REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru - Stalna služba u Benkovcu

Stjepana Radića 10

23420 Benkovac

Poslovni broj: P-2310/2018-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sucu Igor Berghausu, u pravnoj stvari tužitelja ID, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku iz Zadra, J.D.Matejeva 4, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB D.D., Franje Račkog 6,, 10000 Zagreb, zastupana po OD Leko i partneri, Zagreb, Domagojeva 18, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne, javne rasprave održane dana 29. travnja 2026.g. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja te zamjenika punomoćnika tuženika, dana 2. lipnja 2026.g.

p r e s u d i o  j e

I - Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 4.1 Ugovora o kreditu broj 9012282910 koji su stranke zaključile dana 22. kolovoza 2006. Godine, te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 9.571,45 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na;

-iznos od 2,05 EUR sa kamatom od 29.02.2008. godine

-iznos od 8,13 EUR sa kamatom od 31.03.2008. godine

-iznos od 28,99 EUR sa kamatom od 31.10.2008. godine

-iznos od 7,34 EUR sa kamatom od 30.11.2008. godine

-iznos od 30,45 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine

-iznos od 33,98 EUR sa kamatom od 31.01.2009. godine

-iznos od 35,53 EUR sa kamatom od 28.02.2009. godine

-iznos od 30,66 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine

-iznos od 31,44 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine

-iznos od 25,09 EUR sa kamatom od 31.05.2009. godine

-iznos od 19,68 EUR sa kamatom od 30.06.2009. godine

-iznos od 20,89 EUR sa kamatom od 31.07.2009. godine

-iznos od 24,01 EUR sa kamatom od 31.08.2009. godine

-iznos od 23,66 EUR sa kamatom od 30.09.2009. godine

-iznos od 20,69 EUR sa kamatom od 31.10.2009. godine

-iznos od 26,25 EUR sa kamatom od 30.11.2009. godine

-iznos od 30,32 EUR sa kamatom od 31.12.2009. godine

-iznos od 36,85 EUR sa kamatom od 31.01.2010. godine

-iznos od 35,15 EUR sa kamatom od 28.02.2010. godine

-iznos od 43,59 EUR sa kamatom od 31.03.2010. godine

-iznos od 41,74 EUR sa kamatom od 30.04.2010. godine

-iznos od 45,59 EUR sa kamatom od 31.05.2010. godine

-iznos od 71,13 EUR sa kamatom od 30.06.2010. godine

-iznos od 65,68 EUR sa kamatom od 31.07.2010. godine

-iznos od 80,40 EUR sa kamatom od 31.08.2010. godine

-iznos od 75,67 EUR sa kamatom od 30.09.2010. godine

-iznos od 65,64 EUR sa kamatom od 31.10.2010. godine

-iznos od 85,03 EUR sa kamatom od 30.11.2010. godine

-iznos od 109,17 EUR sa kamatom od 31.12.2010. godine

-iznos od 92,53 EUR sa kamatom od 31.01.2011. godine

-iznos od 98,57 EUR sa kamatom od 28.02.2011. godine

-iznos od 90,45 EUR sa kamatom od 31.03.2011. godine

-iznos od 91,67 EUR sa kamatom od 30.04.2011. godine

-iznos od 123,93 EUR sa kamatom od 31.05.2011. godine

-iznos od 126,10 EUR sa kamatom od 30.06.2011. godine

-iznos od 153,94 EUR sa kamatom od 31.07.2011. godine

-iznos od 140,44 EUR sa kamatom od 31.08.2011. godine

-iznos od 125,56 EUR sa kamatom od 30.09.2011. godine

-iznos od 123,71 EUR sa kamatom od 31.10.2011. godine

-iznos od 122,38 EUR sa kamatom od 30.11.2011. godine

-iznos od 128,92 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine

-iznos od 135,80 EUR sa kamatom od 31.01.2012. godine

-iznos od 136,32 EUR sa kamatom od 29.02.2012. godine

-iznos od 1.353,63 EUR sa kamatom od 31.03.2012. godine

-iznos od 127,18 EUR sa kamatom od 30.04.2012. godine

-iznos od 129,22 EUR sa kamatom od 31.05.2012. godine

-iznos od 125,97 EUR sa kamatom od 30.06.2012. godine

-iznos od 127,07 EUR sa kamatom od 31.07.2012. godine

-iznos od 125,24 EUR sa kamatom od 31.08.2012. godine

-iznos od 120,59 EUR sa kamatom od 30.09.2012. godine

-iznos od 125,50 EUR sa kamatom od 31.10.2012. godine

-iznos od 128,20 EUR sa kamatom od 30.11.2012. godine

-iznos od 127,26 EUR sa kamatom od 31.12.2012. godine

-iznos od 116,75 EUR sa kamatom od 31.01.2013. godine

-iznos od 125,70 EUR sa kamatom od 28.02.2013. godine

-iznos od 126,13 EUR sa kamatom od 31.03.2013. godine

-iznos od 122,37 EUR sa kamatom od 30.04.2013. godine

-iznos od 112,34 EUR sa kamatom od 31.05.2013. godine

-iznos od 112,07 EUR sa kamatom od 30.06.2013. godine

-iznos od 114,24 EUR sa kamatom od 31.07.2013. godine

-iznos od 118,29 EUR sa kamatom od 31.08.2013. godine

-iznos od 124,49 EUR sa kamatom od 30.09.2013. godine

-iznos od 121,30 EUR sa kamatom od 31.10.2013. godine

-iznos od 123,13 EUR sa kamatom od 30.11.2013. godine

-iznos od 125,23 EUR sa kamatom od 31.12.2013. godine

-iznos od 127,21 EUR sa kamatom od 31.01.2014. godine

-iznos od 130,00 EUR sa kamatom od 28.02.2014. godine

-iznos od 129,15 EUR sa kamatom od 31.03.2014. godine

-iznos od 125,89 EUR sa kamatom od 30.04.2014. godine

-iznos od 124,55 EUR sa kamatom od 31.05.2014. godine

-iznos od 124,91 EUR sa kamatom od 30.06.2014. godine

-iznos od 129,13 EUR sa kamatom od 31.07.2014. godine

-iznos od 132,20 EUR sa kamatom od 31.08.2014. godine

-iznos od 131,50 EUR sa kamatom od 30.09.2014. godine

-iznos od 134,44 EUR sa kamatom od 31.10.2014. godine

-iznos od 136,49 EUR sa kamatom od 30.11.2014. godine

-iznos od 135,40 EUR sa kamatom od 31.12.2014. godine

-iznos od 136,86 EUR sa kamatom od 31.01.2015. godine

-iznos od 136,86 EUR sa kamatom od 28.02.2015. godine

-iznos od 136,86 EUR sa kamatom od 31.03.2015. godine

-iznos od 136,86 EUR sa kamatom od 30.04.2015. godine

-iznos od 136,86 EUR sa kamatom od 31.05.2015. godine

-iznos od 136,86 EUR sa kamatom od 30.06.2015. godine

-iznos od 136,86 EUR sa kamatom od 31.07.2015. godine

-iznos od 136,86 EUR sa kamatom od 31.08.2015. godine

-iznos od 136,86 EUR sa kamatom od 30.09.2015. godine

po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2002. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05 % polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016.godine, po stopi od 7,68% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine pa do 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,30% polugodišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine pa do 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine pa do 30. lipnja 2020. godine, po stopi od 5,89% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine pa do 31. prosinca 2020.godine, po stopi od 5,75% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine pa do 30. lipnja 2021. godine, po stopi od 5,61% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine pa do 31. prosinca 2021. godine, za razdoblje od 01. siječnja 2022. godine pa do 30. lipnja 2022. godine, po stopi od 5,49% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine pa do 31. prosinca 2022. Godine, pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II – U preostalom dijelu za iznos od 71.509,51 EUR tužbeni zahtjev kao pod toč.I. se odbija.

III – Dužna je tužiteljica ID tuženoj Privrednoj banci d.d. nadoknaditi trošak postupka u iznosu 791,60 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

(1)Tužiteljica u tužbi navodi da je 22.kolovoza 2006.g. zaključila ugovor s tuženicom na iznos kredita od 117.065,10 CHF. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 4,35%. Tuženi je obzirom na odredbe ugovora mijenjao kamatnu stopu što je osjetno povisilo mjesečni anuitet, takva promjena kamatnih stopa je nezakonita što je utvrđeno i presudom Trgovačkog suda u Zagrebu (Pž-7129/13-4 od 13.lipnja 2014.). Ugovor je sastavljen u tipskom obliku i o njemu tužiteljica nije mogla pregovarati i kao ekonomski slabija strana morala ga je prihvatiti. Odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu među strankama na štetu tužiteljice kao potrošača pa spada u red nedopuštenih odredbi. Obzirom na gore navedeno, a polazeći od odredbe čl. 1111 ZOO-a svaka ugovorna strana bi bila u obvezi vratiti onoj drugoj ono što je temeljem ništetnog pravnog posla primila. Stoga tužitelj ima pravo na povrat iznosa koji je pretplatio s osnova nezakonitog povećanja po primjenjivoj kamatnoj stopi, te po ništetnoj valutnoj klauzuli, odnosno tečajnoj razlici.

(2)Tužena Privredna banka d.d. je podnijela opširan odgovor na tužbu pozivajući se na sudsku praksu domaćih sudova i Suda Europske unije. U bitnome se prigovor svodi na to da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe jer je izvršena konverzija kredita u eure, da se ne može primijeniti odluka iz kolektivnog spora, da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu ništetne, te da je zahtjev tužitelja zastario.

(3)Tijekom postupka sud je pregledao dodatak ugovora o kreditu (l.s. 5 - 7), plan otplate (l.s. 7 – 10, 23 – 25, 86 - 166), dodatak ugovora o kreditu (l.s 20 – 22), nalaz i mišljenje vještaka (l.s 176 – 178, 222 - 232), saslušao tužiteljicu (l.s 173).

(4)Stranke su popisale parnični trošak.

(5)Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

(6)Tužena banka tvrdi da je konverzijom riješen odnos stranaka u pogledu bilo kakvih potraživanja korisnika kredita sa osnove promjenjive kamatne stope i promjene tečaja HRK – CHF. Ovaj sud ne dijeli to pravno shvaćanje. Naime, konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sklapanjem aneksa ugovora o kreditu izvršena je temeljem ZIDZOPK, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz čl. 19.c t. 6. ZIDZOPK na način kako to nalaže zakon. Po ocjeni ovog suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje aneksa ugovora o kreditima između stranaka nije od značaja za ovdje postavljen tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim aneksima, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same tj. nepošteno mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Glavni motiv i ratio legis navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Aneksima ugovora o kreditima uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim. Osim toga, konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizišle iz ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZIDZOPK-a ne širi primjenu konverzije na druge, izvanugovorne odnose među strankama.

(7)Osim toga, prema odluci Suda Europske unije broj C-118/17 PD protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovno uspostavu pravno i činjenično situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju navedene nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji. Dakle, iz te odluke može se zaključiti da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo. Takvo pravno shvaćanje ne dovodi u pitanje niti činjenica da je prema ZID ZPK potrošaču i korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili nastaviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog ugovora. Potrošač, a u konkretnom slučaju korisnik kredita u CHF, mogao se nagoditi i dogovoriti sa davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi, ali samo pod uvjetom da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu u CHF odluka u kolektivnom sporu uslijedila je tek tri godine nakon sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i provođenju konverzije te potrošači i korisnici kredita zasigurno nisu mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru i kada bi se jedino mogli pravovaljano odreći tih svojih prava. Takav zaključak proizlazi i iz odluke Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibercaja Banko S.A. Nakon što se povežu pravna shvaćanja iz odluka Suda EU C-452/18 od 9. srpnja 2020. u predmetu XZ protiv Ibercaja Banko S.A i C-118/17 od 14. ožujka 2019. u predmetu PD protiv Erste Bank Hungary Zrt, za zaključiti je da potrošačima i korisnicima kredita u CHF pripada pravo na puno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.

(8)Odredbom članka 4 . predmetnog Ugovora propisana kamata na kredit, te se tužiteljica obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4 , 3 5 % godišnje. Odredbom čl.7 Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 117,065,10 CHF i kamata otplaćuju u 360 jednakih rata plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene na dan plaćanja, da su stranke u prosincu 2015. sklopile dodatak tom ugovoru tzv konverziju.

(9)Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), dalje ZOO, je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

(10)Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

(11)U pogledu svoje odluke o ništetnosti valutne klauzule u CHF sud se vodio slijedećim pravnim shvaćanjima. Prvo, prema shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-575/16 od 3.listopada 2017.godine i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14.lipnja 2018.g., donesene u povodu te odluke revizijskog suda u istom postupku vođenom povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka u Republici Hrvatskoj pa tako i tuženice, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo i utvrđenje ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, a kako je ugovoreno i u ugovoru zaključenom između stranaka. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

(12)Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao revizijski sud je, u rješenju Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017., a kojim je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na i dalje sporan dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima, ukinuo drugostupanjski presudu te je predmet u tom dijelu vraćen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje, izrazio svoje shvaćanje o tome na temelju kojih kriterija i činjenica je moguće ocijeniti podliježe li sporna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu testu poštenosti ili ne, a time i odlučiti o osnovanost zahtjeva tužitelja, a koji se odnose se na postupanje tuženih banaka u postupku pregovaranja te sklapanja ugovora o kreditima sa korisnicima kredita, sve u pravcu davanja relevantnih informacija vezano za ugovorne odredbe u tim ugovorima. Povodom tog ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je ponovno odlučio o žalbama tuženih banaka protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev vezano za povredu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak. U svojoj presudi poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., potvrdio je prvostupanjsku presudu utvrdivši da su takve ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile lako uočljive i jasne, a prihvatio je ocjenu prvostupanjskog suda da nisu bile razumljive, te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, zbog čega ih je ocijenio nepoštenim te ništetnim. Uz to se napominje da je, povodu revizija tuženih banaka, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. prihvatio navedeno pravno shvaćanje i u tom dijelu odbio reviziju protiv spomenute presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Kako je u odgovoru na pitanje povrede interesa i prava potrošača - korisnika kredita, vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, sud u pojedinačnom postupku vezan za shvaćanje izraženo u pravomoćnoj presudi donesenoj u postupku u povodu kolektivne tužbe, dakle konkretno za navedeno shvaćanje izraženo u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. to je, to je prvostupanjski sud i u ovom sporu primijenio konkretno pravno shvaćanje vezano za povredu interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, te takvu ugovornu odredbu smatra ništetnom.

(13)Prihvaćajući gore izražena pravna stajališta Vrhovnog suda, ovaj prvostupanjski sud je našao da je ništetan dio ugovora tj. da su ništetne odredbe o određivanju visine kamate i o valutnoj klauzuli.

(14)U pogledu istaknutog prigovora zastare, sud nalazi da isti nije osnovan. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od dana 20. veljače 2018. godine pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241 ZOO- a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Također, navedeni pravni stav proizlazi i iz shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 od 30.siječnja 2020. godine u kojem je navedeno kako zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323.st.1. ZOO-a (čl.104.st.1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora .

(15)Kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine donio pravomoćnu presudu u kolektivnom sporu u kojem je utvrđena povreda prava potrošača od strane tužene u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o kreditu te kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-6632/17 dana 14.lipnja 2018. godine donio pravomoćnu presudu u dijelu valutne klauzule te kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 5.prosinca 2018.godine, dakle u roku od 5 godina od pravomoćnosti navedenih presuda, prigovor zastare tuženika je odbijen.

(16)Prema čl. 323.st.1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

(17)Na okolnost visine iznosa koji je tuženik dužan isplatiti tužitelju, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Sandri Došen iz Biograda n/M. Vještak je utvrdio da je tužiteljica preplatila stvarnom otplatom kredita, u odnosu na iznos kamate koje bi platila da se od početka otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa iznos od 38.812,44 HRK / 5.151,30 EUR. Istim vještvom je ustanovljeno da preplata anuiteta koje je tužiteljica preplatila uslijed promjene tečaja u odnosu na početni (1 CHF = 4,525723 HRK) iznosi 72.116,05 HRK / 9.571,45 EUR.

(18)Stranke primjedbi na nalaz vještaka nisu imale u pogledu izračuna.

(19) Sud smatra da od utvrđenog iznosa treba oduzeti iznos priznat prilikom konverzije . Ugovorni odnos stranaka prema ugovoru o kreditu treba cijeniti kao cjelovit odnos sa pravima i obvezama obiju ugovornih strana. Iznos priznat prilikom konverzije iznosi 5.086,35 EUR. Evidentno se radi o razlici u odnosu na iznos kamate koje bi platila da se od početka otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa. Prema tome tužiteljica ostvaruje pravo na naknadu za iznos povećanja anuiteta uslijed promjene tečaja u odnosu na početni (1 CHF = 4,525723 HRK) što iznosi 72.116,05 HRK / 9.571,45 EUR.

(20)Odluka o kamati temelji se na odredbi čl.29 ZOO-a.

(21)Sud nije odlučivao o eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu, s obzirom da je svrha eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva, postavljanja zahtjeva koji se međusobno isključuju a što u konkretnom predmetu nije slučaj, tj. sud smatra da se radi o jednom zahtjevu. Naime i glavnim i podrednim zahtjevom se na temelju istih činjeničnih i pravnih osnova traži isplata.

(22)Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.2 i čl.155 ZPP- a.

(23)Trošak tužitelja odnosi se na sastav tužbe (tbr.7) 100 bodova, sastav podneska od 11.prosinca 2025 (tbr.8) 610 bodova, zastupanje tužiteljice na ročištima (tbr.9) 30.studenog 2022., 22.ožujka 2023 po 100 bodova i 29.travnja 2026 po 610 bodova. Izraženo u eurima sa obračunatim PDV-om iznosi 1.900 EUR. Tom iznosu valja pridodati trošak vještačenja 600 EUR. Sveukupno 2.500 EUR. Preostali trošak u iznosu od 23.100 EUR nije bio nužan za vođenje ovog postupka, odnosno obračunat je po većoj vrijednosti spora nego je bila u vrijeme poduzimanja radnje..

(23.1) Trošak tuženika se odnosi na sastav odgovora na (tbr.8) po 100 bodova, podnesak od 19.prosinca 2025. 610 bodova, zastupanje tuženika na ročištima (tbr.9) 30.studenog 2022., 22.ožujka 2023 po 100 bodova i 29.travnja 2026 po 610. Izraženo u eurima sa obračunatim PDV-om iznosi 1.900 EUR. Preostali trošak u iznosu od 18.009,44 EUR nije bio nužan za vođenje ovog postupka.

(23.2)Uspjeh tužiteljice u parnici je 11,8% pa joj pripada 224,2 EUR sa osnove zastupanja i cjelokupni iznos vještačenja 600 EUR (VSH Rev-799/2023-2 od 24. veljače 2026.). Uspjeh tuženika je 88,2% pa mu pripada 1.675,8 EUR. Prema tome dužna je tužiteljica tuženiku nadoknaditi parniči trošak u iznosu od 791,6 EUR.

U Benkovcu 2. lipnja 2026. godine

Sudac

Igor Berghaus

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pisano, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

Presuda se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešnog primjene materijalnog prava i odluke o parničnom trošku

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, J.D.Matejeva 4

2. Tuženiku po punomoćnicima odvjetnicima iz OD Leko i partneri, Zagreb,

Domagojeva 18