REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Čakovcu

Ruđera Boškovića 18

40000 Čakovec

Poslovni broj: Pr-19/2024-96

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari tužiteljice ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Strniščak Tomislav, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika FODOR UGOSTITELJSTVO j.d.o.o., [adresa], OIB : 59150933644, kojeg zastupa Bacinger Bojan, odvjetnik iz [adresa], radi naknade štete, nakon dovršene i zaključene glavne i javne rasprave održane dana 21. travnja 2026.god.. u nazočnosti tužiteljice ČH osobno, punomoćnika tužiteljice Strniščak Tomislava, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika ŽH, odvjetničke vježbenice, dana 02. lipnja 2026.god. objavio je i

p r e s u d i o  j e :

Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice ČH u dijelu koji glasi : I. Nalaže se tuženiku FODOR UGOSTITELJSTVO j.d.o.o., ULICA BANA JOSIPA JELAČIĆA 141, 40 000 [adresa], OIB: 59150933644 da tužiteljici ČH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime neimovinske štete za pretrpljene fizičke boli isplati iznos od 6.510,05 EUR (šesttisućapetstoideset eura i pet centi ) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim dana podnošenja tužbe 01.02.2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, te godine i pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve propisano čl. 29. ZOO-a. sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

II. Nalaže se tuženiku FODOR UGOSTITELJSTVO j.d.o.o., ULICA BANA JOSIPA JELAČIĆA 141, 40 000 [adresa], OIB: 59150933644 da tužiteljici ČH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime neimovinske štete za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti isplati iznos od 5.000,00 EUR ( pettisuća eura ) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim dana podnošenja tužbe 01.02.2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, te godine i pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve propisano čl. 29. ZOO-a. sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

III. Nalaže se tuženiku FODOR UGOSTITELJSTVO j.d.o.o., ULICA BANA JOSIPA JELAČIĆA 141, 40 000 [adresa], OIB: 59150933644 da tužiteljici ČH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime neimovinske štete za pretrpljeni strah isplati iznos od 4.500,00 EUR (četiritisućeipetsto eura ) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim dana podnošenja tužbe 01.02.2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, te godine i pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve propisano čl. 29. ZOO-a. sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

IV. Nalaže se tuženiku FODOR UGOSTITELJSTVO j.d.o.o., ULICA BANA JOSIPA JELAČIĆA 141, 40 000 [adresa], OIB: 59150933644 da tužiteljici ČH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime neimovinske štete za pretrpljene duševne boli zbog naruženosti isplati iznos od 7.366,12 EUR (sedamtisućatristošezdesetišest eura i dvanaest centi ) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim dana podnošenja tužbe 01.02.2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, te godine i pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve propisano čl. 29. ZOO-a. sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

V. Nalaže se tuženiku FODOR UGOSTITELJSTVO j.d.o.o., ULICA BANA JOSIPA JELAČIĆA 141, 40 000 [adresa], OIB: 59150933644 da tužiteljici ČH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege isplati iznos od 4.298,40 EUR (četiritisućedvjestodevedesetiosam eura i četrdeset centi ) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim dana podnošenja tužbe 01.02.2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, te godine i pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve propisano čl. 29. ZOO-a. sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

VI. Nalaže se tuženiku FODOR UGOSTITELJSTVO j.d.o.o., ULICA BANA JOSIPA JELAČIĆA 141, 40 000 [adresa], OIB: 59150933644 da tužiteljici ČH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime imovinske štete u vidu troškova liječenja i nabave ortopedskih pomagala isplati iznos od 205,00 EUR (dvjestoipet eura ) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja ( 02. lipnja 2026.god. ) do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, te godine i pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve propisano čl. 29. ZOO-a.

VII. Nalaže se tuženiku FODOR UGOSTITELJSTVO j.d.o.o., ULICA BANA JOSIPA JELAČIĆA 141, 40 000 [adresa], OIB: 59150933644 da tužiteljici ČH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 12.285,89 EUR (dvanaesttisuća-dvjestoosmadesetipet eura i osamdesetidevet centi ), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja ove presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, te godine i pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve propisano čl. 29. ZOO-a, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

VIII. S ostatkom tužbenog zahtjeva tužiteljica ČH s e o d b i j a i to u dijelu gdje :

- s osnova pretrpljenih fizičkih bolova potražuje još iznos od 1.790,26 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 01. veljače 2024.god. do isplate

- s osnova pretrpljenog straha potražuje još iznos od 500,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 01. veljače 2024.god. do isplate

- s osnova zakonske zatezne kamate na trošak od 20,55 EUR od podnošenja tužbe 01. veljače 2024.goddo presuđenja,

kao neosnovan.

r i j e š i o  j e :

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva tužiteljice kako je to navedeno u podnesku od dana 29. prosinca 2025.god.

Obrazloženje :

1. Tužiteljica je protiv tuženika dana 05. veljače 2024.god. podnijela tužbu, radi naknade štete u kojoj navodi da je tijekom obavljana poslova za poslodavca, ovdje tuženika, dana 19. studenog 2022. godine pretrpjela tešku tjelesnu ozljedu na radu. Ozljedu na radu dana 19. studenog 2022. godine tužiteljica je pretrpjela dok je sukladno nalogu tuženika, svojeg poslodavca, obavljala poslove pomoćnog kuhara u bistrou BAROK u [adresa]. Ozljeda na radu nastupila je zbog propusta tuženika u provedbi mjere zaštite na radu, u vrijeme dok je tužiteljica u restoranu prenosila tanjure, s namjerom da iste odloži na radni stol za odlagane tanjura u prostoru za izradu pizza, lijevom nogom stala niz stepenicu koja nije posebno označena i osvjetljenja i tom prilikom pala zajedno s tanjurima niz stepenice u podrum. Uslijed pada tužiteljice je zadobila tešku ozljedu na radu, odnosno pretrpjela ozljedu tetive trećeg prsta lijeve šake te višedijelni prijelom lijeve petne kost. Po nastanku ozljede na radu na mjesto nesreće je stigla hitna pomoć koja je na licu mjesta imobilizirana nogu tužiteljici. Nakon toga je prevezana u bolnicu gdje joj je pružena hitna liječnička pomoć te je zadržana na bolničkom liječenju. Po primitku u bolnicu, tužiteljica je podvrgnuta liječničkim pregledima i dana 19.11.2022. godine u operativnom zahtjevu šivana tetive ispružača trećeg prsta lijeve šake. Dana 22.11.2022. godine podvrgnuta je operativnom zahvatu lijevog stopala prilikom kojeg je provedeno namještanje ulomaka lijeve petne kosti, uz presađivanje spužvaste kosti iz lijeve potkoljenice i spajane kostiju AO metodom, nakon čega je slijedilo dugotrajno liječenje i zacjeljivanje dobivenih ozljeda. Tijekom liječenja tužiteljica je trpjela neugodnosti kod liječenja koje uključuju operacije, boravak u bolnicu, korištenje sredstava za imobilizaciju i kretanje uz pomoć štaka, terapije i brojne pretrage. Po zadobivanu ozljede na radu prilikom događaja od 19.11.2022. godine tužiteljica je upućena na bolovanje i terapiju te je bila na dugotrajnom bolovanju. Prema saznanjima tužiteljice protiv tuženika i odgovorne osobe je pokrenut prekršajni postupak pri nadležnom sudu.

2. Nadalje tužiteljica navodi da joj je tijekom liječenja tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega zbog otežanog korištenja lijeve ruke koja joj je bila imobilizirana te hoda na štakama. Tuđa pomoć i njega joj je bila potrebna oko obavljanja svakodnevnih životnih aktivnost, pripreme obroka, pomoć kod oblačenja, higijene, obavljanja kućanskih poslova te odlazaka na liječničke preglede i terapije, u početku po četiri sata dnevno, a nakon toga po dva sta dnevno. Tužiteljici je za navedena vremenska razdoblja pomoć i njegu pružao njezin sin, SH. Tijekom liječenja, tužiteljica je obavila niz liječničkih pregleda i fizikalnih terapija nužnih zbog pretrpljenog ozljeđivanja na koje nije mogla samostalno otići, te nije bila sposobna za samostalno obavljanje svakodnevnih životnih aktivnosti. To prije svega zbog jakih bolova koje je trpjela i ograničene pokretljivosti. Tužiteljica je prije ozljede na radu bila potpuno radno sposobna i u radnom odnosu kod tuženika, i to na radnom mjestu kuhara. Tužiteljica je zbog ozljeđivanja na radu dana 19.11.2022. godine očekivano više nije sposobna za svoje dosadašnje zanimanje, šepa i ima bolove. Zbog ozljede na radu koja je nastupila tužiteljica je pretrpjela intenzivne fizičke boli, duševne boli, kao i strah zbog navedenih ozljede i liječenja. Fizičke boli, duševne boli i strah kao posljedice ozljeđivanja i dalje trpi, odnosno isti još uvijek traju. Tužiteljica je soba starije dobi sa zadobivenim teškim tjelesnim ozljedama te je njezina kvaliteta života iznimno narušena zbog predmetnog ozljeđivanja. Kao posljedica ozljeđivanja na radu pogoršalo se njezino dotadašnje tjelesno i duševno zdravlje. Narušeno je njezino duševno zdravlje jer zbog navedenih okolnosti smanjenje radne sposobnosti i životne aktivnosti kod tužiteljice postoji nezadovoljstvo i frustracija, kao i objektivna nemogućnost obavljanja redovnih životnih aktivnosti koje je do ozljede na radu obavljala i koje bi i dalje obavljala po prirodnom tijeku stvari. Tužiteljica od ozljede na radu stalno osjeća bolove u lijevom stopalu i ne može normalno i bez bolova hodati, pa zbog toga niti obavljati svakodnevne aktivnosti rada po kući koje je prije obavljala. Tužiteljica se ne može osloniti na lijevu nogu, ne može duže stajati, brzo hodati niti trčati, a bolovi su još jače izraženi prilikom hoda po neravnom terenu. Nakon navedenih događaja tužiteljici se pogoršalo opće zdravstveno stanje i prema liječničkoj dokumentaciji njezino zdravstveno stanje je trajno i kirurškim liječenjem se ne može poboljšati. Posljedice opisanog ozljeđivanja na radu tužiteljica i dalje svakodnevno osjeća. Tužiteljici je predmetnim ozljeđivanjima povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Povreda prava osobnosti tužiteljice na duševno zdravlje očituje se i kroz smanjenje životnih aktivnosti tužiteljice. Kao što je već navedeno, tužiteljica je zbog ozljeđivanja morala trpjela mnogobrojne liječničke preglede koji su joj izazivali neugodnosti. Uslijed ozljede na radu i promjena način života te nemogućnosti dogovora s poslodavcem glede reguliranja njezinog radnog statusa, tužiteljica je postala uznemirena, anksiozna te trpi strah zbog neizvjesnosti liječenja i zbog trajnih posljedica ozljeđivanja zbog kojih stalno osjeća bolove i zbog ograničenog kretanja. Tužiteljica se tuženiku Dopisom od 03.01.2024. godine obratila s pozivom radi isplate naknade štete u mirnom postupku, međutim, tuženik se nije povratno javio i pokušaj mirnog rješenja nastalog spra ostao je bez uspjeha. Tužiteljica stoga kao radnik ustraje s ovom Tužbom protiv tuženika kao poslodavca na temelju odredbi čl. 111. Zakona o radu, odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu, te odredbama čl. 19., 1046., 1085., 1088., 1100. i 1104. Zakona o obveznim odnosima. Tužiteljica je trpjela jake bolove u trajanju od 20 dana, srednje bolove u trajanju od 60 dana, a slabe bolove daljnjih 300 dana, a trpi ih još sada. S time u vezi potražuje naknadu štete u visine od 10.205,00 EUR-a. Na ime naknade štete za duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti tužiteljica potražuje iznos od 5.000,00 EUR- a. Na ime pretrpljenog straha tužiteljica potražuje naknadu od 5.000,00 EUR-a, a što uključuje primarni strah jakog intenziteta u trajanju od najmanje 6 dana s obzirom na boravak u bolnici i provedene operativne zahvate. Sekundarni strah srednjeg intenziteta trajao je 20 dana zbog neizvjesnosti liječenja i mogućih komplikacija. Sekundarni strah slabog intenziteta traje i dalje u vidu straha prilikom hodanja po stepenicama, proživljavanje stresnog događaja, kao i straha zbog umanjenja mogućnost privređivanja. Navodi da je naruženje vidljivo svakodnevno u obliku upadljivog šepanja kod hoda i ožiljaka na nozi, vrlo je uočljiva trećima, te s osnova naknade štete zbog duševnih bolova zbog naruženost tužiteljica potražuje iznos od 3.000,00 EUR-a. Na ime imovinske štete tužiteljica potražuje ukupni iznos od 2.865,60 EUR na ime tuđe pomoći i njege i to sveukupno 720 sat kako je pojašnjeno u historijatu tužbe. Tako tužiteljica od tuženika ukupno potražuje s osnova naknade štete iznos od 26.070,60EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom za pojedine vidove štete, te da joj tuženik nadoknadi trošak parničnog postupka u cijelosti, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računatom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, osnov i visinu istog te se protivi navodima iz tužbe. Tuženik 'U tužbi tužiteljica navodi kako je za vrijeme obavljanja poslova pomoćnog kuhara u bistrou Barok u [adresa], pretrpjela ozljedu na radu, na kojoj ozljedi temelji svoj tužbeni zahtjev. Tuženik navodi da tužiteljica tvrdi da: „Ozljeda na radu nastupila je zbog propusta tuženika u provedbi mjera zaštite na radu, u vrijeme dok je tužiteljica u restoranu prenosila tanjure, s namjerom da iste odloži na radni stol za odlaganje tanjura u prostoru za izradu pizza, lijevom nogom stala niz stepenicu koja nije posebno označena i osvjetljena i tom prilikom pala zajedno s tanjurima niz stepenice u podrum.“ Međutim, unatoč tome što je Zapisnikom o inspekcijskom nadzoru povodom ozljede na radu od dana 19. prosinca 2022. godine, KLASA: UP/I-116- 04/22-07/326, URBROJ: 443-02-04-14-22/1 utvrđeno da je radnica prolazila kroz prostor koji je slabo osvijetljen i pala sa tanjurima u podrum, prvenstveno nije utvrđeno da je isto došlo radi slabog osvjetljenja, a odnosno nije utvrđena odgovornost tuženika kao poslodavca, pri čemu tuženik ističe prigovor isključive krivnje i odgovornosti za nastanak štetnog događaja i štete na strani tužiteljice te pozivom na odredbu čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti. Tuženik ističe da je tužiteljica bez njegova naloga, samostalno odlučila obavljati poslove koji nisu u opisu njenog radnog mjesta, odnosno ista je svojevoljno i bez upute poslodavca krenula obavljati poslove koji nisu bili njoj povjereni, pri čemu je sama, bez upute i traženja poslodavca, nosila određenu količinu tanjura radi čega je i došlo do njezinog pada do kojeg ne bi došlo da je obavljala svoj posao i zadatke koje joj je naložio i povjerio poslodavac u skladu s pravilima struke i dužnim oprezom. Predmetnim zapisnikom niti je utvrđen broj, odnosno količina tanjura koju je tužiteljica svojevoljno nosila na stol za odlaganje istih, a koja količina je zasigurno mogla pridonijeti nastanku štetnog događaja budući da joj je težina predmetnih tanjura mogla poremetiti ravnotežu prilikom silaska niz stepenice. Nadalje, tužiteljica je u trenutku nastanka štetnog događaja kod tuženika radila više od mjesec dana, dakle bila je upoznata s prostorijama poslodavca u kojima je obavljala radne zadatke radnog mjesta pomoćnog kuhara. Stoga je, a obzirom da je sa svime navedenim bila upoznata, ista je kao i svaka druga prosječna osoba, trebala obratiti pozornost prilikom silaska niz stubište. Stoga, čak i kad bi se utvrdila odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj, što tuženik izričito osporava, tuženik ujedno ističe kako je potrebno uzeti u obzir i doprinos oštećenice vlastitoj šteti, sve u skladu s odredba čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Isto i potvrđuje recentna sudska praksa, primjerice Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 1374/1996-2 od15.02.2000. Smatra da u ovom slučaju treba uzeti u obzir činjenicu da je tužiteljica prema vlastitom nahođenju obavljala zadatke koji nisu zadaci njenog radnog mjesta i time izazvala predmetni štetni događaj. Tužiteljica u tužbi navodi kako je zadobila ozljede i to ozljede koje se odnose na prijelom kalkaneusa, površine ozljede potkoljenice te površine ozljede nožnog zgloba i stopala, koje ozljede su posljedica pada tužiteljice u prostorijama tuženika za vrijeme radnog vremena tužiteljice, koje činjenično i pravne tvrdnje tuženik osporava do provedbe odgovarajućih dokaza. Također, tužiteljica navodi da je bila podvrgnuta operativnom zahvatu lijevog stopala, te navodi da je radi navedene ozljede morala obaviti čitav niz liječničkih pregleda i fizikalnih terapija, navodeći da je isto rezultat predmetne ozljede, koje činjenične tvrdnje tuženik također osporava, jer tužiteljica uz tužbu nije dostavila dokaze u vidu medicinske dokumentacije iz koje bi to proizlazilo i kojom bi potkrijepila svoje tvrdnje navedene u tužbi. Tužiteljica je uz tužbu dostavila samo Otpusno pismo Županijske bolnice Čakovec od dana 24. studenog 2022. godine, te Otpusnicu izdanu od Županijske bolnice Čakovec istog dana. Ujedno, dostavljen je i specijalistički nalaz Poliklinike duša d.o.o. od dana 31. listopada 2023. godine. Međutim, iz predmetne oskudne medicinske dokumentacije ne proizlazi dugotrajno i opsežno liječenje koje se spominje u povijesnom djelu tužbe, već suprotno, i to da je tužiteljica otpuštena s bolničkog liječenja 24. studenog 2022. godine, odnosno peti dan od dana primitka na bolničko liječenje, te da joj je zdravstveno stanje pri otpustu ocijenjeno kao poboljšano i uredno. Ujedno, istoj je propisana fizikalna terapija u kući, odnosno osobno provođenje fizikalne terapije, a ne pohađanje bolničkih fizikalnih terapija. Drugih nalaza ili medicinske dokumentacije kojima bi se pokrijepile tvrdnje tužiteljice u odnosu na daljnja liječenja, tužiteljica nije dostavila. Stoga su tvrdnje tužiteljice u odnosu na činjenicu da je istoj trebala pomoć druge osobe – sina radi pohađanja fizikalnih terapija sasvim neutemeljene i u protivnosti sa sadržajem medicinske dokumentacije koju je tužiteljica sama dostavila. Tužiteljica navodi i da joj je bila potrebna pomoć u vidu odlazaka na niz liječničkih pregleda budući da, kako navodi, na iste nije mogla samostalno otići, no ponovno se opravdano postavlja pitanje o kojim se pregledima i liječenjima radi – budući da isto, kao ni prethodno nije potkrijepljeno nikakvim materijalnim dokazima. Nadalje se navodi da tužiteljica radi ozljeđivanja na radu očekivano više nije sposobna za svoje dosadašnje zanimanje, ponovno bez priložene materijalne dokumentacije koja bi na isto upućivala, radi čega se u cijelosti osporavaju kao neosnovano i ničim utemeljene tvrdnje tužiteljice iz povijesnog dijela tužbe. Tuženik osporava i tvrdnje tužiteljice o opsegu i trajanju tuđe pomoći i njege, a kako se to tvrdi u tužbi. Slijedom navedenog, a obzirom tužiteljica ne dostavlja nikakvih materijalnih dokaza u odnosu na svoja potraživanja, tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu potraživanja tužiteljice, a koji se odnose na naknadu neimovinske štete po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, pretrpljenog straha te pretrpljene duševne boli zbog naruženosti, kao i osnovu i visinu potraživanja tužiteljice na ime naknade imovinske štete. Slijedom navedenog, tuženik predlaže tužitelja odbiti sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4. Sud je dana 07. lipnja 2024.god. donio rješenje da se odbija prijedlog tužiteljice za donošenje Presude zbog ogluhe u odnosu na tuženika jer je sud utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 331.b. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22- koji se primjenjuje), kako je to obrazloženo u tom rješenju. Temeljem čl. 331.b. st. 6. protiv toga rješenja žalba nije dopuštena.

5. Stranke su tijekom postupka ostale kod svojih navoda, te su dodatno obrazlagale svoja stajališta.

6. Zatražena je dostava određene dokumentacije u spis, a koja je zaprimljena, te će se ista dalje analizirati.

7. Dalje tijekom postupka, a nakon provedenih svih vještačenja, posebice vještačenja po vještacima medicinske struke, tužiteljica je u podnesku od dana 29. prosinca 2025.god. navela da s obzirom na utvrđenja iz nalaza vještaka, a sukladno članku 191. stavku 2. Zakona o parničnom postupku, usklađuje tužbu i tužene zahtjeve na način da tužiteljica uređuje iznos zahtjeva za fizičke boli s 10.205,00 EUR na 8.300,31 EUR, da zadržava iznos zahtjeva za strah u iznosu od 5.000,00 EUR, da za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti smatra da je iznos od 5.000,00 EUR apsolutni minimum pravične naknade za ovako teške funkcionalne posljedice kod fizičkog radnika, te ostaje kod tog dijela tužbenog zahtjeva, da povećava iznos zahtjeva za duševne boli zbog naruženosti s 3.000,00 EUR na 7.366,12 EUR, povećava iznos zahtjeva za tuđu pomoć i njegu s 2.865,60 EUR na 4.298,40 EUR, te za troškovi liječenja nastale nakon podnošenja tužbe jer je uslijed trajnih posljedica ozljede na radu bila prisiljena obaviti dodatne medicinske preglede i nabaviti ortopedska pomagala trošak pregleda po fizioterapeutu u iznosu od 80,00 EUR prema računu br. 2553/01/1 od 13. listopada 2025. godine, za nabavu ortopedskog uloška tužiteljici je nastao trošak u iznosu od 55,00 EUR prema računu br. 2278/1/1 od 3. studenog 2025. godine, za pregled psihijatra tužiteljici je nastao trošak u iznosu od 70,00 EUR prema računu br. 917/PSIHO1/1 od 17. studenog 2025. S obzirom na utvrđenje iz nalaza i mišljenja vještaka od 8. prosinca 2025., a sukladno članku 191. stavku 2. ZPP-a, tužiteljica tako usklađuje tužbeni zahtjev na način da umjesto dosadašnjeg iznosa od 26.070,60 EUR zahtijeva isplatu iznos od ukupno 30.169,83 EUR.

8. Tuženik se u cijelosti protivi ovoj preinaci tužbenog zahtjeva i povišenju istog. Ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda.

9. Sud je provodio postupak dokazivanja, saslušavanjem svjedoka i stranaka, te provođenjem vještačenja, a tužiteljica je podneskom od 16. veljače 2026. odustala od provođenja financijskog vještačenja.

10. Sud je u konačnici je sud zakazao ročište za glavnu raspravu za dan 21. travnja 2026.god. na kojem je punomoćnik tužiteljice ostao u cijelosti kod tužbe, specificiranog tužbenog zahtjeva, svih navoda i dokaznih prijedloga. Punomoćnik tuženika je ostao u cijelosti kod odgovora na tužbu i svih navoda iznijetih u tijeku postupka, te se protivi preinaci tužbenog zahtjeva.

11. Na tom ročištu je sud utvrdio da se tužiteljice u pisanim podnescima koji su uredno uručeni pun. tuženika uz dopis suda od 19. veljače 2026.

12. Utvrđeno je na ročištu da je dana 20. travnja 2026.god. u 15,59 sati, dakle manje od 1 (jednog) dana do zakazanog ročišta zaprimljen podnesak tuženika u kojim se isti očitujete na nalaz vještaka Vida Maje i vještaka Makarić Gordana, a koje nalaze i mišljenja je zaprimio još dana 22. prosinca 2025. uz dopis suda od 12. prosinca 2025. kojim je bio pozvan da se izričito očitujete u roku od 15 (petnaest) dana, što očito nije učinio, te se isto tako očituje na podnesak tužitelja od dana 29. prosinca 2025., koji mu je uručen uz dopis suda od 30. prosinca 2025., dana 30. siječnja 2026., te se očituje i na podnesak tužitelja od 17. veljače 2026. koji mu je uručen uz dopis suda od 19. veljače 2026. i to mu je uručeno 25. veljače 2026., a na koje dopise suda s pozivom na izričito očitovanje se pun. tuženika do jučer nije očitovao.

13. S obzirom na utvrđeno sud je donio rješenje da s obzirom da je pun. tuženika, odvjetnik Bojan Bacinger poziv za današnje ročište uz napomenu što će se na istome provodio zaprimio još dana 25. veljače 2026., dakle skoro 2 (dva) mjeseca do zakazanog ročišta, te s obzirom da je zadnji dopis suda s pozivom na očitovanje od dana 19. veljače 2026. zaprimio dana 25. veljače 2026., tj. skoro 2 (dva) mjeseca do ročišta, dok je nalaza i mišljenja vještak Vida Maje i Makarić Gordana uz dopis suda od 12. prosinca 2025. uz poziv na izričito očitovanje zaprimio još dana 22. prosinca 2025., dakle 4 (četiri) mjeseca prije današnjeg ročišta, a očitovanje se tek jučer, 20. travnja 2026. to se temeljem čl. 299.a. st. 4. Zakona o parničnom postupku neće uzeti u obzir pisana očitovanja i primjedbe tuženika na nalaza i mišljenja vještaka s obzirom je tuženik ima dovoljno vremena da iste istakne, te sud smatra da tim podneskom od 20. travnja 2026. samo nepotrebno odugovlači postupak, te sud smatra da se odluka može provesti na temelju provedenih dokaza i dokumentacije u spisu. Zatim je rješenjem suda odbijen dokaznih prijedlog tuženika da se podnesak tuženika od 20. travnja 2026. dostavio na očitovanje vještacima Vida i Makarić i da se isti zovu na ročište obzirom da je tuženik propustio sve rokove kako bi se očitovao na uredno zaprimljene nalaze vještaka, a sud smatra da se odluka može donijeti na temelju stanja spisa. Odlučeno je da protiv toga rješenja nije dopuštena posebna žalba.

14. Tu se ističe da je čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku jasno navedeno da sud, stranke i drugi sudionici u postupku moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku. Sud je sukladno tome ocijenio da se punomoćnik tuženika očito u ovom postupku ponašao suprotno navedenoj odredbi Zakona jer unatoč pisanim i izričitim pozivima suda se nije očitovao u danim rokovima.

15. Sud je na tom ročištu donio i rješenje da se temeljem čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku dopušta tužiteljici prilaganje nove dokumentacije, a koju je priložila uz svoj postupka od dana 29. prosinca 2025., te je odlučeno da protiv toga rješenja nije dopuštena posebna žalba.

16. Sud je na ročištu održanom dana 21. travnja 2026.god. donio rješenje da će se o tom prigovoru tuženika odlučiti u konačnoj odluci.

17. Na tom ročištu je sud još dodatno saslušao tužiteljicu, te je nakon toga, sukladno prednje navedenim odlukama sud, izvršio uvid u dokumentaciju, te je glavnu raspravu nakon toga zaključio.

18. Sukladno čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22- koji se primjenjuje) preinaku tužbe predstavlja promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg zahtjeva ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Odredbom čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku je određeno da iznimno od odredbe stavka 1., tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

19. Po ocjeni ovog suda tužiteljica je o egzaktnoj visini svoje tražbine mogla saznati tek nakon provedenog dokaza medicinskim vještačenjem u ovom, te je unatoč protivljenju tuženika preinaci tužbe, suglasno ovlaštenju iz čl.190. st. 3. ZPP-a sud u ovom postupku sud dopustio preinaku tužbe, osim toga smatra da je to svrsishodno radi konačnog uređenja odnosa između stranaka sukladno čl. 190. st. 3. ZPP-a jer sud smatra da je svrsishodno o istome odlučiti, a u skladu sa provedenim medicinskim vještačenjem upravo u ovom postupku pred sudom.

20. Stoga je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

21. Odluka se donosi na temelju specificiranog tužbenog zahtjeva tužiteljice iz podneska od dana 29. prosinca 2025.god..

22. U ovom postupku dokazivanja sud je proveo dokaze uvidom u nalaz Poliklinike Duša (list 9 i 10 spisa), zapisnik Državnog inspektorata, Područni ured Varaždin, Ispostava u [adresa], (list 11-30 spisa, te list 31-33 spisa), prijava o ozljedi na radu (list 34-37 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 38-40 spisa), dopis – poziv za mirno rješenje spora i preslik povratnice (list 41 i 42 spisa), zdravstveni karton tužiteljice (list 64-72 spisa), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 73-98 spisa), sudsku praksu (list 101-104 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 109 i 110 spisa), podatke HZMO (list 140 spisa), aneks ugovor o radu (list 141 spisa), podatke HZMO (list 142 i 143 spisa), ugovor o radu (list 144 i 145 spisa), dopis Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajni odjel (list 146 spisa), dopis Državnog inspektorata, Područni ured Varaždin, Ispostava u [adresa] (list 147 spisa), zapisnik o pregledu i ispitivanju radne opreme Zavoda za kontrolu kvalitete i conzulting d.o.o. (list 149-166 spisa), podatke HZMO (list 172 spisa), podatke HZZO-a (list 173 spisa), podatke doktora ŠH na CD-u (list 180 i 181 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 262-264 spisa), foto elaborat ozljede na radu Državnog inspektorata (list 283-284 spisa), nalaz i mišljenje vještakinje Marije Hrgarek zaprimljeno 01. travnja 2025. (list 285-315 spisa), očitovanje vještakinje Hrgarek Marije zaprimljeno 27. svibnja 2025. (335-338 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 378 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Maja Vida i Gordana Makarića zaprimljeno 08. prosinca 2025. (list 379-386 spisa), dopis HZMO (list 402 spisa), rješenje HZMO (list 415-417 spisa), medicinsku dokumentaciju i račune (list 418-422 spisa), te je izvršen uvid u cjelokupni spis Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajni odjel broj Pp-4/2023, te u ovjereni preslik spisa Državnog inspektorata, Područna jedinica Varaždin, Ispostava Čakovec broj UP/I-116- 04/2022., saslušao je svjedoke ZH, ĐH, DH, NH, UH, MH i HH, te je saslušao tužiteljicu ČH i zakonsku zastupnicu tuženika TH, kao stranke u svrhu dokazivanja.

23. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je specificirani tužbeni zahtjev tužiteljice iz podneska od dana 29. prosinca 2025.god., kao je naprijed obrazloženo, a o kojem se odlučuje u ovom postupku, djelomično osnovan, kako će dalje biti obrazloženo.

24. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

25. U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

26. Predmet ovog postupka je naknada štete (neimovinske i imovinske ) koju tužiteljica potražuje od tuženika zbog ozljede na radu, koja je nastala uslijed pretrpljene ozljede na radu na radnom mjestu kod poslodavca ovdje tuženika dana 19. studenog 2022. godine.

27. Nije sporno da je tužiteljica dana 19. studenog 2022. pretrpjela ozljedu na radu obavljajući poslove pomoćnog kuhara u bistrou BAROK u [adresa] koji je u vlasništvu ovdje tuženika. Da je taj bistro (restoran ) Barok u [adresa] tuženikov, tuženik nije ničim osporio.

28. Nije sporno da je tužiteljica u spornom razdoblju kada se taj štetni događaj dogodio bila zaposlena kod tuženika, što će se dalje obrazložiti.

29. Sporno je da li je tužiteljica radila posao sukladno nalogu tuženika, svojeg poslodavca, te je sporno da li se nesreća na radu dogodila kako to tvrdi tužiteljica tj. na način da je, u vrijeme dok je u restoranu prenosila tanjure, s namjerom da iste odloži na radni stol za odlaganje tanjura u prostoru za izradu pizza, lijevom nogom stala niz stepenicu koja nije posebno označena i osvjetljena i tom prilikom pala zajedno s tanjurima niz stepenice u podrum, kojom prilikom je pretrpjela ozljedu na radu.

30. Sporno je da li je to te ozljede tužiteljice došlo zbog propusta tuženika u provedbi mjera zaštite na radu i sporno je da li je tužiteljica i ako da, na koji način doprinijela da šteta bude veća.

31. Sporno je dali za tu ozljedu tužiteljice postoji odgovornost tuženika kao poslodavca, s obzirom da tuženik ističe prigovor isključive krivnje i odgovornosti za nastanak štetnog događaja i štete na strani tužiteljice sukladno čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

32. Tuženik naime tvrdi da je tužiteljica bez njegova naloga, samostalno odlučila obavljati poslove koji nisu u opisu njenog radnog mjesta, odnosno ista je svojevoljno i bez upute poslodavca krenula obavljati poslove koji joj nisu bili povjereni, pri čemu je sama nosila određenu količinu tanjura radi čega je i došlo do pada do kojeg ne bi došlo da je obavljala svoj posao i zadatke sukladno nalogu poslodavca u skladu s pravilima struke i dužnim oprezom. Tuženik navodi da je tužiteljica u trenutku nastanka štetnog događaja kod tuženika radila više od mjesec dana, dakle bila je upoznata s prostorijama poslodavca u kojima je obavljala zadatke radnog mjesta pomoćnog kuhara, stoga je, obzirom da je sa svime navedenim bila upoznata, ista kao i svaka druga prosječna osoba, trebala obratiti pozornost prilikom silaska niz stubište.

33. Tužiteljica ustaje s tužbom na temelju odredbi čl. 111. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje: ZR), čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18., dalje: ZZR) te čl. 19., 1046., 1085., 1100. i 1104. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO).

34. U postupku nije sporno da je tužiteljica dana 19. studenog 2022. tijekom radnog vremena, obavljajući poslove radnog mjesta ''pomoćni kuhar'' kod poslodavca, ovdje tuženika, na radnom mjestu pretrpjela ozljedu na radu, na način da je, u vrijeme dok je u restoranu prenosila tanjure, s namjerom da iste odloži na radni stol za odlaganje tanjura u prostoru za izradu pizza, lijevom nogom stala niz stepenicu koja nije posebno označena i osvjetljena i tom prilikom pala zajedno s tanjurima niz stepenice u podrum kojom prilikom je pretrpjela ozljedu na radu.

35. Tu ozljedu na radu je poslodavac (tuženik ) prijavio Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranja ( HZZO ) tek dana 27. studenog 2022. Tužiteljica je 03. siječnja 2024. osiguratelju tuženika postavila odštetni zahtjev radi naknade štete, no tuženik se na njega nije povratno očitovao, te je pokušaj mirnog rješenja spora ostao bez uspjeha.

36. Nije sporno da je tužiteljica radila kod tuženika u vrijeme nastanka štetnog događaja i da je između stranaka postojao zakonit i valjan radni odnos.

37. Naime, iz dokumentacije predane u spis (list 140 -145 spisa) proizlazi da je tužiteljica prijavljena na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, te se kao početak osiguranja navodi datum 04. studenog 2022.god., a prestanak istog osiguranja 22. studenog 2023.god. Također je u spisu priložen Ugovor o radu na određeno vrijeme od 04. studenog 2022.god. i Aneks Ugovora o radu na određeno vrijeme od 17. studenog 2022.god. kojim se nepuno radno vrijeme od 10 sati tjedno mijenja u puno radno vrijeme od 40 sati tjedno.

38. Sud smatra da unatoč činjenici nepostojanja potpisa Ugovora o radu na određeno vrijeme od strane tužiteljice, taj je ugovor valjan i nosi određene pravne učinke. Naime, ugovor o radu na određeno vrijeme može biti valjan i imati pravne učinke i ako ga nije potpisao radnik, odnosno ako na njemu stoji samo potpis poslodavca, pod uvjetom da je radniku uredno izdana pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu prije početka rada te da je radnik prijavljen na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

39. Sukladno čl. 14. Zakona o radu, propust da ugovor bude potpisan od strane radnika ne utječe na postojanje i valjanost ugovora. Međutim, u svakom slučaju ako poslodavac prije početka rada ne sklopi ugovor u pisanom obliku ili ne izda pisanu potvrdu, smatra se da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme. Prijava radnika na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ( HZMO ) potvrđuje postojanje radnog odnosa, ali ne zamjenjuje obvezu izdavanja pisane potvrde ili ugovora (članak 14. stavci 2. i 3. Zakona o radu).

40. Tužiteljici je u ovom slučaju izdana pisana potvrda ugovora o radu tako što je voditelj restorana FH predmetni ugovor o radu ostavio tužiteljici na šank restorana BAROK (iskaz svjedoka FH, list 257 spisa), no ona ga nije potpisala, a tu grešku voditelj restorana FH preuzima na sebe. U istom iskazu FH navodi kako je tužiteljica uredno prijavljena na rad i mirovinsko osiguranje prvim danom kako je počela raditi kod tuženika, a što proizlazi iz dokumentacije predane u spis.

41. U postupku je sporno na koji je način tužiteljica pretrpjela predmetnu ozljedu na radu kod tuženika dana 19. studenog 2022., da li je postupala po nalogu poslodavca odnosno nadređene osobe ili je svojevoljno radila taj posao prije pada ( nošenje tanjura za pizzu na pizza pult ), tko je odgovoran za nastanak iste odnosno postoji li podijeljena odgovornost, koje je sve ozljede tužiteljica zadobila, te onda posljedično da li ima pravo na naknadu štete i to s kojeg osnova i u kojoj visini.

42. Također je sporno je li predmetna ozljeda na radu kod tužiteljice uzrokovala smanjenje opće, radne i/ili životne aktivnosti, je li u ozljeđivanju nastupila posebna bol, strah ili naruženost, te je li tužiteljici zbog ozljede bila potrebna tuđa pomoć i njega. Sporno je također postoje li okolnosti koje isključuju objektivnu odgovornost poslodavca.

43. Odgovornost poslodavca radniku za štetu nastalu ozljedom na radu, regulirana je odredbom članka 111. Zakona o radu ( dalje : ZR ) te odredbom članka 25. Zakona o zaštiti na radu (dalje : ZZR). Tako je odredbom članka 111. ZR propisano da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava ako radnik pretrpi štetu na radu, ili u svezi s radom, dok je odredbom članka 25. ZZR-a propisano da poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu. Poslodavac se pritom može osloboditi odgovornosti za štetu ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile odnosno radnjom treće osobe ili radnjom samog oštećenika, kako je to propisano odredbom članka 1067. stavak 2. ZOO, odnosno ako dokaže da je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (stavak 3. članka 1067. ZOO).

44. Zakonom o zaštiti na radu u članku 17., propisana je odgovornost poslodavca za organiziranje i provedbu zaštite na radu radnika, osoba na radu i drugih osoba, u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim procesima, neovisno o tome kako je to odlučio provoditi pri čemu nisu od utjecaja obveze radnika u području zaštite na radu.

45. Člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine RH 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 - koji se primjenjuje s obzirom na nastanak štetnog događaja – dalje ZOO) - pretpostavke odgovornosti je u st. 1. određeno da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, u st.2. da se predmnijeva obična nepažnja, u st.3. da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju i u st. 4. da za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

46. Člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta ) i sprječavanje njezina povećanja ( izmakla korist ), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha ( neimovinska šteta).

47. Člankom 1063. Zakona o obveznim odnosima (predmjeva uzročnosti ) je određeno da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

48. U čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima je određeno da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Da li se radi o opasnoj stvari ili o opasnoj djelatnosti utvrditi će se u daljnjem obrazloženju.

49. Prema općim pravilima Zakona o obveznim odnosima koja reguliraju odgovornost za štetu, da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je ispunjenje nekoliko pretpostavaka i to da postoji osoba odgovorna za štetu (štetnik) i osoba koja potražuje odštetu (oštećenik), da je štetnik počinio štetnu radnju, da je na strani oštećenika nastala šteta, da postoji uzročna veza između izvršene štetne radnje kao uzroka i određene štete kao posljedice i da postoji protupravnost štetne radnje (protivna je nekom pravnom pravilu i štetna radnja je počinjenja krivnjom štetnika).

50. U čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima je predviđena mogućnost oslobođenja poslodavca od odgovornosti za štetu koju je pretrpio radnik u svezi s radom, ukoliko dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika, koju poslodavac nije mogao predvidjeti ili čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, a u st. 3. istog članka Zakona da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

51. Odredbom čl. 1092. ZOO-a propisano je kako oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu, a st. 2. istog članka navodi kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

52. Dakle, odgovornost poslodavca radniku za štetu nastalu ozljedom na radu je objektivno određena, što znači da za tu štetu odgovara prvenstveno poslodavac, s time da se pritom poslodavac može osloboditi odgovornosti za štetu ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile odnosno radnjom treće osobe ili radnjom samog oštećenika-radnika, te stoga ako se utvrdi doprinos radnika u određenom postotku, tada će se upravo u tom postotku i umanjiti odgovornost poslodavca za nastalu štetu, s tim da je u pogledu doprinosa radnika za nastanak štete teret dokazivanja na poslodavcu.

53. Poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), ali je i radnik dužan obavljati poslove s dužnom pozornošću sukladno pravilima zaštite na radu, te se poslodavac može osloboditi djelomično odgovornosti za štetu ako je oštećenik -radnik djelomično pridonio nastanku štete uslijed kršenja pravila zaštite na radu ili drugih propisa.

54. Za oslobođenje poslodavca od odgovornosti za štetu koju je radnik pretrpio izvršavajući radni zadatak nije bitan stupanj njegove krivnje, već da je šteta nastala isključivom radnjom radnika koju poslodavac nije mogao predvidjeti i posljedice koje nije mogao izbjeći ili otkloniti.

55. Obveza osposobljavanja radnika za rad na siguran način propisana je odredbama čl. 27.-30. Zakona o zaštiti na radu ( dalje : ZZR ) prema kojima je poslodavac obvezan svaku osobu na radu osposobiti za rad na siguran način za poslove koje obavlja, u skladu s pravilnikom kojeg donosi ministar nadležan za rad, a radniku i osobi na radu koja nije osposobljena za takav rad, ne smije dozvoliti samostalan rad, bez neposrednog nadzora radnika osposobljenog za rad na siguran način.Obveze poslodavca u vezi sa sredstvima rada, osobnom zaštitnom opremom i mjestima rada i nadzorni uređaji kao sredstva zaštite na radu, u vezi s tehnologijom rada i radnim procesima, radnim okolišem propisane su u odredbama čl. 41., 42., 43., 44. i 45. ZZR.

56. Postupanje poslodavca protivno navedenim propisanim obvezama, a koje su imale za posljedicu ozljedu radnika ili osobe na radu na radu kod poslodavca ili njihovo profesionalno oboljenje dovode do odgovornosti poslodavca za štetu radniku ili osobi na radu.

57. Prema odredbi članka 25. st. 1. ZZR-a ozljeda na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

58. Tijekom postupka je utvrđeno da je u svezi spornog štetnog događaja u kojem je stradala ovdje tužiteljica protiv tuženika kao poslodavca zbog te konkretne ozljede na radu nije vođen prekršajni postupak, ali je po prijavi Državnog inspektorata, Područni ured Varaždin, Ispostava Čakovec od dana 30. prosinca 2022.god. vođen prekršajni postupak, te je uvidom u cjelokupni spis Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajni odjel broj Pp-4/2023 utvrđeno da je dana 20. veljače 2023.god. donesena Presuda da je ovdje tuženik kao pravna osoba i FH kao fizička osoba su odgovorni što dana 08. prosinca 2022.god. u bistrou BAROK Čakovec nisu osigurali da je procjena rizika za poslove konobar, kuhar i pomoćni kuhar dostupna radniku na mjestu rada u skladu s čl. 10. Pravilnika o izradi procjene rizika. Ista prijava Državnog inspektorata je izvršena nakon spornog pada tužiteljice na radnom mjestu u tom istom bistrou Barok Čakovec, vlasništvo tuženika.

59. Također je uvidom u ovjereni preslik spisa Državnog inspektorata, Područna jedinica Varaždin, Ispostava Čakovec broj UP/I-116-04/2022., utvrđeno je je podnesena prijava Prekršajnom odjelu ovoga suda, naprijed navedena, kao i da je Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Isposatava u [adresa] dana 30. prosinca 2022.god. izdao Prekršajni nalog sukladno čl. 72. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu i čl. 229. i čl. 233. Prekrašjnog zakona i to ovdje tuženiku kao prvookrivljenom i FH kao drugo okrivljenom jer je utvrđeno da su krivi što dana 08. prosinca 2022.god. u bistrou Barok u [adresa] nisu osigurali da je procjena rizika za poslove konobar, kuhar i pomoćni kuhar dostupna radniku na mjestu rada. Utvrđeni su i neki nedostaci u tom bistrou koji se tiču radnih uređaja.

60. Isto tako je inspektor rada OH u tom istom spisu dana 19. prosinca 2022.god. sačinio Zapisnik u kojem navodi da je predmet nadzora provedba odredbi Zakona o zaštiti na radu povodom ozljede na radu ovdje tužiteljice ČH koja se dogodila dana 19. studenog 2022.god. oko 19,00 sati u bistrou Barok Čakovec, vlasništvo ovdje tuženika, a isti inspektor rada je postupao po prijavi te ozlijeđene radnice. U tom zapisniku je inspektor rada naveo svu dokumentaciju koja mu je predočena i sve što je utvrdio u tom svom nadzoru. Opisan je način na koji se ozljeda na radu ovdje tužiteljice dogodila. Inspektor rada je utvrdio gdje je samo mjesto gdje se ista ozljeda dogodila i opisao ga je, te je sačinio i fotografije tog mjesta događaja-ozljede. Uzeo je izjave ovdje tužiteljice i odgovorne osobe ovdje tuženika, kao i određenih radnika ovdje tuženika. Inspektor rada je u svom zapisniku naveo da je radnica (tužiteljica ) kada je nosila tanjure za pizzu stala na prvu stepenicu koja nije posebno označena ni osvijetljena, a koje stepenice vode u podrum, te je utvrdio da je u tom prostoru tuženika osvijetljenost nedovoljna, da ne postoji ograda ispred stepenica koja bi spriječila mogućnost pada, te da ta stepenica nije posebno označena, a na stepeništu ne postoji rukohvat. Inspektor rada tako utvrđuje da poslodavac nije osigurao da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju i to sukladno Zakonu o zaštiti na radu. Inspektor rada je sukladno svojim ovlaštenjima iz Zakona o Državnom inspektoratu poslodavcu (ovdje tuženiku ) donio usmeno rješenje da se zabranjuje uporaba sredstava rada, stepenica koje vode iz prostora za pripremu pizza u podrum., te između ostalog i da otkloni nedostatak na rasvjeti Ranog okoliša u tom bistrou Barok. Ovdje tužiteljica je dana 05. prosinca 2022.god. tom inspektoru rada dala izjavu koja je spremljena u poseban Zapisnik, a gdje je opisala na koji način se dogodio taj pad, na kojem mjestu i kako se isti dogodio. Sastavni dio tog spisa je i fotoelaborat koji je sačinio inspektor rada na licu mjesta, a u što je sud izvršio uvid.

61. To je inspektor rada utvrdio nekoliko dana nakon štetnog događaja i sud utvrđuje da je takvo stanje radnog prostora u bistrou-restoranu Barok u [adresa] (vlasništvo tuženika ) bilo upravo takvo u trenutku štetnog događaja, a što je jasno vidljivo i iz fotografija inspektora rada u njegovom spisu (fotografije u boji su pohranjene u e-spis suda ), koje fotografije su sastavni dio tog njegovog spisa.

62. Ističe se da prema odredbi članka 230. stavak 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

63. Stoga sud utvrđuje kako provedenim inspekcijskim nadzorom predmetne ozljede tužiteljice na radu su utvrđeni određeni propusti tuženika kao poslodavaca u poduzimanju mjera zaštite na radu koji bi bili u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom predmetne ozljede tužiteljice na radu.

64. Sukladno Zakonu građansko-pravna odgovornost šira od kaznene (i druge ) odgovornosti, stoga se po podnesenoj tužbi trebao provesti ovaj cjelokupni parnični postupak kako bi se utvrdilo da li postoji i kakva odgovornost tuženika kao poslodavca za nastalu ozljedu na radu i onda posljedično nastalu štetu tužitelju.

65. Sud je tijekom postupka saslušao svjedoke, saslušao je stranke, proveo je očevid na licu mjesta, te je proveo vještačenja i to po vještaku zaštite na radu i po vještacima medicinske struke.

66. Kao svjedok je saslušan i inspektor rada OH, koji je potvrdio koje radnje je poduzeo nakon te sporne ozljede na radu ovdje tužiteljice koju je zadobila u bistrou Barok u [adresa], vlasništvo tuženika. Isti svjedok je izjavio u bitnome, da u konkretnom slučaju da tužiteljica nije bila osposobljena za samostalno obavljanje tih poslova niti je imala osobu koja bi ju uputila za poslove rada na tom radnom mjestu. Ponovio je da uz sam taj radni prostor postoje još i te stepenice prema podrumu i to konkretno kada se u tom prostoru nose tanjuri na inox ormar gdje se odlažu tanjuri i mora se proći preko te rupe od stepenica, a što se vidi na fotografijama koje je sačinio, a osim toga što je na tom dijelu bilo mračno te stepenice su nezaštićene, neoznačene i bez ograde. Rekao je da se u konkretnom slučaju nije znalo na koje je točno poslove tužiteljica bila zaposlena, niti pak su svi poslovi koje je po nalogu poslodavca morala raditi bili napisani. On nije točno utvrđivao koje poslove je tužiteljica obavljala jer je rekla da nema ugovor o radu i nije bilo poznato na kojim točno poslovima je zaposlena, i to kuharica, pomoćnica kuharica ili pomoćni radnik u ugostiteljstvu.

67. Svjedok DH, kuhar u restoranu Barok je izjavio da kada je tužiteljica pala on nije bio prisutan, taj dan nije radio. Tužiteljici je bio nadređeni u to vrijeme MH, šef kuhinje. Oni koji rade u kuhinji su tužiteljici davali naloge što treba raditi. Tužiteljica je morala raditi i neke poslove za pizza majstora i to je morala prati tanjure. Radni prostor gdje je morala raditi tužiteljica je bila isključivo kuhinja, valjda joj je to objasnio FH koji je vlasnik.

68. Nadalje svjedok MH, šef kuhinje u restoranu Barok je izjavio da je tužiteljica u restoranu "Barok" radila pomoćne poslove, a tužiteljica je morala raditi kao pomoćni radnik prati i slagati salatu, prala je suđe, te je ponekad servirala deserte. Suđe se pere u kuhinji i kada se isto opere stavlja se na svoje mjesto pokraj perilice suđa. On je tužiteljici trebao davati radne naloge, a možda je i pizza majstor dao kakav radni nalog tužiteljici, on to ne zna, on je radio svoje u kuhinji. Tužiteljica kao pomoćni radnik je nakon pranja morala odlagati tanjure od pizze pokraj perilice suđa u kuhinji, a po njih si onda dolazi pizza majstor. Ne postoji pisani opis poslova za pomoćnog radnika, on tužiteljičin ugovor nije vidio, ali se zna što su pomoćni poslovi u kuhinji, to je pranje suđa, slaganje salata i ako treba serviranje deserta. Za tužiteljicu nije bilo posebne obuke, ona je imala iskustvo od prije, pitao ju je da li zna raditi te poslove, rekla je da zna, pa je ta obuka trajala manje od pola sata. Ne zna da li postoje poslovi koje tužiteljica kao pomoćni radnik ne bi smjela raditi, ali ako postoji posao koji moraš raditi, onda to radiš i ništa drugo. On nije tužiteljici pokazao koje su opasnosti u radnom prostoru izjavljujem da nisam.

69. Svjedok FH, voditelj restorana je u bitnome iskazao da je on rekao tužiteljici rekao da je njezin posao uz vodu i uz frižider u kuhinji i to je bila njegova stroga naredba, a osim toga on je i kuharima strogo zabranio u odlaziti prostor restorana, a pogotovo onda i pomoćnim kuharima i to svi u restoranu znaju, makar on ne može biti cijelo vrijeme biti kraj svih njih i kada odlaze za šank ili u prostor restorana onda to odlaze na svoju odgovornost. Tužiteljica nije smjela nositi čiste tanjure iz kuhinje za pizza pult, to joj je i rekao, a kada je pitao pizza majstora ĐH on je rekao da to od nje nikada nije niti tražio. S obzirom da je bila tužiteljica bila zaposlena na manje od 90 dana, onda je nisu bili u obvezi obučiti za rad na siguran način, a ne postoji pisana odluka što ona ne smije raditi on joj je izričito rekao da ne smije dirati nikakve štednjake, peći, krušnu peć i slično i točno joj je naveo koje poslove smije raditi. Njoj je bio nadređen šef kuhinje, a za tuženika te poslove za zaštitu na radu odrađuje tvrtka Zavod za kontrolu kvalitete i conzulting i postoji pisana odluka u dokumentaciji tuženika i u kojoj pisanoj odluci je navedeno što radi glavni kuhar, što glavni konobar te je navedeno za što je on zadužen. Odgovoran za sigurnost objekta i radnika u njemu je vlasnik nekretnine. Za sigurnost instalacija i svega u objektu pa tako i za sigurnost radnika bila odgovorna firma koja je isti imala u najmu, a to je firma Fodor ugostiteljstvo j.d.o.o. Inspektor rada je dao zabranu korištenja tih stepenicama prema podrumu i naveo je da na stepeništu moraju staviti natpis, lanac ili špagu, to je sada napravljeno na način da je stavljena jedna daska.

70. Svjedok IH, pizza majstor u restoranu Barok je u bitnome izjavio da je radio kada je tužiteljica radila kao pomoćni kuhar. Bio je pristuan kada je tužiteljica pala po stepenicama, bio je vikend navečer, on je radio pizze kada je čuo da je tužiteljica pala. Tužiteljica je došla iz prostorije kuhinje i donosila je više tanjura na jegov pizza pult, nije ih odložila već je pala. Njezin posao je bio pranje suđa i slaganje salata. Njegova obveza kao pizza majstora je bila da si sam donese oprane tanjure iz kuhinje, ne zna zašto ih je tužiteljica donosila. Te stepenice po kojima je pala nisu ograđene, osvjetljene su. Moguće je da je tužiteljica donijela ztanjure iz kuhinje jer ih nije imala gdje u kuhinji odložiti. Moguće je da je on dao nalog tužiteljici da mu nešto donese. Njemu su znali pomoćni kuhari donositi tanjure za pizza pult. Njemu je poslodavac objasnio rizike posla i te stepenice.

71. Svjedok EH je izjavio da je u spornom razdoblju bio "direktor na papiru" ovdje tuženika, a sve je obavljao brat EH FH, on je samo potpisivao. On tužiteljicu nije poznavao i tek kasnije je saznao da je stradala. Ne zna detalje njezina zapošljavanje i njezina rada. Nalog za rad radnicima je davao brat FH. On je bio pozvan na prekršajni sud u svezi tog događaja, a bio je i inspektor rada.

72. Sud je iskazima saslušanih svjedoka povjerovao, većina ne zna detalje niti zapošljavanja niti rada tužiteljice, isto sud mora utvrditi na temelju ostalih dokaza. Iz iskaza svjedoka ĐH sud je utvrdio da je moguće da je zbog gužve rekao tužiteljici da mu donese oprane tanjure.

73. Što je tiče iskaza svjedoka UH iz istoga proizlazi da on nastoji otkloniti bilo kakvu odgovornost tuženika kao poslodavca, da je on u stvari bio osoba kod tuženika koji je zapošljavao radnike i i iste uvodio u rad, njegovom iskazu sud stoga nije povjerovao, a odluka se donosi na temelju ostalih dokaza u spisu.

74. U odnosu na prigovor tužitelja da tuženik kao poslodavac nije u propisanom roku tj. isti dan prijavio nastanak predmetne ozljede na radu, sud je utvrdio da taj šteni događaj inspektoru rada nije prijavio tuženik (poslodavac ) nego tužiteljica (radnica), a utvrđeno je i da je ozljeda na radu HZZO-u prijavljena tek nakon punih devet ( 9 ) dana od samog štetnog događaja, što sud smatra da je za tako tešku zadobivenu ozljedu radnice jako dug rok.

75. Sud je tako zakazao i očevid na licu mjesta za dan 29. siječnja 2025.god. rješe- njem od 10. prosinca 2024.god., uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka Marije Hrgarek dipl.ing., stalnog sudskog vještaka za zaštitu na radu i zaštitu okoliša, Maruševec 131, a radi utvrđivanja : okolnosti nastanka štetnog događaja i to pada tužiteljice po stepenicama koje vode u podrum dana 19. studenog 2022.god. u objektu tuženika Bistro Barok u [adresa] i nastanka ozljeda kod tužiteljice, kada je tužiteljica radila kod tuženika na poslovima pomoćnog kuhara, zbog čega je došlo do tog štetnog događaja, koje radnje je tužiteljica obavljala, utvrđenja da li je tuženik pravilno osigurao mjesto rada, da li je mjesto nastanka štetnog događaja bilo dobro osvijetljeno, da li je tuženik poštivao mjere zaštite na radu, da li je tužiteljica bila i da li je morala biti osposobljena za rad na siguran način, da li su te sporne stepenice koje vode prema podrumu bile pravilno označene kao prostor koji nije dio radnog prostora, odnosno da li su iste stepenice dio radnog prostora i da li je postojao kakav propust tužiteljice prilikom obavljanja rada, te da li je postupanje tužiteljice dovelo do nastanka štetnog događaja, te onda na temelju prikupljenih podataka na samom očevidu i na temelju dokumentacije u spisu i izrada pisanog nalaza i mišljenja sukladno prednjem.

76. Prije održavanja samog očevida vještakinja Hrgarek je zatražila da joj se dostavi određena dokumentacija. Sukladno čl. 259. Zakona o parničnom postupku je u st. 2. određeno da se na zahtjev vještaka mogu izvoditi i novi dokazi da bi se utvrdile okolnosti važne za stvaranje mišljenja vještaka.

77. Na održanom očevidu dana 29. siječnja 2025.god. sud je uz prisustvo vještakinje Hrgarek utvrdio gdje je samo mjesto štetnog događaja i kako izgleda sam restoran, te gdje se nalazi kuhinja, da je to zasebna zatvorena prostorija, da se ispred nalaze stepenice za kuhinju i jedne za kat, da se zasebno nalazi pizza pult i dalje kraj tog dijela gdje se nalaze sporne stepenice za silazak u podrum. Utvrđeno je koje je tadašnje zatečeno stanje tih spornih stepenica koje su sada označene trakom. Utvrđeno je gdje se nalaze svjetla u tom dijelu gdje su sporne stepenice.

78. Na očevidu je saslušana tužiteljica ČH, izjavila da je dala iskaz inspektoru rada dana 05. prosinca 2022. i kod tog iskaza u cijelosti ostaje. Kod tuženika je prije tog štetnog događaja radila 4 dana, s time da je taj mjesec radila uglavnom samo vikendima, a nezgoda se dogodila 19. studenog 2022. U svezi rada u restoranu je komunicirala s FH, koji je na sudu saslušan kao svjedok, a oko posla uopće nije razgovarala s prisutnom z.z. tuženika GH. S njim je razgovarala da će raditi kao pomoćna kuharica, međutim on joj je rekao što mora raditi, nije joj rekao što ne smije raditi, niti pak joj je pokazan ovaj prostor gdje je pala. Također nije znala tko joj je u kuhinji neposredni šef, tamo su bila dva kuhara. Isto tako joj nitko nije pokazao to stepenište prema podrumu i da se tamo nalazi taj podrum. Ona je toga dana, a bilo je popodne, oko 19 sati, vani je već bio mrak, prala tanjure u kuhinji i onda joj je pizza majstor IH koji je isto saslušan kao svjedok, rekao da mu tanjure za pizze donese za pizza pult, tako je ona u kuhinji uzela nekoliko čistih tanjura za pizze, sada ne zna koliko je to bilo tanjura i te tanjure je nosila kroz ova pomična vrata u kuhinji prema pizza pultu, i onda joj je pizza majstor rekao da ih ne odlaže na pizza pult, već da ih odloži na inox pult koji se nalazi na drugom kraju tog prostora i onda je na tom dijelu gdje su tri polukružne stepenice krenula prema tom inox pultu, tamo uopće nije bilo upaljeno svijetlo, sve je bilo u mraku i nije vidjela kraj stepenice, te je s lijevom nogom zagazila u prazno i pala po tim stepenicama u podrum i zaustavila se na kraju tih stepenica kraj vrata. Ne sjeća se da li su vrata bila zatvorena, zna samo da je bio mrak, ništa se nije vidjelo te se čudila i gdje se nalazi, a ozlijedila je nogu i tanjuri su je porezali po ruci. Pala je sa svim tim tanjurima u podrum. U pomoć su joj priskočili pomoćna kuharica Č i konobar Ž. Kada je pala i ovi joj priskočili, ona ih je pitala zašto njoj nitko nije pokazao da se tu nalazi taj prostor i podrum, onda je čula da oni zovu FH, a nakon nekog vremena je došla u hitna i odvezla je u bolnicu u [adresa]. Njoj nitko nije pokazao da se tu nalazi stepenište i podrum prije tog pada, te je navela da prije nego je pala je tu bio potpuni mrak. Također joj nitko nije rekao koji su točno njezini poslovi, niti pak joj je dan ugovor o radu na potpis, iako je to tražila, sjeća se da je bilo nedjelju prije i to prije nego je pala. Tijekom postupka na ročištu održanom dana 10. rujna 2025.god. tužiteljica je dodala je da njoj prilikom zapošljavanja nije rečeno što ne smije raditi, morala je pomagati. Taj dan ju je pizza majstor ĐH nekoliko puta tražio pomoć jer je imao gužvu. Prilikom rada nije prošla nikakvu edukaciju. Nakon ozljede je FH tražio od nje da se to ne prijavi kao ozljeda na radu.

79. Na održanom očevidu na licu mjesta tužiteljica je sutkinji i pristupnoj vještakinji pokazala od kuda se kamo kretala i gdje je to mjesto gdje je pala, što je sve uzeto u obzir prilikom i vještačenja i prilikom odlučivanja u ovom postupku.

80. Na očevidu je saslušana i sadašnja zakonska zastupnica tuženika- direktorica GH koja je izjavila da zapošljavanje radnika i sve poslove radi suprug GH FH. Te sporne stepenice i prostor u podrumu su privatni i tamo odlaze samo ona i suprug, radnici ne. Kada se dogodila sporna nesreća ona je došla po pozivu radnika. Tanjuri se peru u kuhinji i pizza majstor ih mora sam odnositi za pizza pult i on ne smije davati naredbe drugim radnicima. Kada se to dogodilo bila je subota i bila je gužva. Svjetlo u tom prostoru gdje je pizza pult i krušna peć je stalno osvijetljen. Ostalo osoblje mora biti u kuhinji, pa je tako i tužiteljica kao pomoćni radnik morala raditi u kuhinji i nije smjela izlaziti. Tamo je morala prati suđe. Unatrag 20 godina nikada nitko nije pao po tim stepenicama.

81. Stranke su u svojim iskazima ostale kod navoda iznijetih tijekom postupka.

82. Sud je na održanom očevidu dao nalog vještakinji Hrgarek da fotografira taj prostor kuhinje, zatim stepeništa prema kuhinji i prostor gdje pizza pult, te tog stepeništa prema podrumu gdje je tužiteljica pala. Također je dan nalog vještakinji da utvrdi gdje se nalaze svjetla u tom dijelu i koja je vidljivost, kao i da li se nalaze kakve oznake oko tih spornih stepenica. Stranke su na upit suda odgovorile kakvo je bilo stanje u tom dijelu u vrijeme štetnog događaja, da li su svjetla bila upaljena i kamo su ista bila usmjerena. Utvrđeno je da tu gdje se nalazi to usko stepenište prema podrumu nema nikakvih vrata niti prepreke, isti prostor je otvoren te prema dolje ide ukupno 8 stepenica na kraju kojih su željezna kovana vrata.

83. Još se navodi da je temeljem čl. 68. Zakona o zaštiti na radu radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom, te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja. Dakle, radnik je pri obavljanju rada potreban uložiti dužnu pažnju.

84. Sve navedeno je u ovom postupku još utvrđeno i posebnim vještačenjem po vještaku za zaštitu na radu, što će biti dalje obrazloženo.

85. Tako je sukladno tom Rješenju suda stalna sudska vještakinja Marija Hrgarek, dipl.ing. je dana 01. travnja 2025.god. dostavila svoj nalaz i mišljenje u kojem navodi da je inspektor rada obaviješten o nastalom događaju putem pisane predstavke dana 1. prosinca 2022. godine od strane ozlijeđene ČH. Dana 2. prosinca 2022. godine u 8:00 sati obavijest je prenesena na inspektora rada LH dipl.ing.rud. Obavljen očevid dana 8. prosinca 2022. godine u 12:15 sati na mjestu ozljeđivanja BAROK [adresa] trgovačkog društva FODOR UGOSTI-TELJSTVO j.d.o.o. sa sjedištem [adresa], rekonstruiran događaj, izvršen uvid u dokumentaciju (ista nije predočena) i fotografirano mjesto ozljeđivanja. Fotografije su dane kao prilog ovog zapisnika i čine njegov sastavni dio. Poslodavac dana 19. studenog 2022. godine iza 19:00 sati u [adresa] nije postupio sukladno odredbama članak 65. stavak 2. i stavak 3. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 71/14., 118/14., 94/18. i 96/18.) prema kojima je poslodavac obvezan obavijestiti tijelo nadležno za inspekcijski nadzor o ozljedi nastaloj u prostoriji ili na prostom u kojem poslodavac obavlja rad zbog koje je radniku ili osobi na radu pružena hitna medicinska pomoć i zbog koje je ozlijeđena osoba zadržana na liječenju u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi ili dnevnoj bolnici, odmah po nastanku ozljede. Smatra se da je poslodavac ispunio obvezu ako je nakon isključenja izvora ozljede, pružanja prve pomoći ozlijeđenoj osobi te pozivanja hitne medicinske pomoći ili zbrinjavanja ozlijeđene osobe u stacionarnu zdravstvenu ustanovu ili dnevnu bolnicu, bez odgađanja obavijestio mjesno nadležni ured tijela nadležnog za inspekcijski nadzor na broj telefona objavljen na službenim stranicama toga tijela ili na jedinstveni telefonski broj za hitne službe 112. Pregledom mjesta ozljeđivanja radnice utvrđeno je da u prostoru za pripremu pizza osvijetljenost je nedovoljna što je utvrđeno uvidom u Zapisnik o ispitivanju radnog okoliša (izmjereno 76 lx a treba biti 500 lx). Iz prostora za pripremu pizza vode stepenica u podrum i prva stepenica je bila na putu kretanja (potezu) kojem se kretala radnica prema radnom stolu gdje je trebala odložiti tanjure. I prilikom kretanja lijevom nogom je stala na stepenicu koja je niža za 23 cm i širine 20 cm, a koja nije posebno označena i osvjetljena, ili ne postoji ograda ispred stepenica koja bi spriječila mogućnost pada po stepenicama dok radnici obavljaju poslove u prostoru za pripremu pizza. Poslodavac s obzirom da u prostoru za pripremu pizza osvijetljenost je nedovoljna i da iz prostora silaze stepenice koje nisu ograđene, odnosno stepenice označene i osvjetljene nije osigurao da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine , broj 71/14, 118/14, 94/14, 96/18). Prema izvršenom nadzoru, neposrednim očevidom na mjestu Bistro BAROK, [adresa], na stepenicama koje vode iz prostora za pripremu pizza u podrum u kome se nalazi skladište i postrojenje za pripremu vode nema postavljenog rukohvata sukladno odredbama članka 19. stavak 1. i 5. Pravilnika o zaštiti na radu za mjesta rada ("Narodne novine" broj 105/20.) prema kojem stepenišni krak i stepenišno odmorište duž rubova s otvorene strane moraju imati zaštitnu ogradu s rukohvatom koja mora biti postavljena kontinuirano na cijeloj dužini stepeništa, i rukohvat na stepeništu mora biti postavljen na visini od najmanje 1 m iznad gornje površine gazišta, mjereno okomito od sredine gazišta stepeništa do vrha rukohvata i mora biti postavljen barem sjedne strane. Procjena rizika je izrađena za tvrtku Barok j.d.o.o. u veljači 2018. godine za lokaciju Bistro „Barok“ u [adresa]. Na poslovima pomoćnog kuhara nisu utvrđeni rizici rada u ovoj procjeni rizika. Tužiteljica ČH je radila na poslovima pomoćnog kuhara u trenutku nastanka ozljede. Procjena rizika na dan nastanka ozljede na radu nije bila usklađena sa poslovima koji se obavljaju u prostorima Tuženika.

86. Vještakinja Hrgarek je tako na postavljena pitanja dala Zaključak i mišljenje kako slijedi : G.1. Okolnosti nastanka štetnog događaja i to pada tužiteljice po stepenicama koje vode u podrum dana 19.11. 2022. godine u objektu tuženika Bistro Barok u [adresa] i nastanka ozljede kod tužiteljice, kada je tužiteljica radila kod tuženika na poslovima pomoćnog kuhara. Zaključak 1. U trenutku nastanka ozljede na radu nije bio procijenjen rizik za poslove i radne zadatke Pomoćnog kuhara na kojem je radila Tužiteljica što je utvrđeno na temelju uvida u Procjenu rizika 016/18, veljača 2018. Nije dostavljen dokaz da je Tužiteljica bila osposobljena za rad na siguran način. Nije dostavljen dokaz da je Tužiteljici bio dodijeljen radnik pod čijim nadzorom bi radila do trenutka osposobljavanja za rad na siguran način. Radni prostori nisu bili osvijetljeni u skladu sa propisima. Stepenice koje su vodile iz prostora kuhinje do prostora za odlaganje tanjura za pizzu nisu bile označene u skladu s propisima što je vidljivo iz priloženih fotografija napravljenih na dan očevida. Mišljenje 1. Na temelju dokumentacije koja mi je bila dostupna u spisu te dostavljene dokumentacije utvrdila sam da Tužiteljica nije bila upoznata sa prostorima i prostorijama koji su obuhvaćali mjesto rada. Također radni prostori nisu bili osvijetljeni u skladu s propisima, te stepenice nisu bile označene u skladu s propisima. G.2. Zbog čega je došlo do štetnog događaja, Zaključak 2. Nije dostavljena Odluka za rad pod nadzorom za poslove kuhar / pomoćni kuhar s obzirom da nije osposobljena za rad na siguran način za Tužiteljicu koja je radila na tim poslovima Nije dostavljen dokaz da je Tužiteljica bila osposobljena za rad na siguran način. Ispitivanjem osvijetljenosti u radnom prostoru je utvrđeno da prostor nije osvijetljen u skladu sa propisima - utvrđeno na temelju uvida u: a. Prvo ispitivanje je provedeno 7.2.2022. o čemu je sastavljen Zapisnik o ispitivanju radnog okoliša broj 54/22 od dana 7.2.2022. godine; b. Utvrđeno osvjetljenje na očevidu 29.01.2025. (poglavlje E.2. ovog Mišljenja) c.Prilikom očevida je utvrđeno da vidljivost na stepenicama nije bila zadovoljavajuća. Na stepenicama nije bilo oznaka upozorenja niti ograde koja bi spriječila pad niz stepenice što je utvrdio inspektor zaštite na radu prilikom očevida koji je bio nakon nastanka ozljede. Također je u vrijeme očevida utvrđeno da sva stepeništa nisu propisno označena (poglavlje E.2. ovog dokumenta). Mišljenje 2. Smatram da je do štetnog događaja došlo zbog : tužiteljica nije bila osposobljena za rad na siguran način, a nije radila pod nadzorom radnika osposobljenog za rad na siguran način, nije bila upoznata sa prostorima i prostorijama koji su obuhvaćali mjesto rada, u radnom prostoru gdje je nastao štetni događaj prostor nije bio osvijetljen u skladu sa propisima u trenutku nastanka štetnog događaja, stepenice i podesti nisu bili označeni u skladu s propisima. G.3. Koje radnje je tužiteljica obavljala, Zaključak 3. tužiteljica je obavljala poslove pomoćnog kuhara (isčitano iz izjava Tužiteljice i Tuženika u spisu). Iz Procjene rizika koja je izrađena 29.11.2022. proizlazi da je tužiteljica obavljala poslove naručivanja i preuzimanja živežnih namirnica, čišćenje, određivanje tehnologije pripremanja hrane, pripremanje namirnica i njihovu toplinsku obradu, čišćenje prostora kuhinje i inventara, pranje suđa i sl. Mjesto rada i radne prostorije su: Bistro Barok (priprema hrane, kuhinja, krušna peć, šank). Mišljenje 3. Iz navedenog proizlazi da su dio radnog prostora Tužiteljice, također i prostor oko krušne peći i šanka. G.4 Utvrditi da li je tuženik pravilno osigurao mjesto rada, Zaključak 4., ispitivanjem osvijetljenosti na mjestu nastanka ozljede je utvrđeno da osvijetljenost nije bila u skladu sa propisima (Zapisnik o ispitivanju radnog okoliša broj 54/22 od 07.02.2022. za lokaciju Bistro BAROK, Milke Trnine 19. Ispitivanjem osvijetljenosti na očevidu)je utvrđeno da niti u vrijeme očevida radni prostor, tj stepenište i podesti koji vode od kuhinje do stola za odlaganje tanjura pokraj krušne peći i pizza pulta nisu bili osvijetljeni u skladu s propisima. Na stepenicama nije bilo oznaka upozorenja (npr. trake) koje bi označavale prijelom ravnine tj. prijelaz s više na nižu ravninu poda, niti ograde koja bi spriječila pad niz stepenice što je utvrdio inspektor zaštite na radu prilikom očevida nakon nastanka ozljede. U vrijeme očevida nisu bila označena sve stepenice koje vode od kuhinje do prostora za odlaganje tanjura u skladu sa propisima. Bile su označene amo stepenice koje vode u podrum. Na fotografijama je vidljivo da se prijelaz ne vide dovoljno dobro te bi trebalo označiti sve stepenice od kuhinje do pizza pulta i do prostora za odlaganje tanjura. Mišljenje 4. Radni prostor na kojem se dogodila ozljeda na radu nije bio osvijetljen u skladu sa propisima te na stepenicama, niz koje je Tužiteljica pala nije bilo oznaka upozorenja niti ograde koja bi spriječila pad niz stepenice iz čega proizlazi da Tuženik nije pravilno osigurao mjesto rada. G.5. Da li je mjesto nastanka štetnog događaja bilo dobro osvijetljeno, Zaključak 5., ispitivanjem osvijetljenosti u radnom prostoru je utvrđeno da prostor nije bio osvijetljen u skladu sa propisima u vrijeme nastanka ozljede. a. Prvo ispitivanje je provedeno 7.2.2022. o čemu je sastavljen Zapisnik o ispitivanju radnog okoliša broj 54/22 od dana 7.2.2022. godine;, b.Utvrđeno osvjetljenje na očevidu 29.01.2025. Mišljenje 5. Mjesto nastanka štetnog događaja nije bilo dobro osvijetljeno.G.6. Da li je tuženik poštivao mjere zaštite na radu, Zaključak 6. Dokumentacija koja je predočena inspektoru zaštite na radu je izrađena nakon što se dogodila ozljeda na radu. Na moje traženje kao sudskog vještaka je također dostavljena dokumentacija koja je izrađena nakon što se dogodila ozljeda na radu. U Procjeni rizika koja je izrađena prije nastanka ozljede na radu nije procijenjen rizik od nastanka ozljede na radu, za poslove pomoćnog kuhara, te smatram da u istoj nisu utvrđeni rizici za sve poslove koji su se obavljali kod Tuženika. U vrijeme nastanka ozljede na radu kod Tuženika, nije bio osposobljen radnik za obavljanje poslova poslodavca/ovlaštenika poslodavca. Nije dostavljena Odluka za rad pod nadzorom za poslove kuhar / pomoćni kuhar s obzirom da nije osposobljena za rad na siguran način za Tužiteljicu koja je radila na tim poslovima, Nije dostavljen dokaz da je Tužiteljica bila osposobljena za rad na siguran način. Ispitivanjem osvijetljenosti u radnom prostoru prije nastanka ozljede je utvrđeno da prostor nije osvijetljen u skladu sa propisima. Na stepenicama nije bilo oznaka upozorenja niti ograde koja bi spriječila pad niz stepenice. Mišljenje 6. Tuženik nije poštivao mjere zaštite na radu. G.7. Da li je tužiteljica bila osposobljena za rad na siguran način, Zaključak 7., Nije dostavljen dokaz da je Tužiteljica bila osposobljena za rad na siguran način. Nije dostavljen dokaz da je radnica radila pod nadzorom osposobljenog radnika. Mišljenje 7. Tužiteljica nije bila osposobljena za obavljanje poslova rad na siguran način. G.8. Da li su sporne stepenice koje vode prema podrumu bile pravilno označene kao prostor koji nije dio radnog prostora, odnosno da li su stepenice dio radnog prostora, Zaključak 8. Iz izjava u spisu i na očevidu je utvrđeno, da je radnica dolazila iz kuhinje po stepenicama koje su vodile od kuhinje do prostora za odlaganje tanjura za pizzu. Kad je radnica zakoračila sa zadnje stepenice na podest, pokraj kojeg su stepenica po kojima je pala u podrum i prostor za odlaganje tanjura, ona je izgubila ravnotežu i pala niz stepenice koje vode u podrum a koje nisu bile ograđene. Iz navedenog proizlazi da radnica nije stala na stepenice koje vode u podrum i nije krenula u podrum te tada pala po njima, nego je izgubila ravnotežu kad je zakoračila na podest jer koji se nalazi pokraj prostora za odlaganje tanjura, zbog nedovoljne osvijetljenosti i neoznačenih stepenica, nije vidjela da je došla do prijeloma razine poda. Točnije, radnica nije krenula u podrum i tada pala niz stepenice koje vode u podrum nego je pala sa stepenice koje vode do prostora za odlaganje tanjura. Iz toga proizlazi da stepenice koje vode od kuhinje do prostora za odlaganje tanjura moraju biti osvijetljene i označene s trakama kako bi se vidio prijelaz s jedne razine poda na drugu. Obzirom da se iz izjava u spisu i izjava na očevidu isčitava da stepenice koje vode u podrum nisu dio radnog prostora, navedene stepenice moraju biti ograđene na način da fizički onemogućava pristup neovlaštenim osobama i jasno označene da je zabranjen prolaz ili ulaz u taj dio prostora. Na stepenicama nije bilo oznaka upozorenja niti ograde koja bi spriječila pad niz stepenice što je utvrdio inspektor zaštite na radu a također je isto utvrđeno i na očevidu što je vidljivo na fotografijama. Mišljenje 8. Obzirom da stepenice koje vode u podrum, u vrijeme nastanka ozljede nisu bile ograđene od pristupa neovlaštenim osobama (ili radnicima) a niti jasno označene, smatram da su bile dio radnog prostora. G.9. Da li je postojao kakav propust tužiteljice prilikom obavljanja rada. Mišljenje 9. Iz dostavljene dokumentacije i na temelju utvrđenih činjenica nisam utvrdila postojanje propusta tužiteljice prilikom obavljanja poslova pomoćnog kuhara. G.10. Da li je postupanje tužiteljice dovelo do nastanka štetnog događaja, Mišljenje 10. Iz dostavljene dokumentacije i na temelju utvrđenih činjenica nisam utvrdila postojanje propusta u postupanju tužiteljice prilikom obavljanja poslova pomoćnog kuhara koje bi dovelo do nastanka štetnog događaja.

87. Vještakinja je detaljno odgovorila na sva pitanja suda i prilikom izrade nalaza i mišljenja je koristila svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu, pa tako i spis inspektora rada, temeljem kojeg je detaljno opisala i analizirala stanje radnog prostora u bistru Barok u vlasništvu tuženika u trenutku štetnog događaja.

88. Vještakinja je uz svoj nalaz i mišljenje priložila i fotografije sačinjenje na očevidu gdje je vidljiv sam prostor gdje se sporni događaj dogodio i gdje su vidljive te sporne stepenice po kojima je tužiteljica pala, te kakav je njihov izgled. Te fotografije vještakinje su u e-spis suda spremljene u boji, te se tamo bolje vidi izgled tog samog prostora.

89. Tuženik je imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještakinje.

90. Vještakinja Hrgarek Marija je dostavila očitovanje- dopunu nalaza od 27. svibnja 2025.god. gdje navodi da je u točki G.7. je navedeno da nije dostavljen dokaz da je Tužiteljica bila osposobljena za rad na siguran način, te da nije dostavljen dokaz da je radnica radila pod nadzorom osposobljenog radnika. U Zakonu o zaštiti na radu čl. 28 piše da je Poslodavac obvezan osigurati radniku koji nije osposobljen za rad na siguran način, rad pod neposrednim nadzorom radnika osposobljenog za rad na siguran način, ali ne dulje od 60 dana. Radnici koji su radili sa Tužiteljicom MH i DH su završili osposobljavanje za rad na siguran način 29.11.2022. što je nakon nastanka ozljede, što bi značilo da u trenutku nastanka ozljede još uvijek nisu bili osposobljeni za rad na siguran način bez obzira da li je osposobljavanje bilo u tijeku ili nije bilo u tijeku. Obzirom da radnica nije radila pod nadzorom radnika osposobljenog za rad na siguran način, zaključeno je da radnica nije bila osposobljena za rad na siguran način. U Pravilniku o izradi procjene rizika (Narodne novine 129/19), članak 2. je navedeno da je Procjena rizika postupak kojim se utvrđuje razina opasnosti, štetnosti i napora u smislu nastanka ozljede na radu, profesionalne bolesti, bolesti u svezi s radom te poremećaja u procesu rada koji bi mogao izazvati štetne posljedice za sigurnost i zdravlje radnika. Člankom 4. istog Pravilnika je navedeno da je Poslodavac obvezan imati izrađenu procjenu rizika za sve poslove koje za njega obavljaju radnici i osobe na radu, te da ista mora odgovarati postojećim opasnostima, štetnostima odnosno naporima. Procjena rizika koja je izrađena za tvrtku Barok j.d.o.o. u veljači 2018. godine za lokaciju Bistro „Barok“ u [adresa] nije bila usklađena sa poslovima koji su se obavljali u prostorima Tuženika na dan nastanka ozljede tj. na poslovima pomoćnog kuhara nisu utvrđeni rizici rada što je propust poslodavca. U Procjeni rizika koja je dovršena 28.11.2022. godine su utvrđeni rizici rada, te mjesto rada koje obavlja radnik na poslovima pomoćnog kuhara – stoga je ista navedena. Bez obzira na navedenu Procjenu rizika od 28.11.2022., ja kao stručnjak zaštite na radu i sudski vještak sam prilikom očevida utvrdila da su mjesto rada i radne prostorije radnika na poslovima pomoćnog kuhara: prostor pripreme hrane, kuhinja, krušna peć i šank. U točki G.2. Mišljenje 2 je navedeno da je štetnog događaja došlo zbog nekoliko razloga a ne samo zbog jednog razloga koji ističe Tuženik u podnesku.Izvod iz Mišljenja vještaka od 01.04.2025. „Mišljenje 2.- Tužiteljica nije bila osposobljena za rad na siguran način, a nije radila pod nadzorom radnika osposobljenog za rad na siguran način. Nije bila upoznata sa prostorima i prostorijama koji su obuhvaćali mjesto rada. U radnom prostoru gdje je nastao štetni događaj prostor nije bio osvijetljen u skladu sa propisima u trenutku nastanka štetnog događaja. Stepenice i podesti nisu bili označeni u skladu s propisima“.

91. Vještakinja je još navela da je stručnjak zaštite na radu, sa položenim stručnim ispitom na Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva od 2004. godine, s radnim iskustvom na poslovima zaštite na radu od 2000. godine, te stalni sudski vještak zaštite na radu od 2005. godine. Poslove koje između ostalog obavlja u svakodnevnom poslu je i izrada Procjena rizika prema Zakonu o zaštiti na radu. Zbog svega navedenog smatram da sam pravilno procijenila koji su radni prostori i prostorije u kojima rade i po kojima se kreću radnici na pojedinim radnim mjestima prilikom obavljanja svojih radnih zadataka.

92. Sud nalaz i mišljenje, kao i očitovanje vještakinje Hrgarek Marije prihvaća u cijelosti jer je dan stručno i nepristrano, u skladu je s ostalim dokazima u spisu, te je detaljno odgovorila na sva postavljena pitanja.

93. Iako je Zapisnikom o inspekcijskom nadzoru povodom ozljede na radu sastavljenom 19. prosinca 2022. godine utvrđeno i zaključeno da radnica ovdje tužiteljica nije osposobljena za rad na siguran način, a nije ni predočena Odluka za rad pod nadzorom (čl. 28. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu), radna oprema ne ispunjava sigurnosno zdravstvene zahtjeve, rasvjeta ne odgovara u prostoru, odnosno osvijetljenost je nedovoljna, stepenice nisu propisno označene niti ograđene te nema rukohvata, sud zaključuje, a na osnovu iskaza svjedoka i tužiteljice, da tužiteljica niti u jednom dijelu nije pridonijela nastanku vlastite štete.

94. Naime, sud smatra da tužiteljica nije taj sporni posao nošenja tanjura za pizze na pizza pult obavljala bez naloga neposredno naređenog i da nije svojevoljno išla pomagati pizza majstoru izvan svog radnog mjesta ( kuhinje) tako da je nosila određenu količinu tanjura od kuhinje do pizza pulta koji se, što je nesporno utvrđeno na održanom očevidu, nalazi izvan glavne kuhinje u restoranu (bistrou ) Barok, a uzimajući i činjenicu da je nije bila po nadređenoj osobi upoznata s cijelim radnim prostorom, s obzirom na to da je pizza majstor IH toga dana u subotu navečer, kada je očito bila gužva u restoranu od tužiteljice zatražio pomoć s tanjurima, a s obzirom da je sud utvrdio da su te sporne stepenice bile u radnom prostoru radnika tuženika u restoranu Barok i da su bile neograđene, neoznačene i nedovoljno osvijetljene u trenutku štetnog događaja, za što sud smatra da je osnovni razlog što se taj pad tužiteljice dogodio. Na taj način neoznačavanjem tih očito opasnih stepenica, tuženik je ugrozio sigurnost i tužiteljice, ali i ostalih svojih radnika, s obzirom na položaj tih stepenica što se sud osobno uvjerio na održanom očevidu. Tijekom postupka je sud utvrdio da tužiteljica koja je do dana pada u tom restoranu Barok tek nedugo radila, nije znala za predmetne stepenice na kojima je pala, a pogotovo uzimajući u obzir činjenicu da su u trenutku tog pada iste bile potpuno neoznačen, bez ikakve ograde i još k tome neosvijetljene, pa je očito da ih nije mogla vidjeti. Ne može se sada takav veliki propust tuženika kao poslodavca u svezi tih spornih neoznačenih stepenica stavljati na teret tužiteljice kao radnice. Sud se na očevidu uvjerio i vještakinja Hrgarek je u nalazu to navela, kakav je položaj tih stepenica za podrum u radnom prostoru radnika tog bistroa Barok ( u vlasništvu tuženika ).

95. Po mišljenju suda sve utvrđeno temeljem iskaza saslušanih svjedoka i iskaza stranaka ( tužitelja i z.z. tuženika ) podrazumijeva odgovornost tuženika kao poslodavca za nastanak ozljede koju je tužiteljica zadobila i da ne postoji nikakav doprinos tužiteljice nastanku tog štetnog događaja.

96. Sud je na osnovu provedenih dokaza utvrdio da je tuženik kao poslodavac nije ažurno provodio obveze iz područja zaštite na radu i da tužiteljica je bila osposobljena za rad na siguran način, niti pak je tužiteljici kada je došla na rad kod tuženika u taj restoran Barok bio adekvatno pokazan radni prostor, niti da joj je bilo zabranjeno pomaganje drugim radnicima pogotovo pizza majstoru u njegovom zasebnom prostoru, niti joj je nedvojbeno pokazao gdje i što točno mora raditi i gdje se točno u radu mora kretati, a svakako je nije upozorio na te stepenice za podrum, a koje stepenice očigledno nisu bile niti dobro označene niti dobro osvijetljene. To tuženik ničim nije dokazao.

97. Također je sud utvrdio da je radno mjesto tužiteljice kao pomoćne radnice u kuhinji bilo osim u samoj kuhinji koja je zasebna zatvorena prostorija i oko krušne peći za pizze, te prostora šanka gdje se pizze pripremaju, dakle tog otvorenog prostora gdje radi pizza majstor i gdje se u konačnici nalaze i te sporne stepenice za podrum.

98. Stoga sud smatra da je sukladno čl. 25. Zakona o zaštiti na radu utvrđena isključiva odgovornosti tuženika kao poslodavca za nastanak ozljede koju je tužiteljica zadobila na radu dana 19. studenog 2022.god.

99. Sud je tako u ovom postupku naknade štete utvrdio uzročno-posljedičnu vezu između propusta ovdje tuženika - poslodavca i štete koju je tužiteljica pretrpjela pri tom štetnom događaju.

100. Sada treba odlučiti o visini naknade štete za tužiteljicu.

101. Odredbom čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se pod pravom osobnosti u smislu tog Zakona razumijeva pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, privatnost osobnog i obiteljskog života slobode i dr.

102. Člankom 1100. Zakona o obveznim odnosima ( pravična novčana naknada ) u st. 1. je propisano da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a u st. 2. da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Posljedica povrede prava osobnosti sukladno Zakonu o obveznim odnosima dopušta da se pravična novčana naknada dosudi, ako sud nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju.

103. Tužiteljica s obzirom na navode iznesene u tužbi potražuje od tuženika s osnova štetnog događaja naknadu neimovinske štete zbog pretrpljenih bolova, zbog smanjene životne aktivnosti, zbog pretrpljenog straha, zbog naruženosti, kao imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, a sud odlučuje u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva.

104. Radi utvrđivanja istog sud je saslušao svjedoka VH, saslušao je na te okolnosti tužiteljicu, te je proveo medicinsko vještačenje.

105. Svjedok SH je u bitnome izjavio da je sin tužiteljice. Tužiteljica je ozljedu pretrpjela na radu u restoranu Barok, on nije bio prisutan, njega su zvali s hitne pomoći u [adresa] nakon što je zaprimljena. Tužiteljica je imala operaciju pete na lijevoj nozi, te joj je bio oštećen srednji prst na jednoj ruci jer su joj bile prerezane tetive. Bila je u bolnici, imala je gips na ruci, na nozi nije imala gips, ali se mogla kretati smo uz pomoć štaka. Kada se vratila iz bolnice nakon pet dana on joj je pomagao oko osobne higijene, donosio joj je i odnosio hranu, prva tri mjeseca se nalazila većinom u krevetu nije se mogla kretati, pomagao joj je kad je išla do WC-a jer ju je morao pridržavati da ne padne. Vozio ju je u [adresa] na previjanje i terapiju svaki dan 5 mjeseci, sprovesti je do mjesta terapije i čekati. Nakon tri mjeseca joj se stanje malo popravilo pa se mogla kretati do kuhinje. On je dnevno tužiteljici morao pomagati sigurno 4 sata i to 5 mjeseci. Nakon te ozljede je bila na bolovanju negdje godinu dana i primala je naknadu za bolovanje. Tužiteljicu i sada ta noga jako boli kod većih napora. Nakon bolovanja se zaposlila na zimskoj i na ljetnoj sezoni u Austriji. On je bio prisutan kada im je u kuću došao FH i rekao da sklope nekakvu nagodbu i da se to ne prijavi kao ozljeda na radu.

106. Tužiteljica ČH je u svezi zadobivenih ozljeda iskazala da je tuženik nju prijavio u radni odnos 04. studenog 2022.god. i radila je negdje 4 dana pretežno vikendom prije te ozljede. Hitna pomoć ju je odvezla u bolnicu u [adresa]. Doživjela je ozljedu lijeve noge i to pete gdje je imala višestruki prijelom i još je ozlijedila tetivu na srednjem prstu lijeve ruke koju su joj porezali tanjuri koje je nosila. Za petu je morala ići na operaciju, a ruku su joj šivali i stavili gips preko šake. Na nozi nije imala gips, bila je otvorena rana, zamotana. U bolnici je bila 5 dana i onda je puštena na kućnu njegu. Nije smjela stati na tu nogu, kretala se uz pomoć štaka, a na ruci je imala gips. Sin joj je pomagao s higijenom, s odlascima na WC, s tuširanjem, većinom je ležala u krevetu tri mjeseca, nije smjela stati na nogu. Isprva je svaki dan morala ići na previjanje rane na nozi i na terapije za prst na ruci, a kasnije i na terapije za nogu i to pet mjeseci, pet dana u tjednu u popodnevnim satima. Pokazali su joj vježbe koje mora raditi. Na sve terapije i previjanja ju je vozio sin i tamo je čekao. Nakon tri mjeseca je mogla malo opteretiti nogu i onda se mogla malo kretati. Bilo ju je strah da li će moći raditi, od čega će živjeti, kako će se dogovoriti s poslodavcem. FH ju je stalno zvao htio je da se nešto dogovore. Nakon bolovanja od godine dana zbog te ozljede sada dalje radi na zimskim i ljetnim sezonama u Austriji kao kuharica., svaka sezona traje po tri mjeseca. Posljedice od te ozljede su ostale, teže se kreće, teško dulje stoji, a to joj je posao. I dalje pije određene lijekove. Prije nije imala takve ili slične ozljede. Ima posljedice jer s tom nogom ne može hodati normalno, ne može hodati bosa, minimalni bolovi uvijek postoje, nema sve pokrete kao s drugom nogom, a prst na lijevoj ruci i nadalje ne osjeća. Psihijatru se javila naknadno zbog toga jer je poslodavac na nju vršio pritisak. Dodatno je tužiteljica saslušana i na ročištu održanom 21. travnja 2026.god. gdje je još dodala da sada radi na četiri sata dnevno kao kuharica u Osnovnoj školi Nedelišće. Nakon zadnjeg saslušanja imala je pregled kod fizijatra i kod psihologa za što specificiranim tužbenim zahtjevom traži naknadu troškova, te su joj preporučene ortopedske cipele koje mora kupiti, za što sve je priložila račune u spis. I nadalje troši analgetike nekoliko puta tjedno zbog bolova. Prije štetnog događaja nije imala teže zdravstvene probleme, sa kralježnicom samo jednom što joj je po fizikalnoj terapiji prošlo.

107. Iskaz tog svjedoka i tužiteljice je sud povjerovao u tom dijelu jer se njihovi iskazi poklapaju sa cjelokupnom medicinskom dokumentacijom u spisu.

108. Sud je Rješenjem od 13. listopada 2025. odlučio da se stavlja izvan snage ovosudno Rješenje o određivanju vještačenja broj Pr-19/2024-68 od dana 19. rujna 2025.god. iz razloga jer navedeni vještaci više nisu na popisu stalnih sudskih vještaka. Tako je u ovom predmetu određeno provođenje dokaza kombiniranim medicinskim vještače-njem i to po drugom vještaku iz područja fizikalne medicine i rehabilitacije i po drugom vještaku iz područja psihijatrije i to po stalnom sudskom vještaku medicinske struke - područje fizikalna medicina i rehabilitacija, Vida Maji, dr.med. i iz područja psihijatrije, prim. Makarić Gordanu, dr.med. IV. Vještačenje se određuje u svezi nesreće na radu koju je tužiteljica ČH pretrpjela dana 19. studenog 2022.god. kod tuženika u restoranu Barok Čakovec, a radi utvrđenja : koje sve ozljede je tužiteljica zadobila u toj nesreći na radu, te koje liječenje je provedeno u svezi tih zadobivenih ozljeda, koje dijagnoze su u uzročnoj vezi s predmetnom nezgodom, da li je tužiteljica imala takve ili slične zdravstvene tegobe od ranije, odnosno da li ranija zdravstvena stanja tužiteljice utjecala na to da ozljede zadobivene u toj nesreći na radu budu teže, koliko dana i u kojem razdoblju je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega, te koliko sati dnevno, nakon tog štetnog događaja, da li kod tužiteljice postoji smanjena životna aktivnost bilo radi ozljede, bilo radi straha, da li tužiteljica trpi i da li je trpjela i kakvim intenzitetom i kroz koje razdoblje duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti, da li kod tužiteljice postoji postraumatski stresni sindrom ( PTSP ) i ako postoji da li se može utvrditi od kada je isti prisutan tj. da li je isti posljedica te nesreće na radu, kakve je i koje fizičke bolove trpjela tužiteljica, te da li još trpi i u kojem intenzitetu i u kojim okolnostima, koliko je bilo njihovo trajanje i intenzitet, da li je radi tih bolova tužiteljica ograničena u obavljanju kakvih poslova i aktivnosti, da li je tužiteljica trpjela strah, koje vrste straha, koliko je bio intenzitet i koliko je bilo trajanje koje vrste straha, da li još i u vrijeme vještačenja postoji takav strah, te kakav je intenzitet toga straha ako postoji, da li kod tužiteljice postoji naruženost i u kojem stupnju, da li se tužiteljica kreće drugačije nego zdrava osoba istih godina starosti kao tužiteljica i u čemu se sastoji naruženost, da li je liječenje zbog tih nastalih ozljeda završeno ili još uvijek traje, dakle s obzirom na utvrđene ozljede koje su nastale zbog same sporne nesreće na radu i to trajanje i intenzitet svih vidova neimovinske štete – fizički bolovi, strah, naruženje i smanjenje životne aktivnosti, kao i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, uz napomenu da će vještaci prilikom vještačenja izvršiti i neposredni pregled tužiteljice ČH.

109. Stalni sudski vještaci Maja Vida i Gordan Makarić su u svom nalazu i mišljenju od 09. prosinca 2025.god. naveli da je tužiteljica stradala dana 19.11.2022.g na radnom mjestu, a zbog posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju u kojem je zadobila višeiverni odnosno multifragmentarni prijelom petne kosti lijevog stopala, sekciju odnosno prekid tijeka tetive ispružača trećeg prsta lijeve šake, zbog svega je isti dan ozljede morala biti podvrgnuta operativnim zahvatima. Ozljede koje je tužiteljica zadobila u toj nesreći na radu u uzročno posljedičnoj su vezi, liječenje je dugoročno provedeno u svezi tih zadobivenih ozljeda. I dalje tužiteljica ima poteškoća prilikom kretanja, svakodnevno ima bolove u regiji lijevog stopala te se kreće otežano, ponekada joj je potrebna tuđa pomoć za obavljanje kućanskih poslova, nabavku i pripremu hrane, održavanju osobne higijene, pomoć pri kretanju i odlasku na liječenje, kontrole. Tužiteljica je provela fizikalnu terapiju u kući koja joj je doista bila potrebna radi postizanja bolje funkcionalne osposobljenosti u hodu, osnaživanja zdjelične i natkoljene , potkoljene muskulature, bolje mobilnosti lijevog gležnja i stopala. Imovinska šteta i trošak je izravno u uzročnoj vezi s liječenjem tužiteljice, u postoperativnom razdoblju bila je potrebna tuđa pomoć, jer je bila teško pokretna, uz pomoć hodalice. Prema kliničkom pregledu pacijentica je srednje starosne dobi, otežano je pokretna, u trenutku pregleda bez pomagala, ali uz brojne kompenzacijske mehanizme koje je tijelo razvilo, tako da je hod vidno asimetričan uz rotacije i nagibe zdjelice, ovdje postoji naruženost koja je uočljiva drugim osobama, jer se kreće drugačije nego zdrava osoba istih godina starosti kao tužiteljica, također postoji naruženost pri pogledu na postoporeativni ožiljak vanjske regije lijeve pete koji je izrazito zadebljan, mekotkivno defektan te vrlo uočljiv kod nošenja otvorene obuće. Vrlo je izražena kontraktura (ukočenje) donjeg nožnog zgloba tj. subtalarnog lijevog gležanjskog zgloba, te također i kontraktura gornjeg gležanjskog zgloba. Hipotrofija muskulature lijevog stopala. Gruba motorička snaga stopala je održana. Dakle, prema kliničkom statusu, te prema dijagnostičkoj obradi nastupila je posttraumatska artroza i kontraktura lijevog gležnja odnosno stopala koja ju svakodnevno ograničava u aktivnostima života kao trajno stanje. Stanje lokomotornog sustava, tj. lijevog gležnja odnosno stopala je stabilizirano već sa zadnjim pregledom kirurga 20.4.2023.g gdje se navodi da je kirurško liječenje završeno, ali i fizijatra OB Čakovec od 2.6.2023.g. gdje se preporuča dalje vježbanje kod kuće. Smatram da status stopala nije dovoljno dobro funkcionalan za samostalne životne aktivnosti kao prije ozljede, obzirom da se je razvila i posttraumatska artroza i kontraktura lijevog gležnja unatoč provedenoj fizikalnoj terapiji te joj je u također u zadnjoj kontroli ortopeda od 10mj2025.g preporučeno nositi adekvatan ortopedski uložak. Liječenje se smatra završenim u smislu operativnog liječenja i cijeljenja prelomljene kosti stopala. Tužiteljica je na psihičkom planu prvotno razvila simptomatiku Akutne stresne reakcije (F43.0), te nastavno Poremećaja prilagodbe (F43.2), u primarno psihički vulnerabilne strukture (F41.2). Navedeno proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije. Naime, tužiteljica je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bila izložena situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je uz liječenje, te dodatno i nesuglasice s poslodavcem, i dovelo do razvoja psihičkih poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem bilježe se opisane sekvele. Navedeno se ogleda u njenoj smanjenoj slobodi u osobnom, obiteljskom i socijalnom funkcioniranju, na način kako je opisano u psihičkom statusu. Status psihičkih funkcija stabiliziran je 16.9.2024.g. Tužiteljica je pri štetnom događaju trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je umjereni do jaki oscilirajući strah do sveukupno 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno do 2 tjedna. Po navedenom trpjela je slabiji oscilirajući strah do sveukupno 8 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj. Bol jačeg intenziteta tužiteljica je trpjela 30 dana, srednjeg 60 dana, a manjeg intenziteta 120 dana, povremeni bolovi koje tužiteljica trpi i dalje ulaze u ocjenu pojačanih napora, također u sklopu trajnih posljedica. Tuđa pomoć druge osobe bila joj je potrebna nakon otpusta iz bolnice i kod provođenja fizikalne terapije prvih 60 dana u omjeru po 6 sati dnevno. Pomoć je bila potrebna u obavljanju osobne higijene, pribavljanju živežnih namirnica, pripremi hrane, te pri odlascima na kontrolne preglede specijaliste. Tijekom narednih 180 dana dok je provodila fizikalnu terapiju u ŽB Čakovec od 1.mj. 2023.g do 6.mj. 2023.g pomoć druge osobe bila je potrebna po 4 sata dnevno. I nadalje će joj biti potrebna povremeno pomoć npr pri nošenju tereta već pri težini od 3-5kg, kod dužih hodnih relacija zahtijevat će hod uz štaku ili ukoliko hod zahtijeva savladavanje neravnog terena. Zadobivene ozljede rezultirale su vidno naruženjem zbog poremećenog, asimetričnog hoda, razvijene posttraumatske artroze i kontrakture lijevog gležanjskog zgloba i stopala, te naruženjem zbog izrazito vidljivog deformirajućeg postoperativnog ožiljka sa vanjske strane lijeve pete kod nošenja otvorene obuće, te postoperativnog ožiljka prednje regije gornjeg dijela potkoljenice kod nošenja suknje do koljena i isto ocjenjujem u jakom stupnju vrlo uočljivo trećim osobama. Prema zdravstvenom kartonu tužiteljica nije imala takve ili slične zdravstvene tegobe od ranije, te ranija zdravstvena stanja tužiteljice nisu utjecala na to da ozljede zadobivene u toj nesreći na radu budu teže. Između štetnog događaja i ozljeda, kao i razvoja psihičkih poremećaja, postoji izravna uzročno-posljedična veza. Slijedom navedenog, u tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja: Uzevši u obzir tijek, duljinu i način liječenja, nalaze učinjene dijagnostičke obrade te klinički status na dan pregleda, ocjenjujem trajno smanjenje životne aktivnosti tužiteljice od 25% i u tom će omjeru morati ulagati dodatne napore u svakodnevnom radu i životu. Tijelo je aktiviralo kompenzacijske mehanizme da bi uspostavilo zadovoljavajuću životnu aktivnost. Preostala funkcionalna sposobnost se može realizirati na nekim aktivnostima, premda je životno funkcioniranje bitno smanjeno uslijed otežanog samostalnog hoda, kontrakture lijevog stopala, posttraumatske artroze lijevog gležnja i stopala, pojavom bolova zglob kuka i koljena suprotne noge uslijed asimetričnog hoda, te svakodnevnih bolova, slabih mišića lijeve noge odnosno stopala. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti cijenim 3%. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti objedinjeno i realno cijenimo 27%, te će tužiteljica u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu.

110. Vještaci su u svojem nalazu i mišljenju odgovorili na sva postavljena pitanja suda, pri izradi nalaza su koristili svu dokumentaciju u spisu, te su i osobno pregledati tužiteljice.

111. Stranke u roku koji im je sud dao nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje tih vještaka, kako je već naprijed obrazloženo i o čemu je doneseno posebno rješenje suda.

112. Sud smatra da su vještaci Vida i Makarić svoj nalaz dali stručno i nepristrano, s obzirom na zadobivene posljedice po tužiteljicu i provedeno medicinsko liječenje sud smatra da je isto i životno i logično kako su to vještaci detaljno obrazložili, te stoga sud taj njihov nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaća.

113. Sada sud na temelju tih nalaza vještaka medicinske struke donosi odluku o visini naknade štete. Odluka se donosi temeljem Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Repubike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, te i uz dana 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 gdje je na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20.) zauzeto je pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske (nematerijalne) štete. Prilikom donošenja odluke o mijenjanju Orijentacijskih kriterija, Vrhovni sud Republike Hrvatske se, uz ostalo, koristio i podacima Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. Polazeći od cilja i svrhe zakonskih odredbi o naknadi neimovinske štete, imajući na umu i navedene statističke podatke, na sjednici Građanskog odjela VSRH donesena je odluka o promjeni Orijentacijskih kriterija na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) po svim osnovama podignu u odnosu na 2002. za 50%.

114. Dakle, Vrhovni sud RH je zadnji puta Orijentacijske kriterije izmijenio 2020.god. i u obzir je uzeo inflaciju. Nakon toga do danas VSRH nije korigirao navedene Orjentacijske kriterije, pa stoga ovaj sud odluku donosi temeljem Orijentacijskih kriterija iz 2020.god. i sud smatra da protivno mišljenju tužiteljice, se sada u ovom postupku ti Orijentacijski kriteriji ne mogu ponovno povećavati za dalje nastalu inflaciju nakon 2020.god. jer je smisao donošenja tih Orijentacijskih kriterija pomoć sudovima u donošenju odluke prilikom odmjeravanja visine pojedine naknade štete i sukladno sudskoj praksi se uvijek koriste doneseni kriteriji od strane VSRH, a VSRH očito nije donio nikakve izmjene istih nakon 2020.god. Naime, da je Vrhovni sud RH smatrao potrebnim, onda bi isti svakako donio i objavio izmjene Orjentacijskih kriterija u razdoblju od 2020.god. do danas sukladno inflaciji, a što očito nije. Stoga se u konkretnom slučaju još uvijek primjenjuju Orijentacijski kriteriji od 29. studenog 2002. (br. Su-1331-VI/02 i 1372/11-02) s povećanjem od 50% usvojenim na drugoj sjednici Građanskog odjela VSRH (2/20) održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (br. Su- IV-47/2020-5).

115. Sada valja odlučiti o visini naknade štete po pijedniom traženom vidu štete, sukladno specificiranom tužbenom zahtjevi i sukladno utvrđenom tijekom postupka i to s osnova neimovinske štete i s osnova imovinske štete.

116. Što se tiče pretrpljenih fizičkih bolova, vještaci Vida i Makarić su u nalazu i mišljenju od 08. prosinca 2025. utvrdili da je tužiteljica trpjela fizičke boli kako slijedi: bol jačeg intenziteta tužiteljica je trpjela 30 dana, srednjeg 60 dana, a manjeg intenziteta 120 dana, povremeni bolovi koje tužiteljica trpi i dalje ulaze u ocjenu pojačanih napora, također u sklopu trajnih posljedica. Prema Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2002.god. i 2020.god., izračun naknade za fizičke boli prema utvrđenom trajanju iznosi: jaki bolovi: 30 dana x 555,00 kn = 16.650,00 kn (2.209,83 EUR), srednji bolovi: 60 dana x 330,00 kn = 19.800,00 kn (2.627,91 EUR), slabi bolovi: 120 dana x 105,00 kn = 12.600,00 kn (1.672,31 EUR), odnosno ukupno: 49.050,00 kn (6.510,05 EUR).

117. Utvrđeno je da je u konkretnom slučaju tužiteljica bila hospitalizirana, podvrgnuta dvama operativnom zahvatima, bila je imobilizirana, koristila štake i hodalicu, prolazila dugotrajnu fizikalnu terapiju u trajanju od šest mjeseci, a vještak je utvrdio da povremene bolovi koje tužiteljica trpi i dalje, bol nije prestala već je postala trajna prateća pojava, ali sud smatra da ti trajni bolovi isti ulaze u ocjenu pojačanih napora i da isti ulaze u okvir naknade štete za smanjenje životne aktivnosti tužiteljice..

118. S obzirom na navedeno, sud smatra da je primjeren iznos s ovog osnova ukupan iznos koji tužiteljica zahtjeva za fizičke boli 6.510,05 EUR i odlučio je kao pod toč. I. izreke presude, dok ju je sud s ostatkom do traženih 8.300,31 EUR s ovog osnova odbio i odlučio kao pod toč. VIII. izreke ( s ovog osnova je odbijen ukupan iznos od 1.790,26 EUR ).

119. Tužiteljica nesporno zbog pretrpljene ozljede na radu trpi duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. Odluka se donosi na temelju provedenih medicinskih vještačenja gdje su vještaci Vida i Makarić su u nalazu utvrdili da s obzirom na tijek, duljinu i način liječenja, nalaze učinjene dijagnostičke obrade, te klinički status na dan pregleda, ocjenjuju trajno smanjenje životne aktivnosti tužiteljice od 25% i u tom će omjeru morati ulagati dodatne napore u svakodnevnom radu i životu. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti ocjenjuju u 3%. Stoga vještaci duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti objedinjeno i realno cijene sa 27%, te će tužiteljica u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu. Vještaci detaljno obrazlažu funkcionalni deficit kod tužiteljice navodeći: "Preostala funkcionalna sposobnost se može realizirati na nekim aktivnosti, premda je životno funkcioniranje bitno smanjeno uslijed otežanog samostalnog hoda, kontrakture lijevog stopala, posttraumatske artroze lijevog gležnja i stopala, pojavom bolova zglob kuka i koljena suprotne noge uslijed asimetričnog hoda, te svakodnevnih bolova, slabih mišića lijeve noge odnosno stopala." Vještaci su utvrdili trajno smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice od 27%.

120. Navedeno utvrđenje potvrđeno je i rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje ( HZMO ) od dana 28. listopada 2025. kojim je utvrđeno tjelesno oštećenje tužiteljice u iznosu od 30% (8. stupanj), što dodatno objektivizira težinu trajnih posljedica. Tužiteljica je naime tijekom ovog postupka zaprimila Rješenje HZMO, Područna služba u Varaždinu o tjelesnom oštećenju kojim rješenjem je za tužiteljicu utvrđeno tjelesno oštećenje koje ima za posljedicu oštećenje funkcije donjih ekstremiteta u iznosu od 30%. Navedeno rješenje objektivno potvrđuje težinu i trajnost posljedica ozljede na radu te u potpunosti korespondira s utvrđenjima sudskih vještaka dr. med. Maje Vide i prim. dr. med. Gordana Makarića.

121. Smanjenje životne aktivnosti nije bazirano samo na subjektivnom osjećaju već na objektivnim anatomskim promjenama, potpuni gubitak inverzije i everzije stopala (onemogućen hod po neravnom terenu), kontraktura gornjeg i donjeg gležanjskog zgloba, te narušena biomehanika cijelog tijela s posljedičnim bolovima u suprotnom koljenu i kuku.

122. Stoga sud smatra prema Orijentacijskim kriterijima VSRH (2002. i s povećanjem od 50% iz 2020.) gdje je navedeno da se za smanjenje životne aktivnosti preko 25 do 40%, što je ovdje slučaj, dosuđuje iznos od 16.500,00 kn (2.189,93 EUR) za svakih 10%, te uzimajući u obzir dodatne kriterije kao što je životna dob tužiteljice koja je u vrijeme ozljede imala 52 godine, dakle još uvijek je radno aktivna osoba s očekivanim dugim trajanjem posljedica, zatim vrstu zanimanja tužiteljice koja je po zanimanju kuharica, što je fizički zahtjevno zanimanje koje podrazumijeva cjelodnevno stajanje, hodanje i prenošenje tereta, zatim opseg trajnih posljedica koje je vještak utvrdio kao potpunu nemogućnost inverzije i everzije stopala, kontrakturu gležnja te asimetričan hod i da je životno funkcioniranje tužiteljice bitno smanjeno, kao i da tužiteljica trpi bolove pri svakom opterećenju, te posebice uzimajući u obzir činjenicu da sve to znatno utječe na radnu sposobnost tužiteljice jer za osobu koja živi od fizičkog rada na nogama, utvrđeni deficit od 27% na donjem ekstremitetu predstavlja djelomični gubitak radne sposobnosti za njezino zvanje, jer posao očito ne može obavljati bez analgetika i pojačanih napora.

123. Slijedom navedenog, sud smatra da je traženi iznos od 5.000,00 EUR pravične naknade za ovako teške funkcionalne posljedice kod fizičkog radnika, te je stoga sud u ovom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice usvojio u cijelosti i odlučio kao pod toč. II. izreke.

124. Što se tiče pretrpljenog straha vještaci Vida i Makarić su utvrdili da je tužiteljica pri štetnom događaju trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je umjereni do jaki oscilirajući strah od sveukupno 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno 2 tjedna. Po navedenom trpjela je slabiji oscilirajući strah do sveukupno 8 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj. Nadalje, vještaci su utvrdili da je tužiteljica na psihičkom planu razvila "simptomatiku Akutne stresne reakcije (F43.0), te nastavno Poremećaja prilagodbe (F43.2)", što potvrđuje da strah nije ostao samo na razini neugodnog osjećaja već je prešao u domenu dijagnosticiranog psihičkog poremećaja. Tako je trajanje straha kod tužiteljice trajalo gotovo tri mjeseca u različitim intenzitetima, uz dijagnosticirane psihičke poremećaje i zaostali kasni strah.

125. Prema Orijentacijskim kriterijima VSRH (2002. s povećanjem od 50% iz 2020.), raspon naknade za strah iznosi od 3.300,00 kn do 45.000,00 kn (437.99 EUR do 5.972,53 EUR). Tužiteljica s ovog osnova potražuje iznos od 5.000,00 EUR. Sud smatra da je opravdano s obzirom na utvrđeni intenzitet, trajanje i psihičke posljedice iznos naknade štete s ovog osnova 4.500,00 EUE, te je odlučeno kao pod toč. III. izreke ove presude. S ostatkom tužbenog zahtjeva s ovog osnova sud je tužiteljicu odbio i to s iznosom od 500,00 EUR (tražila je ukupno 5.000,00 EUR ), te je odlučeno kao pod toč. VIII. izreke.

126. Tužiteljica potražuje i naknadu štete zbog duševnih boli zbog naruženosti. Sud je na temelju nalaza i mišljenja medicinskih vještaka Vide i Markovića utvrdio da su kod tužiteljice zadobivene ozljede rezultirale vidno naruženjem zbog poremećenog, asimetričnog hoda, razvijene posttraumatske artroze i kontrakture lijevog gležanjskog zgloba i stopala, te naruženjem zbog izrazito vidljivog deformirajućeg postopera- tivnog ožiljka s vanjske strane lijeve pete kod nošenja otvorene obuće, te postoperativnog ožiljka prednje regije gornjeg dijela potkoljenice kod nošenja suknje do koljena i isto ocjenjuje u jakom stupnju kao uočljivo trećim osobama. Vještaci su naruženost kvalificirali kao jaki stupanj, vrlo uočljivo trećim osobama, kao i da naruženost u konkretnom slučaju nije samo estetska (statična) već i funkcionalna (dinamična). Vještak opisuje hod tužiteljice koji je "nepravilan, asimetričan, na široj osnovi" uz vidljivo propadanje lijevog stopala, kao i da je ovako upadljivo šepanje prisutno pri svakom koraku i nemoguće ga je sakriti od okoline. Osim toga statička naruženost očituje se u ožiljcima koje vještak opisuje kao deformirajući ožiljak na peti koji je izrazito vidljiv, uz ožiljak na potkoljenici i atrofiju mišića potkoljenice. 127. Prema Orijentacijskim kriterijima VSRH (iz 2002. s povećanjem od 50% iz 2020.) za jaki stupanj naruženja – vrlo uočljivo trećima pravična novčana naknada iznosi 55.500,00 kn ( 7.366,12 EUR ). Kako su tijekom ovog postupka vještaci utvrdili jaki stupanj, to sud smatra da tužiteljici s ovog osnova pripada ukupan traženi iznos iz specificiranog tužbenog zahtjeva u iznosu od 7.366,12 EUR, te je sud ovaj dio tuženog zahtjeva u cijelosti usvojio i odlučio kao pod toč.IV. izreke ove presude.

128. Za ovu dosuđenu neimovinsku štetu tužiteljici pripada i zakonska zatezna kamata na dosuđene iznose. Sukladno recentnoj sudskoj praksi kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete također teče od dana podnošenja zahtjeva ili tužbe. Naime, sukladno čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima kamata teče od podnošenja zahtjeva ili tužbe za neimovinsku štetu. Tako je sud tužiteljici na dosuđene iznose neimovinske štete zakonsku zateznu kamatu dosudio od dana 01. veljače 2024.god. kada je protiv tuženika podnijela ovu tužbu, a kako je i sama zatražila svojim tužbenim zahtjevom.

129. Nadalje, tužiteljica od tuženika potražuje i naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege. Sukladno čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan mu je naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

130. Vještaci Vida i Makarić su u nalazu utvrdili da je tužiteljici tuđa pomoć druge osobe bila potrebna nakon otpusta s bolnice i kod provođenja fizikalne terapije prvih 60 dana u omjeru po 6 sati dnevno. Zatim joj je pomoć bila potrebna u obavljanju osobne higijene, pribavljanju živežnih namirnici, pripremi hrane, te pri odlascima na kontrolne preglede specijaliste. Tijekom narednih 180 dana dok je provodila fizikalnu terapiju u ŽB Čakovec od 1. mjeseca 2023. do 6 mjeseca 2023. tužiteljici je pomoć druge osobe bila je potrebna po 4 sata dnevno. Vještaci su također naveli da će tužiteljici i nadalje biti potrebna povremeno pomoć npr. pri nošenju tereta već pri težini od 3-5 kg, kod dužih hodnih relacija zahtijevat će hod uz štaku ili ukoliko hod zahtijeva savladavanje neravnog terena. Stoga sukladno nalazu tih vještaka tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega za : prvih 60 dana x 6 sati = 360 sati, narednih 180 dana x 4 sati= 720 sati, što je ukupno: 1.080 sati. Primjenom cijene od 3,98 EUR po satu tuđe pomoći i njege (što je sukladno recentnoj sudskoj praksi) za 1.080 sati x 3,98 EUR ukupan iznos iznosi 4.298,40 EUR. S obzirom na utvrđenja vještaka medicinske struke u ovom postupku,a koja su vrlo detaljno obrazložena, sud smatra da tužiteljici osnovano pripada za tuđu pomoć i njegu ukupan iznos od 4.298,40 EUR, te je sud u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti usvojio i odlučio kao pod toč. V. izreke ove presude.

131. Tužiteljici za ovu dosuđenu imovinsku štetu pripada i zakonska zatezna kamata i to od dana podnošenja tužbe tj. od dana 01. veljače 2024.god. kako i traži iz razloga jer je tužiteljici ta imovinske šteta već nastala, tuđa pomoć i njega su joj pružene u najvišoj mjeri i obimu upravo nakon samog štetnog događaja i svakako do podnošenja ove tužbe.

132. Osim ovih iznosa neimovinske i imovinske štete koji su navedeni, tužiteljica u svojem podnesku od 29. prosinca 2025.god. sada potražuje i imovinsku štetu koju do sada nije tražila, a koja joj je prema njezinim navodima nastala nakon podnošenja ove tužbe. Tužiteljica ima pravo na naknadu te imovinske štete isto sukladno čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Tužiteljica tako navodi da su joj tijekom ovog postupka nastali dodatni troškovi liječenja, nakon podnošenja tužbe, ali proizlaze iz iste činjenične i pravne osnove i to ozljede na radu kod tuženika od 19. studenog 2022. Radi se o dodatnim imovinskim štetama nastalim kao izravna posljedica ozljede na radu, koje tužiteljica nije mogla predvidjeti niti uključiti u tužbu u vrijeme njezina podnošenja jer troškovi tada još nisu bili nastali. Sada tužiteljica traži isplatu iznosa od još ukupno 205,00 EUR.

133. Sud je uvidom u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, kao i nalaz i mišljenje medicinskih vještaka u ovom postupku utvrdio, daje tužiteljica uslijed trajnih posljedica ozljede na radu morala obaviti dodatne medicinske preglede i nabaviti ortopedska pomagala i to je obavila specijalistički pregled ( fizikalna terapija i rehabilitacija ) dana 13. listopada 2025. kod Privatne prakse fizikalne terapije Alen Horvat iz [adresa], pri čemu je pregled obavio prim. mr. sc. ĆH, dr. med., a pregled je očito bio nužan radi praćenja stanja kontrakture lijevog stapala i posttraumatske artroze lijevog gležnja te određivanja daljnjeg tijeka rehabilitacije. Za navedeni pregled tužiteljici je nastao trošak u iznosu od 80,00 EUR prema računu br. 2553/01/1 od 13. listopada 2025. godine i sud taj trošak tužiteljici u cijelosti priznaje i dosuđuje.

134. Osim toga, sud je utvrdio da je dana 03. studenog 2025. tužiteljica je, po preporuci liječnika specijaliste, nabavila ortopedski uložak "LENA power step" kod trgovačkog društva PROTHESIS d.o.o. iz [adresa]. Naime, sud je utvrdio da je potreba za ortopedskim uloškom izravna posljedica ozljede petne kosti i razvijene posttraumatske artroze, što je potvrđeno i nalazom sudskih vještaka Vida i Makarića koji navode da tužiteljica ima kontrakturu lijevog stopala, posttraumatsku artrozu lijevog gležnja i stopala, te da joj je životno funkcioniranje bitno smanjeno uslijed otežanog samostalnog hoda. Očito je da taj ortopedski uložak tužiteljici služi za rasterećenje tog stopala i ublažavanju bolova pri hodu. Za nabavu ortopedskog uloška tužiteljici je nastao trošak u iznosu od 55,00 EUR prema računu br. 2278/1/1 od 3. studenog 2025. godine. Sud i ovaj trošak tužiteljici priznaje u cijelosti jer smatra da je isti osnovan i nužan.

135. Tužiteljica potražuje i naknadno nastali trošak s osnova specijalističkog pregleda po psihijatru. Iz predane medicinske dokumentacije, sud je utvrdio da je dana 17. studenog 2025. tužiteljica obavila kontrolni pregled kod specijaliste psihijatra mr. sci. ČHM, dr. med., u Poliklinici Duša d.o.o. iz [adresa] iz kojeg specijalističkog nalaza proizlazi da tužiteljica i dalje trpi psihičke posljedice traumatskog događaja tj. ozljede na radu zadobivene kod tuženika jer specijalist psihijatar navodi da je kod tužiteljice stanje i dalje permanentne frustracije i sniženijeg disforičnog raspoloženja u vezi traume koju je doživjela, a da se stanje smetnji spavanja i poremećenog raspoloženja ponovno uspostavi pokretanjem sudskog postupka, te je tužiteljici postavljena dijagnoza F43.2 – smetnje prilagodbe, a tužiteljici su propisani lijekovi (Citram, Misar, Folna kiselina) uz preporuku kontrole za 6 mjeseci. Navedeno potvrđuje utvrđenja sudskog vještaka prim. dr. med. Gordana Makarića koji je utvrdio da je tužiteljica razvila "simptomatiku Akutne stresne reakcije (F43.0), te nastavno Poremećaja prilagodbe (F432.)", te da je potreba za psihijatrijskim liječenjem izravna posljedica štetnog događaja. Za navedeni pregled tužiteljici je nastao trošak u iznosu od 70,00 EUR prema računu br. 917/PSIHO1/1 od 17. studenog 2025. Sud navedeni trošak tužiteljici u cijelosti priznaje jer je sud tužiteljicu dodatno salušao na ročištu 21. travnja 2026.god. i utvrdio je da kod tužiteljice i nadalje postoje problemi nastali u šetnom događaju- ozljedi na radu koji utječu na njezinu sadašnje psihičko stanje.

136. Tako sud s osnova imovinske štete tužiteljici s osnova tih naknadno nastalih troškova liječenja, priznaje ukupan iznos od 205,00 EUR ( 80,00 EUR+55,00 EUR+70,00 EUR ), te je stoga odlučeno kao u toč. VI. izreke presude. Tužiteljica na ovaj trošak potražuje zakonsku zateznu kamatu od podnošenja tužbe 01. veljače 2024.god., međutim sud smatra da na ove naknadno nastale troškove tužiteljica ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana presuđenja kao dana kada su isti troškovi utvrđeni i priznati u ovom postupku, a svakako i iz razloga jer su isti nastali tijekom 2025.god., dakle više od godine i pol dana nakon podnošenja tužbe. Stoga je odlučeno za zakonsku zateznu kamatu kao u toč. VI. izreke, dok je s dijelom roka za tu kamatu od podnošenja tužbe do presuđenja ista odbijena, te je odlučeno kao u toč. VIII. izreke.

137. Stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku sukladno pravilima o teretu dokazivanja djelomično usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice i to specificiran iz podneska od 29. prosinca 2025., te je odlučeno kao pod toč. I., II., III., IV., V. i VI. izreke ove presude.

138. Tužiteljica je svojim specificiranim tužbenim zahtjevom tražila isplatu ukupnog iznosa s osnova neimovinske i imovinske štete u iznosu od ukupno 30.169,83 EUR, a sud joj je ukupno dosudio iznos od 27.879,57 EUR ( toč. I. do VI. izreke presude ), dok ju je s ostatkom u iznosu od ukupno 2.290,26 EUR odbio (s osnova pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 1.790,26 EUR i s osnova pretrpljenog straha u iznosu od 500,00 EUR ), kao i s osnova zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete od 205,00 EUR od podnošenja tužbe do presuđenja, te je odlučeno kao u toč. VIII. izreke ove presude.

139. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, jer je tužiteljica sa svojim specificiranim tužbenim zahtjevom u većem dijelu uspjela jer ga je sud usvojio, a nije uspjela samo u neznatnom dijelu, zbog čega nisu nastali posebni troškovi.

140. Trošak tužiteljice odnosi se na troškove zastupanja po punomoćniku - odvjetniku, a trošak je odmjeren prema vrijednosti predmeta (sređeni tužbeni u iznosu od ukupno 30.169,83 EUR ), te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine RH broj 138/23 i 107/25), posebice Tbr. 48. iste, te Tbr. 52 iste tj. 2,00 EUR/bod. Sukladno VPS-u 1 radnja je 250 bodova.

141. Tužiteljici su priznati troškovi i to : Sastav tužbe, Tbr. 7/1 OT – 250 bodova, 2. Sastav podneska od 04.04.2024., Tbr. 8/1 OT – 250 bodova, 3. Sastav podneska od 10.05.2024., Tbr. 8/1 OT – 250 bodova, 4. Sastav podneska od 13.05.2024., Tbr. 8/4 OT – 25 bodova, 5. Pristup raspravi od 21.05.2024., Tbr. 9/1 OT – 250 bodova, 6. Pristup raspravi od 17.07.2024., Tbr. 9/1 OT – 250 bodova, 7. Sastav podneska od 17.07.2024., Tbr. 8/4 OT – 25 bodova, 8. Uvid u spis Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajni odjel Pp-4/23n i u spis Državnog inspektorata, Područne jedinice Varaždina, Ispostava Čakovec, Tbr. 36 OT 2x25 bodova – 50 bodova, 9. Sastav podneska od 06.08.2024., Tbr. 8/1 OT – 250 bodova, 10. Pristup raspravi od 05.11.2024., Tbr. 9/1 OT – 250 bodova, 11. Pristup raspravi od 12.11.2024., Tbr. 9/1 OT – 250 bodova, 12. Pristup raspravi od 10.12.2024., Tbr. 9/1 OT – 250 bodova, 13. Pristup očevidu od 29.01.2024., Tbr. 9/7 OT – 250 bodova, 14. Sastav podneska od 03.02.2025., Tbr. 8/4 OT – 25 bodova, 15. Sastav podneska od 17.04.2025., Tbr. 8/1 OT – 250 bodova, 16. Sastav podneska od 05.06.2025., Tbr. 8/3 OT – 100 bodova, 17. Sastav podneska od 30.06.2025., Tbr. 8/3 OT – 100 bodova, 18. Sastav podneska od 23.07.2025., Tbr. 8/3 OT – 100 bodova, 19. Pristup raspravi od 10.09.2025., Tbr. 9/1 OT – 250 bodova, 20. Sastav podneska od 24.09.2025., Tbr. 8/4 OT – 25 bodova, 21. Sastav podneska od 13.10.2025., Tbr. 8/4 OT – 25 bodova, 22. Sastav podneska – kojim se očituje na nalaz i mišljenje sudskih vještaka od 08.12.2025., Tbr. 8/1 OT – 250 bodova, 23. Sastav podneska od 13.02.2026., Tbr. 8/4 OT – 25 bodova, 24. Pristup raspravi od 21.04.2026., Tbr. 9/1 OT – 250 bodova. Sveukupno bodova: 4.000,00 bodova, bodovi x 2,00 EUR/bod – 8.000,00 EUR, PDV: 2.000,00 EUR.

142. Zatim sud tužiteljici priznaje i troškove koji su bili neophodni za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva i koji s eodnose na : Trošak sudske komisije i trošak vještačenja sudskog vještaka za zaštitu na radu i zaštitu okoliša Mariji Hrgarek (29.01.2025.) – 1.132,81 EUR. Trošak kombiniranog medicinskog vještačenja – 700,00 EUR. Plaćena razlika iznosa za provedeno kombinirano medicinsko vještačenje po vještacima Maja Vida i Gordan Makarić – 253,08 EUR.. Sud tužiteljici priznaje i dva puta odlazak u Zagreb kod vještaka Vida i Makarić jer je sud u rješenju o određivanju vještačenja naložio vještacima da tužiteljicu i pregledaju, a u koji trošak ulazi troškovi vozila i pregleda i to 2 x 100,00 EUR = 200,00 EUR.

143. Trošak specijalističkog pregleda (račun 917 od 17.11.2025.) – 70,00 EUR, Trošak za ortopedski uložak (račun 2278 od 03.11.2025.) – 55,00 EUR i Trošak pregleda specijalista (račun broj 2553 od 13.10.2025.) – 80,00 EUR, odnosno ukupno 205,00 EUR e tužiteljici ne priznaje kao trošak parničnog postupka s obzirom da su ti troškovi već priznati kao naknada imovinske štete pod toč. VI. izreke ove presude.

144. Stoga je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog postupka u iznosu od ukupno 12.285,89 EUR, sa traženom zateznom kamatom, koja teče od presuđenja s kojim je danom visina troškova utvrđena, pa do isplate, i to po stopi propisanoj odredbom članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, te je odlučeno kao pod toč.VII. izreke ove presude.

145. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Čakovcu, 02. lipnja 2026. godine

S U T K I N J A:

Valentina Varga Gombar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22 ), pismeno u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

O tom obavijest :

1. tužiteljica po punomoćniku

2. tuženik po punomoćniku