REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5280/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Silviji Sunčani Stubičar, u pravnoj stvari tužitelja JB iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa odvjetnik Mirko Butorović s Hvara, Vicka Butorovića 39 protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Šooš, Maceljski, Mandić, Stanić & partneri d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 6/III radi utvrđenja i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 7. travnja 2026. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Petra Ćubele odvjetnika i punomoćnika tuženika GB, odvjetničke vježbenice, na ročištu radi donošenja, objave i uručenja presude dana 2. lipnja 2026. godine iii p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima pojedine odredbe Ugovora o kreditu, broj 9010918424, od 28. prosinca 2005. godine, sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita :

JB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika, kao kreditora : PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB : 02535697732, i to odredba :

članka 4.1. - u dijelu : ''koja je je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana''

članka 4.2. - u cijelosti ;

članka 7.2. - u cijelosti ;

članka 12. točka 9. - u cijelosti ;

odnosno u svakom dijelu istog u kojem se spominje promjenjiva kamatna stopa ili valutna klauzula, pa iste ne proizvode pravne učinke za stranke.

II. Nalaže se tuženiku: PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB : 02535697732, tužitelju: JB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata ništetno naplaćenih iznosa temeljem Ugovora o kreditu, broj 9010918424, od 28. prosinca 2005. godine, ništetnim mijenjanjem ugovorne kamatne stope i ništetno ugovorenom valutnom klauzulom, isplatiti iznos od 34.800,89 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na iznos od 28.259,39 EUR, od 1. listopada 2015. godine, do isplate, te na iznos od 6.541,50 EUR, od 11. lipnja 2019. godine, do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. godine, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje nakon 1. siječnja 2023. godine do naplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana

III. Nalaže se tuženiku : PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB : 02535697732, tužitelju : JB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata ništetno naplaćenih iznosa temeljem Ugovora o kreditu, broj 9010918424, od 28. prosinca 2005. godine, isplatiti iznos od 10.391,40 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na taj iznos od 1. listopada 2015. godine, do isplate, za razdoblje do 31. prosinca 2022. godine, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje nakon 1. siječnja 2023. godine do naplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.914,33 eura, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 2. lipnja 2026. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje nakon 1. siječnja 2023. godine do naplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi kako je dana 28. prosinca 2005. godine, kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu br. 9010918424, a kojim je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 272.600,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste Privredne banke Zagreb d.d., važeće na dan korištenja kredita, sa rokom otplate od 360 mjeseci, odnosno 30 godina. Sukladno toč. 7.2. Ugovora o kreditu tužitelj je kredit otplaćivao u jednakim mjesečnim obrocima (anuitetima) u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan plaćanja, a prema otplatnom planu, dakle primjenom valutne klauzule. Odredbom toč. 4.1. Ugovora o kreditu tužitelj je s tuženikom ugovorio redovnu kamatnu stopu kredita, koja je u vrijeme zaključenja Ugovora iznosila 4,15% godišnje, s time da je ista bila promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, koje donosi tuženik. Ništetna je i bez pravnog učinka odredba sadržana u toč 4.1. Ugovora o kreditu, kojom je kamata ugovorena: "po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana…", jer je takva odredba nepoštena i o njoj tuženik nije pojedinačno pregovarao s tuženikom, a predstavlja nepoštenu i bitnu činidbu Ugovora o kreditu, koja ga kao takva bitno određuje. Spornom ugovornom odredbom precizno je bila određena samo kamatna stopa u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu (4,15%), dok buduća kamatna stopa, koja je ugovorena kao promjenjiva, ugovorom nije bila određena, niti odrediva. Ugovor o kreditu tuženika također sadrži i valutnu klauzulu koja je nezakonita jer se radi o ništetnoj odredbi, također. Tužitelj u tužbi traži utvrđenje ništavima odredbi čl. 4.1., 4.2., 7.2., i čl. 12. t. 9. u cijelosti ugovora, dok navodi da će kondemnatorni zahtjev postaviti kad primi dokumentaciju tuženika. Tijekom trajanja ovog sudskog postupka, a nakon primitka nalaza i mišljenja vještaka, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev i to eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, time da je prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kako glasi u izreci presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističe kako je ugovor konvertiran i to na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, te je navedeni zakon predvidio detaljan mehanizam konverzije. U ovom slučaju, način na koji se obavlja vraćanje „preplate“ određeno je ZID ZPK odnosno novim ugovorom sklopljenim u skladu s tim zakonom. Predmetni dodatak ugovoru o kreditu je u cijelosti usklađen s prisilnim zakonskim odredbama i propisanom metodologijom obračuna konverzije Sklapanjem i izvršavanjem navedenog Dodatka tužitelj je izrazio svoju volju da se odnosi među strankama reguliraju upravo na način kako je sadržano u navedenom Dodatku. ZID ZPK nije propisao konvalidaciju ugovora s valutnom klauzulom u CHF nego je propisao da taj ugovor prestaje postojati ako ugovorne strane sklope novi ili izmijenjeni ugovor o kreditu. Tuženik ističe prigovor zastare i predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: ugovor o kreditu, otplatnu tablicu, plan otplate, Dodatak ugovoru o kreditu, opće uvjete poslovanja s građanima, pregled kreditnog kalkulatora, plan otplate, pregled uplata, izračun konverzije, izvadak otvorenih stavaka, sud je proveo financijskog vještačenje i pribavio nalaz i mišljenje vještaka Darfin d.o.o. od 17.6.2025. g., te je saslušan tužitelj.

4. Sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan, a pri čemu je sud svoju odluku utemeljio na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve prema čl. 8. ZPP-a.

5. Ovaj sud prihvaća pravni stav Vrhovnog suda RH koji je izražen u rješenju Rev- 1096/2022-2 od 8. studenog 2022. godine.

6. Nesporno je u ovom postupku da je tužitelj dana 28. prosinca 2005. godine zaključio ugovor o kreditu broj 9010918424 i to kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom, to namjenski kredit za adaptaciju stambenog objekta, te je tuženik odobrio i isplatio iznos od 272.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF s rokom otplate na 30 godina.

7. Radi utvrđenja da li tužitelj ima status potrošača, sud je saslušao tužitelja koji je iskazao da je predmetni kredit zaključio za stambeni kredit upravo za stan u kojem trenutno živi i njegova je adresa prebivališta [adresa]. U banci prije zaključenja ugovora nije mogao pregovarati ni o jednoj odredbi ugovora nego mu je dostavljen tipski ugovor koji je samo trebao potpisati. Predmetni kredit i dalje plaća i još uvijek nije isplaćen, a konverziji kredita je pristupio iz razloga što je smatrao da je to bio način "da može "lakše disati", i da dobije nekakvo obeštećenje za ovo što je i ranije platio. Predmetni kredit u CHF valuti je sugerirala banka i on je vjerovao toj instituciji. Ne sjeća se zašto se kamata povećavala, ali zna da se stalno povećavala. Prilikom zaključenja ugovora o konverziji se ne sjeća da bi se pismeno ili usmeno odrekao prava na obeštećenje po ništavom ugovoru. Prilikom zaključenja ugovora o konverziji nije napravio provjeru kalkulatora izračuna banke, o uračunavanju preplaćenog iznosa. Ne sjeća se, ali vjerojatno ga je banka kontaktirala radi zaključenja ugovora o konverziji. Na posebno pitanje pun. tuženika da li je razumio da će mu se rata mijenjati ovisno o kretanju tečaja CHF odgovorio je da to nije razumio. Na daljnje pitanje što je mislio da je "valutna klauzula CHF" odgovorio je da je vjerovao s obzirom da se radilo o stambenom kreditu da banka nudi kredit u valuti koja je više-manje stabilna, jer nije razumio zašto bi inače takva ponuda bila inače na tržištu, odnosno vjerovao je da je rizik po kreditu jednak riziku po kreditu u Eurima. Ne sjeća se više da li mu je bio ponuđen kredit u Eurima. Načelno je razumio što znači termin "promjenjiva kamatna stopa", odnosno nije siguran da je tada uopće postojala mogućnost fiksne kamatne stope. Nije nikad imao ni obrt niti trgovačko društvo.

8. Iz navedenog iskaza sud je zaključio da je tužitelj prosječni potrošač koji nema dostatno stručno znanje da bi mogao pratiti i raditi ekonomske analize parametara koji utječu na promjenu kamatne stope kao i na porast tečaja švicarskog franka. Sud je njegov iskaz ocijenio uvjerljivim i logičnim i prihvatio ga je u cijelosti.

9. Nadalje, nije sporno među ugovornim stranama da dio odredbe sadržan pod točkom 4.1. Ugovora o kreditu broj 9010918424, se odnosi se na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i glasi:

„… po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana …“

10. Nadalje, nije sporno među ugovornim stranama da su dijelovi odredbi sadržanih u točkama 1., 4.2 i 7.2 Ugovora o kreditu broj 9010918424, a koji se odnose na način otplate kredita:

Točka 1.

„… iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 272.600,00 CHF slovima: dvjestosedamdesetdvijetisućešesto CHF po srednjem tečaju sa CHF tečajne liste

Banke važeće na dan korištenja kredita.“

Točka 4.2

„Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom)…“ Točka 7.2

„…272.600,00 CHF i kamata iz točke 4. ovog Ugovora…, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja“…

11. Sud nalazi da su predmetne ugovorne odredbe ništetne, jer provodeći test poštenosti, nedvojbeno proizlazi da se o navedenim odredbama nije pregovaralo, a tuženik to niti ne osporava, nego ih je tužitelj prihvatio po principu „uzmi ili ostavi“, pa su kao takve predmetne odredbe ništetne.

12. Nadalje, proizlazi da je tužitelj dana 10. prosinca 2015. godine zaključio Dodatak ugovora o kreditu broj 9010918424 koji dodatak osnovnom ugovoru je sklopljen radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, kao i da je dodatkom Osnovnom ugovoru izvršena denominacija u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim ZID ZPK715.

13. Pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-719/13 od 13. lipnja 2014. g. utvrđeno je i u odnosu na tuženika da su takve odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne, iz kojeg razloga odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa obvezuje ostale sudove i u pojedinačnim postupcima koji bi pokrenuo potrošač radi utvrđenja ništetnosti takve odredbe.

14. U ovom postupku je dakle sporno da li tužitelju pripada pravo na iznose koje je tuženik stekao bez pravne osnove s obzirom da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovornoj klauzuli ništetne.

15. Ovaj sud prihvaća pravni stav Vrhovnog suda RH da samom činjenicom sklapanja Dodatka osnovnom ugovoru i provođenjem konverzije se ne gubi pravo na bilo kakvo potraživanje stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF. Naime ZID ZPK/15 nigdje ne propisuje da bi sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru o kreditu došlo do gubitka prava temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja tog dodatka. Također iz samog dodatka Osnovnom ugovoru o kreditu nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Naime, u predmetnom spisu nema nikakvog pisanog odricanja od prava koje tužitelju pripadaju na povrat iznosa koji je tuženik stekao bez pravne osnove, odnosno na temelju pravne osnove koja je naknadno otpala, a to je upravo utvrđenje ništetnosti ranije navedenih odredbi ugovora.

16. ZID ZPK/15, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH, koji prihvaća i ovaj sud, imao je za osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u o odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da bi se krediti vezanu uz CHF konvertirali u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.a do čl. 19.e ZID ZPK/15).

17. Zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK715 je utvrđena rješenjem Vrhovnog suda RH broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kao i odlukom Ustavnog suda RH broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. Međutim, sklapanjem sporazuma o konverziji potrošač i korisnik kredita u CHF nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje važenja ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja ugovora o konverziji.

18. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru. Dakle, kao u predmetu Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. g. u ovom predmetu nema zapreke za utvrđenje nepoštenim i ništetnim gore navedenih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

19. U predmetu Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. g. Vrhovni sud RH je zauzeo pravni stav da korisnik kredita sklapanjem dodatka ugovora nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe osnovnog ugovora ništetne, pa stoga ima i pravo na postavljanje kondemnatornih zahtjeva za isplatu.

20. Vrhovni sud RH se posebno pozvao na predmete C-596/15 i C-597/15 Suda Europske unije prema kojima je dužan postupati i ovaj sud i to temeljem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je Republika Hrvatska potpisala 29. listopada 2001. godine a koji sporazum je stupio na snagu 1. veljače 2005. godine (SSP)što znači i prije sklapanja osnovnog ugovora o kreditu.

21. Nastavno, radi utvrđenja da li je kondemnatorni zahtjev utemeljen (jer je deklaratorne utvrdio osnovanima) sud je pribavio i nalaz i mišljenje financijskog vještaka Darfin d.o.o. koji nalaz sud nalazi utemeljenim na pravilima financijske struke, logičnim, preciznim i stoga ga je u cijelosti prihvatio jer nalazi da isti dokazuje postavljenu visinu tužbenog kondemnatornog zahtjeva. Tuženik je prigovorio nalazu na način da smatra da je konverzijom provedeno obeštećenje, međutim, kako je ovaj sud prihvatio stav Vrhovnog suda iz Rev-1096/2022, to sud otklanja navedeni prigovor tuženika. Sud je također priznao i zakonske zatezne kamate na svaki pojedini preplaćeni iznos jer je tuženik nesavjesni stjecatelj po čl. 1111. ZOO-a.

22. Sud također otklanja i prigovor tuženika vezan uz zastaru jer je pitanje zastare riješio također Vrhovni sud RH u predmetu Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. g. a i pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnosti, pa u ovom slučaju zastara nije niti počela teći.

23. U odnosu na prigovor tuženika da je bilo potrebno uzeti u obzir tzv. negativne razlike, potrebno je istaknuti da tužitelj ništa nije stekao, a također je i navedeni prigovor da je tužitelj stekao „negativne razlike“ u zastari.

24. Kako je dakle, tužitelj uspio s prvo postavljenim tužbenim zahtjevom, to sud nije odlučivao o drugopostavljenom tužbenom zahtjevu.

25. Sud je priznao kao trošak po čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a slijedeće troškove: trošak sastava tužbe po Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023) od 100 bodova, potom trošak sastava 3 podneska od: 13.1.2021., 21.6.2024., 21.11.2025. po Tbr. 8.1. OT svaki po 100 bodova i trošak zastupanja po Tbr. 9.1. OT na ročištima 22.1.2021., 1.4.2025., 18.12.2025., 22.1.2026., i 7.4.2026., svaki po 100 bodova. Ukupno je dakle priznato 900 bodova, a kako je vrijednost 1 boda 2 eura to je priznato 1.800,00 eura i trošak PDV-a od 25% od 450,00 eura, to je priznato 2.250,00 eura, a također je priznato 114,33 eura za sudsku pristojbu tužbu kao i trošak financijskog vještačenja od 550,00 eura pa je ukupno dakle priznato kao trošak ovog postupka iznos od 2.914,33 eura. Sud je priznao i zakonske zatezne kamate po čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i po čl. 30. st. 3. OZ-a. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 2. lipnja 2026. godine

SUDAC

Silvija Sunčana Stubičar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud pisanim putem u 4 primjerka.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku