu od 500,00 eura (3X), što ukupno iznosi 2.000,00 eura plus PDV 25% koji iznosi 500,00 eura, što sveukupno iznosu 2.500,00 eura.

Ujedno je tužitelju priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 189,13 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 378,26 eura, a sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 118/18. i 51/23.).

Slijedom svega naprijed navedenog tužitelju je priznat ukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 3.067,39 eura, kako je to odlučeno u točki 2. izreke ove presude.

U Šibeniku, 2. lipnja 2026. godine

S U D A C

Terezija Goreta

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu za Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke.

DN-a:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika