REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3260/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Boški Pavičić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. iz Zagreba, Miševečka 15A, OIB 15907062900, zastupanog po punomoćnicima AB, Željki Rajković i Slavenu Martiću, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu, protiv tuženika GRAD ZAGREB, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB 61817894937, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o je

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zorke Despot iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-60218/2024 od 8. kolovoza 2024. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 79,19 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 44,50 eura od dana 24. veljače 2024. do isplate,

- na iznos od 34,69 eura od dana 26. ožujka 2024. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zorke Despot iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-60218/2024 od 8. kolovoza 2024. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 45,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 8. kolovoza 2024. do isplate.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 138,27 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. lipnja 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 22. svibnja 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine, temeljem kojeg je javni bilježnik Zorka Despot iz Zagreba donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-60218/2024 dana 8. kolovoza 2024. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 79,19 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 44,50 eura od dana 24. veljače 2024. do isplate te na iznos od 34,69 eura od dana 26. ožujka 2024. do isplate, sve uz naknadu troškova ovršnog postupka.

2. Tuženik je pravovremeno podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi ističući prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu, prigovara vjerodostojnoj ispravi temeljem koje je izdano rješenje o ovrsi, smatra kako nije jasno određena naznaka nekretnine na koju se odnosi predmetna tražbina, da spisu nisu priloženi računi za utuženo razdoblje iz kojih bi proizlazilo na koga isti glase, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovor zastare te osporava osnov predmetnog potraživanja. Nadalje, tuženik navodi kako predmetnu nekretninu bespravno koristi od **.**.2021. ĆB. Slijedom svega, tuženik predlaže da sud predmetno rješenje o ovrsi odbaci te da tužitelju naloži podmirenje troškova postupka.

3. Sud je ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv-3260/2024-2 dana 9. lipnja 2025. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sve sukladno članku 58. stavak 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93,14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ).

4. Tužitelj se na navode tuženika iz odgovora na tužbu očitovao podneskom od 2. listopada 2025. kojim ukazuje kako utuženo potraživanje proizlazi iz Ugovora o potrošnji toplinske energije koji je potpisan od strane ovlaštenih predstavnika suvlasnika zgrade na adresi [adresa], zastupanih po predstavniku suvlasnika VB, kao krajnji kupci toplinske energije, koji su isti sklopili dana 21. svibnja 2016. pod brojem 1183582201401, a koji u skladu sa zakonom obvezuje i sve druge vlasnike i suvlasnike posebnih dijelova zgrade. Ističe kako sukladno Ugovoru, tužitelj obavlja ugovorenu djelatnost davatelja usluga isporuke toplinske energije za koje usluge tužitelj ispostavlja račune prema količini pružene usluge i utvrđenoj cijeni. Radi pojašnjenja djelatnosti isporuke toplinske energije u zgrade sa stanovima, svi vlasnici samostalnih uporabnih cjelina nekretnine su krajnji kupci na koje se raspodjeljuje toplinska energija koja je isporučena na jedinstveno obračunsko mjerno mjesto na ulazu u zgradu, a sve prema načinu određenom Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine br. 99/14, 27/15, 124/15, 67/2025, dalje u tekstu: Pravilnik). Tužitelj navodi kako je time tuženik jasno obaviješten o ugovorenom načinu obračuna mjesečnih troškova za isporučenu toplinsku energiju te je kao i tužitelj obvezan poštivati odredbe Pravilnika. Kako među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj nesporno isporučio toplinsku energiju u predmetnu stambenu zgradu na adresi [adresa], na jedinstveno obračunsko mjesto u predmetnom razdoblju te da je ukupno isporučenu toplinsku energiju raspodijelio svim suvlasnicima posebnih dijelova stambene zgrade sukladno odabranom modelu i odredbama Pravilnika, temeljem članka 84. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje u tekstu: ZVDSP) tuženik, kao suvlasnik nekretnine na čijem suvlasničkom dijelu je uspostavljeno vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine, dužan je podmiriti obveze na povremena davanja koja uključuju i naknade dobavljaču toplinske energije čime tužitelj prigovor promašene pasivne legitimacije smatra neosnovanim. Smatra kako je prijedlog za ovrhu i izvadak iz poslovnih knjiga sastavljen sukladno odredbama čl. 39. OZ-a kao i da je prigovor zastare u cijelosti neosnovan. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže održati na snazi predmetno rješenje o ovrsi i naložiti tuženiku isplatu utuženog iznosa tužitelja zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

5. Tuženik se na navode tužitelja očitovao podneskom od 11. veljače 2026. navodeći kako ostaje kod istaknutih prigovora te da opreza radi ističe i prigovor prekluzije.

6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga sa stanjem na dan 16. svibnja 2024., Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 118358201401, Odluku suvlasnika sa lista 33 spisa uz popis suvlasnika, izvadak iz zemljišnih knjiga, te prijepis utuženih računa sa lista 157-160 spisa.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim kao pod toč. I. izreke.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu obračunate potrošnje toplinske energije za stambeni prostor na adresi u [adresa], za siječanj i veljaču 2024.

9. Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija tuženika, osnova i visina tužbenog zahtjeva te je li protekao zakonom propisani rok za zastaru utuženog potraživanja.

10. U odnosu na navode tuženika kako je tužitelj prekludiran u iznošenju činjenica i dokaza sud ukazuje kako je tužitelj ranije spomenuto rješenje ovog suda od 9. lipnja 2025. zaprimio 22. rujna 2025. (potvrda o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena nalazi se na poleđini lista 18 spisa). Dakle, tužitelj je navedeni podnesak predao u roku od 15 dana od primitka predmetnog rješenja, odnosno isti je predan u skladu s člankom 461.a st. 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP). Stoga tužitelj nije prekludiran iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze kako je to učinio podneskom od 2. listopada 2025.

11. Sud u odnosu na navode tuženika o neurednosti prijedloga za ovrhu i da rješenje o ovrsi ne sadrži propisane podatke, te da izvadak iz poslovnih knjiga nije ovjeren pečatom i izvornim vlastoručnim potpisom odgovorne osobe ukazuje kako je odredbom čl. 39. OZ-a propisano da prijedlog za ovrhu mora biti razumljiv i sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će biti naznačena ovršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži ovrha, ovrhovoditelj i ovršenik, osobni identifikacijski brojevi ovrhovoditelja i ovršenika, tražbina čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim treba ovrhu provesti i po potrebi, predmet u odnosu na koji ga treba provesti. Sud je uvidom u priloženi ovršni prijedlog utvrdio kako isti sadrži potrebne podatke, a temeljem izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja kao vjerodostojne isprave. Nadalje, izvod iz poslovnih knjiga je vjerodostojna isprava sukladno odredbi članka 31. stavak 1. OZ-a, kojim je propisano da su vjerodostojne isprave račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom, dok je stavkom 2. istog članka propisano da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze kako je to prethodno navedeno te je pregledom priloženog izvoda iz poslovnih knjiga utvrđeno da isti udovoljava traženim pretpostavkama i predstavlja vjerodostojnu ispravu sastavljenu sukladno odredbi članka 9. Zakona o računovodstvu (Narodne novine broj 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20) kao i citiranom članku OZ-a. Slijedom navedenog, sud predmetne navode tuženika smatra neosnovanim, paušalnim i usmjerenim na izbjegavanje odgovornosti.

12. Odredbom čl. 3. toč. 6. Zakona o energiji (Narodne novine br. 120/12, 14/14, 95/15 i 102/15) propisano je kako se pod energijom smatra primarni energent i/ili transformirani oblik energije, električna energija, toplinska energija, plin, nafta i naftni derivati, dok je točkom 12. istog Zakona propisano da je kupac pravna ili fizička osoba koja kupuje energiju.

13. Na temelju čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine broj 35/14. i 129/15., dalje Opći uvjeti) propisano je da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe.

14. Nadalje, odredbom čl. 3. Općih uvjeta propisani su odnosi između kupca toplinske energije i krajnjih kupaca, pri čemu se odnos između njih regulira ugovorom o potrošnji toplinske energije, a sklapaju ga kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika.

15. Na temelju odredbe čl. 18. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 155/23, dalje ZOO) tuženik je kao sudionik u obveznom odnosu dužan postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnjom dobrog domaćina), kao i pridržavati se načela savjesnosti i poštenja sukladno odredbi čl. 12. ZOO-a te je u tom smislu tuženik bio dužan obavijestiti tužitelja o bilo kakvim nastalim promjenama, a što isti nije učinio niti je tijekom postupka tvrdio da je to učinio već isti samo paušalno navodi kako predmetnu nekretninu bespravno koristi MB. Isto tako, valja naglasiti da tužitelj obavlja specifičnu djelatnost - pružanje usluge isporuke toplinske energije velikom broju fizičkih i pravnih osoba i da korisnike utvrđuje prema svojoj evidenciji, a koja je sastavljena na temelju prijava i odjava.

16. Navedenim jasno proizlazi kako tužitelj nije ovlašten samoinicijativno mijenjati podatke u matičnim evidencijama, a budući iz priložene dokumentacije ne proizlazi da je tuženik dostavio bilo kakvu dokumentaciju koja bi bila razlog razduživanja u matičnim evidencijama prije ili u utuženom razdoblju.

17. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 16. svibnja 2024., te sa stanjem na isti datum i prijepise računa sa lista 157-160 spisa, sud je utvrdio da je kao potrošač, odnosno korisnik usluge tužitelja i vlasnik zaveden tuženik za stambeni prostor na adresi u [adresa], te da se utuženo potraživanje odnosi na siječanj i veljaču 2024. u ukupnom iznosu od 79,19 eura.

18. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga sa lista 51-156 spisa, sud je utvrdio kako je tuženik upisan u vlastovnici pod rednim brojem 12. kao vlasnik stana na adresi u [adresa], stan na tavanu površine 79,18 m2, a što proizlazi i iz naznake površine stana u ispisu računa sa lista 157-160 spisa.

19. Uvidom u Ugovor o isporuci toplinske energije broj 118358201401 od 21. svibnja 2016., sud je utvrdio kako je isti sklopljen između tužitelja kao kupca toplinske energije i suvlasnika stambene zgrade u [adresa] kao krajnjih kupaca radi opskrbe toplinskom energijom.

20. Dakle, slijedom navedenog evidentno je kako je predmetna usluga u utuženom razdoblju u siječnju i veljači 2024. pružena na adresi u [adresa], kao i da je istu pružio tužitelj, a tuženik u smislu čl. 219. st. 1. ZPP- a ničime nije osporio navode tužitelja o pruženoj usluzi na predmetnoj adresi, čime sud prigovore tuženika o pasivnoj legitimaciji smatra neosnovanim i paušalnim te usmjerenim na izbjegavanje plaćanja predmetne obveze.

21. Dakle, tuženik je na osnovu Odluke o najmu stanova (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 22/09, dalje Odluka) bio u položaju davatelja u najam stanova u vlasništvu Grada Zagreba (čl. 1. Odluke). Također, nekretnine kojima upravlja Grad Zagreb čine njegovu imovinu kojom raspolaže kako proizlazi i iz odredbe čl. 67. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08 i 36/09) prema kojoj sve pokretne i nepokretne stvari te imovinska prava koje pripadaju jedinici lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave čine njezinu imovinu kojom mora upravljati, koristiti se i raspolagati pažnjom dobrog gospodara.

22. U odnosu na istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja, sud ističe kako sukladno odredbi članka 215. stavak 1. ZOO-a, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Uvidom u račune koji su predmet ovog postupka, datum dospijeća najstarijeg računa za isporučenu toplinsku energiju za razdoblje 01/2024, bio je 23. veljače 2024. Prema tome, zastara je počela teći sljedeći dan, 24. veljače 2024. i ista sukladno čl. 232. ZOO-a ističe 24. veljače 2025. čime je evidentno kako niti u odnosu na najstariji dospjeli račun pa tako niti u odnosu na račun koji je dospio nakon računa za siječanj 2024. nije nastupila zastara utuženog potraživanja tužitelja pa je sud prigovor zastare ocijenio u cijelosti neosnovanim.

23. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tuženik vlasnik stambenog prostora na adresi u [adresa], šifra krajnjeg kupca 30180701938, a koja šifra je naznačena i na izvatku iz poslovnih knjiga i na ispisu utuženih računa sa lista 157-160 spisa, da tuženik navedenom nekretninom raspolaže kao svojom imovinom u smislu čl. 166. st. 1. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV).

24. Kako iz spisu priležeće dokumentacije proizlazi da je tuženik tijekom utuženog razdoblja bio evidentiran kao korisnik usluge tužitelja, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a na tuženiku je bio teret da dokaže da je, prije ili u utuženom razdoblju pisanim putem obavijestio tužitelja o prenošenju obveze na novog korisnika odnosno o odjavi dosadašnjeg korisnika ili o valjanom izdvajanju iz zajedničkog sustava grijanja. Kako tuženik nije predočio dokaz na navedenu okolnost, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) zaključio kako tuženik nije obavijestio tužitelja, prije utuženog razdoblja, o promijeni korisnika nekretnine na način propisan odredbom čl. 42. Općih uvjeta niti o izdvajanju iz sustava zajedničkog grijanja, te je time tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, slijedom čega sud smatra navedeni prigovor tuženika u cijelosti neosnovanim. Upravo slijedom navedenog, sud nije proveo dokaz očevidom obzirom je nesporna činjenica kako je tuženik vlasnik predmetne nekretnine, dok tuženik tijekom postupka nije dostavio dokumentaciju iz koje proizlazi kako je predmetni prostor dosita koristio IB ili da je tužitelj o navedenom bio obaviješten, čime bi provođenje navedenog dokaza bilo u cijelosti u suprotnosti sa načelom ekonomičnosti i efikasnosti parničnog postupka.

25. Na temelju utvrđenja da je tuženik vlasnik samostalne uporabne cjeline, odnosno krajnji kupac u smislu odredbe čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta kojem je pružena usluga isporuke toplinske energije, dakle, potrošač toplinske energije, to je tuženik u obvezi plaćanja isporučene toplinske energije u utuženom razdoblju sukladno odredbi čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO-a.

26. Nadalje, sukladno čl. 9. st. 1. Ugovora uređeno je da će krajnjim kupcima koji ne plate račun u roku dospijeća, kupac obračunati zakonsku zateznu kamatu i iskazati je u narednom računu dok je sukladno čl. 10. Ugovora ugovoreno da krajnji kupci mogu pisanim prigovorom djelomično ili u cijelosti kupcu osporiti račun u roku od 15 dana od dana izdavanja računa, a nesporni dio dužni su platiti u roku dospijeća.

27. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva ističe se da iz izvatka iz poslovnih knjiga i preslike utuženih računa jasno proizlaze datumi očitanja, stanje brojila, potrošnja i cijena, odnosno svi podaci na temelju kojih su dobiveni iznosi navedeni u svakom pojedinačnom računu.

28. Uvidom u prijepise računa sa lista 157-160 spisa, razvidno je da su isti ispostavljani na ime tuženika za uslugu isporuke toplinske energije na adresi u [adresa], šifra krajnjeg kupca 30180701938, gdje račun za siječanj 2024. dospijeva 23. veljače 2024., a za veljaču 2024. dospijeva dana 25. ožujka 2024.

29. Također, sud ukazuje kako na strani tužitelja ne postoji obveza za dostavu računa preporučeno već običnom poštom, slijedom čega navedeno ne može niti biti predmet dokazivanja. S druge strane, sud također ukazuje kako tuženiku kao obvezniku plaćanja cijene komunalne usluge za pruženu komunalnu uslugu budući je vlasnik/korisnik predmetne nekretnine nije mogla ostati nepoznata činjenica da se predmetna naknada za vodovodne usluge naplaćuje na mjesečnoj bazi temeljem izdanih računa pa ukoliko iste nije zaprimio, to ga ne oslobađa od obveze podmirenja predmetne obveze te je isti imao mogućnost obratiti se tužitelju radi utvrđenja visine predmetnog dugovanja za svaki od utuženih računa izdanih na mjesečnoj bazi.

30. Obzirom tuženik tijekom postupka nije podnio sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a iz kojega bi proizlazilo da je podmirio utuženo potraživanje za isporučenu uslugu toplinsku energije za utuženo razdoblje, niti da je navedeno potraživanje podmirio stari ili novi najmoprimac niti dokaz tko je najmoprimac navedene nekretnine niti da je o takvoj izmjeni podataka obavijestio tužitelja, te je sud uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i prijepise računa, kako je gore obrazloženo, utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja, te je tužitelj dokazao da je navedena usluga pružena na predmetnoj adresi u utuženom razdoblju, kao i visinu istoga u iznosu od 79,19 eura, to je tuženik primjenom odredbe 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta te odredbe čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO-a kao kupac pružene usluge u obvezi plaćanja utužene tražbine u iznosu od 79,19 eura.

31. Obzirom da u trenutku pokretanja ovršnog postupka nisu bili plaćeni utuženi računi, tužitelj je imao dospjelo i nepodmireno potraživanje prema tuženiku pa je temeljem čl. 65. st. 1. ZOO-a bio ovlašten pokrenuti postupak prisilne naplate. Okolnost da na rješenju u ovrsi i vjerodostojnoj ispravi nije naznačeno brojilo ne ukazuje na njegovu nevjerodostojnost jer je iz istog razvidno da je tuženik obveznik plaćanja pružene usluge isporuke toplinske energije kao krajnji kupac predmetne samostalne cjeline. Za istaknuti je osim toga, da je na izvatku iz poslovnih knjiga naznačena šifra krajnjeg kupca.

32. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a. Osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na pojedinačne iznose od idućega dana od dana dospijeća svakog pojedinog računa do isplate (čl. 183. st. 1. ZOO-a) s obzirom da tuženik nije podmirio utužene račune do dana dospijeća naplate istih po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koje datume dospijeća je sud utvrdio uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga te ispis utuženih računa sa lista 157-160 spisa.

33. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog je u odnosu na iznos od 79,19 eura i pripadajuće kamate održan na snazi kako je navedeno u točki I. izreke presude.

34. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22.) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

35. Nadalje, sud ističe kako je u točki II. izreke ukinut platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi za nastali ovršni trošak u iznosu od 45,00 eura s pripadajućom kamatom, budući se radi o trošku koji se odnosi upravo na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Kako je protiv rješenja o ovrsi podnesen prigovor, isto nije postalo pravomoćno tako da nema mjesta održavanju na snazi tog troška već se o osnovanosti tog troška odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u ovoj parnici u kojoj se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, a zatezna kamata na cjelokupni trošak postupka, teče od donošenja prvostupanjske presude, budući da je visina troška postupka po svojoj visini određena točnim novčanim iznosom tek u trenutku donošenja prvostupanjske presude, pa je tek tada podobno da na trošak postupka teku zatezne kamate, kao sporedno potraživanje.

1. Obzirom se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. st. 1. ZPP-a kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, dalje Tarifa), sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 79,19 eura pa je tako tužitelju priznat trošak jednokratne nagrade za cjelokupni prvostupanjski postupak sukladno Tbr. 7/9 uz pripadajući PDV od 25%, te trošak sudske pristojbe na presudu u visini od 13,27 eura sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11 i 9/21), slijedom čega je tužitelju ukupno priznat iznos od 138,27 eura na ime prouzročenih mu troškova ovog postupka, a kako to stoji u toč. III. Izreke. Naime, kako se slijedom gore navedenog uzima da se sada radi o jedinstvenom trošku koji se ne razdvaja, tako niti tužitelj nema pravo na priznanje troška sastava prijedloga za ovrhu koji sada predstavlja tužbu, niti ostalih troškova navedenih u ovršnom postupku, a pri tome se posebice vodeći kako se radi o sporu do 132,72 eura čime tužitelj kao punomoćnik odvjetnik prema važećoj Tarifi ima pravo na jednokratnu nagradu za cjelokupni postupak te pripadajući PDV ukoliko je obveznik plaćanja istog. U konkretnom predmetu postupak je započeo kao ovršni na temelju vjerodostojne isprave, povodom kojeg je izjavljen prigovor, slijedom čega je postupak nastavljen kao parnični, sve u okviru istog predmeta i između istih stranaka. S obzirom na navedeno, radi se o jedinstvenoj pravnoj stvari i procesnom kontinuitetu postupka, zbog čega stranke u ovom postupku imaju pravo na jednu (jedinstvenu) nagradu za zastupanje, a ne na zasebne nagrade za ovršni i parnični postupak. Posebno se ističe da se radi o sporu male vrijednosti, slijedom čega bi priznavanje odvojenih nagrada bilo protivno načelu razmjernosti troškova u odnosu na vrijednost predmeta spora.

36. Također je za ukazati kako pri primjeni zakonskih propisa mora polaziti od temeljne pretpostavke - da je zakonotvorac, normiranjem određene materije, a bez obzira na njene jedinstvene osobitosti, išao za tim, da rezultat primjene propisa ostvari stanovitu legitimnu - razumnu i pravičnu svrhu. Zbog nužno potrebnog suglasja zakona s Ustavom, navedeni interpretativni imperativ izvire iz načela vladavine prava (razumna svrha zakona) i socijalne pravde (pravičnost) kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske sukladno odredbi iz čl. 3. Ustava RH (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14). Slijedom iznesenoga, situacija u kojoj dužnik podmiruje vjerovniku veći iznos troškova postupka nego je utužena glavnica zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a što bi ovdje bio slučaj, te uzimajući u obzir načelo ekonomičnosti postupka kako je to prethodno navedeno, sud smatra kako bi naplata daljnjih troškova bilo slijedom razumne i pravične svrhe, neprihvatljivo, nepravično i nerazumno.

37. Tužitelju nadalje nije priznat trošak sudske pristojbe na prijedlog za ovrhu budući se navedena pristojba ne naplaćuje niti je ista određena i naložena na plaćanje tužitelju čime navedeni trošak nije niti nastao pa tužitelj nema pravo na isti.

38. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

39. Tuženik nije potraživao naknadu troškova postupka u trenutku zaključenja glavne rasprave.

Zagreb, 2. lipnja 2026.

Sudac:

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za platež sudske pristojbe na presudu

- tuženiku

U Zagrebu, dana 2. lipnja 2026. godine

Viši sudski savjetnik - specijalist: Lidija Đogaš Batovanja