Poslovni broj: Pn-1506/2021-46

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužitelja BŠ, iz [adresa], B [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa Ivan Ražnjević, odvjetnik u Zadru, protiv tuženog Generali osiguranja d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1 B, OIB: 10840749604, koga zastupa Sanja Tambić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 20. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnice tuženika, odvjetnice Mirne Bulić Krmek, 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.412,93 eura sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 3. lipnja 2019. do isplate, po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope, a koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.086,44 eura sa zateznim kamatama koje teku od 2. lipnja 2026. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, a koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 10. svibnja 2019. u [adresa] , u [adresa] pretrpio imovinsku štetu na motornom vozilu u prometnoj nesreći koju je skrivila je osiguranica tuženika. Vođeni su prekršajni postupci protiv RŠ koja je u proglašena krivom za izazivanje prometne nesreće i protiv tužitelja koji je oslobođen odgovornosti za nastanak prometne nezgode. Motorno vozilo u vlasništvu tužitelja reg. oznake i broja [registarska oznaka], marke Toyota, model Rav 4, proizvedeno 2006. god., u prometnoj nezgodi pretrpjelo je oštećenja na prednjem dijelu. Tužitelj je odštetni zahtjev tuženiku podnio 3.6.2019. pri čemu je tuženik priznao svoju odgovornost u omjeru od 50 % te isplatio samo 2.375,00 kn. Kao dokaze je predložio zapisnik o očevidu, situacijski plan mjesta nesreće, fotoelaborat prometne nezgode, iskaz RŠ i tužitelja od 16.7.20. s OS Zadar, priklop spisa P-3753/19, saslušanje tužitelja i svjedokinje RŠ, prometno vještačenje, prometna dozvola, pribava izvida štete s fotografijama od tuženika, ponuda broj 57-10-0000360-21 Trofej auto d.o.o., [adresa]. Naveo je tijekom postupka i da je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio tužitelju 315,22 eura. Predložio je usvojiti tužbeni zahtjev u iznosu od 10.645,73 kn, odnosno 1.412,93 eura.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i istaknuo suodgovornost tužitelja u omjeru od 50 %. Predložio je saslušanje svjedoka, zatražiti od policijske postaje skicu lica mjesta i fotoelaborat, od prekršajnog suda zatražiti priklop spisa i provesti prometno vještačenje. Osporava visinu zahtjev i traži trošak.

3. Tijekom postupka sud je pročitao zapisnik o očevidu sa skicom (str. 6-10 spisa), zapisnike iz predmeta Općinskog suda u Zadru P-3753/19 od 15. srpnja 2020. i 25. lipnja 2020. (11 – 14), presude Općinskog suda u Zadru P-3750/19 od 17. siječnja 2020. i P-3753/19 od 30. studenog 2020. (16-23), podatke iz prometne dozvole tužitelja (24-25), odštetni zahtjev s odgovorom (26-27), priklopljene spis Općinskog suda u Zadru P-3750/19 i 3753/19 u priklopu, pregledao je fotografije (32-44, 70-74), saslušan je tužitelj (66), svjedokinja RŠ (88), provedeno je pisano prometno vještačenje po vještaku Ivasiću (94-98) te po vještaku Erešu pisano (128-132) i usmeno (143).

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj u prometnoj nezgodi koja se dogodila 10. svibnja 2019. u [adresa] , u [adresa] pretrpio imovinsku štetu na motornom vozilu u prometnoj nesreći koju je skrivila je osiguranica tuženika. nije sporno da su vođeni prekršajni postupci protiv osiguranice tuženika RŠ koja je u proglašena krivom za izazivanje prometne nesreće i protiv tužitelja koji je oslobođen odgovornosti za nastanak prometne nezgode. Nesporno je da je motorno vozilo u vlasništvu tužitelja reg. oznake i broja [registarska oznaka], marke Toyota, model Rav 4, proizvedeno 2006., u prometnoj nezgodi pretrpjelo je oštećenja. Nije sporno da je tužitelj odštetni zahtjev tuženiku podnio 3. lipnja 2019. pri čemu je tuženik priznao svoju odgovornost u omjeru od 50 % te isplatio 315,22 eura. Nije sporan tijek kamata.

6. Sporna je visina nastale štete preko 315,22 eura te pitanje suodgovornosti tužitelja nastanku štetnog događaja.

7. Sud nije ocjenjivao dokaze koji se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne kao niti dokaze koji nisu odlučni za donošenje odluke, a dokumentaciju na kojoj se temeljilo vještačenje, sud je ocjenjivao u odnosu procjene je li vještačenje provedeno stručno i pravilno. Nadalje, na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava stranke su suglasno navele da su svi predloženi dokazi potrebni za donošenje odluke u ovom postupku izvedeni, odnosno, da nije potrebno nijedan od predloženih dokaza pribaviti ili dodatno izvoditi.

8. Iz presude Općinskog suda u Zadru P-3750/19 od 17. siječnja 2020. proizlazi da je RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kriva što je **.**.2019. u [adresa] – R kao vozač osobnog automobila marke BMW, reg. oznake i broja [registarska oznaka], krećući se Zagrebačkom ulicom, a da se prethodno nije uvjerila da je može izvršiti bez opasnosti po druge sudionike u prometu te s prednjom desnom stranom udara u prednji lijevi dio osobnog automobila reg. oznake i broja [registarska oznaka].

9. Iz presude Općinskog suda u Zadru P-3753/19 od 30. studenog 2020. proizlazi da je tužitelj oslobođen optužbe da bi izazvao isti štetni događaj. Iz obrazloženja proizlazi da sud nije prihvatio navode svjedokinje, RŠ, te da je ona bila dužna propustiti vozilo tužitelja, a da u ponašanju ovdje tužitelja nije našao obilježja prekršaja.

10. U svom je nalazu i mišljenju vještak Ivašić naveo da je u trenutku nesreće došlo do naleta, relativno malom brzinom kretanja, prednje desne strane vozila osiguranika tuženika na prednji lijevi više bočni dio vozila tužitelja, koje se nalazilo u kretanju, neposredno prije samog zaustavljanja. Kojim su se brzinama kretala vozila tužitelja i osiguranika tuženika prije mjesta sudara, nije moguće utvrditi računskim putem, jer na mjestu nesreće nisu pronađeni tragovi kretanja vozila tužitelja kao ni vozila osiguranika tuženika. U trenutku sudara uzdužne osi oba vozila zatvarale su međusobno kut od oko 90°. Do sudara vozila došlo je na kolniku Ul. I. Hergešića, u fazi ukljuĉivanja vozila osiguranika tuženika, skretanjem udesno, iz Zagrebaĉke ul. u Ul. I Hergeršića. Da je osiguranica tuženika prije skretanja udesno na kolnik Ul.I.Hergešića sa kolnika Zagrebačćke ul. propustila vozilo tužitelja, koje se kretalo ulicom I. Hergešića u pravcu jug – sjever, zadržavajući pravac kretanja, do nesreće ne bi došlo. Položaj nepoznatog parkiranog vozila u samom raskršću smanjivao je preglednost križanja za pravac kretanja tužitelja ali i za pravac kretanja osiguranice tuţenika.

11. S obzirom na to da prema čl. 260. ZPP-a vještak treba usmeno iznijeti nalaz i mišljenje, a da je vještak umro nakon sastavljanja pisanog nalaza i mišljenja, sud nije mogao na temelju tog nalaza donijeti odluku te je određeno novo vještačenje. Bez obzira na to, sud je pročitao pisani nalaz i mišljenje vještaka i utvrdio da svojim zaključcima ne proturječi naknadno provedenom prometnom vještačenju što se tiče pitanja suodgovornosti tužitelja.

12. U svom je nalazu i mišljenju vještak Ereš naveo da je vozilo osiguranice tuženika svojim prednjim desnim dijelom naletjelo na prednji dio lijeve bočne strane vozila tužitelja pri čemu su uzdužne simetrale vozila u trenutku sudara zatvarale približno pravi kut. Mjesto sudara, gledano u smjeru kretanja vozila osiguranice tuženika, nalazilo se na kolniku Hergešićene ulice. Za izračun brzine kretanja oba vozila neposredno prije i u trenutku sudara nema elemenata. Provedena analiza pokazuje da je vozilo osiguranice tuženika radnjom uključivanja u promet na kolnik Hergešićeve ulice presjeklo put kretanja vozilu tužitelja koje se kretalo kolnikom Hergešićeve ulice pa je stoga radnja uključivanja u promet vozila osiguranice tuženika bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. Visina štete na predmetnom vozilu tužitelja s uključenim PDV-om iznosi ukupno 1.728,15 eura.

13. U usmenom izlaganju nalaza i mišljenja vještak Ereš je naveo u odnosu na podnesak tuženika od 11.3.2025. da je svoj pisani nalaz i mišljenje izradio na temelju stanja spisa pri čemu je u konačnici utvrdio da je vozilo osiguranice tuženika radnjom uključivanja u promet na kolnik Hergešićeve ulice presjeklo put kretanja vozilu tužitelja koje se kretalo kolnikom Hergešićeve ulice pa je stoga i radnja uključivanja u promet osigurenice tuženika bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. U skici policije koja se nalazi na listu 10 spisa nije prikazan položaj bilo kakvih parkiranih vozila, dok bi eventualna mogućnost parkiranih vozila na kolniku Hergešićeve ulice mogla utjecati na mogućnost uočavanja sudionika, ali u kojem smislu i na koji način ne može reći jer mu položaj parkiranih vozila, ako su bila, nije poznat. Budući da je do sudara došlo na kolniku Hergešićeve ulice tako nije odlučno kojom se ulicom kretalo vozilo osiguranice tuženika prije samog štetnog događaja. Da je do sudara došlo na kolniku kojom se prije sudara kretalo vozilo osiguranice tuženika tada bi i uzrok samog štetnog događaja bio drugačiji, ali to ovdje nije slučaj. Na pitanje je li u situacijskom planu policije iz zapisnika o očevidu vidljivo da je ucrtano parkirano vozilo reg. oznake [registarska oznaka] pod legendom br.1., navodi da je točno da je ucrtano parkirano vozilo a da li je ono bilo na tom mjestu u trenutku samog štetnog događaja ne može sa sigurnošću reći. Ako je i bilo tada je ono smanjivalo vidno polje osiguranici tuženika u odnosu na vozilo tužitelja pa stoga i ne može isključiti mogućnost da bi u takvoj prometnoj situaciji osiguranica tuženika mogla uočiti vozilo tužitelja neposredno prije samog sudara. Na pitanje da se očituje o iskazu tužitelja u prekršajnom postupku gdje je naveo: "Da je osiguranica tuženika uslijed parkiranog vozila sa njene desne strane bila prinuđena zaobilaziti i to vozilo i upravo zbog tog parkiranog vozila nije imala preglednost sa svoje desne strane tako da ga je kasno uočila odnosno i on je nju kasno uočio zbog navedenog vozila", vještak navodi da ne može isključiti tu mogućnost. Na pitanje kolika je mogućnost uočavanja sudionika s obzirom na mogućnost da je bilo parkirano vozilo, navodi da bi u tom slučaju bila relativno mala preglednost od strane oba sudionika. Na daljnje pitanje na koji način je utvrdio točno mjesto sudara odgovara da za točno utvrđivanje mjesta sudara nije bilo elemenata dok bi smjerovi kretanja oba sudionika iz skice policije ukazivali da se mjesto sudara nalazilo na kolniku Hergešićeve ulice na njenoj desnoj strani u smjeru kretanja vozila tužitelja i negdje u blizini sredine kolnika. Pojašnjava da je s obzirom na konfiguraciju raskrižja i utvrđeni sudarni položaj mjesto sudara bilo na kolniku Hergešićeve ulice u neposrednoj blizini predmetnog raskrižja. Čak i da se radilo o sudaru u raskrižju to ne bi ništa bitno promijenilo. Čak i da je bilo tako, osiguranici tuženika je vozilo tužitelja dolazilo s desne strane pa bi samim time i u tom slučaju vrijedilo pravilo desne strane. Na pitanje - u situaciji da je mjesto događaja samo raskrižje [adresa] i B [adresa] - da li se vozilo tužitelja trebalo zaustaviti prije uključivanja da sporedne na glavnu cestu ili se trebala zautaviti osiguranica tuženika iz glavne u sporednu ulicu, navodi da se tužitelj nije ni započeo s radnjom uključivanja u promet a osiguranica tuženika je prije sudara izvršila radnju isključivanja iz prometa [adresa] te je ušla u predmetno raskrižje i onda je iz predmetnog raskrižja započela radnju usključivanja u promet Hergešićeve ulice pa je stoga tehnički gledano osiguranica tuženika morala provjeriti da li takvu radnju uključivanja u promet na kolnik Hergešićeve ulice može učiniti a da pritom ne dovodi ostale sudionike u prometu u opasnost.

14. Sud je prihvatio činjenice koje je iznio vještak jer je nalaz i mišljenje proveden stručno i u skladu je s priloženom dokumentacijom, kao i iskazom tužitelja. Vještak je detaljno obrazložio svoj nalaz i mišljenje te otklonio prigovore tuženika.

15. U svom je iskazu tužitelj naveo da je 10. svibnja 2019. u [adresa] upravljao svojim vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], ulicom I. Hergešića te da se približavao raskrižju na kojem se trebao uključiti na drugu cestu. Navodi da je u jednom trenutku, nakon što je vozilom prolazio pored zadnjeg parkiranog vozila koje se nalazilo s lijeve strane, iznenada naišlo jedno vozilo s lijeve strane, ulazeći u ulicu kojom se kretao, te je to vozilo udarilo u prednji lijevi dio njegova vozila. Nakon što je zaustavio vozilo i iz njega izišao, htio je zvati policiju, međutim vozačica vozila koje je udarilo u njegovo rekla mu je da već zove policiju. Navodi da se u blizini nalazi poslovni prostor tvrtke Opel te da su radnici koji su se nalazili u blizini došli na lice mjesta. Pretpostavlja da je vozačica koja je udarila u njegovo vozilo skrenula rutinski u tu manju ulicu desno, tj. u ulicu kojom se on kretao, a koja se spušta niže, odnosno pretpostavlja da nije provjerila dolazi li netko s desne strane iz te manje ulice. Na njegovu vozilu nastala je šteta koju je djelomično popravio. Te zgode se vozilom kretao sporo, cesta je bila suha, a brzinu vozila koje je udarilo u njegovo nije mogao procijeniti, već samo zna da je to vozilo naglo doletjelo s lijeve strane i oduzelo mu prednost. Nadalje, navodi da je moguće da je pola njegova vozila prošlo pored vozila koje je bilo parkirano s lijeve strane. Od parkiranog vozila s lijeve strane nije mogao vidjeti promet na glavnoj cesti, već je samo djelomično vidio raskrižje. Navodi da se radi o maloj uličici koja nije dvosmjerna. Na upit je li došlo do proklizavanja njegova vozila, tužitelj odgovara da nije. Nakon predmetnog događaja nije htio maknuti vozilo s mjesta na kojem je došlo do sudara, pa ni nakon što mu je to rekao policajac te je policajcu rekao kako će vozilo maknuti kada ga se uslika sa svih strana, što je i učinjeno. Vozačica je pomaknula svoje vozilo prije nego što je došao djelatnik policije i to na pješačku zebru. Tužitelj je naveo da je tog policajca prijavio unutarnjoj kontroli jer smatra da je trebao napraviti očevid s obzirom na to da se nije radilo o maloj šteti, te da je on inzistirao na očevidu.

16. Svjedokinja RŠ je navela da, upitana na okolnosti pravca kretanja sudionika prometne nezgode, brzine kretanja sudionika prometne nezgode, mjesta kontakta te mogućnosti uočavanja, je bila jedan od sudionika prometne nezgode koja se dogodila otprilike četiri godine ranije, no da nije znala točan datum. Iskazala je da se kretala Zagrebačkom ulicom, točnije iz smjera Bulevara prema Super Novi, kretala se glavnom cestom te je trebala skrenuti desno kod auto centra Mitrović. Navela je da se vozač drugog vozila kretao iz sporedne ceste prema glavnoj cesti. Iskazala je da je prednjim dijelom vozila već ušla u tu sporednu ulicu, koja je inače dosta uska te da je sa strane bilo parkirano dva ili tri vozila, nije bila sigurna, pa se zaustavila. Navela je da je tužitelj vozio iz suprotnog smjera tom ulicom te da je i on zakočio i da je tom prilikom došlo do kontakta između njihovih vozila. Iskazala je da je u trenutku udara stajala, a da tužitelj nije vozio brzo, no da nije mogla procijeniti točnu brzinu. Što se tiče preglednosti, navela je da je na tom mjestu preglednost otežana zbog velikog broja nepropisno parkiranih vozila. Na upit s koje strane su bila parkirana vozila, svjedokinja je odgovorila da su bila parkirana s njezine desne strane. Na upit je li polukružno skretala s obzirom na to da je predmetna ulica paralelna s glavnom cestom, odgovorila je da jest polukružno skretala. Na upit može li procijeniti jesu li parkirana vozila bila na njezinoj prometnoj traci u koju je skretala ili u drugoj traci, odgovorila je da joj to u tom trenutku nije bilo moguće procijeniti. Na upit koja je strana njezinog vozila oštećena u prometnoj nezgodi, odgovorila je da je oštećena prednja desna strana vozila, točnije far i branik. Na upit da objasni razliku između iskaza koji je dala u prekršajnom postupku Pp-5-P-3753/19, u kojem je izjavila da je smatrala da ima dovoljno mjesta za neometano mimoilaženje te da je nastavila vožnju uzbrdo ulicom Ive Hergešića, i iskaza danog na današnjem ročištu, u kojem je izjavila da se zaustavila, svjedokinja je odgovorila da je od toga prošlo četiri ili pet godina te da više nije toliko sigurna u pojedinosti. Na upit je li se prometna nezgoda dogodila u sporednoj ulici, odgovorila je da je više od pola njezina vozila ušlo u sporednu ulicu.

17. Sud vjeruje iskazu tužitelja koji je iskazivao detaljno, u skladu s dokumentacijom u spisu i provedenim vještačenjima, kao i utvrđenjima iz prekršajnih postupaka koji su vođeni vezano uz ovaj štetni događaj. S druge strane, ne vjeruje svjedokinji koja je i sama navela da se ne sjeća svega zbog proteka vremena, djelomično je iskazivala suprotno nego li u prekršajnom postupku te njen iskaz nije u skladu s provedenim vještačenjem.

18. Prigovori tuženika vezano uz položaj vozila prilikom prometne nesreće nisu osnovani jer je vještak obrazložio da čak i da se radilo o sudaru u raskrižju to ne bi ništa bitno promijenilo. Čak i da je bilo tako, osiguranici tuženika je vozilo tužitelja dolazilo s desne strane pa bi samim time i u tom slučaju vrijedilo pravilo desne strane. Osiguranica tuženika je prije sudara izvršila radnju isključivanja iz prometa [adresa] te je ušla u predmetno raskrižje i onda je iz predmetnog raskrižja započela radnju usključivanja u promet Hergešićeve ulice pa je morala provjeriti može li takvu radnju uključivanja u promet na kolnik Hergešićeve ulice učiniti, a da pritom ne dovodi ostale sudionike u prometu u opasnost što nije učinila.

19. Zbog navedenog je utvrđeno da ne postoji suodgovornost tužitelja, odnosno, da je osiguranica tuženika skrivila štetni događaj.

20. Visina štete je u skladu s nalazom i mišljenjem utvrđena na 1.728,15 eura, a kako je tuženik već prije isplatio 315,22 eura, preostalo je za platiti 1.412,93 eura koliko je i naloženo tuženiku platiti tužitelju. Tuženik nije osporavao tijek kamata

21. Članak 1045. stavak 1. (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

22. Članak 154. stavak 1. ZPP-a propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

23. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, u daljnjem tekstu: Tarife), i to temeljem br. 52/3 Tarife koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

22. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema br. 7. t. 1 Tarife. Nadalje, pripada mu za sastavljanje podnesaka od 23. kolovoza 2021., 23. svibnja 2023., 5. listopada 2023. i 5. ožujka 2023. iznos od 200,00 EUR prema br. 8. t. 1. Tarife za svaki. Prema br. 9. t. 1 Tarife tužitelju pripada za pristup na ročišta 6. srpnja 2022., 22. studenog 2022., 17. svibnja 2023., 16. rujna 2024. i 20. travnja 2026. iznos od 200,00 eura prema br. 9.1 za svako. Ukupno je riječ o 2.000,00 eura što s PDV-om iznosi 2.500,00 eura. Tome treba pridodati trošak predujma za vještačenja u iznosu od 175,00 eura i 331,81 eura, pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura i na presudu u iznosu od 53,09 eura. Sve zajedno iznosi 3.086,44 eura koliko je i naloženo tuženiku platiti tužitelju.

23. Tužitelju ne pripada više od prava na četiri podneska u skladu s br. 8.1. Tarife. Pri tome mu ne pripada pravo na više od četiri obrazložena podneska u skladu s Tarifom, a ni za neobrazložene podneske jer bi u protivnom tužitelju nakon što mu je dosuđen trošak četiri obrazložena podneska, bio priznat viši trošak za svaki sljedeći podnesak (za peti i svaki sljedeći) ako je neobrazložen nego ako je obrazložen.

24. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

Sudac:

Ivan Borković

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun., uz pristojbu na presudu

2. tuženiku po pun.