Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4391/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ZĐ, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave požeško-slavonske, Policijske postaje Pleternica, protiv presude Općinskog suda u Požegi, Prekršajni odjel, od 31. ožujka 2026., poslovni broj: Pp-1107/2025-4, na sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave požeško-slavonske, Policijske postaje Pleternica i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 1.050,00 eura.
2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura.
3. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
4. U žalbi žalitelj navodi da je prekršajnim nalogom okrivljeniku izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca. Sud da nije naveo koje su okolnosti uzete u obzir kao olakotne, te da je iz pobijane presude vidljivo da sud uopće nije cijenio otegotne okolnosti na strani počinitelja jer nijedna otegotna okolnost nije navedena, a smatra da se kao otegotna okolnost moglo cijeniti doba dana kada je prekršaj počinjen, odnosno da je to bilo u 16,17 sati kada se na navedenoj dionici ceste kreće najveći broj vozila i drugih sudionika u prometu koje je okrivljenik svojim ponašanjem mogao ugroziti. Smatra da ponašanje okrivljenika LĐ u konkretnom slučaju odnosno upravljanje vozilom za 63 km/h više od dopuštene brzine predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući vozilom ugroziti sigurnost prometa.
5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.
6. Žalba nije osnovana.
7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Također, neosnovani su žalbeni navodi ovlaštenog tužitelja o nužnosti izricanja novčane kazne u većem iznosu pri čemu ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pobijanom presudom izricanjem novčane kazne u iznosu od 1.050,00 eura, cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja osnovano i zakonito okrivljeniku primijenio institut ublažavanja kazne, koju ovaj sud smatra primjerenom, jer okrivljenik do sada nije osuđivan te se smatra primarnim počiniteljem, kao i da počinjenim prekršajem nisu nastale štetne posljedice, pri čemu su neosnovani žalbeni navodi tužitelja koji presumira moguće štetne posljedice.
9. Naime, ono što se ocjenjuje kao relevantno je to da li su doista nastupile štetne posljedice, a ne da li su iste mogle nastupiti.
10. Isto tako, nije osnovan žalbeni navod tužitelja, da sud nije cijenio otegotne okolnosti na strani počinitelja jer nijedna otegotna okolnost nije navedena. Naime nije nužno da postoje otegotne okolnosti, kao niti olakotne, već je postojanje određene vrste okolnosti relevantnih za odmjeravanje kazne, bilo olakotnih, bilo otegotnih, stvar svakog pojedinog slučaja.
11. Stoga ovaj sud smatra da žalbeni navodi tužitelja nisu opravdani za izricanjem novčane kazne u traženom iznosu budući je prvostupanjski sud prilikom izricanja kazne imao u vidu sve okolnosti za pravilno odmjeravanje novčane kazne i za to dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
12. Isto tako, ovaj sud smatra da cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja nije potrebno izricanje zaštitne mjere radi otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja, jer okrivljenik do sada nije osuđivan te se, kako je već navedeno, smatra primarnim počiniteljem.
13. Stoga ovaj sud smatra da žalbeni navodi tužitelja nisu opravdani za izricanjem novčane kazne u traženom iznosu kao i zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, budući je prvostupanjski sud prilikom izricanja kazne i neizricanjem zaštitne mjere imao u vidu sve okolnosti za pravilno odmjeravanje/neodmjeravanje prekršajnopravnih sankcija i za to dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
14. Iz navedenih razloga presuđeno je temeljem članka 205. Prekršajnog zakona kao u izreci.
U Zagrebu 2. lipnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić-Prester v.r.
Nediljko Boban, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Požegi u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
