REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, Zadar
Poslovni broj Pn-99/2016-48
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
I
RJEŠENJE
Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Marku Baraki, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Mateja Zurka, u pravnoj stvari tužitelja AG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Dušanu Kumanu, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Županijske uprave za ceste Zadarske županije, Zadar, Zrinsko-frankopanska 10/2, OIB: 40243311947, zastupanog po Ivi Brkiću , odvjetniku u Zadru, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 2. lipnja 2026.
p r e s u d i o je
I. Nalaže se tuženiku Županijskoj upravi za ceste, OIB 4024331947, da tužitelju AG, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati, na ime naknade štete, ukupni iznos od 5.376,43 Eura i to: za materijalnu štetu na vozilu iznos od 1.384,43 Eura, nematerijalnu štetu zbog prava osobnosti u iznosu od 3.700,00 Eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. srpnja 2016. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje duže od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, te naknadu za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 292,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev tužitelja, i to preko dosuđenog iznosa od 5.376,43 EUR-a pa do zatraženih 10.752,90 EUR, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.
i
r ije š i o je
I. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena u dijelu kojim je tražena isplata iznosa od 263,09 EUR sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.
II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od dana 22. srpnja 2016. navodi da se dana 5. siječnja 2016. godine, oko 13,00 sati, na županijskoj cesti 6040, kod ranijeg ulaza u Zračnu luku Zadar iz pravca naselja Zemunik Donji, (tada zatvorena cesta i zapriječena betonskim zaprekama i metalnim odbojnicima), tužitelj kretao iz pravca Sukošana prema [adresa], te da je na opisanom mjestu naišao na dio prometnice prekriven nepoznatim premazom koji je izazvao klizanje tako da se zanio na prometnici za 180 stupnjeva te svojom desnom bočnom stranom gledajući iz pravca kretanja vozila udario na postavljene metalne zaštitne odbojnike. Istog dana da se dogodilo nekoliko prometnih nezgoda i sve da su imale isti uzrok. U navedenoj prometnoj nezgodi da je došlo do oštećenja osobnog automobila tužitelja, te su prema procijeni osiguratelja "Croatia osiguranje" d.d. iz Zagreba, Miramarska 22, BROJ 99-UPR-106/2016, kod kojeg je vozilo tužitelja bilo osigurano po polici obveznog putnog auto osiguranja, na vozilu nastala takva oštećenja da popravak nije isplativ obzirom na odnos visine štete i vrijednosti vozila u trenutku nastanka nezgode, što znači da je utvrđena totalna šteta. U opisanoj prometnoj nezgodi tužitelj da je pretrpio niz tjelesnih ozljeda u predjelu glave i tijela, da je bio hospitaliziran od 5. siječnja do 7. siječnja 2016., te se podvrgao terapiji i liječenju. Neposredno nakon nezgode tužitelj da je izgubio svijest i da je bio prevezen u besvjesnom stanju u bolnicu, nakon toga da je trpio jake bolove, strah i brojne neugodnosti vezano za medicinski tretman. Kod nezgode tužitelj da je zadobio težak udarac u predjelu glave, te niz udaraca, posjekotina i ogrebotina na tijelu. Iako je od navedene prometne nesreće do podnošenja tužbe prošlo više od pet mjeseci, da tužitelj osjeća dosta izražene posljedice fizičkog i psihičkog karaktera, stalne glavobolje, vrtoglavice, zanošenja, povremenu mučninu, strah od posljedica nezgode i strah pri vožnji osobnim vozilom. Tužnom tužitelj zahtjeva pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu materijalnu štetu zbog činjenice da je vozilo u njegovom vlasništvu totalno uništeno, te materijalnu štetu zbog tuđe njege i pomoći koja je bila potrebna duže vrijeme nakon nezgode. Tužitelj traži pravičnu novčanu naknadu za nematerijalnu štetu zbog pretrpljenih fizičkih bolova, zbog straha i zbog trajnog umanjenja opće životne sposobnosti. Nadalje navodi da je dostavio tuženiku odštetni zahtjev sa prijedlogom nagodbe, ali da je tuženik odgovorio da tom zahtjevu ne može udovoljiti. Slijedom navedenog predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.
1. 1. Tužitelj je podneskom od 22. siječnja 2025. nakon zaprimanja nalaza i mišljenja konačno uredio tužbeni zahtjev, tako da istim od tuženika potražuje na ime naknade štete, ukupni iznos od 10.752,90 Eura i to: za materijalnu štetu na vozilu iznos od 2.768,90 Eura, nematerijalnu štetu zbog prava osobnosti u iznosu od 7.400,00 Era, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. srpnja 2016. godine pa do isplate, te naknadu za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 584,00 Eura, te da plati troškove parničnog postupka, sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude. Kako je ranije tužbom tužitelj od tuženika tražio isplatu iznosa od 11.015,99 EUR zakonskim zateznim kamatama, to tužitelj podneskom od 22. siječnja 2025. djelomično povlači tužbu. Obzirom se tuženik tom djelomičnom povlačenju tužbe nije protivio, sud je sukladno odredbi čl. 193. ZPP točkom I. izreke ovog rješenja utvrdio da je tužba u ovoj pravnoj stvari djelomično povučena.
2. U odgovoru na tužbu od 11. listopada 2016. tuženik je naveo da tuženik ne obavlja direktno poslove održavanja županijskih i lokalnih cesta već za to sukladno Zakonu o cestama posjeduje ugovor o održavanju sa tvrtkom Ceste Zadarske županije d.o.o.. Nadalje iz očitovanja navedenog društva vezano za predmetnu p rometnu nesreću koju je dana 5. siječnja 2016. imao tužitelj ističu, da su u okviru ovlasti toga dana nakon što su saznali za masnu mrlju na predmetnoj cesti Ž 6040 te je sukladno svojim obvezama radi osiguranja sigurnosti prometa sukladno pravilima struke i sanirali. Nadlaje kako su sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama vezano uz predmetnu masnu mrlju postavili odgovarajuću prometnu signalizaciju koja je sve vozače koji su prometovali tom cestom upozoravala na tu činjenicu. Te poduzete radnje i postavljanje prometnih znakova "opasnosti na cesti" i ograničenja brzine 30 km da su razvidne iz točke IV priloženog Zapisnika o očevidu prometne nesreće kojeg je sačinila postaja prometne policije Zadar 5. siječnja 2016.
3. Sud je tijekom dokaznog postupka proveo sve dokaze koji su bili predloženi po strankama, odnosno na čijem su izvođenju stranke ustrajale do zaključenja glavne rasprave, pa je tako izvršio uvid i pročitao svu materijalnu dokumentaciju koju je tužitelj priložio uz tužbu i to zapisnik o očevidu Pu Zadarske PPP Zadar od 5. siječnja 2016. (list spisa 5-8), Oznaku štete: 99-UPR-106/2016 Croatia osiguranja d.d. s fotoelaboratom štete (list spisa 9-19), Otpusno pismo Opće bolnice Zadar za tužitelja od 7. siječnja 2016. (list spisa 20-21), Otpusnicu Opće bolnice Zadar za tužitelja od 7. siječnja 2016. (list spisa 22), nalaz Opće bolnice Zadar za tužitelja od 8. siječnja 2016. (list spisa 23), internu uputnicu ordinirajućeg liječnika ŽG dr. med. za tužitelja od 15. siječnja 2016. (list spisa 24), nalaz Opće bolnice Zadar za tužitelja od 15. siječnja 2016. (list spisa 25), potvrdu o narudžbi pacijenta Opće bolnice Zadar za tužitelja od 18. veljače 2016. (list spisa 26), nalaz Opće bolnice Zadar za tužitel ja od 2. veljače 2016. (list spisa 27), nalaz Opće bolnice Zadar za tužitelja od 2. veljače 2016. (list spisa 28), nalaz Opće bolnice Zadar za tužitelja od 22. veljače 2016. (list spisa 29), nalaz Opće bolnice Zadar za tužitelja od 4. ožujka 2016. (list spisa 30), nalaz Opće bolnice Zadar za tužitelja od 24. ožujka 2016. (list spisa 31), prijedlog za nagodbu radi naknade štete tužitelja od 6. lipnja 2016. (list spisa 32-33), odgovor na prijedlog nagodbe radni naknade štete tuženika od 7. lipnja 2016. (list spisa 34), nadalje svu materijalnu dokumentaciju koju je tuženik priložio uz odgovor na tužbu i to Ugovor o javnoj nabavi od 26. lipnja 2015. (list spisa 38-45), fotografije prometnih znakova (list spisa 46), putni radni nalog tuženika od 5. siječnja 2016. za vozača UG (47), putni radni nalog tuženika od 5. siječnja 2016. za vozača OG (list spisa 48), pregledao je i pročitao presudu Prekršajnog suda u Zadru poslovni broj PP 20 P- 1545/16 od 25. kolovoza 2016. (list spisa 51-54), fotografije mjesta nezgode (list spisa 55-58), izvršio uvid i pročitao spis Prekršajnog suda u Zadru poslovni broj PP 20 P - 1545/16 (list spisa 62-85), izvršio uvid i pročitao spis PU Zadarske, PPP od 23. studenog 2016. (list spisa 86-101), saslušao je svjedoke LG (list spisa 103- 104), UG (list spisa 104), OG (list spisa 104), tužitelja kao stranku (list spisa 104-105), svjedoke VG (list spisa 117-118), EG (list spisa 118), pročitao je nalaz i mišljenje PROMET EKSPERT d.o.o. od 8. lipnja 2020. (list spisa 123-143), proveo je dokaz saslušanjem stalnog sudskog vještaka Daniela Sikirića (PROMET EKSPERT d.o.o.) (list spisa 149-150), pročitao je nalaz i mišljenje vještaka dr. Arlene Sabljar spec. psihijatrije od 16. siječnja 2025. (list spisa 176 -196), odgovor vještaka od 17. ožujka 2026. na podneska tuženika od 4. veljače 2025. (list spisa 225-227), proveo je dokaz saslušanjem vještakinje Arlene Sabljar (list spisa 229).
4. Među strankama u postupku nije bilo sporno da se predmetnog dana, 5. siječnja 2016. godine, na županijskoj cesti ŽC-6040, na 4. km/stupu, dogodila predmetna prometna nezgoda, odnosno da je oko 13,00 sati došlo do prometne nesreće u kojoj je vozilo tužitelja, kojim je upravljao AG, nakon što je izgubio kontrolu nad vozilom udarilo u zaštitne metalne odbojnike, uslijed čega je na vozilu tužitelja nastala materijalna šteta, kao i šteta po osnovi tuđe njege i pomoći te nematerijalna šteta zbog pretrpljenih fizičkih bolova, straha te trajnog umanjenja opće životne sposobnosti tužitelja, koja se potražuje predmetnom tužbom.
4. 1. Među strankama je, međutim, sporno je li tuženik odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode, te ako jest, je li za istu kriv ili je do prometne nezgode došlo uslijed neprilagođene vožnje tužitelja.
5. Iz Zapisnika o očevidu od 5. siječnja 2021. (list spisa 5-8), proizlazi da je povodom dojave dana 5. siječnja 2016. godine u 13,00 sati, u 14,45 sati započet očevid na mjestu nesreće, koja se dogodila na ŽC-6040, 4 km/stup, da je stanje kolnika bilo sklisko od skliske tekućine po kolniku koja je bila posuta i propisno obilježena prometnim znakovima, da je cesta bila opremljena oznakama na kolniku i prometnim znakovima "Opasnost na cesti" i "ograničenje brzine 30 km/h". Tom prilikom su policijski službenici mjesto nesreće skicirali i fotografirali digitalnim fotoaparatom, nadalje ozlijeđeni ovdje tužitelj upućen je u OB Zadar, nadalje obavili su alko testiranje, alko metrom – dräger, kojom prilikom je utvrđeno tužitelj nije vozio pod utjecajem alkohola (rezultat testa - 0,00 g/kg), te ujedno obavili i obavijesni razgovor sa sudionikom prometne nezgode, kao i sa svjedokom očevicem LG. Iz zapisnika nadalje proizlazi da su policijski službenici utvrdili da je mjesto događaja do njihova dolaska zatečeno izmijenjeno. Mjerenje je vršeno sistemom osovine koja je postavljena uz zapadni rub kolnika PTM u smjeru jug-sjever. Slovom A označen je smjer kretanja osobnog automobila tužitelja, prije prometne nesreće za FTM i PTM uzet je završetka betinskog proštenja. Brojem 1 označena je oštećena zaštitna metalna ograda. Brojem 2 označene su krhotine stakla i plastike, Brojem 3. označen je položaj osobnog automobila tužitelja, nakon prometne nesreće. Brojem 4 označen je znak "Opasnosti na cesti". Brojem 5 označen je prometni znak "Ograničenje brzine 30 km/h". Prema opažanju policijskih djelatnika, na dan nesreće/očevida, kolnik da je bio sklizak od skliske tekućine po kolniku koja je bila posuta i propisno obilježena prometnim znakovima "Opasnosti na cesti" i "Ograničenje brzine 30 km/h". nadalje stanje prometa da je bilo normalno, stanje vremenskih prilika da je bilo oblačno i da je bio dan i dnevna svijetlost. Također je utvrđeno da je u predmetnoj nezgodi tužitelj AG zadobio teške tjelesne ozljede, dok da je vozilo tužitelja, registarske oznake [registarska oznaka], oštećen u cijelosti.
6. Iz oznake Oznaku štete: 99-UPR-106/2016 Croatia osiguranja d.d. s fotoelaboratom štete (list spisa 9-19), proizlazi da je popravak vozila ekonomski neopravdan uslijed totalne štete.
7. Iz Ugovora o javnoj nabavi za izvođenje radova redovitog održavanja i zaštite županijskih i lokalnih cesta na području Zadarske županije za razdoblje od 1. srpnja 2015. do 30. lipnja 2016. godine (list spisa 38–45) proizlazi da je trgovačko društvo Ceste Zadarske županije d.o.o. preuzelo od tuženika obavljanje radova redovitog održavanja i zaštite županijskih i lokalnih cesta na području Zadarske županije, prema popisu županijskih i lokalnih cesta, u koji je uključena i predmetna ŽC 6040. Nadalje, člankom 19. navedenog Ugovora propisano je da će Ceste Zadarske županije d.o.o. snositi odgovornost za sve štete koje Županijska uprava za ceste Zadarske županije, kao tuženik, isplati sudionicima u prometu po pravomoćnoj presudi, ako se u postupku utvrdi da je šteta nastala zbog nepravovremenog i/ili nekvalitetnog izvršavanja poslova redovitog održavanja i zaštite cesta od strane tog društva, u kojem slučaju tuženik ima pravo regresnog potraživanja prema izvođaču radova.
8. Uvidom u prekršajni spis PU Zadarske PPP Zadar i Prekršajnog suda u Zadru, poslovni broj Pp 20 p-1545/16, utvrđeno je da je zbog predmetne prometne nezgode izdan obvezni prekršajni nalog protiv okrivljenika AG, zbog učina prekršaja iz čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama , jer se dana 5. siječnja 2016. u 12,56 sati na cesti ŽC-6040 na 4 km/stupu, kretao navedenom cestom iz smjera juga u smjeru sjevera. Dolaskom na 4 km/stup i ulaskom u oštar zavoj u desno brzinu kretanja nije prilagodio osobinama i stanju kolnika (kolnik mokar, kiša, sklizak, od tekućine na kolniku koja je propisno posuta i obilježena prometnim znakovima "Ograničenje brzine 30 km/h" i "Opasnost na cesti" postavljenih od strane Hrvatskih cesta – ispostave Zadar, kojom prilikom je izgubio kontrolu nad upravljačem u zanošenju se zaokrenuo za 180 stupnjeva u lijevo gledano iz smjera kretanja i sa desnim bočnim dijelom automobila udario u metalne zaštitne odbojnike postavljene uz zapadni rub kolnika u vlasništvu "Cesta zadarske županije", koje je oštetio u dužini od 10,00 metara. S obzirom da je okrivljenik AG podnio prigovor na izdani obvezni prekršajni nalog, to je Prekršajni sud u Zadru, nakon provedenog dokaznog postupka, a uzimajući u obzir pisanu obranu okrivljenika i cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja je dostavljena po okrivljeniku, donio presudu, poslovni broj Pp 20 P-1545/2016, dana 26. kolovoza 2016., kojom je okrivljenika oslobodio od optuženika bi počinio prekršaj iz čl. 51. st. 5. u svezi čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Protiv citirane presude nije podnesena žalba.
9. Uvidom u nalaz i mišljenje nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Daniela Sikirića dipl. ing. prometa iz PROMET EKSPERT d.o.o. od 8. lipnja 2020. (list spisa 123-143), kao i u iskaz vještaka sa njegovog usmenog saslušanja na ročištu 7. listopada 2020., proizlazi da su u predmetnoj nezgodi, koja se dogodila 5. siječnja 2016., oko 13,00 sati, na ŽC 6040 u blizini 4 km stupa, u kojoj je sudjelovao osobni automobil registarskih oznaka [registarska oznaka] , kojim je upravljao tužitelj AG, a kretao se navedenom prometnicom iz smjera juga prema sjeveru (od Sukošana prema Zemuniku). Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se osobni automobil "VW Golf " registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj AG, u kritično vrijem se kretao kolnikom, ŽC 6040 iz smjera juga prema sjeveru. Dolaskom do mjesta koje je pobliže definirano 4. km stupom navedene prometnice, tužitelj se svojim osobnim vozilom kretao brzinom od oko 57 km/h, pri kojoj brzini je ušao u desni zavoj radijusa oko 207 m. Pri prolasku tim zavojem došlo je do destabilizacije njegovog osobnog vozila, zanošenjem u lijevo i silaska izvan lijevog ruba kolnika, gdje je vozilo u konačnici naletjelo na zaštitnu metalnu ogradu. Iznesena brzina kretanja osobnog vozila tužitelja u kritično vrijeme od oko 57 km/h, bila je u potpunosti tehnički adekvatna konfiguraciji prometnice i stanju kolnika (zavoj, mokar kolnik). Naime, do destabilizacije vozila kretanjem kroz predmetni zavoj i pri mokrom kolniku, moglo je doći u slučaju ako bi se vozilo kretalo brzinom od 110 km/h ili većom od kolniku, moglo je doći u slučaju ako bi se vozilo kretalo brzinom od 110 km/h ili većom od te . U tom smislu se utvrđena brzina kojom se tužitelj u kritično vrijeme kretao svojim osobnim vozilom, tehnički može isključiti kao uzrok pojave destabilizacija vode. Analizirajući sve okolnosti pod kojima je došlo do ove predmetne nezgode, tehnički je opravdano zaključiti da je pojava masne mrlje na kolniku sasvim sigurno mogla uzrokovati destabilizaciju osobnog vozila tužitelja i nastanak nove prometne nezgode. Temeljem dokumentacije očevida proizlazi da je na mjestu nastanka prometne nezgode postavljenim prometnim znakovima ograničenje brzine iznosilo 30 km/h. S obzirom da masnoća na kolniku praktički poništava bilo kakvo prianjanje između pneumatika i asfalta, do destabilizacije vozila moglo je doći i u slučaju da se tužitelj kretao brzinom od 30 km/h. Međutim, pri brzini kretanja od 30 km/h kinetička energija vozila bila bi znatno manja nego pri brzini kretanja od 57 km/h, pa bi zbog toga započetu destabilizaciju vozila pri brzini kretanja 30 km/h bilo znatno lakše zaustaviti nego pri brzini kretanja vozila od 57 km/h. Prema tome, da se tužitelj u kritično vrijeme kretao brzinom od 30 km/h, postojala bi realna tehnička mogućnost da se vozilo u zanošenju zaustavi i prije mjesta udara u zaštitnu metalnu ogradu. U slučaju da bi u takvoj situaciji došlo do udara vozila u zaštitnu metalnu ogradu, tada bi zbog znatno manje kinetičke energije vozila trebalo očekivati i manje posljedice predmetne prometne nezgode, ali koje bi to u konkretnim slučaju bile, ne može se izjasniti. Na osobnom automobilu "VW Golf" registarske oznake [registarska oznaka] u ovoj prometnoj nezgodi nastupila je totalna šteta. Ukupna visina štete na vozilu iznosila je 2.768,86 EUR / 20.862,00 kn. U podnesku od 17. lipnja 2020. tužitelj je iznio nekoliko prigovora, navodeći da su za tužitelja sporne slijedeće činjenice koje smatra bitnima kod određivanja odgovornosti za nastalu štetu: obavijesni znakovi i utvrđivanje brzine kretanja vozila tužitelja. Radi otklanjanja prigovora tužitelja vještak je usmeno saslušan pred sudom. Iz iskaza vještaka Daniel Sikirić proizlazi da je svoj nalaz i mišljenje izradio isključivo na temelju dokumentacije iz sudskog spisa, bez osobnog sudjelovanja u očevidu prometne nezgode. Navodi da nije utvrdio niti tvrdio da su prometni znakovi stvarno bili postavljeni na predmetnoj dionici ceste, već da takav podatak proizlazi iz dokumentacije očevida. Dalje proizlazi da se prema njegovoj procjeni, izvršenoj mjerenjem na ortofoto snimci, jedna skupina prometnih znakova nalazila približno 1800 metara prije mjesta prometne nezgode, odnosno prije raskrižja za Galovac, dok se druga nalazila oko 300 metara prije mjesta nezgode, na ulazu u lijevi zavoj koji prethodi mjestu nastanka prometne nezgode. Također navodi da prometni znakovi prikazani na policijskoj skici nisu bili ucrtani u mjerilu, što proizlazi i iz same dokumentacije očevida. Iz njegovog iskaza nadalje proizlazi da prema odredbama Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama znakovi opasnosti moraju biti postavljeni na udaljenosti od 150 do 250 metara prije opasnog mjesta, a ako se postavljaju na drugoj udaljenosti, potrebno je postaviti dopunsku ploču s oznakom udaljenosti. Također navodi da uz znak opasnosti mora biti postavljena i dopunska ploča koja pojašnjava vrstu opasnosti. Vještak nadalje iskazuje da je koeficijent trenja kolnika prekrivenog masnom mrljom približno jednak koeficijentu trenja zaleđenog ili snijegom prekrivenog kolnika te iznosi oko 0,1, dok bi u slučaju običnog mokrog kolnika iznosio oko 0,65. Navodi da bi se predmetni zavoj, da nije bilo masne mrlje, mogao savladati pri svim brzinama do približno 110 km/h. Iz njegovog iskaza također proizlazi da je do destabilizacije vozila tužitelja došlo u desnom zavoju koji slijedi nakon lijevog zavoja na predmetnoj dionici ceste.
10. Što se tiče visine štete, u pogledu koje stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, vještak je u svojem nalazu i mišljenju naveo da je na osobnom automobilu "VW Golf" registarske oznake [registarska oznaka] u ovoj prometnoj nezgodi nastupila totalna šteta, a ukupna visina štete na vozilu da je iznosila 2.768,86 EUR / 20.862,00 kn.
11. Iz iskaza svjedoka LG proizlazi da je neposredno prije prometne nezgode tužitelja i sam sudjelovao u prometnoj nezgodi na istoj dionici ceste i na gotovo identičan način, što potvrđuje postojanje opasnih uvjeta na kolniku. Svjedok navodi da je uzrok obje nezgode bila masna mrlja koja se protezala u dužini od približno 1,5 do 2 kilometra, pri čemu mjesto same nezgode nije bilo posuto pijeskom niti su bili postavljeni odgovarajući znakovi upozorenja ili ograničenja brzine koje bi vozače upozoravali na opasnost. Također iskazuje da policija i eventualno prisutna ophodnja nisu pravodobno upozoravali sudionike prometa. Dalje proizlazi da je kolnik u trenutku nezgode bio suh, a ne mokar kako je navedeno u policijskom zapisniku, te svjedok izričito osporava točnost tog dijela zapisnika. Potvrđuje i da je na predmetnoj dionici toga dana bilo više prometnih nezgoda, uključujući i nezgodu dostavnog vozila prije njegove vlastite nezgode, što dodatno upućuje na postojanje ozbiljnog i prethodno nastalog oštećenja odnosno onečišćenja kolnika. Svjedok također potvrđuje da je tužitelj nakon nezgode bio vidljivo ozlijeđen, krvario iz glave te nije bio u stanju samostalno izaći iz vozila do dolaska hitne pomoći. U odnosu na prometnu signalizaciju, svjedok navodi da prije nezgode nije uočio znak ograničenja brzine od 30 km/h niti druge znakove upozorenja, a nakon predočenja fotografija nije mogao potvrditi da prikazani znakovi odgovaraju stanju na cesti u trenutku nezgode.
12. Iz iskaza svjedoka UG proizlazi da je predmetna dionica ceste bila onečišćena masnom mrljom zbog koje je bilo potrebno višekratno posipanje kolnika tijekom cijelog dana. Svjedok potvrđuje da je po dojavi nadređenog djelatnika već oko 10:00 sati započeto saniranje kolnika posipanjem suhom prašinom, te da je isto ponavljano više puta tijekom dana, pri čemu je sanacija završena tek oko 15:00 do 16:00 sati. Iz njegovog iskaza nadalje proizlazi da mu je bilo poznato kako se toga dana na toj dionici dogodilo više prometnih nezgoda, koje je i osobno vidio dolaskom na mjesto događaja. Posebno je značajno da svjedok potvrđuje kako je i prije predmetne nezgode već jednom izvršeno posipanje iste dionice ceste, što upućuje na činjenicu da je opasnost na kolniku postojala i prije nastanka štetnog događaja te da su odgovorne službe bile upoznate s opasnim stanjem ceste. U odnosu na prometnu signalizaciju, svjedok navodi da je postavljanje znakova opasnosti, radova na cesti i ograničenja brzine od 30 km/h uobičajena praksa, ali nije mogao potvrditi kada su takvi znakovi konkretno postavljeni na predmetnoj lokaciji, odnosno jesu li bili postavljeni prije nastanka prometne nezgode tužitelja.
13. Iz iskaza tužitelja AG proizlazi da se na dan štetnog događaja kretao predmetnom dionicom ceste iz smjera Sukošana prema Zemuniku brzinom od približno 50 km/h, pri čemu je prethodno uočio prometni znak za koji smatra da je označavao ograničenje brzine, zbog čega je dodatno smanjio brzinu kretanja. Navodi da mu je predmetna cesta bila dobro poznata jer njome svakodnevno prolazi. Tužitelj iskazuje da je prilikom ulaska u blagi zavoj vozilo iznenada izgubilo kontakt s podlogom, pri čemu je došlo do zanošenja i nekontroliranog ubrzanja vozila, uslijed čega nije mogao kočiti niti poduzeti druge radnje radi izbjegavanja nezgode. Vozilo je potom izletjelo s kolnika i udarilo u betonske blokove postavljene zbog radova na cesti prema zračnoj luci. Iz njegovog iskaza proizlazi da je neposredni uzrok gubitka kontrole nad vozilom bilo stanje kolnika. Dalje proizlazi da je u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio teške tjelesne ozljede, uključujući frakturu glave i ozljede zbog kojih je glava šivana s deset šavova, dok su se naknadno pojavili i problemi s koljenom zbog kojih je morao biti operiran. Navodi da je nakon udara izgubio svijest te se probudio tek u bolnici u Zadru kamo je prevezen vozilom hitne pomoći. U bolnici je proveo približno četiri dana, tijekom kojih je više puta podvrgnut CT snimanju radi praćenja krvnog ugruška u glavi, a obavljeno je i snimanje vratne kralježnice. Iz njegovog iskaza također proizlazi da i danas trpi posljedice predmetne nezgode u vidu nesvjestica, zamagljenja vida, nelagode prilikom prolaska predmetnom dionicom ceste te psihičkih tegoba zbog kojih i dalje posjećuje psihijatra dr. Škifić. Navodi i da je zbog ozljeda bio ograničen u svakodnevnim životnim aktivnostima, osobito u obavljanju fizičkih i vrtnih poslova, da mu je bila potrebna pomoć supruge u svakodnevnoj njezi te da je koristio lijekove protiv bolova i za smirenje, pri čemu lijekove protiv bolova koristi i danas. Također navodi da mu se nakon nezgode pojavio problem s povišenim krvnim tlakom, koji prije toga nije imao, te da je provodio fizikalnu terapiju i rehabilitacijske vježbe.
14. Iz iskaza svjedoka VG proizlazi da su djelatnici održavanja cesta već u jutarnjim satima bili upoznati s postojanjem uljne odnosno masne mrlje na predmetnoj dionici ceste. Svjedok navodi da je ophodar EG oko 8:50 sati dojavio o postojanju mrlje na području čvora Sv. Martin te odmah započeo ručno posipanje apsorbentom, ali samo u ograničenom opsegu zbog nedostatne količine materijala. Iz iskaza nadalje proizlazi da se radilo o izrazito opsežnom onečišćenju kolnika koje se protezalo u ukupnoj dužini od približno 16 kilometara, od rotora u Gaženici do centra mjesta Zemunik, pri čemu je dio zahvaćao državnu, a dio županijsku cestu. Svjedok potvrđuje da je na županijskoj cesti postavljena prometna signalizacija upozorenja i ograničenja brzine od 30 km/h te tvrdi da su znakovi bili postavljeni najkasnije do 9:00 odnosno 9:05 sati. Međutim, iz njegovog iskaza također proizlazi da ophodar nije raspolagao dovoljnim brojem prometnih znakova, već samo s dvije garniture, zbog čega su znakovi postavljani samo na pojedinim „kritičnim zonama“, a ne duž cijele dionice zahvaćene masnom mrljom. Svjedok navodi da je jedna garnitura znakova postavljena iza čvora Sv. Martin prema Zemuniku, dok je druga postavljena na drugom dijelu ceste, kod završetka pravca ceste 6040. Time proizlazi da upozorenja nisu bila kontinuirano postavljena duž cijele opasne dionice. Svjedok nadalje potvrđuje da je osobno bio na mjestu prometne nezgode približno pola sata nakon njezina nastanka, ali se nije mogao sjetiti je li konkretno mjesto nezgode bilo posuto apsorbentom. Također navodi da svoje saznanje o pravodobnom postavljanju znakova temelji na izvješću i fotografijama ophodara EG, a ne na vlastitom neposrednom opažanju trenutka njihova postavljanja.
15. Iz iskaza svjedoka EG proizlazi da je već oko 8:10 sati ujutro uočio masnu mrlju na državnoj cesti D424 i županijskoj cesti 6040 kod Sv. Martina, pri čemu navodi da je stanje bilo osobito opasno na županijskoj cesti. Iskazuje da se masna mrlja protezala u dužini od približno 800 metara na županijskoj cesti te da je zbog nedostatne količine apsorbenta mogao posuti samo oko 20 metara kolnika, nakon čega je obavijestio nadređene o potrebi dodatne sanacije. Dalje proizlazi da su djelatnici Ceste Zadarske županije d.o.o. oko 10:00 sati nastavili s posipanjem kolnika. Svjedok potvrđuje da je osobno postavio prometne znakove opasnosti i ograničenja brzine od 30 km/h te ih fotografirao. Navodi da je postavio ukupno četiri prometna znaka, od kojih su dva bila postavljena na ravnom dijelu ceste između Sv. Martina i Zemunika, a druga dva prije zavoja koji se nalazi približno 80 do 100 metara prije mjesta nastanka predmetne prometne nezgode. Iz njegovog iskaza također proizlazi da su prometni znakovi bili postavljeni oko 8:30 sati te da je nakon završetka svoje smjene ostao na predmetnoj lokaciji sve do iza 14:00 sati upozoravajući vozače na opasnost i usporavanje prometa koristeći rotacijsko svjetlo. Navodi i da je udaljenost od križanja Sv. Martina do mjesta nastanka prometne nezgode približno 1300 metara.
16. Prije upuštanja u ocjenu izvedenih dokaza u postupku, valjalo je najprije odlučiti o istaknutom prigovoru promašene pasivne legitimacije tuženika. Naime, imajući u vidu sadržaj dokumentacije dostavljene uz odgovor na tužbu, ovaj sud smatra navedeni prigovor neosnovanim. Odredbom čl. 83. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013 i 92/2014; dalje: ZC) propisano je da Županijska uprava za ceste, u okviru svoje djelatnosti, organizira odnosno obavlja poslove pripreme izrade stručnih podloga za četverogodišnje programe građenja i održavanja županijskih i lokalnih cesta, poslove građenja i rekonstrukcije iz članka 23. ovoga Zakona, rješavanje imovinskopravnih odnosa potrebnih za građenje, rekonstrukciju i održavanje županijskih i lokalnih cesta, obavljanje poslova održavanja iz članka 26. ovoga Zakona, kao i ostale poslove upravljanja iz članka 31. ovoga Zakona, financiranje građenja, rekonstrukcije i održavanja županijskih i lokalnih cesta, praćenje prometnog opterećenja i prometnih tokova na županijskim i lokalnim cestama te druge djelatnosti sadržane u osnivačkom aktu. Iz sadržaja Ugovora o javnoj nabavi za izvođenje radova redovitog održavanja i zaštite županijskih i lokalnih cesta na području Zadarske županije za razdoblje od 1. srpnja 2015. do 30. lipnja 2016. godine (list spisa 38–45) proizlazi da je trgovačko društvo Ceste Zadarske županije d.o.o. preuzelo od tuženika obavljanje radova redovitog održavanja i zaštite županijskih i lokalnih cesta na području Zadarske županije prema popisu županijskih i lokalnih cesta, u koji je uključena i predmetna ŽC 6040. Nadalje, člankom 19. navedenog Ugovora propisano je da će Ceste Zadarske županije d.o.o. snositi odgovornost za sve štete koje Županijska uprava za ceste Zadarske županije, kao tuženik, isplati sudionicima u prometu po pravomoćnoj presudi, ako se u postupku utvrdi da je šteta nastala zbog nepravovremenog i/ili nekvalitetnog izvršavanja poslova redovitog održavanja i zaštite cesta od strane navedenog društva, pri čemu tuženik ima pravo regresnog potraživanja prema izvođaču radova. Stoga činjenica da tuženik ne obavlja neposredno poslove održavanja županijskih i lokalnih cesta, već ih temeljem navedenog ugovora obavlja društvo Ceste Zadarske županije d.o.o., ne opravdava stajalište tuženika da isti ne bi bio pasivno legitimiran u ovom postupku. Budući da legitimacija tuženika proizlazi iz zakona, na nju ne utječu njegovi ugovorni odnosi s društvom Ceste Zadarske županije d.o.o., kako to pogrešno smatra tuženik. Slijedom navedenog, za njegovu legitimaciju u postupku pravno je neodlučno kada je navedeno društvo preuzelo upravljanje i održavanje predmetne dionice ceste. Stoga ovaj sud smatra da je upravo tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, dok je, u slučaju da se tijekom postupka utvrdi propust u održavanju predmetne dionice ceste, a time i njegova odgovornost za predmetnu štetu, tuženik ovlašten svoja eventualna prava štititi u zasebnoj parnici protiv društva Ceste Zadarske županije d.o.o.
17. Ocjenom svih dokaza predloženih i provedenih u postupku, i to kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, sve temeljem odredbe čl. 8. ZPP -a, ovaj sud je utvrdio da u konkretnom slučaju postoji podijeljena odgovornost stranaka za nastanak predmetne prometne nesreće. Sud nalazi da je primarni uzrok nastanka prometne nezgode bilo izvanredno i opasno stanje kolnika uzrokovano masnom odnosno uljnom tekućinom na kolniku, o kojem su nadležne službe imale saznanja više sati prije nastanka štetnog događaja, ali nisu osigurale potpuno i učinkovito uklanjanje opasnosti niti kontinuirano i dostatno označavanje cijele opasne dionice ceste. Doprinos tužitelja nastanku štete sud nalazi u činjenici da se kretao brzinom većom od privremeno označenog ograničenja od 30 km/h, premda iz provedenog prometnog vještačenja proizlazi da ni vožnja dopuštenom brzinom sama po sebi ne bi sa sigurnošću spriječila destabilizaciju vozila uslijed gotovo potpunog gubitka prianjanja na kolniku prekrivenom masnom tvari.
18. Naime, prema odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, dalje ZOO), tuženik odgovara za štetu po principu pretpostavljene krivnje, budući da u citiranoj zakonski odredbi stoji da tko drugome prouzroči štetu, za istu odgovara, osim ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
19. Odredbom čl. 23. ZC-a propisano je da su poslovi održavanja javnih cesta u smislu tog Zakona a) planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, b) redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, c) ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta, d) stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, e) ustupanje usluga stručnog nadzora i kontrole kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, f) osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste, g) ophodnja.
20. U odredbi čl. 2. st. 1. toč. 19. »županijska uprava za ceste« je ustanova za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje županijskih i lokalnih cesta, a u odredbi čl. 33. ZC st. 1. Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o. i županijske uprave za ceste izravno ne izvode radove građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, st. 2. izvođenje radova građenja i rekonstrukcije javnih cesta smije se ustupiti samo pravnoj ili fizičkoj osobi registriranoj, specijaliziranoj i opremljenoj za te poslove sukladno posebnim propisima, kao što je u konkretnom slučaju temeljem Ugovora o javnoj nabavi za izvođenje radova redovitog održavanja i zaštite županijskih i lokalnih cesta na području Zadarske županije za razdoblje od 1. srpnja 2015. do 30. lipnja 2016. godine (list spisa 38–45) trgovačko društvo Ceste Zadarske županije d.o.o. preuzelo od tuženika obavljanje radova redovitog održavanja i zaštite županijskih i lokalnih cesta na području Zadarske županije prema popisu županijskih i lokalnih cesta.
21. Odredbom čl. 6. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, dalje ZSPC) propisano je da je pravna ili fizička osoba obrtnik, koja je nadležna za održavanje ceste, dužna voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa.
22. Odredbama čl. 30. i 32. Pravilnika o održavanju cesta (Narodne novine broj 90/14) propisano je da je upravitelj ceste u obvezi osigurati da izvođač radova održavanja ceste sve sastavne dijelove javne ceste očisti na način da odstrani sve što može utjecati na sigurnost prometa, njegovu funkcionalnost i uređeni izgled ceste te zaštitu okoliša. Tako je čl. 32. propisano da je upravitelj ceste dužan osigurati da izvođač redovnog održavanja ceste organizira dežurnu službu i radne grupe za izvođenje interventnih radova u slučaju nastanka izvanrednih događaja. O izvedenim interventnim radovima te nastalim posljedicama upravitelj ceste dužan je odmah obavijestiti javnost i Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, a ako je ugrožen javni red i mir i ometan promet, i Ministarstvo unutarnjih poslova. U slučaju prirodnih nepogoda, kao što su oluje, poplave, lavine, potres, požar i slično, pri teškim prometnim nesrećama i drugim izvanrednim događajima ili po zahtjevu Ministarstva unutarnjih poslova, upravitelj ceste dužan je osigurati da izvođač radova redovnog održavanja ceste, bez odlaganja ukloni posljedice tih nepogoda (oštećenja ceste, prepreke na cesti i slično), zbog kojih je ometan ili ugrožen promet ili zbog kojih može doći do većih oštećenja javne ceste ili veće materijalne štete. Ako to nije moguće, dužan je odmah: označiti opasno mjesto i osigurati promet s propisanom prometnom signalizacijom, poduzeti nužne mjere za osiguranje javne ceste, uspostaviti prohodnost javne ceste, ako je to moguće.
23. Odredbom čl. 3. Pravilnika o ophodnji javnih cesta (Narodne novine broj 75/14,) propisano je da se ophodnja javnih cesta uspostavlja i obavlja najmanje dva puta mjesečno na županijskim cestama, a čl. 10. st. 1. propisana je učestalost ophodnje koja ovisi o vrsti javne ceste, prometnom opterećenju (PGDP) i strukturi prometa, a st. 2. da u razdoblju nepovoljnih vremenskih prilika i u drugim situacijama koje ugrožavaju javnu cestu ili promet na njoj potrebno je povećati učestalost ophodnje. U takvim uvjetima, ophodnju treba obaviti odmah nakon što se osiguraju potrebni uvjeti ili dopuste vremenske prilike ili prestane opasnost zbog koje bi mogla biti ugrožena sigurnost ophodara. Prema čl. 36. st. 1. radi zaštite javne ceste i sigurnosti prometa na njoj ophodar mora tijekom ophodnje stalno nadzirati sve aktivnosti na javnoj cesti i njenom zaštitnom pojasu. Prema st. 2. uz stalni nadzor aktivnosti iz stavka 1. ovoga članka, ophodar mora, u okviru svojih mogućnosti i raspoložive opreme i sredstava, spriječiti štetnu aktivnost te mogući štetni utjecaj okoline na javnu cestu i promet na njoj. Pod osobito štetnim aktivnosti na javnoj cesti, smatra se među ostalim rasipanje materijala, nanošenje blata, ulja ili drugi način onečišćivanja javne ceste na kolnik javne ceste. Prema čl. 45. ako na javnoj cesti nastane izvanredni događaj ili bilo koji drugi događaj koji ugrožava sigurnost odvijanja prometa, a čije posljedice ophodar nije u mogućnosti sam otkloniti, dužan je osigurati takvo opasno mjesto postavljanjem odgovarajućeg kompleta prometnih znakova.
24. Tijekom postupka nespornim je utvrđeno da je predmetnog dana na opisanoj dionici ŽC 6040 bila masna mrlja na cesti, te da se tužitelj kretao navedenom prometnicom iz smjera juga prema sjeveru. Dolaskom do mjesta koje je pobliže definirano 4. km stupom navedene prometnice, tužitelj se svojim osobnim vozilom kretao brzinom od oko 57 km/h, pri kojoj brzini je ušao u desni zavoj radijusa oko 207 m. Pri prolasku tim zavojem došlo je do destabilizacije njegovog osobnog vozila, zanošenjem u lijevo i silaska izvan lijevog ruba kolnika, gdje je vozilo u konačnici naletjelo na zaštitnu metalnu ogradu.
25. Sporno je da li je uzrok predmetne prometne nezgode masna mrlja na cesti ili pak neprilagođena brzina osobnog vozila tužitelja, te je li tuženik, ukoliko je uzrok masna mrlja na cesti, odgovoran za njezinu pojavu, s obzirom na mjere i radnje poduzete u cilju njezine prevencije i otklanjanja. Sud utvrđuje uzročno-posljedičnu vezu primjenom standarda vjerojatnosti (pretežita vjerojatnost), pri čemu nije potrebno dokazati apsolutnu sigurnost uzroka, već da je određena činjenica vjerojatniji uzrok nastanka štete.
26. Iz Zapisnika o očevidu od 5. siječnja 2021. (list spisa 5-8), proizlazi da su policijski djelatnici, prilikom dolaska na očevid, uočili da je stanje kolnika gdje se nesreća dogodila bilo sklisko od skliske tekućine po kolniku koja je bila posuta i propisno obilježena prometnim znakovima.
27. Prilikom vještačenja utvrđeno je da se vozilo tužitelja "VW Golf" registarske oznake [registarska oznaka], kretalo brzinom oko 57 km/h, dok sam tužitelj u svom iskazu navodi da se kretao brzinom približno 50 km/h. Prema mišljenju vještaka s obzirom da masnoća na kolniku praktički poništava bilo kakvo prianjanje između pneumatika i asfalta, do destabilizacije vozila moglo je doći i u slučaju da se tužitelj kretao brzinom od 30 km/h. Međutim, pri brzini kretanja od 30 km/h kinetička energija vozila bila bi znatno manja nego pri brzini kretanja od 57 km/h, pa bi zbog toga započetu destabilizaciju vozila pri brzini kretanja 30 km/h bilo znatno lakše zaustaviti nego pri brzini kretanja vozila od 57 km/h. Prema tome, da se tužitelj u kritično vrijeme kretao brzinom od 30 km/h, da bi postojala realna tehnička mogućnost da se vozilo u zanošenju zaustavi i prije mjesta udara u zaštitnu metalnu ogradu. U slučaju da bi u takvoj situaciji došlo do udara vozila u zaštitnu metalnu ogradu, tada bi zbog znatno manje kinetičke energije vozila trebalo očekivati i manje posljedice predmetne prometne nezgode, ali koje bi to u konkretnim slučaju bile, ne može se izjasniti.
28. Iz sadržaja prekršajnog spisa, poslovni broj 20 Pp P-1545/2016, točnije iz sadržaja zapisnika o očevidu PU zadarske PPP Zadar od 5. siječnja 2016., proizlazi da je navedeni dio prometnice oznake ŽC 6040, neposredno prije samog mjesta prometne nezgode, bio propisno obilježen prometnim znakovima „Opasnost na cesti” i „ograničenje brzine 30 km/h”. Navedeni materijalni dokaz u podudarnosti je s iskazom svjedoka EG, koji je detaljno i okolnosno iskazivao o postavljanju prometnih znakova, njihovom broju, rasporedu i vremenu postavljanja. Sud zapisnik o očevidu, dovodeći ga u vezu s iskazom navedenog svjedoka, cijeni logičnim, životnim i vjerodostojnim, budući da su isti međusobno suglasni i podudarni u odlučnim činjenicama glede postavljanja prometnih znakova na predmetnoj dionici ceste, pri čemu nema okolnosti koje bi dovodile u sumnju njihovu vjerodostojnost. Nadalje, sud je iskaz svjedoka VG također cijenio istinitim, logičnim i vjerodostojnim u dijelu u kojem potvrđuje saznanja o postojanju masne mrlje na kolniku, poduzetim radnjama ophodarske službe te postavljanju prometne signalizacije upozorenja i ograničenja brzine, budući da je njegov iskaz u bitnim dijelovima podudaran s iskazom svjedoka EG i sadržajem zapisnika o očevidu kao materijalnog dokaza. Iz iskaza svjedoka UG proizlazi da je predmetna dionica ceste bila onečišćena masnom mrljom zbog koje je bilo potrebno višekratno posipanje kolnika tijekom cijelog dana, pri čemu je saniranje započeto oko 10:00 sati i ponavljano više puta, a završeno tek oko 15:00 do 16:00 sati. Nadalje proizlazi da su na toj dionici već bile zabilježene prometne nezgode, kao i da je prije predmetnog štetnog događaja već jednom izvršeno posipanje kolnika, što upućuje na ranije posto janje opasnog stanja. U odnosu na prometnu signalizaciju svjedok navodi da je postavljanje znakova opasnosti, radova na cesti i ograničenja brzine od 30 km/h uobičajena praksa, ali ne može potvrditi vrijeme njihova postavljanja u konkretnom slučaju. Sud ovaj iskaz cijeni istinitim, životnim i logičnim te u bitnim dijelovima sukladnim s iskazima svjedoka EG i VG, kao i sa sadržajem zapisnika o očevidu, budući da navedeni dokazi suglasno upućuju na postojanje masne mrlje na kolniku, poduzimanje radnji sanacije te postavljanje prometne signalizacije upozorenja na opasnost na predmetnoj dionici ceste.
29. Sud iskaz svjedoka LG cijeni kao neživotan, nelogičan i nekonzistentan, te u bitnim dijelovima proturječan sadržaju javnih isprava, osobito zapisniku o očevidu PU zadarske PPP Zadar od 5. siječnja 2016. Naime, navodi svjedoka o nepostojanju prometne signalizacije te o odsutnosti prometnih znakova upozorenja i ograničenja brzine u izravnoj su suprotnosti s navodima iz zapisnika o očevidu kao javne isprave, iz kojeg proizlazi da je navedeni dio prometnice bio propisno obilježen prometnim znakovima „Opasnost na cesti” i „ograničenje brzine 30 km/h”. Također su neuvjerljivi i međusobno proturječni dijelovi iskaza u kojima svjedok osporava postojanje prometnih znakova, iako isto proizlazi iz javne isprave koja uživa presumpciju istinitosti. Dodatno, iskaz svjedoka nije logičan ni u dijelu u kojem dovodi u pitanje postavljenu prometnu signalizaciju na predmetnoj dionici ceste, pri čemu za takve tvrdnje ne nudi objektivna i provjerljiva opažanja, zbog čega ga sud ne prihvaća kao vjerodostojan dokaz. Sud iskaz tužitelja AG cijeni kao subjektivan u dijelu u kojem opisuje mehanizam nastanka prometne nezgode i uzrok gubitka kontrole nad vozilom, budući da isti nije u cijelosti potkrijepljen drugim provedenim dokazima, osobito materijalnim dokazima i iskazima svjedoka koji se odnose na prometnu signalizaciju na predmetnoj dionici ceste. U tom dijelu iskaz tužitelja nije dovoljno objektiviziran te se ne može u cijelosti prihvatiti kao pouzdan dokaz o odlučnim činjenicama. Međutim, sud prihvaća njegov iskaz kao vjerodostojan u dijelu koji se odnosi na tijek same prometne nezgode, dinamiku kretanja vozila te opis zadobivenih ozljeda i postupanju nakon nezgode, budući da je u tom dijelu iskaz životan, logičan i u skladu s medicinskom dokumentacijom koja prileži spisu. U preostalom dijelu, sud iskaz tužitelja cijeni kao nedovoljno uvjerljiv i nepotkrijepljen, te ga dovodi u vezu s ostalim provedenim dokazima, kao jedinstvenu i međusobno povezanu cjelinu.
30. Na temelju svih prednje iznijetih utvrđenja, a rukovodeći se citiranim odredbama ZC-a. ZSPC-a i Pravilnika o održavanju cesta, ovaj sud drži da je tuženik, zbog određenih propusta Ceste Zadarske županije d.o.o. kao društva kojem je bilo povjereno održavanje i predmetne dionice autoceste, djelomično odgovoran za nastanak predmetne štete, i to u omjeru od 50%. Sud je ocjenu dokaza proveo sukladno čl. 8. ZPP, analizirajući svaki dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti, pri čemu je odlučne činjenice utvrdio na temelju dokaza koji su logični, međusobno suglasni i životno uvjerljivi.
30. Naime, unatoč činjenici da je Ceste Zadarske županije d.o.o. u nekoliko navrata prošla predmetnom dionicom ceste, posipavajući apsorbent, te pritom postavila odgovarajuću signalizaciju, nesporno je da su se toga dana dogodile ne jedna, već nekoliko prometnih nezgoda. Iz navedenog, može se zaključiti da je uzrok nastanka tih nezgoda upravo masna mrlja na cesti koja se protezala većom dužinom po predmetnoj prometnici. Naime, iako je tužitelj u svojem iskazu naveo da se predmetnog dana vozio brzinom približno 50 km/h, a vještak je utvrdio da bi ta brzina iznosila oko 57 km/h, ali i da bi do destabilizacije vozila moglo doći i u slučaju da se tužitelj kretao brzinom od 30 km/h. Međutim, pri brzini kretanja od 30 km/h kinetička energija vozila bila bi znatno manja nego pri brzini kretanja od 57 km/h, pa bi zbog toga započetu destabilizaciju vozila pri brzini kretanja 30 km/h bilo znatno lakše zaustaviti nego pri brzini kretanja vozila od 57 km/h. Prema tome, da se tužitelj u kritično vrijeme kretao brzinom od 30 km/h, da bi postojala realna tehnička mogućnost da se vozilo u zanošenju zaustavi i prije mjesta udara u zaštitnu metalnu ogradu. U slučaju da bi u takvoj situaciji došlo do udara vozila u zaštitnu metalnu ogradu, tada bi zbog znatno manje kinetičke energije vozila trebalo očekivati i manje posljedice predmetne prometne nezgode, ali koje bi to u konkretnim slučaju bile, ne može se izjasniti. Nije sporno da je ophodarska služba u nekoliko navrata prošla predmetnom dionicom ceste, posipavajući apsorbent po istoj, međutim, mišljenje je ovog suda da zbog površine masne mrlje i dužine protezanja iste i to pogotovo ukoliko se pojava masne mrlje na cesti nije mogla prevenirati posipanjem apsorbent. Prema čl. 4. Pravilnika o opravdanim slučajevima i postupku zatvaranja javne ceste st. 2. opravdani slučajevi za zatvaranje javne ceste, osim taksativno navedenih slučajeva u stavku 1. ovoga članka, opravdani slučaj za zatvaranje javne ceste i preusmjeravanje prometa smatra se i drugi predviđeni događaj koji utječe na sigurnost i protočnost prometa na javnoj cesti. Prema tome, ukoliko poduzete mjere nisu pomogle u ostvarenju sigurnog i nesmetanog prolaska predmetnom dionicom ceste, a očito nisu, kada su se predmetnog dana dogodilo nekoliko prometnih nezgoda zbog masne mrlje na cesti, tada je jedina prevencija u konkretnom slučaju bila pravovremeno zatvoriti tu dionicu ceste dok se navedena masna mrlja ne sanira. Obveza zatvaranja prometnice nastaje kada poduzete mjere održavanja ne osiguravaju minimalnu razinu sigurnosti prometa, odnosno kada opasnost nije razumno otklonjiva u kratkom roku. Stoga, kako mjere koje su poduzete nisu bile dovoljne da se osigura nesmetano i sigurno prometovanje predmetnom dionicom ceste, a u konkretnom slučaju, s obzirom dužinu protezanja masne mrlje, postojala je opravdana mogućnost da se uvede i IV. stupanj pripravnosti, te da se privremeno zatvori predmetna dionica ceste, to je tuženik, prema mišljenju ovog suda, djelomično odgovoran za nastalu prometnu nezgodu, i to u omjeru od 50 %, dok je u preostalom dijelu odgovornost na tužitelju, koji nije prilagodio brzinu kretanja stanju na cesti. Sud ocjenjuje doprinos stranaka nastanku štete primjenom kriterija stupnja povrede dužne pažnje, uzimajući u obzir da su i upravitelj ceste i vozač propustili poduzeti mjere koje su bile razumno očekivane u danim okolnostima.
31. Naime, iz iskaza tužitelja AG proizlazi da se isti da se na dan štetnog događaja kretao predmetnom dionicom ceste iz smjera Sukošana prema Zemuniku brzinom od približno 50 km/h, vještak prometne struke je utvrdio da je ta brzina iznosila oko 57 km/h, iako je dozvoljena brzina kretanja iznosila 30 km/h, te neposredno prije mjesta prometne nezgode bio postavljen znak "Opasnosti na cesti",. Nije sporno da je masna mrlja na kolniku preko koje je prešlo osobno vozilo tužitelja izazvala destabilizaciju vozila i zanošenje te udaranje u zaštitnu metalnu ogradu, međutim prema mišljenju vještaka, sa kojim se slaže i ovaj sud, da se pri brzini kretanja od 30 km/h kinetička energija vozila bila bi znatno manja nego pri brzini kretanja od 57 km/h, pa bi zbog toga započetu destabilizaciju vozila pri brzini kretanja 30 km/h bilo znatno lakše zaustaviti nego pri brzini kretanja vozila od 57 km/h. Prema tome, da se tužitelj u kritično vrijeme kretao brzinom od 30 km/h, da bi postojala realna tehnička mogućnost da se vozilo u zanošenju zaustavi i prije mjesta udara u zaštitnu metalnu ogradu. U slučaju da bi u takvoj situaciji došlo do udara vozila u zaštitnu metalnu ogradu, tada bi zbog znatno manje kinetičke energije vozila trebalo očekivati i manje posljedice predmetne prometne nezgode. Prema tome, da je tužitelj vozio dozvoljenom brzinom od 30 km/h, isti bi najvjerojatnije izbjegao udar u zaštitnu metalnu ogradu, a kako je to pojasnio vještak u svojem nalazu i mišljenju. Slijedom navedenog, ovaj sud procjenjuje suodgovornost tužitelja za nastanak predmetne nezgode u omjeru od 50%.Sud posebno naglašava obvezu vozača da brzinu kretanja prilagodi stanju i uvjetima na cesti, neovisno o postavljenom ograničenju brzine, sukladno čl. 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
32. Vještak medicinske struke vještaka dr. Arlene Sabljar spec. psihijatrije u svom nalazu i mišljenje od 16. siječnja 2025. (list spisa 176-196), nakon opsežne i stručne analize zaključno navodi da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 7 dan, (žalio se na bolove u glavi na mjestu ozljede te da se bol širi do donje čeljusti koja kao da trne. Bolovi od LC rana parijeto-temporalno-.okcipitalno desno, postavljeno 10 šavova), bolove srednjeg intenziteta 30 dana a manifestirali su se jakom glavoboljom zatiljno i desno parijentalno te trnjenjem donje čeljusti, lijeve polovice lica i lijeve ruke, uz bolove u vratu i ograničeno pokretljivost, (nalaz o dana 2. veljače 2016.). Bolove slabog inteziteta trpio je narednih 60 dana. Sekundarni strah bio je jakog inteziteta 7 dan, srednjeg inteziteta 90 dana, a blažeg inteziteta 263 dana. Duševne boli zbog PTSP poremećaja kao i razvoj blagog kognitivnog poremećaja da su doveli do umanjenja životne aktivnosti za 14,5 %. Kod oštećenika da se i dalje zamjećuje depresivna i anksiozna simptomatologija uz oštećenje kognitivnog funkcioniranja. Naruženja nema. Tuđa njega i pomoć da mu je bila potrebna prvih tjedan dana po 4 sata dnevno, a slijedećih 60 dana po 1 sat dnevno. U podnesku od 4. veljače 2025. tuženik je iznio nekoliko prigovora na nalaz i mišljenje vještakinje. Tuženik u bitnome osporava nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke dr. Arlene Sabljar, spec. psihijatrije, smatrajući ga kontradiktornim, nedovoljno obrazloženim i nepotkrijepljenim medicinskom dokumentacijom. Prije svega, tuženik prigovara zaključku vještaka da bi smanjenje životne aktivnosti tužitelja od 14,5 % bilo u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnom prometnom nezgodom, ističući da iz samog nalaza proizlazi kako tužitelj boluje od PTSP-a i blagog kognitivnog poremećaja, ali da nije jasno u kojoj mjeri su ta stanja posljedica prometne nezgode, a u kojoj mjeri drugih, ranijih ili općih zdravstvenih okolnosti, osobito s obzirom na životnu dob tužitelja. Nadalje, tuženik dovodi u pitanje zaključak o potrebi tuđe pomoći i njege, ističući da je s obzirom na životnu dob tužitelja uobičajeno da mu je takva pomoć potrebna i neovisno o predmetnoj nezgodi, zbog čega smatra da uzročno-posljedična veza između nezgode i potrebe za tuđom pomoći nije dovoljno obrazložena. Tuženik dodatno osporava metodologiju i osnovu zaključivanja vještaka, navodeći da nije jasno na temelju kojih konkretnih medicinskih nalaza je utvrđeno da bi upravo prometna nezgoda dovela do depresivne i anksiozne simptomatologije te kognitivnog oštećenja, kao i da je iz samog nalaza vidljiva unutarnja proturječnost u dijelu u kojem se istodobno navodi postojanje psihičkih poremećaja i njihovo pripisivanje smanjenju životne aktivnosti. Konačno, tuženik osporava i ocjenu trajanja i intenziteta fizičkih bolova te potrebe za tuđom pomoći i njegom, ističući da navedeni zaključci nisu dovoljno obrazloženi niti razvidni iz medicinske dokumentacije, te smatra da ne postoji jasna i objektivna podloga za takvu vremensku i kvantitativnu procjenu. U odnosu na svaki prigovor vještakinja se detaljno očitovala podneskom od 17. ožujka 2026. u odnosu na prigovor pod 1 vještakinja navodi da je umanjenje životne aktivnosti tužitelja u uzročno posljedičnoj vezi s proživljenom traumom i saobraćajnom nesrećom koju je tužitelj doživio 5. siječnja 2016. Jasne simptome PTSP-a verbalizira i tijekom psihijatrijskog egzamena prilikom čega jasno pokazuje i blagi kognitivni deficit koji je već zabilježen i prilikom psihijatrijskog pregleda 24. ožujka 2016. (Tijekom egzamena da su korištene PTSP skala traume i minimental test). U odnosu na prigovor pod 2 vještakinja navodi da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja imao 67 godina što ne odgovara visokoj starosnoj dobi koja počinje sa 65 godina. U medicinskoj dokumentaciji da se evidentiraju glavobolje, vrtoglavice, opća slabost trnjenje donje čeljusti, lijeve polovice lica i lijeve ruke, bolovi u vratu uz ograničenu pokretljivost, zaboravljivost, što su smetnje koje su sukladne i anamnestikim podacima tijekom egzamena. Psihijatrijskom procjenom na osnovu medicinske dokumentacije i egzamenom, tuđa pomoć i njega mu je bila potrebna prvih tjedan dana po 4 sata dnevno, a slijedećih 60 dana po 1 sat dnevno, i to za održavanje higijene, u početku nije mogao i samostalno hodati jer ga je zanosilo, supruga mu je pomagala kod oblačenja i svlačenja, tuširanja, pripremanja hrane i slično. Dugo nije mogao samostalno voziti te su ga drugi morali voziti liječniku i na fizikalnu terapiju. U odnosu na prigovor pod 3 vještakinja navodi da PTSP simptomatologija kao i kognitivni deficit spominju se jasno u medicinskoj dokumentaciji od samog trenutka štetnog događaja i nadalje. Psihijatrijskim vještačenjem da je utvrđeno da je tužitelju životna aktivnost radi PTSP poremećaja koji je nastao kao posljedica prometne nesreće umanjena za 10 % prema tablicama sudskih vještaka. Oštećeni da je također na štetni događaj razvio i blagi kognitivni deficit koji se bilježi i tijekom prvih egzamena, na osnovu kojega poremećaja mu je životna aktivnost umanjena za 5%. Baltazarovim pravilom je izračunato da mu je životna aktivnost radi tih poremećaja umanjena za 14,5 % koji račun je prikazan u samom vještačenju. Zaključno pod 4. vještakinja navodi da je uvidom u kompletnu dokumentaciju os štetnog događaja u razdoblju hospitalizacije od 5. siječnja do 7. siječnja 2016. žali na jaku glavobolju zatiljno i desno parijetalno te trnjenjem donje čeljusti, lijeve polovice lica i lijeve ruke, također je navodio bolove u vratu uz ograničenu pokretljivost koja simptomatologija se evidentira u smislu jakih glavobolja koje i dalje perzistiraju i na kontrolnom pregledu od 2. veljače 2016. Budući da je hospitalizacija trajala tri dana uzet je minimalni prosjek trajanja jakih bolova od 7 dana iako se jake glavobolje bilježe i kasnije u medicinskoj dokumentaciji. Bolovi srednjeg inteziteta da je trpio 30 dana a manifestirali su se jakom glavoboljom zatiljno i desno parijetalno te trnjenjem donje čeljusti, lijeve polovice lica i lijeve ruke, uz bolove u vratu uz ograničenu pokretljivost. Kroz to razdoblje navodi i zanošenje i nestabilnost u hodu, posebice u desno, uz mučninu bez povraćanja što je sve zabilježeno i na kontrolnom pregledu od 2. veljače 2016. godine, a trajali su i dalje, s time da je uzet prosjek od 30 dana. Anamnestičkim podatcima se dobije da su mu glavobolje trajale sigurno 6 mjeseci, ali su se kasnije javljale povremeno. Stoga da je njena psihijatrijska procjena bila da su bolovi slabog inteziteta trajali narednih 60 dan, a manifestirali su se kroz povremene glavobolje. Iz iskaza vještakinje proizlazi da ostaje u cijelosti kod svog ranijeg nalaza i mišljenja te danih odgovora na prigovore tuženika, pri čemu pojašnjava da je zaključak o smanjenju životne aktivnosti i postojanju kognitivnog deficita u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnom prometnom nezgodom utemeljen na medicinskoj dokumentaciji i kliničkom pregledu tužitelja. Nadalje proizlazi da su se već u nalazu OB Zadar od 2. veljače 2016., kao i u kasnijem psihijatrijskom nalazu od 24. ožujka 2016., evidentirale smetnje kognitivnog funkcioniranja, osobito u vidu pojačane zaboravljivosti i smetnji koncentracije, što upućuje na kontinuitet kognitivnih poteškoća nakon štetnog događaja. Iz iskaza vještakinje također proizlazi da je na temelju anamnestičkih podataka, kliničkog pregleda i cjelokupne medicinske dokumentacije zaključila da se radi o blagim kognitivnim smetnjama koje ranije nisu bile prisutne, a koje dovodi u vezu s posljedicama traumatskog događaja, uključujući i moguće neurološke posljedice opisane u medicinskoj dokumentaciji. Također proizlazi da se vještakinja poziva i na psihijatrijski nalaz dr. Škifića, u kojem je postavljena dijagnoza PTSP-a i organskog afektivnog poremećaja, uz ordiniranu terapiju, što dodatno potvrđuje postojanje psihičkih i kognitivnih poremećaja u vezi s predmetnom prometnom nezgodom.
33. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio vještačenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke dr. Arlene Sabljar, to stoga što smatra da je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke i medicinske znanosti, sve na temelju uvida u priloženu dokumentaciju, te obzirom da stranke nakon nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, tuženik je samo paušalno ostao kod svojih prigovora.
34. Dakle, utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio primarni strah prilikom ozljeđivanja u trajanju od nekoliko minuta, sekundarni strah u trajanju od 7 dana, srednjeg inteziteta 90 dana a blažeg 263 dana. Nadlaje tužitelj trpio bolove jakog inteziteta 7 dana, bolove srednjeg inteziteta 30 dana i bolove slabog inteziteta 60 dana. Duševne boli zbog PTSP poremećaja kao i razvoj Blagog kognitivnog poremećaja doveli su do umanjenja životne aktivnosti za 14,5 %. Tuđa pomoć i njega bila mu je potrebna prvih tjedan dana po 4 sata dnevno, a sljedećih 60 dana po 1 sat dnevno.
35. Na temelju gore navedenog medicinskog vještačenja utvrđeno je kako je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, a temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje: za fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, kao što je i u ovom predmetu slučaj, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu. Stoga je, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju, potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.
36. Nadalje, notorna je činjenica da je u proteklih pet godina od kada je došlo do izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske porasla stopa inflacije, Inflacijska kretanja sud ne uzima kao samostalni pravni kriterij, već ih sagledava u okviru aktualne sudske prakse i Orijentacijskih kriterija VSRH radi očuvanja realne vrijednosti pravične naknade. Nadalje, ističe se činjenica da navedeni podaci, osobito oni o pojačanim inflatornim kretanjima, nipošto i ni na koji način ne mogu realno i stvarno opisati, u činjeničnom smislu, koliki je stvarni porast troškova života kojeg stope inflacije ne mogu prikazati na objektivan način. Dakako, sve navedeno se odrazilo i na gubitak vrijednosti iznosa pravičnih novčanih naknada koje se oštećenicima isplaćuju za popravljanje pretrpljene neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti. Drugim riječima, sud smatra da se iznosima pravičnih naknada koji su povećani prije deset godina danas na tržištu roba i usluga ne može kupiti odnosno priuštiti niti polovica roba i usluga na tržištu koje su se za povećane iznose pravičnih novčanih naknada, mogle kupiti nakon povećanja navedenih novčanih naknada. Pri odmjeravanju pravične novčane naknade sud je imao u vidu Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH te sudsku praksu u sličnim predmetima.
37. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda te notornu činjenicu povećanih troškova života u zadnjih nekoliko godina, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 2.665,74 EUR.
38. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje straha, kao i vodeći računa o načinu ozljeđivanja tužitelja te povećane troškove života u zadnjih nekoliko godina, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 8.622,64 EUR, pri tome kasni strah koji se javlja kao zabrinutost u situacijama prometa nije kvalifikatorna okolnost za koju bi se dosuđivala pravična novčana naknada.
39. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđeno umanjenje opće životne i radne aktivnosti u opsegu od 14,5 %, pojavne oblike kroz koje se te posljedice očituju, dob tužitelja u vrijeme ozljeđivanja, kao i način ozljeđivanja te notornu činjenicu povećanih troškova života u zadnjih nekoliko godina, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos 2.239,70 EUR.
40. S obzirom na sve izloženo te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 13.528,08 EUR, međutim tužitelj potražuje tužitelj potražuje iznos od 7.400,00 EUR.
41. Vještak je utvrdio da je bila potrebna tuđa pomoć druge osobe. Tuđa pomoć druge osobe 4 sata dnevno tjedan dana, te 1 sat dnevno još 60 dana za pomoć u svakodnevnom životu, osobnu higijenu, nošenje težih stvari, transport van stana i kuće, kupnja potrepština, čišćenje kuće itd. Obzirom da se radi o osobi visoke starosne dobi pa je ovaj sud uzeo u obzir prosječnu satnicu osoba koje se bave pružanjem usluga pomoći u domaćinstvu u visini od 6,64 EUR po satu te smatra da pravična novčana naknada tužiteljici za tuđu pomoć i njegu iznosi 584,32 EUR, međutim tužitelj potražuje tužitelj potražuje iznos od 584,00 EUR.
42. Zbog navedenog, a imajući u vidu činjenicu da stranke nisu sporile visinu štete koja je utvrđena po vještacima, ovaj sud drži da je tužitelj djelomično uspio sa svojim zahtjevom za naknadom imovinske štete i to u visini od 1.384,43 EUR, budući je vještak izračunao da je ukupna visina štete na vozilu da iznosila 2.768,86 EUR / 20.862,00 kn, a tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev na navedeni iznos, nadalje ovaj sud drži da je tužitelj djelomično uspio sa svojim zahtjevom za naknadom imovinske štete i to u visini i to u visini od 3.700,00 EUR. Naime, tužitelj je potraživao na ime ukupne neimovinske štete iznos od 7.400,00 EUR (iako mu po ocjeni ovog suda pripada ukupan iznos od 13.528,08 EUR). Naposlijetku ovaj sud drži da je tužitelj djelomično uspio sa svojim zahtjevom za naknadom imovinske štete radi tuđe njege i pomoći u i to u visini od 292,00 EUR, budući je tužitelj potraživao 584,00 EUR. Sud je zaključio da je tužitelj u konkretnom slučaju uspio sa svojim zahtjevom u ukupno u visini od 5.376,43 EUR. Sud je uspjeh stranaka ocijenio usporedbom postavljenog i dosuđenog zahtjeva, pri čemu je tužitelj uspio u približno 50% ukupnog zahtjeva.
43. Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dana podnošenja tužbe pa do isplate. (Zaključak sjednice Građanskog odjela VSRH od 12. travnja 2016.god.)
44. Na dosuđeni iznos imovinske štete (tuđa njega i pomoć) tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dana presuđenja pa do isplate, a ne od dana podnošenja tužbe.
45. Slijedom navedenog, valjalo je djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja, i to na za ukupan iznos od 5.376,43 EUR, i to sa zateznim kamatama koje na iznos od 5.084,43 EUR teku od 23. srpnja 2016., a na iznos od 292,00 EUR od presuđenja do isplate, te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude. U preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa pa do zatraženog iznosa od 10.752,90 EUR (za iznos od 5.376,47 EUR) sa zateznim kamatama, zahtjev tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovan, te odlučiti kao u točki II. izreke ove presude. Zatezne kamate dosuđuju se sukladno čl. 29. ZOO-a, prema dospijeću pojedinih oblika štete.
46. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona, kao pod II. izreke rješenja.
U Zadru, 2. lipnja 2026.
Sudski savjetnik
Sudac
Matej Zurak
Marko Baraka
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koja se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. Zakona o parničnom postupku).
Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi. U slučaju iz čl. 335. st. 9. Zakona o parničnom postupku, sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova, gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena, te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. Zakona o parničnom postupku).
O žalbi odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Punomoćniku tuženika
