Poslovni broj: Psp-105/2024-28

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, u pravnoj stvari tužitelja HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Bulj i Srdelić d.o.o. Split, protiv tuženika JAVNA USTANOVA ZA UPRAVLJANJE PARK-ŠUMOM MARJAN sa sjedištem u [adresa], OIB: 28929244223, zastupanog po punomoćnici Silviji Tasić, odvjetnici u Splitu, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. ožujka 2026., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, na ročištu određenom radi objave odluke, 2. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tuženik JAVNA USTANOVA ZA UPRAVLJANJE PARK [adresa], OIB: 28929244223, dana 25. svibnja 2024. na ulazu u Park šumu Marjan gdje je postavljena rampa „Vodosprema“ na nekretnini oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] smetao tužitelja HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem, mirnom i faktičnom posjedu prava služnosti puta tako da je djelatnik tuženika odbio podići rampu „Vodosprema“ na ulazu u Park šumu Marjan koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] (zk.č.7395/1) k. o. [katastarska općina], koja je na Skici mjesta očevida 1 sudskog vještaka za geodeziju Luke Vrdoljaka prikazana crvenim brojem 1, a čime je u potpunosti onemogućio tužitelju kolni pristup od rampe „Vodosprema“ Marjanskim putem preko nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] te Marangunićevim šetalištem prekok.č.13724/1 k. o. [katastarska općina], koji je na Skici mjesta očevida 1 sudskog vještaka za geodeziju Luke Vrdoljaka prikazan crvenom linijom i točkama 1-2-4, do dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] (dio zk.č.7964 i dr.) k. o. [katastarska općina], na Skici mjesta očevida 2 sudskog vještaka za geodeziju Luke Vrdoljaka prikazan žutom bojom i točkama A,B,C,D,A te do dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] (dio zk.č.8007) k. o. [katastarska općina], na Skici mjesta očevida 2 sudskog vještaka za geodeziju Luke Vrdoljaka prikazan žutom bojom i točkama E,F,G,H,E, a nalaz i mišljenje sudskog vještaka za geodeziju Luke Vrdoljaka čine sastavni dio ovog Rješenja, pa se nalaže tuženiku da odmah, a najkasnije u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe, uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je postojalo prije trenutka smetanja posjeda tako da omogući tužitelju prolaz i provoz vozilom kroz rampu „Vodosprema“ na ulazu u Park šumu Marjan koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] (zk.č.7395/1) k. o. [katastarska općina], podizanjem takve rampe i provoz Marjanskim putem preko nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] te Marangunićevim šetalištem preko k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je na Skici mjesta očevida 1 sudskog vještaka za geodeziju Luke Vrdoljaka prikazan crvenom linijom i točkama 1-2-4, do dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] (dio zk.č.7964 i dr.) k. o. [katastarska općina], na Skici mjesta očevida 2 sudskog vještaka za geodeziju Luke Vrdoljaka prikazan žutom bojom i točkama A,B,C,D,A te do dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] (dio zk.č.8007) k. o. [katastarska općina], na Skici mjesta očevida 2 sudskog vještaka za geodeziju Luke Vrdoljaka prikazan žutom bojom i točkama E,F,G,H,E te mu se zabranjuje takvo ili slično smetanje posjeda prava služnosti puta ubuduće.

II Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi:

"Radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i to zaštite prava posjeda služnosti puta iz članka 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, određuje se

p r i v r e m e n a m j e r a

I. Nalaže se tuženiku JAVNA USTANOVA ZA UPRAVLJANJE PARK ŠUMOM MARJAN, [adresa], OIB: 28929244223, da odmah, a najkasnije u roku od 8 (osam) dana od dana donošenja ove privremene mjere po pristupu tužitelja podići rampu „Vodosprema“ na ulazu u Park šumu Marjan koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] (zk.č.7395/1) k. o. [katastarska općina], te omogućiti nesmetan kolni put od rampe „Vodosprema“ Marjanskim putem preko nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] te Marangunićevim šetalištem preko k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je na Skici mjesta očevida 1 sudskog vještaka za geodeziju Luke Vrdoljaka prikazan crvenom linijom i točkama 1-2-4, do dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i do dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] (dio zk.č.7964 i dr.) k. o. [katastarska općina], na Skici mjesta očevida 2 sudskog vještaka za geodeziju Luke Vrdoljaka prikazan žutom bojom i točkama A,B,C,D,A te do dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] (dio zk.č.8007) k. o. [katastarska općina], na Skici mjesta očevida 2 sudskog vještaka za geodeziju Luke Vrdoljaka prikazan žutom bojom i točkama E,F,G,H,E.

II. Zabranjuje se tuženiku JAVNA USTANOVA ZA UPRAVLJANJE PARK [adresa], OIB: 28929244223, da na rampi „Vodosprema“ na ulazu u Park šumu Marjan koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] (zk.č.7395/1) k. o. [katastarska općina], te dijelu kolnog puta Marjanskim putem preko nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] te Marangunićevim šetalištem preko k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], do dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i do dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] (dio zk.č.7964 i dr.) k. o. [katastarska općina], na Skici mjesta očevida 2 sudskog vještaka za geodeziju Luke Vrdoljaka prikazan žutom bojom i točkama A,B,C,D,A te do dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] (dio zk.č.8007) k. o. [katastarska općina], na Skici mjesta očevida 2 sudskog vještaka za geodeziju Luke Vrdoljaka prikazan žutom bojom i točkama E,F,G,H,E, odbija podići rampu ili poduzima bilo kakve radnje s ciljem onemogućavanja kolnog prolaza tužitelju, pod prijetnjom izricanja novčane kazne.

III. Ova privremena mjera će trajati do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.

IV. Žalba izjavljena protiv ovog rješenja o određivanju privremene mjere ne zadržava njenu provedbu i ovrhu."

III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 1.928,08 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je u tužbi naveo da je stvarni i zemljišnoknjižni suvlasnik te suposjednik nekretnine upisane u zemljišne knjige označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koja zemljišnoknjižna čestica odgovara dijelu kč. br. [katastarska čestica], dijelu kč. br. [katastarska čestica] te dijelu kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Predmetna nekretnina u naravi da predstavlja poljoprivredno zemljište s raznim poljoprivrednim kulturama te se nalazi u zaštićenom području, Park šumi Marjan Split kojom upravlja tuženik kao javna ustanova, a tužitelj kao i drugi suvlasnici predmetne nekretnine te vlasnici drugih nekretnina na zaštićenom području pristupaju do svojih nekretnina preko nerazvrstane ceste Marjanski put te nerazvrstane ceste Marangunićevo šetalište (k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]) koje predstavljaju jedini pristupni put do takvih zemljišta u privatnom vlasništvu pa tako i predmetne nekretnine. Kako bi tužitelj pristupio predmetnoj nekretnini, potrebno je da djelatnik tuženika podigne rampu i to rampu Vodosprema kako bi tuženik s vozilom preko ulice Marjanski put koji se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] i Marangunićevog šetališta koji se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] pristupio do svoje nekretnine. Na naprijed opisani način, tužitelj je dugi niz godina sa svojim vozilom prolazio kroz rampu Vodospreme te preko navedenih cesta pristupao do svoje nekretnine, uz jasno istaknutu vinjetu izdanu od strane tuženika. Točnije, to je jedini kolni pristup do nekretnine u suvlasništvu i suposjedu tužitelja, ali i do drugih nekretnina koji se koristi više od 40 godina. Mjerodavni Zakon o zaštiti prirode (Narodne novine br. 80/2013, 15/2018, 14/2019, 127/2019, 155/2023) da ne zabranjuje niti posebno propisuje vožnju u zaštićenom području dok je člankom 3. stavak 1. Zaključka o korištenju prometnica u dijelu Park šume Marjan Klasa: 340- 01/20-01/551, Urbroj: 2181/01-09-02/1-20-7, od dana 22. rujna 2020. predviđeno kako je asfaltirana prometnica za ograničeni dnevni promet (24) sata stanovnika, vlasnika nekretnina i korisnika koji obavljaju redovne djelatnosti u Park šumi Marjan, između ostalih, i cesta koja obuhvaća ulicu Marjanski put i Marangunićevo šetalište od rampe Vodosprema do rampe Karinova krivina. Odredbom članka 4. tog Zaključka je predviđeno kako je prometovanje istaknutim prometnicama dopušteno isključivo osobama i vozilima koje posjeduju važeću vinjetu izdanu od strane tuženika dok je odredbom članka 17. Zaključka predviđeno kako će korisniku vinjete koji ne poštuje odredbe istog Zaključka, nakon ponovljenog prekršaja, vinjeta biti oduzeta. Također, sukladno odredbi članka 11. stavak 1. Zaključka, parkiranje je dozvoljeno samo na označenim mjestima za parkiranje dok je na predmetnoj nekretnini postavljen prometni znak koji označava jedno parkirno mjesto za vlasnika zemljišta postavljen od tuženika kao javne ustanove koja upravlja Park šumom Marjan. dana 25. svibnja 2024. u 08:00 sati tužitelj je s vozilom pristupio rampi Vodosprema te se zaustavio kako bi djelatnik tuženika podignuo rampu i time omogućio tužitelju prolaz i pristup vozilom na predmetnu nekretninu u suvlasništvu tužitelja, s obzirom da od osnivanja tuženika i postavljanja rampe Vodospreme tužitelj nesmetano prolazi jedinim mogućim prolazom do predmetne nekretnine u njegovom suvlasništvu. Međutim, djelatnik tuženika je zaustavio tužitelja te nakon interne provjere s njemu nadređenim djelatnikom tuženika, gospodinom ĐF, tužitelju odbio podignuti rampu navodeći da tužitelj ne može ući jer da tužitelj ne bi imao vinjetu za 2024. godinu koja u tom trenutku nije ni postojala ni bila tiskana već je važeća bila isključivo vinjeta za 2023. godinu istaknuta na vozilu tužitelja, a što je tužitelju bilo dobro poznato s obzirom na to da je prethodno takvom događaju, tužitelj podnio zahtjev za izdavanje vinjete za 2024. godinu. Na zahtjev tužitelja za izdavanje vinjete za 2024. godinu djelatnici tuženika su usmeno istaknuli kako još uvijek vrijede vinjete izdane u 2023. godini dok je Ravnatelj tuženika pisanim putem odgovorio tužitelju da je ulaz u Park šumu Marjan vozilu tužitelja dopušten sukladno važećem Pravilniku, ali isključivo s mogućnošću parkiranja na mjestima gdje je to dopušteno. S obzirom na to da je djelatnik tuženika neosnovano i nezakonito odbio podignuti rampu za prolazak vozila tužitelja koji je kritične prigode imao na vozilu istaknutu i važeću vinjetu za prolaz, istom je onemogućen prolaz i pristup do predmetne nekretnine čime je tužitelju povrijeđeno, između ostalog, njegovo Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno pravo na nepovredivost vlasništva kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje istog. Zbog ne podizanja rampe Vodosprema od strane djelatnika tuženika, tužitelj ne može ostvarivati svoj posjed prava služnosti prolaza na dotadašnji način, čime je tuženik smetao tužitelja u posjedu tog prava služnosti. Evidentno je da je tužitelj bio u posjedu prava služnosti prolaza i provoza cestom koja obuhvaća ulicu Marjanski put i Marangunićevo šetalište od rampe Vodosprema radi dolaska do svoje nekretnine te da je to pravo posjedovao dugi niz godina jer ne postoji drugi način da pristupi svojoj nekretnini s obzirom na to da se ista nalazi u zaštićenom području Park šume Marjan, a tuženik mu je svake godine izdavao potrebnu vinjetu, koju tužitelju nikada nije ukinuo ili odbio izdati. Dakle, nije sporno da je tužitelj nesmetano dugi niz godina samostalno i neometano provozio kroz ulicu Marjanski put i Marangunićevo šetalište od rampe Vodosprema i tako ulazio u Park šumu Marjan jer su mu djelatnici tuženika podizali rampu kako bi došao do svoje nekretnine pa se ukazuje kako je tužitelj posljednji mirni posjednik prava služnosti prolaza i provoza, a činjenica da su djelatnici tuženika odbili podići rampu radi prolaska vozila tužitelja predstavlja čin smetanja posjeda kojim se tužiteljeva odnosno posjednikova faktična, stvarna vlast na pravu ometa i osporava čime je tužitelju onemogućen dotadašnji način posjeda prava služnosti. Zbog navedenog podnosi tužbu i predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev. Predlaže donošenje i privremene mjere zbog znatno otežanog ostvarenje tražbine odnosno apsolutne nemogućnosti ostvarenja iste te je mjera potrebna da bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete koja prijeti tužitelju zbog nemogućnosti održavanja i zalijevanja biljaka i poljoprivrednih kultura tijekom ljetnih mjeseci.

2. Tuženik se usprotivio tužbi navodeći kako nije točno da "mjerodavni Zakon o zaštiti prirode (Narodne novine 80/2013, 15/2018, 14/2019, 127/2019, 155/2023) ne zabranjuje niti posebno propisuje vožnju u zaštićenom području..." kako tužitelj navodi u tužbi. Upravo suprotno, u članku 139. stavak 1. podstavak 9. Zakona o zaštiti prirode utvrđeno je da je u zaštićenim područjima osobito zabranjena radnja voziti i/ili parkirati vozila i bicikle izvan površina namijenjenih za vožnju i/ili parkiranje. Točno je da je tužitelj imao vinjetu oznake "J "za 2023. godinu i da je s tom vinjetom namjeravao ući na područje PŠM, ali na mjestu protivno važećem Zaključku. Vinjeta oznake "J" da vrijedi samo za relaciju Karinova krivina - sv. Jere – Sedlo, odnosno htio se voziti dionicom za koju nema vinjetu. Osim toga, nije se namjeravao parkirati na mjestu predviđenom za vinjetu oznake "J" na Sedlu. Tužitelj u tužbi ne navodi da je namjeravao voziti prometnicom koja je namijenjena isključivo za prometovanje vozila posebnih službi i to baš makadamskim putem Marangunićevo šetalište od križanja s ulicom Marjanski put na Sedlu do crkve sv. Nikole na kojem putu se s njegove južne strane nalazi zemljište u suvlasništvu tužitelja. Predmetna prometnica "makadamski put Marangunićevo šetalište od križanja s ulicom Marjanski put na Sedlu do crkve sv. Nikole", isključivo da je pješački put, na kojem nije moguće, niti se smiju parkirati vozila. U pitanju je komunalna infrastruktura koja stječe status javnog dobra u općoj uporabi danom njezine izgradnje, uređenja odnosno stupanja na snagu odluke o proglašenju javnog dobra u općoj uporabi. Prometnice koje je tužitelj naveo u tužbi i kojima je namjeravao voziti su javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornim vozilima i koje su komunalna infrastruktura koja ima status javnog dobra u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave, stoga niti na isto tužitelj nema, niti može imati posjed prava služnosti. Sukladno zakonu jedinice lokalne samouprave uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove uređuju promet na svom području. Javne ustanove koje upravljaju zaštićenim područjem u suradnji s jedinicom lokalne samouprave na čijem teritoriju se nalazi zaštićeno područje određuju površine namijenjene za vožnju i/ili parkiranje. Tužba je promašena i zato jer se tužbenim zahtjevom traži da se zabrani smetanje posjeda prava služnosti puta. Ovdje se ne radi o posjedu prava služnosti puta jer tužitelj istu nema. Tužitelj da je imao vinjetu koja točno propisano dopušta kako je gore navedeno, a tu istu vinjetu tužitelj zloupotrebljava i traži nešto drugo što ista niti pruža niti dozvoljava. Činjenica je da tužitelj nema posjed prava kako je to u tužbi naveo i čiju zaštitu tužbom traži. Tužitelj ne da nema zadnji mirni posjed na predmetnim česticama, nego uopće nema posjed na tim česticama, pa nema osnove niti tražiti zaštitu za njega. Ističe da je tužba nepravovremena. Predlaže tužbu odbaciti, odnosno odbiti tužbeni zahtjev. Protivi se i prijedlogu za određivanje privremene mjere.

3. U postupku je sud izvršio uvid u zaključak o korištenju prometnica u dijelu Park- šume Marjan od 22. rujna 2020. ( l.s. 8-14 ), izvadak iz zemljišne knjige ( l.s. 15,16), identifikaciju čestica ( l.s. 17), fotografije ( l.s. 18, 21, 22), zamolbu za izdavanje potvrde ( l.s. 19), prepisku stranaka ( l.s. 24), očitovanje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja od 09. prosinca 2021. ( l.s. 35-39), presudu Visokog upravnog suda RH poslovni broj : Usoz-172/2024 od 26. studenog 2025. ( l.s. 93-98), održao očevid uz sudjelovanje vještaka geodeta ( l.s. 61-77), saslušao svjedoke UF, ĆF, KF, LF i stranke ( l.s. 45-49, 50-53 i dalje).

Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan. Prijedlog za određivanje privremene mjere nije osnovan.

5. Prema čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu ZVDSP) koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Prema čl. 441. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP) raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

6. Među strankama nije sporno da je tuženik onemogućio tužitelja u prolazu preko rampe "Vodosprema" i dalje prema ranije postojećem parkirnom mjestu koje je bilo označeno posebnim znakom ( prikazano na l.s. 18) te da nakon toga tužitelj nije u mogućnosti proći preko navedene rampe i dovesti se vozilom do nekretnina u svom vlasništvu na južnoj strani brda Marjan. Sporno je među strankama je li tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti preko identificiranih nekretnina i predstavlja li opisano onemogućavanje prolaza tužitelja od strane tuženika čin smetanja posjeda ili ne. Sporno je i je li tužba podnesena u zakonskom roku.

7. Sud nalazi tužbeni zahtjev pravovremenim jer izvedenim dokazima nije dovedeno u sumnju da je tužitelj od PU Splitsko-dalmatinske 27. svibnja 2024. pisanim putem zatražio potvrdu o prijavljenom događaju 25. svibnja 2024., a tužitelj tužbu podnio 21. lipnja 2024., dakle u roku predviđenom čl. 21. st. 3. ZVDSP-a, dok nije dokazano da tužitelj nije bio u posjedu prava stvarne služnosti do poduzete radnje od strane tuženika. Naime, iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj nesmetano koristio predmetnu trasu ( kako je opisana u nalazu i mišljenju vještaka geodeta) sve do poduzete radnje tuženika. O tome su jasno iskazivali svjedoci UF, ĆF, ĐF i LF. Isto je potvrdio i svjedok KF koji je iskazao da tužitelj jest prolazio tim dijelom ( ali nije znao koliko često). Kako tužitelja nitko nije smetao u prolazu vozilom i ostavljanju ( parkiranju) vozila na svojoj nekretnini na južnoj strani brda Marjan ( do onemogućavanja propuštanja preko rampe na Vodospremi, 25. svibnja 2024.), a on sam nije imao razloga smatrati da mu to pravo ne pripada, jer je za isto imao uredno izdanu propusnicu ( vinjetu) od strane ranije uprave tuženika ( odnosno gradske uprave), onda ovaj sud zaključuje da je tužitelj mirno posjedovao pravo predmetne služnosti u opisanom dijelu i da je poduzetom radnjom tuženika taj posjed smetan, sukladno čl. 21. st. 1. ZVDSP-a zbog čega tužitelj ima pravo na zaštitu tog posjeda. Sud prihvaća iskaze svjedoka jer su međusobno podudarni i u skladu s izjavama samih stranaka. Zakonski zastupnik tuženika je iskazao da ne zna je li tužitelj nesmetano koristio navedeni prolaz godinama ( jer je na mjestu zakonskog zastupnika od srpnja 2022.), ali da je znak za parkiranje opisan u tužbi postavljen protuzakonito i on- svjedok dao je isti ukloniti. Marangunićevo šetalište da služi isključivo za šetanje. Iz izvedenih dokaza proizlazi da tužitelj jest imao izdanu vinjetu upravo za prolaz preko Vodospreme preko trase u nalazu i mišljenju vještaka, pa do parkirališnog mjesta za koje je postojao i prometni znak ( označenom na skici 1 vještaka crvenom točkom 4 i na fotografiji gore desno na l.s. 75) zbog čega je odlučeno kao u izreci sukladno čl. 21. st. 1. i 22. st. 1. ZVDSP-a. Očito je da su u vrijeme kada je na mjestu zakonskog zastupnika tuženika bio DF ( u vrijeme gradske uprave konstituirane nakon izdavanja vinjete na koju se tužitelj poziva) donesena i drugačija pravila pa i u odnosu na izdavanje vinjeta, korištenja parkirnih mjesta i samog prolaza preko prolaza "Vodosprema" i Marangunićevim šetalištem, a koje odluke su predmet ispitivanja pred nadležnim tijelima ( ministarstvima te Upravnom sudu), ali isto ne utječe na zaključak u ovom postupku u kojem sud odluku donosi sukladno čl. 21. do 26. ZVDSP-a. Prolaz predmetnom trasom u skladu je sa Zakonom o zaštiti prirode ( Narodne novine broj 80/13, 15/18, 14/19, 127/19 i 155/23) jer se sadržaj prava predmetne služnosti izvršavao na površini namijenjenoj za vožnju ili parkiranje. U ovom slučaju ne radi se o situaciji iz čl. 20. st. 4. ZVDSP-a ( da je čin smetanja dopušten zakonom ili odlukom suda ili drugog tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta) jer iz postojećih odluka donesenih u postupcima vođenim pred nadležnim ministarstvom i upravnim sudom ne proizlazi da je čin koji je poduzeo tuženik učinjen u nekom javnom, društvenom ili sličnom interesu.

8. Prema čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona ( Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, u daljnjem tekstu: OZ) privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine zatim ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da bi mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Člankom 347. OZ-a propisane su mjere kojima se postiže svrha takva osiguranja. Tužitelj međutim nije učinio vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili da je mjera potrebna da bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Ovo stoga što iz izvedenih dokaza proizlazi da tužitelju nije onemogućen prilaz do svojih nekretnina s južne strane brda Marjan, o čemu su jasno iskazivali svjedok KF i zakonski zastupnik tuženika, dok je sam tužitelj iskazao ( za vrijeme postavljanja pitanja svjedoku ĐF) da mu nikad nije rečeno kako može koristiti južni prilaz i parkiranje na "Sedlu"( označenom na skici 1 vještaka crvenom točkom 2 i na fotografiji dolje na l.s. 74). Dakle, s obzirom da tužitelj nesporno ima mogućnost do svojih nekretnina doći i vozilom južnim dijelom ( prolazom) onda se ne može raditi o šteti koja bi nastala zbog nemogućnosti održavanja i zalijevanja biljaka i poljoprivrednih kultura. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci rješenja jer nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 346. i 347. OZ-a.

9. Sud je o prijedlogu ili tužbenom zahtjevu vezan člankom 2. ZPP-a i nije sam mogao izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile ( sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3411/13 od 06. veljače 2014. godine) pa je odluka donesena nakon što su izvedeni svi dokazi koji su u postupku predloženi. Člankom 7. st. 1. ZPP propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud u pravilu nije ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele, niti izvesti dokaze koje one nisu predložile (sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3152/14 od 27. veljače 2015. godine). Prema čl. 219. st. 2. ZPP-a sud može tijekom postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz stavka 1. toga članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno. Sukladno čl. 219. st. 2. ZPP-a ne postoji obveza suda upozoriti stranke na njihovu dužnost da iznose činjenice i dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika ( prema stavu izraženom u odluci VSRH poslovni broj Rev x-148/10). Sud odlučuje samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica ( prema čl. 220. st. 3. ZPP-a i sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Splitu Gžo- 429/11 od 01. ožujka 2012. i Gž-2478/2018 od 22. travnja 2020.– „ Sud ne samo da nije dužan, nego ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati, postoje li još koje (neke) činjenice, koje bi možda bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu, niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile (osim u slučaju kada posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati

– članak 7. stavak 2. ZPP).“). Više ne postoji obveza suda da istinito i potpuno utvrdi činjenično stanje o kojem ovisi ili ne ovisi postavljeni tužbeni zahtjev. Sud nije ovlašten utvrđivati činjenice niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile. ( Županijski sud u Splitu Gž R-755/2022 od 3. studenog 2022.). Sud nije ovlašten ni dužan izvesti dokaze koje stranke nisu predložile. ( VSRH Rev 132/10 od 5. siječnja 2012.).

10. O trošku je odlučeno temeljem čl. 154. i 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23), pa tužitelju, s obzirom da je uspio s tužbenim zahtjevom, pripada pravo na naknadu troška i to jednokratna nagrada od 250 bodova ( Tarifni broj. 7.2.), za sastav podneska od 30. siječnja 2026. vrijednost od 50 bodova ( Tarifni broj. 7.2.), te za zastupanje na ročištu od 5. ožujka 2025., 1. srpnja 2025., 24. rujna 2025., 4. veljače 2026. i 16. ožujka 2026. vrijednost od po 50 bodova ( Tbr. 7.2.), što uz PDV od 25%, trošak vještačenja od 500,00 eura i trošak pristojbe za tužbu i odluku suda ( ukupno po 26,54 eura) ukupno iznosi 1.928,08 eura.

11. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 2. lipnja 2026.

S u d a c

Tomislav Bago

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja.

DNA

1. Tužitelju po punomoćnicima.

2. Tuženiku po punomoćnici.