REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10010 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-835/2021-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Dražen Jerković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon provedene i zaključene glavne javne rasprave 22. travnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, 3. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se djelomično povlačenje tužbe učinjeno podneskom tužitelja od 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Slavice Perić iz Dugog Sela, poslovni broj Ovrv- 407/2020 od 14. travnja 2020. u dijelu točke I. kojim je naloženo tuženiku ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na temelju vjerodostojne isprave – Izvod iz poslovnih knjiga (specifikacija računa) od dana 10. ožujka 2020. godine, isplatiti tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, iznos od: 121,40 EUR (slovima: stodvadesetjedan euro i četrdeset centi), u roku od 8 (osam) dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Slavice Perić iz Dugog Sela, poslovni broj Ovrv-407/2020 od 14. travnja 2020. u dijelu točke I. koji se odnosi na isplatu glavnice u iznosu od 132,72 eura (slovima: stotridesetdva eura i sedamdesetdva centa) te na isplatu zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos od 71,12 eura (slovima: sedamdesetjedan euro i dvanaest centi) od 1. prosinca 2019. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i u odnosu na navedeno se tužbeni zahtjev odbija te se platni nalog ukida u odnosu na točku II. rješenja o ovrsi koja se odnosi na nastale troškove ovršnog postupka u iznosu 61,05 eura (slovima: šezdesetjedan euro i pet centi) s pripadajućim kamatama i točku III. rješenja o ovrsi koja se odnosi na predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu 72,21 eura (slovima: sedamdesetdva eura i dvadesetjedan cent) s pripadajućim kamatama.

III. Nalaže se tuženoj ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, trošak parničnog postupka u iznosu od 62,50 EUR (slovima: šezdesetdva eura i pedeset centi), zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od osam dana donošenja presude.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 703,89 EUR (slovima: sedamstotri eura i osamdesetdevet centi) s pripadajućim kamatama kao neosnovan.

V. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR (slovima: tristosedamdesetpet eura) s pripadajućim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je javnom bilježniku Slavici Perić iz Dugog Sela, dana 9. travnja 2020. protiv tuženika, ranije ovršenika, prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, a radi naplate novčane tražbine koje u iznosu od 254,12 eura (1914,68 kuna) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Javni bilježnik je na prijedlog tužitelja donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-407/2020 od 14. travnja 2020., protiv kojeg je tuženik u roku uložio prigovor. U prigovoru je naveo da predmetno rješenje o ovrsi pobija u cijelosti i u pogledu osnove i u pogledu visine te navodi da je predmetnu tražbinu tužitelja u cijelosti podmirio dana 1. rujna 2020. uplatom u iznosu 258,37 eura (1.946,6 kuna). Predlaže da se ovrha obustavi, odnosno da se postupak nastavi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Rješenjem ovog suda posl. br. Povrv-835/2021-4 od 14. listopada 2021., stavljeno je izvan snage doneseno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj je podneskom od 16. siječnja 2026. sukladno uplati tuženika od 1. rujna 2020. i provedenom financijskom vještačenju uredio tužbeni zahtjev na način da je isti smanjio u pogledu glavnice na iznos od 121,40 eura te zatražio plaćanje troškova ovršnog postupka u iznosu 61,05 eura s pripadajućim kamatama uz zahtjev da sud obveže tuženika na naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim kamatama.

5. Tijekom postupka sud je proveo dokaz čitanjem i uvidom u izvod iz poslovnih knjiga (list 6 spisa), dokaz o uplati (list 15 spisa), opomenu (list 16 spisa), analitičko- knjigovodstvenu karticu (list 17 spisa), račun (list 28 spisa), ugovor (list 29-31 spisa), knjigovodstvenu karticu (list 32 spisa) i nalaz i mišljenje financijskog vještaka (list 66- 101 spisa).

6. Zahtjev tužitelja za održavanje platnog naloga na snazi u dijelu glavnice s pripadajućom kamatama je djelomično osnovan.

7. Prije odluke o meritumu, valjalo je odlučiti o dopuštenosti djelomičnog povlačenja tužbe učinjenog podneskom od 16. siječnja 2026.

8. Navedenim podneskom tužitelj je smanjio visinu tužbenog zahtjeva u pogledu iznosa glavnice, a sukladno uplati tuženika od 1. rujna 2020. i nalaza i mišljenja vještaka. Pri tom tužitelj pogrešno navodi da se tuženik ne može protiviti navedenom smanjenju jer da se radi samo o smanjenju tužbenog zahtjeva koje se ne smatra preinakom tužbe sukladno članku 191. stavak 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP). Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. zauzeto je shvaćanje da: „Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. Kako je tuženik na ročištu od 22. travnja 2026. (list 114 spisa) izjavio da se protivi navedenom povlačenju tužbe, to je valjalo odbiti tužiteljevo djelomično povlačenje tužbe i odlučiti kao u izreci rješenja.

9.1. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, odnosno da bi tuženik s tužiteljem imao zaključen ugovor o isporuci električne energije za nekretninu na adresi u [adresa], nije sporno da je tužitelj isporučio uslugu u razdoblju od listopada 2019. do siječnja 2020., da je od tužitelja navedena usluga primljena, niti je sporna cijena usluge. Navedeno, osim što nije sporno proizlazi iz ugovora o priključenju (list 29-31 spisa) te iz potvrde o uplati (list 15 spisa) povodom opomene tužitelja (list 16 spisa), a koje isprave prilaže sam tuženik. Navedeno proizlazi i iz navoda tuženika da je namirio tražbinu tužitelja po osnovi računa za isporučenu električnu energiju koji su predmet ovog postupka, a što bi se po ocjeni ovog suda smatralo priznanjem duga sukladno članku 240. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO).

9.2. U odnosu na tuženikovu uplatu od 1. rujna 2020., među strankama nije sporno da je tuženik podmirio dio utuženog iznosa na ime računa br. 012200584305- 191020-5 u iznosu 71,12 eura (535,88 kuna) i računa br. 012200584305-191101-5 u iznosu 61,00 euro (459,60 eura), a s obzirom na to da su stranke isto učinile nespornim na ročištu od 13. ožujka 2025. (list 58 spisa).

10. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporno je je li tuženik uplatom od 1. rujna 2020. podmirio i preostali utuženi iznos tužiteljeve tražbine.

11. Uvidom u izvod iz poslovnih knjiga (specifikacija računa) (list 6 spisa), proizlazi tužitelj od tuženika potražuje iznose od po 61,00 eura (459,60 kuna) po računu br. 012200584305-191202-0 s danom dospijeća 21. prosincem 2019. i po računu br. 012200584305-200103-9 s danom dospijeća 21. siječnja 2020.

12. Sud je raspravnim rješenjem od 13. ožujka 2025. naložio provođenje dokaza financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o., a na okolnost utvrđenja stanja dugovanja nakon djelomičnog podmirenja za vremensko razdoblje koje je predmet postupka, odnosno visinu dugovanja na dan izrade nalaza i mišljenja.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 28. svibnja 2025. (list 66-101 spisa) proizlazi da stanje dugovanja tuženika nakon djelomičnog podmirenja za vremensko razdoblje koje je predmet postupka na dan plaćanja 1. rujna 2020. iznosi ukupno 121,40 euro (914,68 kuna). Nadalje, vještak navodi da iako su iz kartice analitičkog knjigovodstva za razdoblje od 1. studenog 2019. do 30. travnja 2025. razvidna daljnja evidentirana plaćanja iza 1. rujna 2020., s obzirom na to da nije dostavljena dokumentacija o plaćanju, izvodi žiro računa i/ili uplatnice, vještak ne može utvrditi je li tuženik podmirio dug za utužene račune u iznosu ukupno 121,40 eura. Vještak navodi i da su plaćanjem tuženika od 8. siječnja 2020. (400,00 kuna) podmirene kamate zaračunate utuženim računom broj 012200584305-191020-5 te mjesečne obveze od srpnja do rujna 2019.

14. Nalaz i mišljenje vještaka dostavljen je strankama, a kako proizlazi iz potvrda koje prileže listu 108 spisa.

15. Tužitelj se na nalaz i mišljenje vještaka očitovao podneskom od 16. siječnja 2026. pri čemu navodi da na isti nema primjedbi ili prigovora, dok se tuženik na nalaz i mišljenje nije očitovao pa sud smatra da tuženik nema prigovora ili primjedbi.

16. Navedeni pisani nalaz i mišljenje vještaka, sud je prihvatio u cijelosti, jer je isti dan od osobe koja raspolaže posebnim stručnim znanjem za ocjenu odlučnih činjenica, i nalaz cijeni objektivnim, uvjerljivim i logičnim, a uzimajući u obzir i to da stranke nisu imale nikakve prigovore ili primjedbe na isti.

17. Člankom 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dakle tuženik je dužan platiti ugovorenu cijenu za isporučenje usluge električne energije.

18. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

19. Članak 221a. ZPP-a određuje da ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću tvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

20. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

21. Ukazuje se da s obzirom na gore navedeno stranka ne mora dokazati sa stupnjem apsolutne izvjesnosti, već s dovoljno uvjerljivim stupnjem životne i logične vjerojatnosti, ali s obzirom na izloženi i utvrđeni činjenični supstrat tuženik nije dokazao da bi uplatom od 1. rujna 2020. ili na drugi način podmirio preostali dugovani iznos od 121,40 eura.

22. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da stanje dugovanja tuženika nakon djelomičnog podmirenja na dan plaćanja 1. rujna 2020. iznosi ukupno 121,40 euro pri čemu vještak navodi da ne može utvrditi je li tuženik na drugi način podmirio navedeni iznos jer mu nije dostavljena odgovarajuća dokumentacija. Tuženik koji je navedeni nalaz i mišljenje vještaka zaprimio, nije ni na koji način dokazivao, a posljedično niti dokazao da bi podmirio preostali dugovani iznos niti je ni na koji način prigovorio ili doveo u pitanje pravilnost predmetnog nalaza i mišljenja. Nadalje, tuženik je bio suglasan da se glavna rasprava zaključi na temelju stanja spisa (list 114 spisa) iako nije ponudio odgovarajuće isprave ili druge dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti da je podmirio preostali dugovani iznos.

23. Slijedom navedenoga, temeljem isprava koje je tužitelj podnio i nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđeno je postojanje i visina tužiteljeve tražbine, dok tuženik nije dokazao da bi istu podmirio u preostalom iznosu od 121,40 eura ili da je isto otpisano, a na njemu leži teret dokaza te okolnosti.

24. Stoga je tuženik dužan platiti tužitelju naknadu za opskrbu električnom energijom te je sud naložio tuženiku plaćanje iznosa od 121,40 eura, a kako to proizlazi i iz priloženih računa. Kako je tuženik dužan tužitelju, kao isporučitelju usluge, platiti naknadu za isporučenu električnu energiju, sud je u toč. I. izreke presude održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženoj naloženo da plati iznos glavnice koja se na neplaćene komunalne usluge isporučene električne energije u ukupnom iznosu od 121,40 eura.

25. U pogledu zahtjeva tužitelja na održavanje platnog naloga na snazi sadržanog u rješenju o ovrsi, a postavljenog na isplatu zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos od 71,12 eura (535,88 kuna) od 1. prosinca 2019. do isplate, valja reći da zatezne kamate koje nastaju kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju određene novčane tražbine teku do njezina ispunjenja. Uvidom u vjerodostojnu ispravu (list 6 spisa), utvrđeno je da navedeni iznos odgovara visinom i danom dospijeća tužiteljevoj tražbini po računu broj 012200584305-191020-5. Kako je među strankama učinjeno nespornim da je tuženik otplatio u cijelosti glavnicu po navedenom računu uplatom od 1. rujna 2020., to su zatražene zatezne kamate tekle na iznos glavnice od 71,12 eura od dospijeća (1. prosinca 2019.) do dana isplate (1. rujna 2020.). Kada se uzme u obzir da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tuženik uplatom od 8. siječnja 2020. podmirio kamate zaračunate na navedenu glavnicu po računu broj 012200584305- 191020-5 (list 68 spisa), to je valjalo ukinuti platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev u navedenom dijelu kao i u dijelu nesporno podmirene glavnice u iznosu 132,72 eura (toč. II. izreke presude).

26. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114022, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO), a o primjeni kamatne stope na odredbi čl. 29.st. 2. ZOO-a i teče od dospijeća do isplate.

27. U toč. II. izreke presude ovaj sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Slavice Perić iz Dugog Sela, poslovni broj Ovrv-407/2020 od 14. travnja 2020. u dijelu koji se odnosi na nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 61,05 eura s pripadajućim kamatama i na predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu 72,21 eura s pripadajućim kamatama. Naime, Odredbom članka 164. stavak 4. ZPP, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

28. Stoga je valjalo, temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a koji određuje da će u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, djelomično održati platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na snazi, a djelomično ukinuti kako je to navedeno u toč. I. i II. izreke presude.

29. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, a s obzirom na ostvareni uspjeh tužitelja sukladno odredbi članka 154. st. 2. ZPP-a.

30. Naime, tužitelj je uspio s tužbenim zahtjevom u pogledu visine s 47,78% (121,40 eura/254,12 eura), a u pogledu osnove s 50,00% (dva od četiri računa iz vjerodostojne isprave i to računi br. 012200584305-191202-0 i 012200584305- 200103-9), pa mu ukupni uspjeh u parnici iznosi 48,89%.

30.1. Odredbom članka 154. stavak 4. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ZPP-a.

30.2. Člankom 156. stavkom 1. ZPP-a propisano je da je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio.

31. Slijedom navedenoga, sud je odredio da tuženik naknadi tužitelju troškove koje mu je uzrokovao svojom krivnjom, i to trošak zastupanja na ročištu od 6. studenog 2024. Naime, poziv za navedeno pripremno ročište dostavljen je punomoćniku tuženika još 10. srpnja 2024., no isti je tek 5. studenog 2024., odnosno dan prije ročišta, dostavio podnesak kojim se očituje na navode tužitelja pa je tužitelj zatražio dodatni rok za očitovanje i ročište je odgođeno. Sukladno članku 299.a stavku 3. ZPP- a, pisana očitovanja stranaka moraju biti dostavljena sudu i protivnoj stranci najkasnije osam dana prije ročišta na kojem se trebaju raspraviti. Slijedom navedenoga, tuženik je gore navedenim postupanjem svojom krivnjom uzrokovao trošak zastupanja tužitelja na ročištu od 6. studenog 2024. te mu je dužan isto naknaditi, a s obzirom na zahtjev tužitelja za naknadu navedenog troška na ročištu od 6. studenog 2024. i troškovniku (list 116 spisa). Sukladno Tbr. 9. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23, 107/25; dalje: Tarifa), tužitelju se za zastupanje na ročištu od 6. studenog 2024. priznaje trošak u iznosu 50,00 eura, uvećan za zatraženi PDV od 25% u iznosu 12,50 eura, što čini ukupno 62,50 eura opravdanog troška tužitelja te je tuženiku naloženo isti trošak zajedno s pripadajućim zateznim kamatama naknaditi tužitelju.

32. Stoga je odlučeno kao pod toč. III. izreke presude.

33. Na trošak parničnog postupka tužitelju je dosuđena i pripadajuća zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezna kamata na parnični trošak može stranci odrediti i u parničnom postupku temeljem primjene odredbe čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a..

34. U odnosu na preostale zahtjeve za naknadu trošak stranaka, valjda reći da je sud iste odbio jer su stranke uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima pa je sukladno članku 154. stavku 4. ZPP-a odlučeno kao pod toč. IV. i V. izreke.

35. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 3. lipnja 2026.

Sudac:

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 8 dana od dana obavljene dostave presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a). Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika