REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-2460/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja VENERA BATURA, Zagreb, Sv. Roka 20, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Juraj Blažičko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika: 1) ALFA MODUS d.o.o., Zagreb, Savska cesta 41, OIB: 77422329096, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Kapor, odvjetnik u Zagrebu, 2) TEM-95 d.o.o. u stečaju, Zagreb, Međimurska 19, OIB: 47988156317, kojeg zastupa punomoćnik Rajka Jagmarević, odvjetnik u Zagrebu, 3) ĐB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4) MB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ništetnosti, zaključio je glavnu raspravu 27. travnja 2026. u prisutnosti tužitelja TB i tužiteljevog punomoćnika IB, prvotuženikovog punomoćnika Ivana Kapora, a u odsutnosti uredno pozvanih drugotuženika, trećetuženika i četvrtotuženika te donio i objavio presudu 2. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi koji glase:
„1. Utvrđuje se da je ništetan Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 28. kolovoza 2013. godine, sklopljen između tuženika ĐB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], MB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i TEM-95 d.o.o. u stečaju, Zagreb, Međimurska 19. OIB: 47988156317, a koji je Sporazum 28. kolovoza 2013. godine solemnizirao javni bilježnik Marijan Jurić iz Zagreba, pod brojem OV - 10204/2013.
2. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 7. stavka 2. točke 2. Ugovora o naplatnom ustupu potraživanja od 26. ožujka 2014. godine koji je Ugovor 2. travnja 2014. godine solemnizirala javna bilježnica Štefica Brozović Škrinjarić pod brojem OV- 3924/14, a kojom je odredbom tuženik ĐB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ustupio tuženiku ALFA MODUS d.o.o., Zagreb, Savska cesta 41, OIB: 77422329096 potraživanje prema tuženiku MB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao cesusu i to potraživanje iz Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od dana 28.08.20213. (dvadeset osmog kolovoza dvije tisuće trinaeste) godine, ovjeren po Javnom bilježniku Marijanu Juriću pod brojem OV-10204/2013 od dana 28.08.2013. (dvadeset osmog kolovoza dvije tisuće trinaeste) sa pripadajućom ovršnom klauzulom, odnosno kao ovršnu ispravu.
3. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 7. stavka 2. točke 5. Ugovora o naplatnom ustupu potraživanja od 26. ožujka 2014. godine koji je Ugovor 2. travnja 2014. godine solemnizirala javna bilježnica Štefica Brozović Škrinjarić pod brojem OV- 3924/14, a kojom je odredbom tuženik ĐB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ustupio tuženiku ALFA MODUS d.o.o., Zagreb, Savska cesta 41, OIB: 77422329096, preneseno pravo vlasništva radi osiguranja (fiducij) upisano za korist cedenta ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao fiducijarnog dužnika i to pod brojem upisa Z-39603/13 od 29.08.2013. (dvadeset devetog kolovoza dvije tisuće trinaeste) godine, uz zabilježbu da je prijenos obavljen radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 15.000,00 EUR (petnaest tisuća eura), a sve to na sljedećoj nekretnini:
• suvlasnički dio 3.39/100 dijela nekretnine (11. ETAŽA) zkč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], označeno kao KUĆA BR. 15, 15 A, 15 B, 15 C I DVORIŠTE, površine 1389 m2, odnosno 386 čhv, neodvojivo povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to četverosobni stan oznake S-7 s nusprostorijama u prizemlju objekta, diletacija 2, neto korisne površine 72,55 m2, u elaboratu označeno crvenom bojom, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška]/podul. 11. k. o. [katastarska općina].
4. Utvrđuje se da je ništetna Potvrda o punopravnom stjecanju prava vlasništva koju je izdala javna bilježnica Anica Hukelj od 13. prosinca 2016. godine pod brojem OU-1039/16.
5. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu na 3,39/100 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], opisane kao kč. br. [katastarska čestica], ULICA SV. ROKA, ukupne površine 1389 m2 (DVORIŠTE, površine 829 m2; KUĆA, ZAGREB, ULICA SV. ROKA 18, 20, 22, 24 površine 560 m2), s kojim je suvlasničkim dijelom, na temelju Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, trajno i neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to:
11. Suvlasnički dio: 3,39/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11)
četverosobni stan oznake S-7, sa nusprostorijama u prizemlju objekta, diletacija 2, neto korisne površine 72,55 m2, u elaboratu označeno crvenom bojom², uspostaviti zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe uknjižbe prava vlasništva na temelju Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 28. kolovoza 2013. godine koji je solemnizirao javni bilježnik Marijan Jurić iz Zagreba, pod brojem OV-10204/2013, a koju je uknjižbu dopustio Općinski građanski sud u Zagrebu pod brojem Z39603/2013, odnosno prije provedbe uknjižbe prava vlasništva na temelju Ugovora o naplatnom ustupu potraživanja od 26. ožujka 2014. godine koji je solemnizirala javna bilježnica Štefica Brozović Škrinjarić 2. travnja 2014. godine pod brojem OV-3924/14, a koju je uknjižbu dopustio Općinski građanski sud u Zagrebu pod brojem Z-15037/2014, kao i prije provedbe uknjižbe prava vlasništva na temelju -Potvrda o punopravnom stjecanju prava vlasništva koju je izdala javna bilježnica Anica Hukelj od 13. prosinca 2016. godine, a koju je uknjižbu dopustio Općinski sud u Novom Zagrebu pod brojem Z-1597/2017.“
II. Nalaže se tužitelju naknaditi prvotuženiku ALFA MODUS d.o.o. troškove u iznosu od 500,00 EUR u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tužitelju naknaditi drugotuženiku TEM-95 d.o.o. u stečaju troškove u iznosu od 250,00 EUR u roku od 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev drugotuženika TEM-95 d.o.o. u stečaju za naknadu troškova u iznosu od 1.000,00 EUR.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj je objektivno kumulirao tužbene zahtjeva za utvrđenje ništetnosti Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 28. kolovoza 2013. sklopljenog između tuženika ĐB, MB i TEM-95 d.o.o. u stečaju, koji je solemnizirao javni bilježnik Marijan Jurić iz Zagreba, pod brojem OV-10204/2013; za utvrđenje ništetnosti odredbe članka 7. stavka 2. točke 2. Ugovora o naplatnom ustupu potraživanja od 26. ožujka 2014. koji je 2. travnja 2014. solemnizirala javna bilježnica Štefica Brozović Škrinjarić pod brojem OV-3924/14, kojom odredbom je tuženik ĐB ustupio tuženiku ALFA MODUS d.o.o. potraživanje prema tuženiku MB kao cesusu i to potraživanje iz Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 28. kolovoza 20213. ovjeren po javnom bilježniku Marijanu Juriću pod brojem OV-10204/2013 od 28. kolovoza 2013. s pripadajućom ovršnom klauzulom, odnosno kao ovršnu ispravu; za utvrđenje ništetnosti odredbe članka 7. stavka 2. točke 5. Ugovora o naplatnom ustupu potraživanja od 26. ožujka 2014. koji je 2. travnja 2014. solemnizirala javna bilježnica Štefica Brozović Škrinjarić pod brojem OV -3924/14, kojom odredbom je tuženik ĐB ustupio tuženiku ALFA MODUS d.o.o. preneseno pravo vlasništva radi osiguranja (fiducij) upisano za korist cedenta ĐB kao fiducijarnog dužnika i to pod brojem upisa Z-39603/13 od 29. kolovoza 2013., uz zabilježbu da je prijenos obavljen radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 15.000,00 EUR, na nekretnini: - suvlasnički dio 3.39/100 dijela nekretnine (11. ETAŽA) zkč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], označeno kao KUĆA BR. 15, 15 A, 15 B, 15 C I DVORIŠTE, površine 1389 m2, odnosno 386 čhv, neodvojivo povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to četverosobni stan oznake S-7 s nusprostorijama u prizemlju objekta, diletacija 2, neto korisne površine 72,55 m2, u elaboratu označeno crvenom bojom, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška]/podul. 11. k. o. [katastarska općina] i za utvrđenje ništetnosti Potvrde o punopravnom stjecanju prava vlasništva koju je izdala javna bilježnica Anica Hukelj od 13. prosinca 2016. pod brojem OU - 1039/16 te tužbeni zahtjev da se naloži Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu na 3,39/100 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], opisane kao kč. br. [katastarska čestica], ULICA SV. ROKA, ukupne površine 1389 m2 (DVORIŠTE, površine 829 m2; KUĆA, ZAGREB, ULICA SV. ROKA 18, 20, 22, 24 površine 560 m2), s kojim je suvlasničkim dijelom, na temelju Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, trajno i neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to: 11. Suvlasnički dio:
3,39/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11) - četverosobni stan oznake S-7, sa nusprostorijama u prizemlju objekta, diletacija 2, neto korisne površine 72,55 m2, u elaboratu označeno crvenom bojom², uspostaviti zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe uknjižbe prava vlasništva na temelju Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 28. kolovoza 2013. koji je solemnizirao javni bilježnik Marijan Jurić iz Zagreba, pod brojem OV-10204/2013, koju je uknjižbu dopustio Općinski građanski sud u Zagrebu pod brojem Z39603/2013, odnosno prije provedbe uknjižbe prava vlasništva na temelju Ugovora o naplatnom ustupu potraživanja od 26. ožujka 2014. koji je solemnizirala javna bilježnica Štefica Brozović Škrinjarić 2. travnja 2014. pod brojem OV-3924/14, koju je uknjižbu dopustio Općinski građanski sud u Zagrebu pod brojem Z-15037/2014, kao i prije provedbe uknjižbe prava vlasništva na temelju - Potvrda o punopravnom stjecanju prava vlasništva koju je izdala javna bilježnica Anica Hukelj od 13. prosinca 2016., koju je uknjižbu dopustio Općinski sud u Novom Zagrebu pod brojem Z-1597/2017.
2. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je stvarni vlasnik i posjednik nekretnine - 3,39/100 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], opisane kao kč. br. [katastarska čestica], ULICA SV. ROKA, ukupne površine 1389 m2 (DVORIŠTE, površine 829 m2; KUĆA, ZAGREB, ULICA SV. ROKA 18, 20, 22, 24 površine 560 m2), s kojim je suvlasničkim dijelom, na temelju Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, trajno i neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to: 11. Suvlasnički dio: 3,39/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11) - četverosobni stan oznake S-7, sa nusprostorijama u prizemlju objekta, diletacija 2, neto korisne površine 72,55 m2, u elaboratu označeno crvenom bojom². Nadalje navodi kako je prije osnivanja Općinskog suda u Novom Zagrebu zemljišnu knjigu za predmetnu nekretninu vodio Općinski građanski sud u Zagrebu te je ona bila opisana na sljedeći način: 3,39/100 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], opisane kao kč. br. [katastarska čestica], KUĆA BR. 15, 15 A, 15 B, 15 C I DVORIŠTE, površine 1389 m2 (386 čhv), s kojim je suvlasničkim dijelom trajno i neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to: 11. ETAŽA 3.39/100 1. Četverosobni stan oznake S-7 s nusprostorijama u prizemlju objekta, diletacija 2, neto korisne površine 72,55 m2, u elaboratu označeno crvenom bojom. Tužitelj je s drugotuženikom sklopio Ugovor o kupoprodaji stana broj 1999/II/7 od 8. ožujka 2000., kojim je stekao pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom. U trenutku stjecanja vlasništva od strane tužitelja predmetna nekretnina nije bila upisana u zemljišne knjige, stoga tužitelj nije mogao upisati svoje pravo vlasništva. Tuženik je u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu, te je ušao u posjed stana 2000. godine., koji još uvijek izvršava do danas. Tužitelj je u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu za predmetni stan te je stupio u posjed. Ujedno je tužitelj platio i porez na promet nekretnina prema poreznom rješenju. Tužitelj je predmetni stan kupio putem kredita te je radi osiguranja plaćanja obveze po kreditu na predmetnoj nekretnini bilo upisano založno pravo u korist Zagrebačke banke d.d. koja obveza je podmirena te je Zagrebačka banka izdala tužitelju brisovno očitovanje 2006. godine. Tužitelj je u kreditni odnos stupio 2. ožujka 2000., a otplatio ga je 31. siječnja 2006. Tužitelj kao kupac je s prodavateljem (TEM- 95 d.o.o.) sklopio je Aneks Ugovora o kupoprodaji stana broj 1999/II/7 od 20. travnja 2006. radi usklađenja opisa nekretnine. Iz navedenog proizlazi da tužitelj od 2000. do dana podnošenja tužbe nesmetano izvršava posjed predmetne nekretnine. Tužitelj je u kontinuiranom neposrednom i samostalnom posjedu predmetne nekretnine, koji je posjed sve vrijeme bio zakonit istinit i pošten. Poziva se na odredbu članka 159. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV) te ističe kako je tužitelj pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom stekao na temelju zakona dosjelošću 2010. godine, što je utvrđeno i u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem P-138/2018 u kojemu je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja iz ovog postupka, ali je u obrazloženju drugostupanjske presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-119/2021 obrazloženo da je tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću te tužitelj citira taj dio obrazloženja. Drugotuženik je u ožujku 2000. prodao tužitelju predmetni stan te je predao taj stan tužitelju u posjed. Nakon toga, drugotuženik je nakon formiranja zemljišne knjige ostao upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnog stana te ga je ponovno otuđio 2013. Naime, tuženici ĐB, MB i TEM-95 d.o.o. (prednik tuženika TEM-95 d.o.o. u stečaju) sklopili su 28. kolovoza 2013. Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine koji je solemnizirao javni bilježnik Marijan Jurić iz Zagreba, pod brojem OV- 10204/2013. kojim je pravo vlasništva nekretnine preneseno s fiducijarnog dužnika TEM-95 d.o.o. na ĐB kao vjerovnika, a uknjižbu je dopustio Općinski građanski sud u Zagrebu pod brojem Z-39603/2013. Tuženici su 26. ožujka 2014. međusobno sklopili Ugovor o naplatnom ustupu potraživanja i prijenosu sredstava osiguranja i istoga dana Naknadni sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnina. Predmetni Ugovor o naplatnom ustupu potraživanja solemnizirala je javna bilježnica Štefica Brozović Škrinjarić 2. travnja 2014. pod brojem OV-3924/14. Poziva se na članke 1. i 5. te članak 7. stavak 2. točke 2. i 5. tog Ugovora te navodi kako je uknjižbu prava vlasništva na temelju tog Ugovora u korist tuženika ALFA MODUS d.o.o. uz zabilježbu da je prijenos obavljen radi osiguranja tražbine dopustio Općinski građanski sud u Zagrebu pod brojem Z-15037/2014. Naknadnim sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnina od 2. travnja 2014. tuženici detaljnije određuju iznos, oblike i vrijeme dospijeća novčanog potraživanja vjerovniku ALFA MODUS d.o.o., kao način prisilne naplate ako dođe do neispunjenja činidbe, odnosno povrata novčanog potraživanja. Potvrdom o punopravnom stjecanju prava vlasništva koju je izdala javna bilježnica Anica Hukelj od 13. prosinca 2016. pod brojem OU-1039/16 utvrđuje se da je prvotuženik ALFA MODUS d.o.o. postao punopravnim vlasnikom predmetne nekretnine na temelju kojih se prvotuženik upisao u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine. Uknjižbu prava vlasništva na temelju navedenog Ugovora u korist tuženika ALFA MODUS d.o.o. dopustio je Općinski sud u Novom Zagrebu pod brojem Z-1597/2017. Navedeni pravni poslovi kojima je u konačnici tuženik ALFA MODUS d.o.o. stekao pravo vlasništva su ništetni iz razloga jer su protivni pravnom načelu „nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ih sam ima“, što je upravo TEM-95 d.o.o. učinio kada je predmetnu nekretninu otuđio u korist ĐB pa potom i ALFA MODUS d.o.o., a prema navodima ove tužbe i navodima presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 119/2021 tužitelj je u trenutku otuđivanja bio vlasnik nekretnine. Potvrdom o punopravnom stjecanju prava vlasništva od strane javne bilježnice Anice Hukelj od 13. prosinca 2016. utvrđuje se da je prvotuženik ALFA MODUS d.o.o. postao punopravnim vlasnikom predmetne nekretnine, a nastala je 6 godina nakon tužiteljevog stjecanja vlasništva. Prvotuženik nije mogao steći pravo vlasništva na temelju povjerenja u zemljišne knjige jer zemljišnoknjižni upis ima svoj učinak samo u slučaju ispunjenja općih i posebnih pretpostavki za uknjižbu propisanih odredbama ZV-a, dok jedna od tih pretpostavki (valjanost pravnog posla) u konkretnom slučaju nije ispunjena pa prvotuženik nije mogao steći pravo vlasništva ni na temelju povjerenja u zemljišne knjige.
3. U odgovoru na tužbu drugotuženik TEM-95 d.o.o. u stečaju osporio je tužbeni zahtjev u bitnome navodeći kako se vlasništvo nad nekretninom na temelju pravnog posla stječe upisom u zemljišne knjige, kako tužitelj nije vlasnik, budući da nije stekao pravo vlasništva nekretnine, jer se ono temeljem pravnog posla stječe tek ispunjenjem pretpostavki za upis, odnosno samim upisom stjecateljeva prava u zemljišnu knjigu, sukladno članku 119. ZV-a, dok se prema članku 120. stavak 4. ZV-a, na nekretninama koje nisu upisane zemljišne knjige vlasništvo stječe polaganjem u sud ovjerovljene isprave sposobne za uknjižbu prava u zemljišnu knjigu, kojom dotadašnji vlasnik dopušta uknjižbu tuđega vlasništva. Tužitelj se nije upisao kao vlasnik, niti je položio u sud ovjerovljenu ispravu sposobnu za uknjižbu prava u zemljišnu knjigu, kojom dotadašnji vlasnik dopušta uknjižbu tužiteljevog vlasništva. Nadalje, nije razvidno kako je na predmetnoj nekretnini bilo upisano založno pravo (zbog kupnje stana putem kredita), ako nekretnina nije bila upisana u zemljišne knjige. Pravnim poslovima je navedena nekretnina došla u vlasništvo prvotuženika ALFA MODUS d.o.o. koji je i uknjižen kao vlasnik u zemljišnim knjigama. Pravno načelo „nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ih sam ima“, na koje se poziva tužitelj, nije razlog za isticanje ništetnosti koji su propisani člankom 322. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO). Tužitelj je mogao pobijati navedene pravne radnje tuženika, mogao je istaknuti izlučni zahtjev u stečajnom postupku nad drugotuženikom i tražiti naknadu štete. Tužitelj je, kako navodi u tužbi, kupio navedenu nekretninu 8. ožujka 2000. te do danas nije ishodio uknjižbu u zemljišne knjige, niti je poduzeo druge pravne radnje radi zaštite „svog prava vlasništva“. Tuženici su postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige ishodili uknjižbu prava vlasništva te tužitelj ne može zahtijevati uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe uknjižbe prava vlasništva tuženika.
4. Prvotuženik ALFA MODUS d.o.o., trećetuženik ĐB i četvrtotuženik MB nisu podnijeli odgovore ne tužbu. Prvotuženik ALFA MODUS d.o.o. se na ročištu za glavnu raspravu održanom 14. siječnja 2026. protivio tužbenom zahtjevu.
5. U nastavku postupka tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te tvrdnji iz tužbe.
6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: izvatka iz sudskog registra za drugotuženika (str. 9. – 11. spisa), zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu od 26. kolovoza 2013. (str. 12. spisa), Ugovora o kupoprodaji stana broj 1999/II/7 od 8. ožujka 2000. (str. 13. – 19. spisa), Aneksa Ugovora o kupoprodaji stana broj 1999/II/7 od 20. travnja 2006. (str. 20. spisa), povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za predmetni stan (str. 21. – 22. spisa), poreznog rješenja za predmetni stan od 8. ožujka 2000. (str. 23. spisa), brisovnog očitovanja Zagrebačka banka d.d. od 31. siječnja 2006. (str. 24. – 25. spisa), Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 28. kolovoza 2013. koji je solemnizirao javni bilježnik Marijan Jurić iz Zagreba, pod brojem OV10204/2013 (str. 33. – 39. spisa), povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu (str. 40. – 43. spisa), Ugovora o naplatnom ustupu potraživanja od 26. ožujka 2014. koji je solemnizirala javna bilježnica Štefica Brozović Škrinjarić 2. travnja 2014. pod brojem OV-3924/14 (str. 44. – 54. spisa), Naknadnog Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnina od 26. ožujka 2014. (str. 55. – 62. spisa), potvrde o punopravnom stjecanju prava vlasništva koju je izdala javna bilježnica Anica Hukelj od 13. prosinca 2016. pod brojem OU-1039/16 (str. 63. – 65. spisa).
Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja i prvotuženikvog zastupnika po zakonu PB.
7. U skladu s odredbom članka 265. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), nije izveden dokaz saslušanjem drugotuženikovog stečajnog upravitelja Valentina Jakovca kao zastupnika po zakonu tog tuženika jer mu nisu poznate odlučne sporne činjenice.
U skladu s odredbom članka 265. stavka 2. ZPP-a nije izveden niti dokaz saslušanjem trećetuženika ĐB i četvrtotuženika MB jer nisu pristupili na ročište održano 14. siječnja 2026. na kojem su trebali biti saslušani kao stranke, a izostanak nisu opravdali.
8. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjevi nisu osnovani.
9. Predmet spora su objektivno kumulirani tužbeni zahtjevi za utvrđenje ništetnosti Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 28. kolovoza 2013. sklopljenog između tuženika ĐB, MB i TEM-95 d.o.o. u stečaju, koji je solemnizirao javni bilježnik Marijan Jurić iz Zagreba, pod brojem OV-10204/2013; za utvrđenje ništetnosti odredbe članka 7. stavka 2. točke 2. Ugovora o naplatnom ustupu potraživanja od 26. ožujka 2014. koji je 2. travnja 2014. solemnizirala javna bilježnica Štefica Brozović Škrinjarić pod brojem OV-3924/14, kojom odredbom je tuženik ĐB ustupio tuženiku ALFA MODUS d.o.o. potraživanje prema tuženiku MB kao cesusu i to potraživanje iz Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 28. kolovoza 20213. ovjeren po javnom bilježniku Marijanu Juriću pod brojem OV - 10204/2013 od 28. kolovoza 2013. s pripadajućom ovršnom klauzulom, odnosno kao ovršnu ispravu; za utvrđenje ništetnosti odredbe članka 7. stavka 2. točke 5 . Ugovora o naplatnom ustupu potraživanja od 26. ožujka 2014. koji je 2. travnja 2014. solemnizirala javna bilježnica Štefica Brozović Škrinjarić pod brojem OV -3924/14, kojom odredbom je tuženik ĐB ustupio tuženiku ALFA MODUS d.o.o. preneseno pravo vlasništva radi osiguranja (fiducij) upisano za korist cedenta ĐB kao fiducijarnog dužnika i to pod brojem upisa Z-39603/13 od 29. kolovoza 2013., uz zabilježbu da je prijenos obavljen radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 15.000,00 EUR, na nekretnini: - suvlasnički dio 3.39/100 dijela nekretnine (11. ETAŽA) zkč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], označeno kao KUĆA BR. 15, 15 A, 15 B, 15 C I DVORIŠTE, površine 1389 m2, odnosno 386 čhv, neodvojivo povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to četverosobni stan oznake S-7 s nusprostorijama u prizemlju objekta, diletacija 2, neto korisne površine 72,55 m2, u elaboratu označeno crvenom bojom, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška]/podul. 11. k. o. [katastarska općina] i za utvrđenje ništetnosti Potvrde o punopravnom stjecanju prava vlasništva koju je izdala javna bilježnica Anica Hukelj od 13. prosinca 2016. pod brojem OU - 1039/16 te tužbeni zahtjev da se naloži Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu na 3,39/100 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], opisane kao kč. br. [katastarska čestica], ULICA SV. ROKA, ukupne površine 1389 m2 (DVORIŠTE, površine 829 m2; KUĆA, ZAGREB, ULICA SV. ROKA 18, 20, 22, 24 površine 560 m2), s kojim je suvlasničkim dijelom, na temelju Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, trajno i neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to: 11. Suvlasnički dio:
3,39/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11) - četverosobni stan oznake S-7, sa nusprostorijama u prizemlju objekta, diletacija 2, neto korisne površine 72,55 m2, u elaboratu označeno crvenom bojom², uspostaviti zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe uknjižbe prava vlasništva na temelju Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 28. kolovoza 2013. koji je solemnizirao javni bilježnik Marijan Jurić iz Zagreba, pod brojem OV-10204/2013, koju je uknjižbu dopustio Općinski građanski sud u Zagrebu pod brojem Z39603/2013, odnosno prije provedbe uknjižbe prava vlasništva na temelju Ugovora o naplatnom ustupu potraživanja od 26. ožujka 2014. koji je solemnizirala javna bilježnica Štefica Brozović Škrinjarić 2. travnja 2014. pod brojem OV-3924/14, koju je uknjižbu dopustio Općinski građanski sud u Zagrebu pod brojem Z-15037/2014, kao i prije provedbe uknjižbe prava vlasništva na temelju Potvrde o punopravnom stjecanju prava vlasništva koju je izdala javna bilježnica Anica Hukelj od 13. prosinca 2016., koju je uknjižbu dopustio Općinski sud u Novom Zagrebu pod brojem Z-1597/2017.
10. Nije sporna činjenica da je tužitelj kao kupac sklopio Ugovor o kupoprodaji stana broj 1999/II/7 od 8. ožujka 2000. (str. 13. – 19. spisa; dalje: Ugovor) i Aneks Ugovora o kupoprodaji stana broj 1999/II/7 od 20. travnja 2006. (str. 20. spisa; dalje: Ankes) s drugotuženikovim pravnim prednikom TEM-95 d.o.o. kao prodavateljem, a ta činjenica proizlazi i iz Ugovora i iz Aneksa.
Člankom 1. Ugovora ugovoreno je da prodavatelj prodaje, a kupac kupuje 3,39/100 dijela nekretnine – zemljišta i zgrade u stambenoj građevini u ulici Kamenarka, koja se gradi na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u Zagrebu, te na ovom suvlasničkom dijelu uspostavljeno i s njime povezano vlasništvo posebnog dijela stana te sporednog dijela (terasa, podrumske ili tavanske prostorije, kućni vrtovi, mjesta za ostavljanje najviše do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji), i to stambeni prostor, dilatacija II, broj stana 7, prizemlje, površine 66,85 m2, spremište stambeni prostor,, dilatacija II. broj stana 7, kat -1, površine 5,70 m2, suvlasništvo 3,39/100, čiji odnos neto korisne površine (stana – poslovnog prostora – garaže) prema neto korisnoj površini svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine iznosi 3,39/100 dijela.
Člankom 2. Ugovora je ugovoreno da konačna cijena bez poreza iznosi 119.974,61 DEM, plativo u kunskoj protuvrijednosti, što na dan 2. ožujka 2000. prema srednjem tečaju NBH, iznosi 474.499,58 kn.
Člankom 2.a Ugovora je ugovoreno da cijena s PDV-om iznosi 135.916,83 DEM odnosno 537.551,08 kn. Člankom 2.a Ugovora kupac se obvezao platiti cijenu u iznosu od 50.000,00 DEM najkasnije do 22. ožujka 2000. kreditom poslovne banke, a ostatak cijene u iznosu od 85.916,83 DEM 15 dana prije useljenja / ili po valutnoj klauzuli na dan uplate po srednjem tečaju NBH te se obvezao platiti i porez na promet nekretnina. Člankom 3. Ugovora kupac se obvezao platiti kupoprodajnu cijenu na žiro -račun prodavatelja ili na njegovu blagajnu.
Člankom 4. Ugovora prodavatelj se obvezao predati predmetnu nekretninu u posjed kupcu 20. svibnja 2000., dok je člankom 14. Ugovora ugovoreno da prodavatelj nije dužan priznati vlasništvo niti predati stanove u posjed prije podmirenja pune kupoprodajne cijene.
11. Člankom 2. Aneksa ugovorne strane su sporazumno izmijenile članak 1. Ugovora tako da glasi: „Prodavatelj prodaje, a Kupac kupuje 3,39/100 dijela nekretnine (uključujući suvlasnički dio zemljišta, te zajedničke dijelove i uređaje zgrade) četverosobni stan oznake S-7, s nusprostorijama u prizemlju objekta, dilatacija 2, neto korisne površine 72,55 m2, u etažnom elaboratu sve označeno crvenom bojom, zgrada i dvorište, kuća br. 15, 15A, 15b, 15c i dvorište sa 386 čhv ili 1389 m2, sagrađeno na z. kč. br. [katastarska čestica], sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], etaža 5, k. o. [katastarska općina], s pripadajućim suvlasničkim dijelom nekretnine (…)“.
Članak 3. Aneksa sadrži tabularnu izjavu kojom prodavatelj ovlašćuje kupca da na temelju Ugovora i Aneksa ishodi u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima upis prava vlasništva predmetne nekretnine na ime i vlasništvo kupca.
12. Nije sporna činjenica da je prije osnivanja Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnu knjigu za predmetnu nekretninu vodio Općinski građanski sud u Zagrebu te je ona bila opisana na sljedeći način: 3,39/100 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], opisane kao kč. br. [katastarska čestica], KUĆA BR. 15, 15 A, 15 B, 15 C I DVORIŠTE, površine 1389 m2 (386 čhv), s kojim je suvlasničkim dijelom trajno i neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to: 11. ETAŽA 3.39/100 1. Četverosobni stan oznake S-7 s nusprostorijama u prizemlju objekta, diletacija 2, neto korisne površine 72,55 m2, u elaboratu označeno crvenom bojom, a ta činjenica proizlazi i iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za predmetni stan (str. 21. – 22. spisa).
13. Nije sporna činjenica da je tužitelj platio porez na promet za predmetnu nekretninu, a ta činjenica proizlazi i iz poreznog rješenja za predmetni stan od 8. ožujka 2000. (str. 23. spisa).
14. Nije sporna činjenica da je tužitelj otplatio kredit za predmetni stan u iznosu od 50.000,00 DEM, a brisovnog očitovanja Zagrebačka banka d.d. od 31. siječnja 2006. (str. 24. – 25. spisa).
15. Nije sporna činjenica da se tužitelj nije uknjižio u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetne nekretnine niti činjenica da je nakon formiranje zemljišne knjige, u zemljišnoj knjizi drugotuženikov pravni prednik TEM-95 d.o.o. ostao uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine, a ta činjenica proizlazi i iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za predmetni stan (str. 21. – 22. spisa).
16. Nije sporna činjenica da su trećetuženik ĐB kao vjerovnik, četvrtotuženik MB kao dužnik i drugotuženikov pravni prednik TEM -95 d.o.o. kao fiducijarni dužnik sklopili Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 28. kolovoza 2013. koji je solemnizirao javni bilježnik Marijan Jurić iz Zagreba, pod brojem OV10204/2013 (str. 33. – 39. spisa; dalje: Sporazum), i to radi osiguranja potraživanja u iznosu od 15.000,00 EUR proizašlog iz Ugovora o beskamatnom zajmu od 22. kolovoza 2013. prijenosom prava vlasništva na predmetnoj nekretnini kao predmetu osiguranja, a ta činjenica proizlazi i iz Sporazuma.
17. Nije sporna činjenica da su trećetuženik ĐB kao ustupitelj – cedent, prvotuženik ALFA MODUS d.o.o. kao primatelj – cesionar, četvrtotuženik MB kao dužnik - cesus i drugotuženikov pravni prednik TEM-95 d.o.o. kao fiducijarni dužnik sklopili Ugovor o naplatnom ustupu potraživanja od 26. ožujka 2014. koji je solemnizirala javna bilježnica Štefica Brozović Škrinjarić 2. travnja 2014. pod brojem OV-3924/14 (str. 44. – 54. spisa; dalje: Ugovor o ustupu), kojim su tražbine osigurane Sporazumom prenesene na prvotuženika ALFA MODUS d.o.o. kao primatelja- cesionara zajedno sa svim sredstvima osiguranja, a ta činjenica proizlazi i iz Ugovora o ustupu.
18. Nije sporna činjenica da su prvotuženik ALFA MODUS d.o.o. kao vjerovnik i predlagatelj osiguranja, drugotuženikov pravni prednik TEM-95 d.o.o. kao dužnik i fiducijarni dužnik i protivnik osiguranja), trećetuženik ĐB kao upisani fiducijarni vlasnik i četvrtotuženik MB kao dužnik ustupljenog potraživanja sklopili Naknadni Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnina od 26. ožujka 2014. (str. 55. – 62. spisa; dalje: Naknadni sporazum), a ta činjenica proizlazi i iz Naknadnog sporazuma.
19. Nije sporna niti činjenica da je 13. prosinca 2016. pod brojem OU-1039/16 javna bilježnica Anica Hukelj izdala potvrdu o punopravnom stjecanju prava vlasništva (str. 63. – 65. spisa; dalje: Potvrda), a ta činjenica proizlazi i iz Potvrde.
20. Nije sporna činjenica da se prvo trećetuženik ĐB upisao u zemljišne knjige kao vlasnike predmetne nekretnine na temelju Sporazuma te da se nakon toga prvotuženik ALFA MODUS d.o.o. upisao u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine tako što je prethodno na temelju Ugovora o ustupu, Sporazuma i Naknadnog sporazuma postao fiducijarni vlasnik, a 13. prosinca 2016. i punopravni vlasnik na temelju Potvrde, a te činjenice proizlaze i iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu (str. 40. – 43. spisa).
21. Nije sporna činjenica da je u trenutku sklapanja predmetnih pravnih poslova u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine bio uknjižen drugotuženikov pravni prednik TEM-95 d.o.o., a ta činjenica proizlazi i iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za predmetni stan (str. 21. – 22. spisa).
22. Nije sporna činjenica da u trenutku kada su predmetni pravni poslovi sklopljeni (2013. pa nadalje) i u trenutku kada je prvotuženik ALFA MODUS d.o.o. zahtijevao upis, u zemljišnim knjigama nije bilo nikakvih upisa ni zabilježbi od strane tužitelja koje bi eventualno ukazivale da predmetna nekretnina odnosno stan možda ne pripada otuđivatelju, a ta činjenica proizlazi i iz povijesnih izvadaka iz zemljišne knjige za predmetni stan (str. 21. – 22. i 40. – 43. spisa).
23. Sporno je jesu li predmetni pravni poslovi ništetni iz razloga što su, kao što tvrdi tužitelj, protivni pravnom načelu „nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ih sam ima“ što je, prema tužiteljevoj tvrdnji, drugotuženikov pravni prednik TEM-95 d.o.o. učinio kada je predmetnu nekretninu otuđio u korist trećetuženika ĐB pa potom i na prvotuženika ALFA MODUS d.o.o. iako je u trenutku otuđivanja tužitelj bio vlasnik predmetne nekretnine.
24. U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (članak 2. stavak 1. ZPP) te je vezan činjeničnom osnovnom tužbe (članak 186. stavak 3. ZPP) što konkretno znači da sud u ovom postupku utvrđuje postojanje razloga ništetnosti u okviru činjenične osnove tužbe, odnosno na temelju činjenica koje je iznio tužitelj u prilog tvrdnji o ništetnosti predmetnih pravnih poslova (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-2731/2020-3 od 27. rujna 2023.).
25. U parničnom postupku svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne, na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drukčije (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP). Stoga je u ovom postupku tužitelj bio dužan prvenstveno iznijeti činjenice na kojima temelji svoje tvrdnje o postojanju razloga ništetnosti predmetnih pravnih poslova i te činjenice dokazati.
26. Odredbom članka 322. stavka 1. ZOO-a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (članak 324. stavak 1. ZOO). Odredbom članka 323. stavka 1. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti (članak 323. stavak 2. ZOO).
27. Prema odredbi članka 2. ZOO-a, sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. U zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja (članak 4. ZOO). Prema odredbi članka 10. stavka 1. ZOO-a, sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina). Sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka) (članak 10. stavak 2. ZOO).
28. Prema odredbi članka 159. stavka 1. ZV-a, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.
Samostalni posjednik čiji je posjed nepokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (članak 159. stavak 2. ZV).
Prema odredbi članka 18. stavka 1. ZV-a, posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet (članak 18. stavak 2. ZV). Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (članak 18. stavka 3. ZV). Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (članak 18.stavak 5. ZV).
29. U konkretnom slučaju tuženici nisu osporili činjenicu da je tužitelj u neposrednom posjedu predmetne nekretnine neprekidno od 2000. godine sve do danas, niti su osporili činjenicu da je tužitelj u cijelosti platio kupoprodajnu cijenu za predmetni stan, a te činjenice je u svom iskazu potvrdio i tužitelj. Naime, iz tužiteljevog iskaza proizlazi kako je u posjedu predmetne nekretnine od 2000. godine, kako se radi o stanu u kojem i danas živi i kako u toj nekretnini živi kontinuirano od 2000. godine, nikada nije iselio iz te nekretnine niti ga je itko tražio da iz nje iseli. Nadalje proizlazi da je 2000. godine prijavio prebivalište na adresi predmetne nekretnine – ulica se zvala Kamenarka 18A, a danas se zove Sv. Roka 20, kako je 1999. godine potpisao predugovor s TEM 95, odnosno tadašnjim zastupnikom po zakonu toga društva MB, da mu je MB dozvolio da krajem travnja odnosno početkom svibnja 2000. unese stvari u taj stan jer je prodao raniji stan kako bi mogao platiti cijenu ovoga stana, da je početkom ožujka 2000. sklopio ugovor o kupoprodaji stana s TEM 95, odnosno s tadašnjim zastupnikom po zakonu toga društva MB s kojim je otišao u Zagrebačku banku da bi ishodio kredit, da je dobio od Porezne uprave, u ožujku iste godine, rješenje da plati porez na taj stan i da je odmah u ožujku 2000. platio porez na promet nekretnine, da stan nije bio do kraja završen, da je početkom lipnja 2000. počeo živjeti u tom stanu, da je cijena za predmetni stan dijelom išla iz kredita Zagrebačke banke, a dijelom iz gotovine, odnosno od novaca koje je dobio od prodaje prijašnjeg stana, s time da je i po predugovoru uplaćen dio novca u gotovini. Na temelju navedenog iskaza je nadalje utvrđeno kako je dio cijene koji je isplaćen iz kredita isplaćen na račun koji je dao MB, a drugi, gotovinski dio je predan MB u banci u gotovini u dva navrata, da je dobio potvrdu koju je potpisao MB o tim uplatama i ovjerio je pečatom TEM 95. Također je utvrđeno kako se 2001., odnosno 2002. u par navrata pokušao uknjižiti na predmetnom stanu, ali su mu u zemljišnim knjigama rekli da ne može jer je hipoteka na tom stanu, da je tražio je li moguća zabilježba da je platio taj iznos jer je platio veći dio u gotovini nego što je iznosio kredit, ali su ga odbili zbog upisane hipoteke na predmetnoj nekretnini. Također je utvrđeno da je 2006. otplatio kredit i tražio je upis u zemljišne knjige te godine kada je od ZABA-e dobio brisovno očitovanje da se može uknjižiti kao vlasnik, da je 2006., nakon otplate kredita i ishođenja brisovnog očitovanja dao sve papire, ali ga je zemljišnoknjižni odjel ponovno odbio uz obrazloženje da nema etažiranja niti uporabne dozvole što će potrajati, da je 2018. preko predstavnice stanara saznao da se na tom stanu uknjižio ALFA MODUS te da nije imao nikakvih saznanja o ugovorima i sporazumima, odnosno pravnim poslovima kojima je došlo do prijenosa vlasništva od TEM 95 do ALFA MODUSA, već je njegovo prvo saznanje bilo tada kada mu je predstavnica stanara javila da je ALFA MODUS uknjižen, a to je bilo 2018. Osim toga je utvrđeno kako ga iz ALFA MODUSA niti bilo tko drugi nije nikada kontaktirao, niti je bilo tko drugi dolazio na tu adresu kako bi provjerio tko je u posjedu tog stana. Iz navedenog iskaza nadalje proizlazi kako ga je ALFA MODUS tužio na predaju stana u posjed, ali ne zna točno koje godine i da je donesena presuda u korist ALFA MODUSA. Sud je u navedenom dijelu prihvatio tužiteljev iskaz jer je dan jasno, uvjerljivo i bez kontradiktornosti.
30. Uzevši u obzir navedeno sud je utvrdio kako se tužitelj nalazi u neposrednom posjedu predmetne nekretnine neprekidno počevši od početka svibnja odnosno lipnja 2000. godine na temelju Ugovora i da je tužitelj po dopuštenju drugotuženikovog pravnog prednika TEM-95 d.o.o. kao prodavatelja, odnosno njegovog tadašnjeg zastupnika po zakonu MB stupio u posjed predmetnog stana te da tužitelja nitko nije smetao u posjedu stana niti ga je pozivao na predaju u posjed, sve dok drugotuženik ALFA MODUS d.o.o. nije podnio tužbu radi predaje stana u posjed, zbog čega tužitelj nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Slijedom navedenog utvrđeno je kako je tužitelj u kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine u smislu citiranih odredaba članka 18. ZV-a čime je početkom svibnja odnosno lipnja 2010. godine dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetnog stana u skladu s citiranim odredbama članka 159. stavcima 1. i 2. ZV-a.
31. Iz navedenog proizlazi kako je u trenutku sklapanja predmetnih pravnih poslova (2013. i 2014.) tužitelj bio izvanknjižni vlasnik koji je predmetnu nekretninu stekao dosjelošću, dakle, na temelju zakona.
32. Prema odredbi članka 130. stavka 1. ZV-a, tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.
Vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.
Načelo povjerenja u zemljišne knjige jedno je od temeljnih načela vezanih uz zemljišne knjige, koje načelo nositeljima stvarnih prava vezanih uz nekretnine implicitno postavlja dužnost odgovornijeg odnosa prema svojim pravima, a savjesnim trećim osobama pruža zaštitu.
Dobra vjera je neskrivljeno neznanje da se izvanknjižno stanje razlikuje od zemljišnoknjižnog, pri čemu valja reći da je stjecatelj postupao u dobroj vjeri ako ni u trenutku sklapanja pravnog posla, a ni u trenutku kada je podnio prijedlog za upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnim knjigama nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja. Međutim, stjecatelj kada nije postupao u dobroj vjeri njegovo povjerenje u zemljišne knjige ne uživa zaštitu, ako je makar i u jednom od ta dva trenutka znao da je izvanknjižno stanje drugačije od zemljišnoknjižnog, ili ako je, da nije postupao nemarno, s obzirom na okolnost morao posumnjati da postoji ta razlika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-686/2025-4 od 17. rujna 2025.).
Prema odredbi članka 122. stavka 1. ZV-a, smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.
Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju (članak 122. stavak 2. ZV). Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (članak 122. stavak 3. ZV).
Odredbom članka 123. stavka 1. ZV-a, propisano je da stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika, ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti.
Prema odredbi članka 124. stavka 1. ZV-a, stjecatelj koji je postupajući sa povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao vlasništvo neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo daje zatražen njihov upis.
Prema odredbi članka 8. stavka 3. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13 - dalje: ZZK) stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.
Osoba koja je u dobroj vjeri upisala knjižno pravo postupajući s povjerenjem u potpunost zemljišne knjige, stekla ga je neopterećeno teretima koji nisu bili upisani u času kad je zatražen upis niti je tada iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis, osim ako je zakonom drukčije određeno (članak 8. stavak 4. ZZK). Osoba koja je u dobroj vjeri upisala knjižno pravo postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišne knjige uživa zaštitu svoga povjerenja utoliko što joj nitko neće moći osporavati valjanost njezina stjecanja zbog nevaljanosti prednikova upisa nakon što proteknu rokovi u kojima bi se po ovom Zakonu mogla podnijeti tužba radi brisanja uknjižbe njezina prednika (članak 8. stavak 5. ZZK).
33. Dakle, da bi u smislu odredbi članka 122. stavka 2. ZV-a i članka 8. stavka 3. ZZK-a nastupili pravni učinci zaštite povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige između ostalih pretpostavki potrebno je i da stjecatelj koji je svoje pravo izveo iz nepotpunog ili neistinitog prednikova upisa mora biti pošten, u dobroj vjeri. On mora u dobroj vjeri postupati s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnoknjižnog stanja ne znajući da ono što je upisano nije potpuno odnosno da je različito od izvanknjižnog stanja.
Osim toga, za primjenu odredbe članka 130. stavka 2. ZV-a, potrebno je da su kumulativno ispunjena dva uvjeta: da je upis izvršen u dobroj vjeri i postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige.
34. Međutim, osim što je u činjeničnoj osnovi tužbe, kojom je sud vezan (članak 186. stavak 3. ZPP), iznio tvrdnju kako su navedeni pravni poslovi kojima je u konačnici tuženik ALFA MODUS d.o.o. stekao pravo vlasništva ništetni iz razloga jer su protivni pravnom načelu „nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ih sam ima“, što je upravo TEM-95 d.o.o. učinio kada je predmetnu nekretninu otuđio u korist ĐB pa potom i ALFA MODUS d.o.o., a prema navodima tužbe i navodima presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-119/2021 tužitelj je u trenutku otuđivanja bio vlasnik nekretnine, tužitelj nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a činjenično obrazložio odnosno nije iznio činjenice iz kojih bi proizlazilo da su tuženici, konkretno prvotuženik ALFA MODUS d.o.o. i trećetuženik ĐB kao stjecatelji, u trenutku sklapanja predmetnih pravnih poslova i u trenutku kada su podnijeli prijedlog za upis, znali odnosno da su s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnim knjigama nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, niti je iznio razloge zbog kojih bi tomu bilo tako.
35. Osim što tužitelj navedeno nije učinio, tužitelj nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, predložio niti predočio dokaze na temelju kojih bi sud mogao utvrditi da su tuženici, konkretno prvotuženik ALFA MODUS d.o.o. i trećetuženik ĐB kao stjecatelji, u trenutku sklapanja predmetnih pravnih poslova i u trenutku kada su podnijeli prijedlog za upis, znali odnosno da su s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnim knjigama nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja.
36. U odnosu na četvrtotuženika MB sud je uvidom u Ugovor utvrdio kako je upravo četvrtotuženik MB kao zastupnik po zakonu potpisao Ugovor za prodavatelja, a ta činjenica nije niti sporna. Dakle, četvrtotuženik MB kao zastupnik po zakonu prodavatelja je sklopio Ugovor u ime i za račun drugotuženikovog pravnog prednika TEM-95 d.o.o. Budući da je četvrtotuženik MB sklopio Ugovor, četvrtotuženik MB je, u trenutku sklapanja predmetnih pravnih poslova, znao, a u svakom slučaju je morao znati da je predmetna nekretnina još 2000. prodana tužitelju te je s obzirom na tu činjenicu trebao znati, odnosno imao je dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnim knjigama nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja. To i iz razloga što je, kao što to proizlazi iz tužiteljevog iskaza, upravo četvrtotuženik MB dozvolio tužitelju da krajem travnja odnosno početkom svibnja 2000. unese stvari u predmetni stan i predao je tužitelju ključeve stana 2000. godine prilikom useljenja.
37. Četvrtotuženik MB je sklopio Sporazum kao dužnik, a drugotuženikov pravni prednik TEM-95 d.o.o. kao fiducijarani dužnik, dok je Sporazum kao vjerovnik sklopio trećetuženik ĐB. Činjenica što je MB znao, odnosno što je imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnim knjigama nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja sama po sebi ne upućuje na zaključak da je u trenutku sklapanja Sporazuma i u trenutku podnošenja prijedloga za upis i trećetuženik ĐB znao odnosno da je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnim knjigama nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja. Navedeni zaključak ne proizlazi niti iz isprava u spisu niti iz iskaza tužitelja i prvotuženikovog zastupnika po zakonu PB.
38. U odnosu na činjenicu je li trećetuženik ĐB znao da je tužitelj stvarni vlasnik i posjednik predmetnog stana, tužitelj je prilikom saslušanja iskazao kako je to saznao tek kada je bilo saslušanje kada je ĐB rekao da mu je MB rekao da se u tom stanu nalazi jedna obitelj. U ovom dijelu sud nije prihvatio tužiteljev iskaz jer nije dan jasno niti uvjerljivo. U svakom slučaju tužitelj koji je iskazivao o eventualnom znanju trećetuženika ĐB je u odnosu na njega treća osoba pa nema niti može imati neposrednih saznanja u odnosu na navedenu subjektivnu okolnost koja se tiče znanja. Također, tužitelj se poziva na saslušanje koje nije provedeno pred ovim sudom, dok nije dostavio u spis zapisnik s tog saslušanja niti je predložio uvid u spis u kojem je provedeno navedeno saslušanje (članak 7. stavka 1. i članak 219. stavak 1. ZPP).
39. Iz iskaza prvotuženikovog zastupnika po zakonu PB proizlazi kako su MB i ĐB uvijek bili zajedno i zajedno su dolazili pa tako i prilikom obilaska zgrade u kojem se nalazi predmetni stan te da je on shvatio da je gospodin ĐB financijski savjetnik gospodinu MB. Međutim, navedeno samo za sebe također ne upućuje na zaključak da je u trenutku sklapanja Sporazuma i u trenutku podnošenja prijedloga za upis i trećetuženik ĐB znao odnosno da je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnim knjigama nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja . To i iz razloga što je prvotuženikov zastupnik po zakonu PB u odnosu na navedene osobe treća osoba pa nema niti može imati neposrednih saznanja u odnosu na navedenu subjektivnu okolnost koja se tiče znanja.
40. Osim toga, tužitelj nije predočio nikakve isprave niti predložio bilo kakve druge dokaze na temelju kojih bi sud mogao utvrditi kako je trećetuženik ĐB kao stjecatelj, u trenutku sklapanja predmetnih pravnih poslova i u trenutku kada je podnio prijedlog za upis, znao odnosno da je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnim knjigama nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, niti je, kao što je prethodno obrazloženo, činjenično obrazložio razloge zbog kojih je tomu tako što je bio dužan učiniti u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a. Navedeno tim više što je člankom 7. stavkom 1. Sporazuma ugovoreno kako je drugotuženikov pravni prednik TEM-95 d.o.o. kao fiducijarni dužnik ovlašten nastaviti koristiti predmet osiguran ja, dakle, predmetnu nekretninu.
41. Činjenica što je četvrtotuženik MB znao, odnosno što je imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnim knjigama nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja sama po sebi ne upućuje niti na zaključak da je u trenutku sklapanja Ugovora o ustupu i Naknadnog sporazuma i u trenutku podnošenja prijedloga za upis i prvotuženik ALFA MODUS d.o.o. znao odnosno da je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnim knjigama nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja.
42. Četvrtotuženik MB je sklopio Ugovor o cesiji i kao dužnik – cesus i kao zastupnik po zakonu drugotuženikovog pravnog prednika TEM-95 d.o.o. koji je taj ugovor sklopio kao fiducijarni dužnik, dok je trećetuženik ĐB sklopio taj ugovor kao ustupatelj – cedent, a prvotuženik ALFA MODUS d.o.o. kao primatelj – cesionar.
Četvrtotuženik MB je sklopio i Naknadni sporazum kao dužnik ustupljenog potraživanja i kao zastupnik po zakonu drugotuženikovog pravnog prednika TEM-95 d.o.o. koji je taj ugovor sklopio kao dužnik i fiducijarni dužnik i protivnik osiguranja, dok je trećetuženik ĐB sklopio taj ugovor kao upisani fiducijarni vlasnik, a prvotuženik ALFA MODUS d.o.o. kao vjerovnik i predlagatelj osiguranja.
Prvotuženikov zastupnik po zakonu PB je u svom iskazu potvrdio kako je potpisao Ugovor o cesiji i Naknadni sporazum za prvotuženika ALFA MODUS d.o.o.
Međutim, iz iskaza prvotuženikovog zastupnika po zakonu PB ne proizlazi kako je u trenutku sklapanja Ugovora o ustupu i Naknadnog sporazuma te u trenutku podnošenja prijedloga za upis i prvotuženik ALFA MODUS d.o.o. znao odnosno da je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnim knjigama nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja. Naime, na temelju iskaza prvotuženikvoog zastupnika po zakonu VB, koji je sud prihvatio jer je dan jasno, uvjerljivo i bez kontradiktornosti, je utvrđeno kako su s društvom TEM 95 surađivali od 2012. pa i 2014. te su toj firmi financirali oko 8 milijuna kuna i nije bilo nekih problema oko suradnje s njima, uredno su servisirali, kako su uvijek uzimali neke od njihovih hipoteka na stanove koje su oni gradili , a što se tiče predmetne nekretnine to je bila jedna nova tranša zajma gdje je bilo više nekretnina kao garancija i da je TEM 95 otišao u stečaj pa su krenuli u naplatu tih nekretnina koje su imali i tada su saznali da je tužitelj u predmetnom stanu. Nadalje je utvrđeno kako prilikom davanja zajma nisu imali ta saznanja zato što su imali sve papire od stana u gradnji, imali su procjenu nekretnina i z.k. izvatke te im je prezentirano da su u nekim od dovršenih i nedovršenih stanova njihovi radnici, kako su se uredno upisali, uknjižili i temeljem toga su izdali sredstva po osnovi zajma, a da su znali da je u nekretnini kao što je predmetna, netko unutra, ne bi dali sredstva po osnovi zajma, već bi bila umanjena tranša zajma. Osim toga je utvrđeno kako su osim uvida u papire, odnosno isprave, prilikom sklapanja predmetnih pravnih poslova i uknjižbe prava vlasništva, obišli sve nekretnine s predstavnikom TEM 95 jer s njima rade od 2012., zna ju gradnju, imali su tlocrte, a oni su im prilikom obilaska rekli da su u nekim od tih stanova njihovi radnici pa tako i u predmetnom stanu kao što je to bio slučaj u nekim prethodnim predmetima te da niti on niti bilo tko iz društva ALFA MODUS d.o.o. nije bio fizički u predmetnoj nekretnini nego samo u tom kompleksu u kojem se taj stan nalazi, a koji kompleks su gradili. Također je utvrđeno kako nije znao da je tužitelj u tom stanu već su prvi puta saznali kada su oni probali ući u taj stan, kako su tražili ključeve od stana kada je došlo do problema s plaćanjem (2014.-2015.), da je to bilo nakon što su se upisali kao vlasnici nekretnine, da su tada zatražili ulazak u posjed predmetne nekretnine, da su od gospodina ĐB i MB tražili ključeve, ali im oni nisu dali ključeve i rekli su im da ih nemaju, odnosno da ne znaju gdje su, a tada su posumnjali da se nešto događa pa su zvali predstavnika stanara koji je obavijestio tužitelja koji je došao kod njih u firmu i tada su na taj način stupili u kontakt i vidjeli što se dogodilo. Nadalje je utvrđeno kako su im MB, direktor TEM 95 i ĐB, koji su uvijek bili zajedno i zajedno su dolazili pa tako i prilikom obilaska zgrade u kojem se nalazi predmetni stan, rekli da se u predmetnom stanu nalaze njihovi radnici te da su ušli u zgradu, imali su procjene, pregledali su stanove koji su bili otvoreni, a za ovaj predmetni stan su im rekli da su u njemu radnici i nisu tražili ulazak u stan jer to nisu smatrali potrebnim budući da je zgrada još bila praktički nedovršena. Konačno je utvrđeno kako su mu prilikom potpisa predmetnih pravnih poslova gospodin ĐB, odnosno gospodin MB jamčili da je predmetni stan vlasništvo društva TEM 95 jer inače ne bi dobili sredstva, odnosno da nije sve bilo potpuno čisto ne bi nikad isplatili.
43. Na temelju iskaza prvotuženikovog zastupnika po zakonu PB je u bitnome utvrđeno kako je osim uvida u isprave prvotuženik ALFA MODUS d.o.o. obišao zgradu u kojoj se nalazi predmetni stan, koja još nije bila dovršena, kojom prilikom mu je objašnjeno kako se u tom stanu nalaze radnici zbog čega nije tražio ulazak u predmetni stan niti je to smatrao potrebnim.
Osim toga, člankom 5. Ugovora o ustupu suglasno je utvrđeno da je radi osiguranja drugog potraživanja (…) na nekretninama u vlasništvu fiducijarnog dužnika TEM-95 d.o.o. izvršen valjani prijenos prava vlasništva radi osiguranja (fiducij) za korist ustupitelja – cedenta ĐB.
Iz Ugovora o ustupu i Naknadnog sporazuma niti iz bilo koje druge isprave ili kojeg drugog izvedenog dokaza ne proizlazi da je na temelju samog Ugovora o ustupu ili Naknadnog sporazuma ili Sporazuma prvotuženiku ALFA MODUS d.o.o. dano pravo korištenja predmetne nekretnine u kojem slučaju bi taj tuženik već u trenutku sklapanja predmetnih pravnih poslova, a u svakom slučaju u trenutku podnošenja prijedloga za upis mogao i trebao tražiti predaju u posjed predmetnog stana te tražiti ulazak u taj stan.
Stoga je, a uzevši u obzir i nespornu činjenicu da u trenutku sklapanja Ugovora o ustupu i Naknadnog sporazuma i u trenutku kada je zahtijevan upis, u zemljišnoj knjizi nije bilo nikakvih upisa ni zabilježbi od strane tužitelja koja bi eventualno ukazivala da sporni stan možda ne pripada otuđivatelju, na temelju izvedenih dokaza utvrđeno kako je prvotuženik ALFA MODUS d.o.o. koji, na temelju samog Ugovora o ustupu i Naknadnog sporazuma i Sporazuma, nije stekao pravo korištenja predmetne nekretnine, već je ona dana kao sredstvo osiguranja naplate njegove tražbine , primijenio pažnju dobrog gospodarstvenika kada je uvidom u isprave i obilaskom zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan, koja još nije bila dovršena, a kojom prilikom mu je objašnjeno kako se u tom stanu nalaze radnici, postupao u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige.
44. Slijedom navedenog sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da ne postoji razlog ništetnosti predmetnih pravnih poslova na koje se poziva tužitelj, dok tužitelj nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP -a, predložio niti predočio dokaze iz kojih bi proizlazilo suprotno.
45. Uzevši u obzir navedeno sud je utvrdio tužbene zahtjeve neosnovanima pa je odlučio kao u točki I. izreke presude.
46. Tuženici su u cijelosti uspjeli u sporu zbog čega svaki tuženik ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članak 154. stavka 1. ZPP-a.
47. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 10.000,00 EUR, prvotuženiku ALFA MODUS d.o.o. su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi zastupanja na ročištima 14. siječnja 2026. i 27. travnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25; dalje: OT), što ukupno iznosi 400,00 EUR, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 500,00 EUR. Stoga prvotuženik ALFA MODUS d.o.o. ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 500,00 EUR.
48. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 10.000,00 EUR, drugotuženiku TEM-95 d.o.o. u stečaju su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 250,00 EUR. Stoga drugotuženik TEM-95 d.o.o. u stečaju ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 250,00 EUR, dok drugotuženik TEM-95 d.o.o. u stečaju neosnovano zahtijeva naknadu troškova po osnovi sastavljanja odgovora na tužbu s PDV-om u preostalom iznosu od 1.000,00 EUR pa je u tom dijelu odbijen kao neosnovan zahtjev toga tuženika za naknadu troškova.
49. Trećetuženik ĐB i četvrtotuženik MB nisu do zaključenja glavne rasprave podnijeli određen zahtjev za naknadu troškova u skladu s odredbama člnka 164. stavcima 1. i 3. ZPP-a zbog čega sud nije odlučivao o troškovima tih tuženika.
50. Uzevši u obzir navedeno, o troškovima je odlučeno kao u točkama II. – IV. izreke presude.
Zagreb, 2. lipnja 2026.
Sudac
mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
