Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: K-202/2026-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sucu Zvonimiru Biškupu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Martan, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog PP, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – u daljnjem tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj: KO-DO-121/2026-1 od 23. ožujka 2026., nakon javne rasprave održane 6. i 28. svibnja 2026. u prisutnosti predstavnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu UP, okrivljenog PP i njegova branitelja Vjekoslava Jaklina, odvjetnika u Varaždinu, 2. lipnja 2026. objavio i
p r e s u d i o j e
I. Okrivljeni PP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin RP i ĆP, rođene ĆP, rođen **.**.1999. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa], poljoprivredni pomoćnik, sa završena četiri razreda osnovne škole, nezaposlen, neoženjen, bez djece, bez imovine, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan
k r i v j e
što je dana 7. veljače 2026., oko 15,00 sati, u obiteljskoj kući u [adresa] – dio 66 M, pod utjecajem alkohola, radi narušenih obiteljskih odnosa, s ciljem zastrašivanja oca RP, držeći u ruci leptir nož rekao mu da će ga ubiti,
dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njega usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,
čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11.
II. Na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 okrivljeni PP se
o s u đ u j e
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 7 (SEDAM) MJESECI
III. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljenom PP se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode, i to počevši od uhićenja 7. veljače 2026. nadalje.
IV. Na temelju članka 68. KZ/11 okrivljenom PP se
i z r i č e
SIGURNOSNA MJERA OBVEZNOG PSIHIJATRIJSKOG LIJEČENJA
koja će se izvršavati po izvršnosti presude u okviru zatvorskog sustava, time da navedena sigurnosna mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.
V. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08, okrivljeni PP u cijelosti se oslobađa obveze naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 te nagradu i nužne izdatke postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu (u daljnjem tekstu: ODO u Varaždinu) podiglo je kod ovog suda u uvodu navedenu optužnicu protiv okrivljenika, stavljajući mu na teret počinjenje kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11.
2. Očitujući se na optužbu okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo stavljeno mu na teret. Branitelj se, pritom, sukladno čl. 416. st. 1. ZKP/08, očitovao da okrivljenik poriče optužnicu na način da se tvrdi da je žrtva prijetila prethodno okrivljeniku, dok je okrivljenik naveo da je uzvratio prijetnju, time da osporava i da bi kod oca okrivljenik time izazvao strah. Okrivljenik je, stoga, ispitan na kraju dokaznog postupka.
3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su odnosno pregledani, uz suglasnost stranaka, zapisnik o zaprimanju kaznene prijave RP od 7. veljače 2026. (osim u dijelu izjave), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za žrtvu RP od 7. veljače 2026., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za okrivljenog od 7. veljače 2026., optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu, broj: KO-DO- 547/2024, od 16.prosinca 2024., potvrđena rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, broj: Kov-558/2024, zapisnik o ispitivanju svjedoka SP od 1. ožujka 2026., zapisnik s dokaznog ročišta Županijskog suda u Varaždinu o ispitivanju svjedoka VP od 17. ožujka 2026., zapisnik s dokaznog ročišta Županijskog suda u Varaždinu o ispitivanju svjedoka ČP od 3. ožujka 2026., nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Mirne Zagrajski – Brkić od 14. svibnja 2026., iskaz svjedoka- žrtve RP sa zapisnika od 3. ožujka 2026., iskaz svjedokinje ĆP sa zapisnika od 17. ožujka 2026., izvatci iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenika te je na kraju dokaznog postupka ispitan okrivljenik, kojom prilikom su uz suglasnost stranaka reproducirane snimke njegovih ispitivanja u svojstvu osumnjičenika i prvog ispitivanja na Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
3.1. Nakon provedenog dokaznog postupka stranke nisu imale prijedloge za dopunu dokaznog postupka niti primjedbe na isti.
4. Okrivljenik je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka naveo da se inkriminiranog dana posvađao s ocem LP radi socijalne pomoći te su si međusobno prijetili. Osim što je otac njemu prijetio, okrivljenik je ocu rekao da će ga ubiti, te prilike bio je ljut na njega, time da se s ocem ponekad svađa. Kada mu je reproducirana njegova obrana dana u svojstvu osumnjičenika u kojoj je rekao da, kada je pijan, oca ne može očima vidjeti, rekao je da je to točno, a da nije točno što je tada izjavio da bi ovisno o situaciji kad je pijan mogao ga i ubiti, tada je bio još ljut na njega. Sporne prilike htio se tući s ocem te ih je razdvojio stric ČP odnosno primio ga je da ga ne tuče. Na pitanje zastupnice optužbe odgovorio je da te prilike nije imao u džepu nož, dok ne zna je li ga imao otac. Kada mu je potom reproducirana obrana dana prilikom prvog ispitivanja u svojstvu okrivljenika u kojoj je naveo da je ocu prijetio s nožem leptirkom, kojeg da je imao prvo u džepu, a potom ga izvadio i držao iza leđa, okrivljenik je naveo da je to točno, držao ga je iza leđa, no htio je taj nož baciti. Otac je prvi započeo svađu.
4.1. U obrani prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika, PP je potvrdio da je predmetnog dana prijetio svom ocu RP jer ga je nervirao, htio se tući s njim, ali su ih razdvojili. Otac mu nije dao više piva pa ga je on izazivao, zapravo je otac njemu rekao da će ga ubiti. Otac je imao nož u džepu. Otac i on se ponekad svađaju iz razloga što mu otac ne želi pomoći da nađe posao. Ne bi mu učinio ništa, ali se htio potući s njim. Na pitanje bi li nešto mogao napraviti svom ocu odgovorio je da zavisi, kada je pijan ne može ga očima vidjeti.
4.2. Prilikom prvog ispitivanja u svojstvu okrivljenika PP iskazao je da je točno da je dana 7. veljače 2026. prijetio svojem ocu LP, odnosno da su si prijetili međusobno. U dvorištu obiteljske kuće bili su prisutni tatin brat ČP, mama ĆP, susjed SP, otac LP i on. Kada je išao uzeti pivo mama mu je opsovala, njega je to iznerviralo te se htio tući s tatom. U džepu je imao nož, kad mu se otac približio izvadio je nož iz džepa, ali nije mahao s njime prema ocu. Njegov otac je isto imao nož, nije ga vidio, ali zna da u džepu uvijek ima nož s koj im jede. Rekao je ocu da ako se ne smiri da će ga ubiti, a i otac je prijetio njemu. Nakon toga otišao je u sobu. Već tri godine su loši obiteljski odnosi između njih dvoje, a s mamom je također u lošim odnosima. Odnosi su loši jer mu majka i otac ne žele pomoći da dobije socijalnu pomoć. Prije dvije godine prijetio je mami i bio u zatvoru zbog toga, ali ne sjeća se više koji je bio točan razlog za prijetnju. Predmetnog dana popio je 2 - 3 pive, inače uopće ne pije niti je ovisan o bilo kakvim opijatima. Večer prije otac je također pio te mu je prijetio.
5. U ovom postupku nije bilo sporno da su žrtva RP i okrivljeni PP bliske osobe, tj. da su njih dvojica otac i sin. Nije sporno ni da je kritične zgode došlo do verbalnog sukoba između njih dvojice prilikom kojeg je okrivljenik spram oca izgovorio prijeteće riječi, da je okrivljenik te prilike bio pod utjecajem alkohola i da je imao nož, no sporno je li predmetna prijetnja bila ozbiljna.
6. Iz pročitanog iskaza svjedoka SP, čije neposredno ispitivanje stranke nisu tražile, već su se suglasile s čitanjem istog, proizlazi da je sporne prigode bio u dvorištu kod RP, a u dvorištu su osim njega i LP bili ĆP, ČP, i CP. Svi zajedno su pili i razgovarali, da bi nakon 15 -ak minuta iz Željkove kuće izašao PP koji je došao LP iza leđa sa rukama u džepovima, ništa ne govoreći. LP mu je rekao da se makne od njega, a PP je potom bez ikakvog povoda udario majku ĆP nogom u desno rame. LP je počeo vikati na PP, da bi na to PP iz džepa izvadio nož sa kojim je mahao kako bi se otvorio. Kad je to vidio, odmah je otišao kući pa ne zna što se dalje događalo.
7. Žrtva RP i svjedoci ĆP, VP i ČP, na dokaznom ročištu kod Županijskog suda u Varaždinu, kao ni Žrtva RP i svjedokinja ĆP na raspravi 28. svibnja 2026., koristili su blagodat nesvjedočenja.
8. Iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave RP od 7. veljače 2026. (str. 16) proizlazi da je RP **.**.2026. u 19,00 sati podnio kaznenu prijavu protiv okrivljenika.
9. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za žrtvu RP od 7. veljače 2026. (str. 36) proizlazi da je istome 7. veljače 2026. u 16,52 sati izmjerena koncentracija alkohola od 1,75 g/kg, a iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za okrivljenog PP od 7. veljače 2026. (str. 37) proizlazi da je istome 7. veljače 2026. s početkom u 17,18 sati izmjerena koncentracija alkohola od 0,70 g/kg .
10. Iz optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj: KO-DO-547/2024- 1 od 16. prosinca 2024. (str. 62-64) proizlazi da je protiv okrivljenika podignuta zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11 počinjenog na štetu majke ĆP, a iz rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj: Kov-558/2024-5 od 16. siječnja 2025. (str. 59-61) proizlazi da je navedena optužnica potvrđena.
11. Iz nalaza i mišljenja psihijatrijske vještakinje Mirne Zagrajski-Brkić od 14. svibnja 2026. u bitnome proizlazi da je okrivljenik osoba kod koje su zadovoljeni kriteriji za dijagnozu intelektualnih teškoća, poremećaja ličnosti, psihoze koja je u remisi ji, a javlja se u epizodama (potencirano upotrebom psihoaktivnih sredstava), tempore criminis je imao smanjeno shvaćanje značenja vlastitog postupanja i vladanja svojom voljom, na razini bitno smanjene ubrojivosti. Ujedno je predložila izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja s obzirom na mišljenje da kod okrivljenika postoji vjerojatnost počinjenja istog ili sličnog kaznenog djela zbog opisanih psihičkih poremećaja, uslijed čega je prisutna opasnost za okolinu. Konačno, mišljenje je vještakinje da je okrivljenik raspravno sposoban.
12. Analizom i ocjenom provedenih dokaza u odnosu na sporne okolnosti, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je optužen.
13. Iz obrane okrivljenog PP proizlazi nespornim da je spram svojeg oca
– žrtve RP izrekao prijeteće riječi, govoreći mu da će ga ubiti. Okrivljenik, s druge strane, navodi da su si on i otac prijetili međusobno, kao i da je otac započeo svađu. Sud prihvaća obranu okrivljenika u dijelu u kojem navodi da je ocu prijetio, da je bio ljut na oca s kojim se htio tući, ali da je u tome spriječio stric ČP, kao i kada priznaje da je imao nož. S druge strane, obranu okrivljenika ocjenjuje nevjerodostojnom i usmjerenom na otklanjanje kaznene odgovornosti u dijelu kada navodi da su si on i otac međusobno prijetili, da je i njegov otac imao nož (što je isticao prilikom ranije dane obrane) i kada navodi da je okrivljenik svoj nož htio baciti.
14. Iz iskaza svjedoka SP – koji je iskazivao u okviru svojih saznanja i čiji je iskaz neproturječan, jasan i životan te sud ne nalazi razloga za njegovo lažno iskazivanje, pa ga kao takvog sud prihvaća – u bitnome proizlazi da je okrivljenik, kada je iz kuće izišao na dvorište, došao ocu LP iza leđa s rukama u džepovima, ništa ne govoreći, a nakon što mu je LP rekao da se makne od njega, okrivljenik je bez ikakvog povoda udario majku ĆP nogom u desno rame, nakon čega je LP počeo vikati na PP, da bi na to PP iz džepa izvadio nož s ko jim je mahao kako bi se otvorio, dok je svjedok potom odmah otišao kući te ne zna što se dalje događalo. Iskaz navedenog svjedoka potvrđuje konfliktnu situaciju koja se dogodila sporne prigode u kojoj je okrivljenik najprije iskazao fizičku agresiju spram svoje majke, da bi nakon očeve reakcije na takvo ponašanje iz džepa izvadio nož i s njime mahao. Navedeni svjedok potvrđuje, dakle, agresivnost okrivljenika kritične zgode i njegovo posjedovanje i upotrebu noža u toj situaciji, koja se s okrivljenikove strane nesporno odvijala u atmosferi ljutnje i očite frustracije. Okrivljenik u obrani sam verbalizira da je na oca bio ljut i da se s njime htio tući, u čemu ga je razdvojio stric ČP (koji ga je, prema navodima okrivljenika, primio, citira se: "da ga ne tučem"). U ranijoj obrani priznao je da je imao nož, da bi na kraju dokaznog postupka to najprije negirao, međutim, nakon što mu je predočena ranija obrana u kojoj je rekao da je ocu prijetio s nožem leptirkom, kojeg da je imao prvo u džepu, a potom ga izvadio i držao iza leđa, upitan za razliku u iskazivanju istaknuo je da je to točno, da je držao nož iza leđa, no da je htio taj nož baciti. Ovakva obrana okrivljenika ukazuje da njegovo nastojanje da izbjegne kaznenu odgovornost, dok je suočen s ranijim priznanjem posjedovanja noža isto u konačnici ipak potvrdio, relativizirajući, međutim, situaciju s navodom da je taj nož htio baciti, a koju obranu sud ne prihvaća jer je suprotna iskazu svjedoka SP iz kojeg proizlazi da je okrivljenik s nožem mahao kako bi se isti otvorio, ali i samoj dinamici situacije prilikom koje je okrivljenik na žrtvu bio ljut te se s njome htio potući, u čemu ga je spriječila treća osoba, dok nikakvih dokaza za suprotno, u smislu da je okrivljenik nož izvadio da bi ga tek držao iza leđa i htio baciti, nema niti se to u opisanoj dinamici događaja ukazuje životnim.
15. S druge strane, okrivljenik je u ranijoj obrani navodio i da je njegov otac RP također imao nož, da bi u obrani na kraju dokaznog postupka naveo da ne zna je li ga isti imao, dok iz iskaza svjedoka SP ne proizlazi posjedovanje noža od strane žrtve niti bilo koji drugi dokaz upućuje na takvo što. U tom smislu, ranije navode okrivljenika u tom smislu sud ne prihvaća kao istinite, kao niti njegove navode o tome da bi i otac njemu prijetio, već iste sud smatra usmjerenim ka otklanjanju kaznene odgovornosti od sebe. Naime, takvo što također ne potvrđuje ispitani svjedok SP niti bilo koji drugi provedeni dokaz, niti se isto ukazuje životnim i logičnim u kontekstu cjelokupne situacije u kojoj je okrivljenik izišao iz kuće na dvorište, došao ocu iza leđa s rukama u džepovima, potom bez ikakvog povoda udario majku nogom, nakon čega je LP počeo vikati na okrivljenika, da bi na to okrivljenik iz džepa izvadio nož s kojim je mahao kako bi se otvorio, a, pritom je, treba ponoviti, prema navodima samog okrivljenika, na oca bio ljut te se s njime htio potući, u čemu ga je spriječio stric, a što sve upućuje na situaciju frustracije okrivljenika koju je ispoljio na navedeni način. Pritom valja dodati da je okrivljenik iskazao da kada je pijan oca ne može očima vidjeti, a kritične zgode bio je alkoholiziran na razini pripitosti (kako te kvalif icira psihijatrijska vještakinja), dok je negirao ranije izrečenu tvrdnju da bi ovisno o situaciji kad je pijan mogao ga i ubiti, navodeći da je tada još bio ljut na njega.
16. Na temelju navedenih dokaza, pri čemu cijeni vjerodostojnom materijalnu dokumentaciju te prihvaća i nalaz i mišljenje psihijatrijske vještakinje koji je jasan, potpun i neproturječan samom sebi i utvrđenim okolnostima te ovaj sud u istome ne nalazi nikakvih nedostataka, budući da je angažirana psihijatrijska vještakinja u cijelosti, i to jasno i argumentirano, odgovorila na sva postavljena pitanja, ovaj sud utvrđuje da je okrivljenik sporne prigode prijetio svojem ocu – žrtvi RP – da će ga ubiti, sa ciljem da zastraši, i da je ta prijetnja u objektivnom smislu bila ozbiljna. Okrivljenik je, naime, treba ponoviti, sporne prigode najprije iz kuće došao na dvorište, došao ocu iza leđa, reagirao agresivno spram svoje majke, a na očevo negodovanje zbog takvog ponašanja izvadio nož i ocu nesporno prijetio usmrćenjem. Pritom je bio u alkoholiziranom stanju (0,70 g/kg), a sam navodi da se htio s ocem, na kojeg je bio ljut, tući i da ga je u tome spriječio njegov stric ČP, time da je okrivljen ik izričito naveo da kada je pijan oca ne može očima vidjeti. Očita je agresivnost okrivljenika kritične zgode, revoltiranost spram oca prema kojem nesporno gaji negativne osjećaje, a iz nalaza i mišljenja psihijatrijske vještakinje proizlazi da su kod okrivljenika utvrđeni između ostalog impulzivnost i sniženi kapaciteti tolerancije na frustracije. U tom smislu nema, po stavu ovog suda, spora da se s obzirom na sve okolnosti slučaja radilo o ozbiljnoj prijetnji, koju bi ozbiljnom shvatila prosječna osoba kod koje bi ista izazvala strah ili uznemirenost, a što se ovdje očito i dogodilo imajući u vidu da je žrtva RP to djelo prijavio isti dan, po događaju, što sve ilustrira ozbiljnost situacije. Na sve navedeno ni na koji način ne utječe činjenica da su roditelji, brat i stric okrivljenika RP, ĆP te VP i ČP koristili zakonom im danu blagodat nesvjedočenja.
17. Na temelju svega prethodno navedenog i provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom obrane okrivljenika te drugih provedenih dokaza, i to svakog zasebno, kao i u odnosu na ostale provedene dokaze, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik 7. veljače 2026., oko 15,00 sati, u obiteljskoj kući u [adresa] – dio 66 M, pod utjecajem alkohola, radi narušenih obiteljskih odnosa, s ciljem zastrašivanja oca RP, držeći u ruci leptir nož rekao mu da će ga ubiti.
18. Na taj način okrivljenik je drugome – žrtvi RP – ozbiljno prijetio smrću, a budući da se radi o njegovu ocu, imenovani je okrivljeniku bliska osoba u smislu čl. 87. st. 9. u vezi sa st. 8. KZ/11.
18.1. Kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, čini tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti ili mu oduzeti slobodu ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, i to, između ostalog, kada je to djelo počinjeno prema bliskoj osobi. Navedeno kazneno djelo je djelo apstraktnog ugrožavanja, koje je ostvareno kada je radnja počinitelja u objektivnom smislu ozbiljna prijetnja, odnosno podobna da žrtva bude ustrašena ili uznemirena. Pritom je odlučna namjera počinitelja koja mora biti usmjerena na ustrašivanje ili uznemiravanje, dok je nebitno je li ta namjera doista dovela do te posljedice niti je relevantno je li počinitelj namjeravao ostvariti svoje prijetnje.
18.2. Nema dvojbe da su riječi koje je okrivljenik inkriminirane zgode uputio žrtvi apsolutno pogodne da kod svake prosječne osobe izazovu osjećaj straha (jer spominjanje da će ga ubiti nesumnjivo predstavlja ozbiljno stavljanje u izgled usmrćenja), što je okrivljenik i htio, kao što nema dvojbe da je okrivljenik bio svjestan da takvim riječima čini kazneno djelo, i da je njegovo djelo zabranjeno (što je i sam potvrdio navodeći da zna da se ne smije prijetiti), tako da je sporne riječi svjesno i voljno, svjestan protupravnosti, izrekao u izravnoj namjeri. Osim toga, on je tempore criminis bio ubrojiv (vještačenjem je utvrđeno da je bio bitno smanjeno ubrojiv) te na njegovoj strani ne postoji ijedan ispričavajući razlog. Vezano za pitanje ozbiljnosti predmetne prijetnje valja ovdje ponoviti da osim što su izrečene riječi ozbiljne i objektivno podobne izazvati strah, u konkretnom slučaju cjelokupno ponašanje okrivljenika spram žrtve bilo je takvo da je bez ikakve sumnje bilo podobno ustrašiti ga, s obzirom da je okrivljenik pritom imao nož, kao i da je sam priznao da se s ocem htio tući te da ga je stric ČP primio da ne tuče oca. Stoga predmetna prijetnja u opisanim okolnostima prema objektivnim mjerilima predstavlja prijetnju usmrćenjem.
18.3. Stoga je okrivljenik osim objektivnih ostvario i subjektivne elemente kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11 te je, posljedično, za isto proglašen krivim.
19. Na temelju svega navedenog sud je okrivljenika proglasio krivim za kazneno djelo stavljeno mu na teret. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, sukladno čl. 47. KZ/11, pošao od stupnja krivnje (ovdje se radi o izravnoj namjeri kao obliku krivnje) i svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. istog Zakona, te u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.
19.1. Pritom su kao olakotne okolnosti okrivljeniku cijenjene kaznena neosuđivanost i prekršajna nekažnjavanost te činjenica da je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv, dok mu je otegotnim cijenio to što je uz izricanje prijetnje okrivljenik sporne prigode pokazao i agresivnost spram svoje majke i namjeru za fizičkim napadom spram oca, što sve ne ulazi u obilježja inkriminiranog kaznenog djela, ali ukazuje na njegovu upornost u neprihvatljivom ponašanju.
19.2. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i da je zakonski minimum zapriječene kazne za predmetno kazneno djelo šest mjeseci, a maksimum pet godina, ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju potrebno okrivljenika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci. Sud smatra da će se upravo takvom kaznom, koja je nešto viša od minimalne propisane za ovo kazneno djelo, osim specijalne postići i generalna prevencija, te da će upravo odmjerena kazna utjecati na okrivljenika te ga odvratiti da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo.
20. Na temelju čl. 68. KZ/11 okrivljeniku je ujedno izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati po izvršnosti presude u okviru zatvorskog sustava, time da može trajati najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora. Riječ je o sigurnosnoj mjeri koja se izriče počinitelju koji je kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od jedne godine ili više počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti ako postoji opasnost da bi ta osoba zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njezina bitno smanjena ubrojivost mogla u budućnosti počiniti teže kazneno djelo, a u konkretnom slučaju iz nalaza i mišljenja psihijatrijske vještakinje proizlazi da je okrivljenik kazneno djelo počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, da su kod njega na snazi dijagnoze intelektualnih teškoća, poremećaja ličnosti, psihoze koja je u remisiji (a javlja se u epizodama, potencirano upotrebom psihoaktivnih sredstava), a tempore criminis je imao smanjeno shvaćanje značenja vlastitog postupanja i vladan ja svojom voljom, na razini bitno smanjene ubrojivosti. Mišljenje je vještaka i da su kod okrivljenika ispunjene pretpostavke za određivanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja zbog opisanih psihičkih poremećaja, uslijed čega je prisutna opasnost za okolinu. Stoga je, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještakinje, kao stručne osobe, u pravilnost kojeg sud nema razloga sumnjati, s obzirom da su za to ispunjeni svi zakonski uvjeti izrečena ova sigurnosna mjera.
21. Na temelju čl. 54. KZ/11 odlučeno je da se okrivljenom PP u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode, i to počevši od uhićenja 7. veljače 2026. nadalje.
22. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08, okrivljeni PP u cijelosti je oslobođen obveze naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, te nagradu i nužne izdatke postavljenog mu branitelja, s obzirom na njegove loše imovinske prilike odnosno da je nezaposlen, bez imovine i lišen slobode (za sada oko četiri mjeseca), tako da bi njihovim plaćanjem troškova postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje. Stoga je o troškovima kaznenog postupka odlučeno primjenom navedene zakonske odredbe.
23. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Varaždinu 2. lipnja 2026.
Sudac
Zvonimir Biškup
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana po primitku presude podnijeti žalbu. Žalba se podnosi pisano u pet primjeraka, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
1. ODO u Varaždinu, na broj: KO-DO-121/2026
2. Okrivljeni PP, putem Zatvora u Varaždinu
3. Branitelj okrivljenika Vjekoslav Jaklin, odvjetnik u Varaždinu
4. Zatvor u Varaždinu, po pravomoćnosti
