REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Plemića Borelli 9, Zadar
Poslovni broj: Ovr-770/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Nevi Lukin, na temelju prijedloga sudske savjetnice Tine Jelovac Milošević, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko – upravni odjel, protiv ovršenika IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], odlučujući o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, 1. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu prijenosa sredstava od 18. svibnja 2026. kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova.
Obrazloženje
1. Ovršenik je 18. svibnja 2026. ovom sudu podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, podredno prijedlog za odgodu prijenosa sredstava, navodeći kako je ovrhovoditelj 28. veljače 2026. Financijskoj agenciji podnio Zahtjev za izravnu naplatu temeljem ovršne odluke suda, odnosno presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-1830/2018-22 od 25. ožujka 2022., međutim da tražbina radi koje je predmetna zadužnica poslana na izravnu naplatu Financijskoj agenciji nije nastala i ne postoji, odnosno da se na računu ovršenika nalaze isključivo sredstva stečena od naknade s osnove invalidnosti za koju je odgovorna ovrhovoditeljica, što je utvrđeno presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-1056/2012 od 13. lipnja 2014., a koja su sredstva izuzeta od ovrhe. Pozvavši se na odredbu članka 210. Ovršnog zakona, ovršenik je sudu predložio pljenidbu i prijenos sredstava proglasiti nedopuštenim, a podredno donijeti rješenje o odgodi prijenosa zaplijenjenih sredstava i o tome obavijestiti Financijsku agenciju.
2. Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje koji je podneskom od 26. svibnja 2026. naveo kako je isti u potpunosti neosnovan te kako ovršenik ničime nije dokazao da bi sredstva na njegovom računu bila izuzeta od ovrhe. Nadalje, dodao je kako su sredstva koja je ovršenik stekao temeljem presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-1056/2012 sredstva koja su stečena na temelju osnove koja je naknadno otpala, čime se ista na ovršenikovu računu nalaze nezakonito, a što slijedi iz ovršne isprave na temelju koje je pokrenuta izvansudska ovrha (presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-1830/2018-22 od 25. ožujka 2022). Zaključno, predlaže odbiti prijedlog ovršenika i istog obvezati da ovrhovoditelju naknadi trošak sastava podneska kojim se očitovao kao i trošak naknade prijedloga za izvansudsku ovrhu.
3. Prijedlog ovršenika nije osnovan.
4. Naime, odredbom članka 210. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje: OZ) propisano je kako nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).
5. Iz sadržaja ovršenikova prijedloga slijedi kako je isti, analognom primjenom citiranih odredbi, prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim podnio iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 6. kojim je propisano da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena.
6. Sud je izvršio uvid u dokumentaciju priloženu prijedlogu ovršenika te je utvrđeno kako je ovrhovoditelj 16. veljače 2026. Financijskoj agenciji podnio zahtjev kojim zahtijeva izravnu naplatu novčane tražbine na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1830/2018 od 25. ožujka 2022. Uvidom u navedenu presudu utvrđeno je da je ovrhovoditelj u svojstvu tužitelja protiv ovršenika kao tuženika vodio parnični postupak radi stjecanja bez osnove, i to iznosa koji je ovrhovoditelj ovršeniku isplatio po osnovi zakonskih zateznih kamata na iznos nematerijalne i materijalne štete utvrđene presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1056/12 od 13. lipnja 2014., djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2841/15 od 30. prosinca 2015., a u odnosu na koju je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-792/16 od 27. rujna 2016. prihvaćena revizija ovrhovoditelja u pogledu tijeka zateznih zateznih kamata čime je otpala osnova kojom je ovršenik stekao 2.859.604,588 HRK.
7. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o izravnoj naplati za koju je isključivo nadležna Financijska agencija i koja ovrhu na novčanim sredstvima provodi sukladno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/2018, 2/2020, 47/2020, 46/2020, 83/2020, 133/2020; dalje: ZPONS), odgovarajućom primjenom zakona koji uređuje ovršni postupak (članak 4. stavak 4. ZPONS) te primjenom Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 71/2018, 46/2022, 155/2022; dalje: Pravilnik).
8. Iz samog prijedloga ovršenika, očitovanja ovrhovoditelja, kao i cjelokupne dokumentacije u spisu slijedi kako je nesporno da je ovrhovoditelj ovršeniku na ime naknade nematerijalne štete s osnove pretrpljenih fizičkih boli, straha, duševnih boli zbog naruženosti i umanjenja opće životne aktivnosti isplatio iznos od 247.193,00 HRK na ime glavnice te iznos od 2.913.498,74 HRK na ime kamata. Ovršenik ističe kako se na računima ovršenika nalaze isključivo sredstva stečena s osnove naknade štete temeljem invalidnosti, međutim, isti ničime nije potkrijepio svoje tvrdnje da se na računu ovršenika jedino nalaze sredstva koja bi odredbom članka 172. OZ bila izuzeta od ovrhe. Ipak, čak i da jest, postupanje s takvim sredstvima detaljno je regulirano odredbom članka 212. OZ te odredbama članaka iz Glave IX. Pravilnika.
9. Naime, sukladno navedenim odredbama, ovršenik je dužan u slučaju provedbe ovrhe na novčanim sredstvima sukladno odredbama Ovršnog zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima koja su izuzeta od ovrhe ili na kojima je ovrha ograničena, obavijestiti Agenciju o uplatama primanja i naknada izuzetih od ovrhe odnosno na kojima je ovrha ograničena (članak 31. stavak 1.) Po primitku Obavijesti iz članka 31. ovoga Pravilnika, Agencija je dužna bez odgode uplatitelju iz Obavijesti dostaviti podatke o ovršeniku i vrsti tražbine za koju je ovrha određena, a uplatitelj je dužan bez odgode zastati s isplatom primanja i naknada izuzetih od ovrhe odnosno na kojima je ovrha ograničena i to do primitka obavijesti o broju posebnog računa ovršenika (članak 33. stavak 1.) Primanja i naknade izuzeti od ovrhe odnosno dio iznosa primanja ili naknada na kojima je ovrha ograničena uplaćuju se na poseban račun ovršenika iz članka 31. Pravilnika (članak 34. stavak 1.). Agencija će banci navedenoj u Obavijesti iz članka 31. Pravilnika naložiti otvaranje posebnog računa ovršenika (članak 34. stavak 3.).
10. Dakle, iz naprijed navedenih odredbi jasno proizlazi da je radi zaštite primanja izuzetih od ovrhe, ovršenik o istima dužan obavijestiti FINA-u kako bi se otvorio poseban račun ovršenika na koji će se vršiti isplata tih primanja i na taj način spriječiti provedba ovrhe na istima. S obzirom na to da iz spisa predmeta ne slijedi da bi ovršenik obavijestio FINA-u o primanjima izuzetim od ovrhe, već da isto samo predstavlja njegove tvrdnje, dok je sukladno odredbi članka 53. stavka 3. OZ, isti već u prijedlogu dužan istaknuti sve razloge i dokaze kojima potkrepljuje svoje navode, kao i priložiti isprave na koje se poziva, nije osnovan žalbeni prigovor iz članka 50. stavak 1. točka 6. OZ-a. Uzgred valja istaknuti da je, suprotno ovršenikovim navodima iz prijedloga, ovrhovoditelj ovlašten tražiti izravnu naplatu po presudi Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-1830/2018-22 od 25. ožujka 2022. kao ovršnoj ispravi jer je istom utvrđeno da je otpala osnova ovršenika za stjecanje onog novčanog iznosa koji mu je dosuđen po osnovi kamata na glavnicu, a ne glavnice koja se odnosi na naknadu štete radi narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti, a koja bi zaista bila izuzeta od ovrhe sukladno članku 172. točci 1. OZ. Valja reći i kako uz navedeno, sud nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ -a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. točki 5. OZ-a, slijedom čega je odlučeno kao u točci I. izreke ovog rješenja.
11. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava očitovanja od 26. svibnja 2026. i naknadu za prijedlog za izvansudsku ovrhu prema Financijskoj agenciji nije osnovan. Naime, člankom 14. stavkom 4. OZ propisano je da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu. Primjenom navedene odredbe, premda je ovrhovoditelj pozvan očitovati se na prijedlog ovršenika, ovaj sud zaključuje kako njegovo očitovanje nije bilo nužno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari niti za provedbu ovrhe. Ovrhovoditelju je, dakle, omogućeno da se očituje i time koristi svoje pravo da se izjasni glede navoda protivne strane, ali isto ni u kojem pogledu nije nužno za donošenje odluke ni provedbu ovrhe. U pogledu zahtjeva ovrhovoditelja za naknadu za prijedlog za izvansudsku ovrhu prema Financijskoj agenciji ističe se kako ovrhovoditelj nije ovlašten isti tražiti u okviru ovog postupka, već mu to pravo pripada u okviru posebnog postupka radi naknade troškova izvansudske ovrhe, Slijedom navedenog, valjalo je odbiti zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka i odlučiti kao u točci II. izreke ovog rješenja.
U Zadru, 1. lipnja 2026.
Sudska savjetnica
Sutkinja
Tina Jelovac Milošević
Neva Lukin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda za drugostupanjski sud, pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
DNA:
1. Ovrhovoditelju
2. Ovršeniku
3. Financijskoj agenciji
