REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7514/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Sanji Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marini Konrad, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Zagreb, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja i isplate, dana 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu, broj: 158-50-4711527 od 18. veljače 2008., sklopljenog između tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora i tužitelja TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, potvrđene kod Javnog bilježnika Sanje Čubelić Šimac iz Siska dana 19. veljače 2008. pod brojem OV- 2318/2008 i to:

- u dijelu članka 3./treće/NAKNADA koja glasi „Naknada 3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“.

- u dijelu članka 9./deveto/OSTALI UVJETI koja glasi: „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.“

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 645,97 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim:

- na iznos od 459,86 EUR od 21. veljače 2008. pa do isplate,

- na iznos od 186,11 EUR od 19. kolovoza 2014. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, naknaditi tužitelju KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 144,91 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 2. lipnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se, u bitnom, tvrdi:

- da su tužitelj i tuženik 18.2.2008. sklopili Ugovor o kreditu broj: 158-50-4711527, koji je potvrđen kod Javnog bilježnika Sanje Čubelić Šimac iz Siska 19.2.2008. pod brojem OV-2318/2008, prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.233,92 CHF, prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita,

- da se radi o tipskom ugovoru o kreditu, u kojem je u članku 3. ugovoreno da je tužitelj u obvezi isplatiti tuženiku jednokratnu naknadu od 3,30% iznosa kredita, koja je tužitelju naplaćena prilikom isplate kredita te da je u 9. ugovora navedeno da je tužitelj u obvezi platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita,

- da su te odredbe ugovora o kreditu ništetne,

- tužitelj se poziva na presude Suda EU u predmetima C-84/19 i C-244/19, presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 112/2018-2 od 9.3.2022. i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/3231/2022 od 13. srpnja 2023.,

- da tužitelj nije tužitelju iskazao koji su to točno troškovi u vezi postupka odobravanja kredita, tužitelju nije objašnjena struktura tih troškova i koleracija s iznosom kredita koji se traži, da nije navedeno po kojem tečaju će se obračunati sporna naknada (kupovni, srednji ili prodajni) niti je precizirano da li se obračunava tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita, ili na neki treći dan,

- da je način određivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita ništetan budući se u konkretnom slučaju radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora prednika tuženika na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, a koja nije određena niti odrediva po čl. 269. i 270. Zakona o obveznim odnosima niti ju je kao takvu tuženik bio ovlašten naplatiti budući da izvršenom prijevremenom otplatom kredita isti nije pretrpio bilo kakvu štetu, da je sporna odredba ugovora suprotna načelu savjesnosti i poštenja, pa u konkretnom slučaju treba uvažiti interese obiju strana glede tumačenja predmetne odredbe ugovora jer postoji očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu tužitelja kao suugovaratelja, što ugrožava postizanje svrhe sklopljenog ugovora i da se istom odredbom gubi smisao ugovora o kreditu,

- da se osobito mora uzeti u obzir da je svrha naknade za prijevremenu otplatu da se kompenzira profit - ugovorna kamata koju je tuženik kao banka mogao ostvariti da nije došlo do prijevremene otplate kredita, što nije dopušteno,

- da u slučaju prijevremene otplate kredita banka prijevremeno primljen iznos glavnice može dalje ulagati i tako ostvarivati dobit, da zbog prijevremene otplate kredita banka dobiva istovremeno i veći udio kamata i naknadu za prijevremenu otplatu kredita,

- da je odredbom čl. 1024. ZOO-a jasno propisano pravo korisnika kredita na vraćanje kredita prije roka određenog za vraćanje, uz uvjet da o tome obavijesti tuženika kao kreditora, te da u ovome slučaju postoji pravo kreditora samo na naknadu štete ako ju je pretrpio i to samo stvarno pretrpljene štete, a ne izmakle dobiti i nikakva druga prava,

- da se o odredbi članka 9. predmetnog ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo te se ista ima smatrati nepoštenom jer je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača,

- da se radi o tipskom ugovoru o kreditu, dakle unaprijed formuliranom ugovoru od strane tuženika na koji tužitelj nije imao utjecaja,

- da se o predmetnoj naknadi nije pojedinačno pregovaralo,

- da je tužitelju, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza,

- da je tužitelju zaračunata naknada za obradu kredita u visini 3,30% iznosa kredita što je iznosilo 3.464,84 kn, kao i naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 1.402,26 kn,

- da iz potvrde tuženika od 20.2.2008. proizlazi da je gore navedena ulazna naknada naplaćena 20.2.2008. u iznosu od 766,72 CHF u kunskoj protuvrijednosti od 3.464,84 kn / 459,86 EUR, da je tuženik navedeni iznos, prilikom isplate kredita, tužitelju neosnovano uskratio od glavnice kredita te ga je tuženik, kao nepošten stjecatelj, obvezan vratiti tužitelju sa zakonskom zateznom kamatom od dana stjecanja,

- da iz potvrde tuženika od 18.8.2014. proizlazi da je tužitelj dana 18.8.2014. izvršio prijevremenu otplatu preostalog dijela kredita, prilikom čega je tuženiku temeljem čl. 9. predmetnog ugovora naplaćena naknada u iznosu od 1.402,26 kn /186,11 EUR, a koji iznos je tuženik, kao nepošten stjecatelj, obvezan vratiti tužitelju sa zakonskom zateznom kamatom od dana stjecanja.

2. Tužitelj je predložio sudu da presudom utvrdi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu, broj: 158-50-4711527 od 18.2.2008., sklopljenog između tuženika, kao kreditora i tužitelja, kao korisnika kredita, potvrđene kod Javnog bilježnika Sanje Čubelić Šimac iz Siska dana 19.2.2008. pod brojem OV-2318/2008 i to u dijelu članka 3./treće/NAKNADA koja glasi „Naknada 3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“, u dijelu članka 9./deveto/OSTALI UVJETI koja glasi: „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.“, da naloži tuženiku da isplatiti tužitelju iznos od 645,97 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 459,86 EUR od 21.2.2008. do isplate, na iznos od 186,11 EUR od 19.8.2014. do isplate, te da naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate.

3. Kako osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a ove činjenice nisu u suprotnosti sa dokazima koje je sam tužitelj podnio, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je temeljem čl. 331.b Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), valjalo odlučiti kao u izreci ove presude zbog ogluhe pod I. (čl. 338. st. 5 ZPP).

4. Odluka o troškovima postupka utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.

5. Trošak tužitelja u ukupnom iznosu od 144,91 EUR odnosi se na:

- trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7. st. 1. Tarife),

- PDV od 25% u iznosu od 25,00 EUR,

- sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 13,27 EUR i

- sudsku pristojbu za presudu zbog ogluhe u iznosu od 6,64 EUR.

6. Stoga je sud odlučio kao u izreci ove presude zbog ogluhe pod II.

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

Sutkinja

Sanja Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude zbog ogluhe nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu Županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353 st. 2. ZPP).

Dostaviti:

1. pun. tužitelja uz rješenje o obvezi plaćanja sudske pristojbe za presudu zbog ogluhe u iznosu od 6,64 eur

2. tuženiku